Opisno ocjenjivanje

iz perspektive roditelja i učitelja razredne nastave

eva_slapnik

Eva Slapnik

Izraz opisno ocjenjivanje imao je različita značenja u različitim razdobljima, a učitelji su ga obavljali različito. Prvi je put uveden kao eksperiment u osnovne škole. Kasnije je, međutim, opisno ocjenjivanje postalo propisano zakonom i obavezno u prva tri razreda osnovne škole. Opisno ocjenjivanje je od 2013./14. školske godine korišten za ocjenjivanje znanja učenika u prva dva razreda osnovne škole. Istraživanjem sam željela pokazati kakav je pogled roditelja i učitelja prema opisnom ocjenjivanju.

Ključne riječi: opisno ocjenjivanje, roditelji, učitelji razredne nastave i istraživanje.

Opisna ocjena trebala bi analitički pokazati u kojoj je mjeri učenik svladao pojedine ciljeve. Učitelj riječima izražava konkretna znanja koja je učenik već stekao, znanja koja je trebao steći, razvijene vještine, uvjete u kojima je stekao znanje i vještine, s kakvom marljivošću, zanimljivošću i pažnjom je znanje stekao i kakvo je bilo njegovo cjelokupno ponašanje tijekom školske godine.

Opisno ocjenjivanje individualna je ocjena učenika. Dobra je povratna informacija koja od učitelja zahtijeva ažurne bilješke, komentare na djetetove proizvode i bilješke o djetetovim postignućima (Razdevšek Pučko, 1999).

“Osnova za formiranje opisnog ocjenjivanja jesu ciljevi i standardi znanja koji su zapisani u novim kurikulumima, a koji su ciljani i uključuju standarde znanja koje bi učenici trebali postići u pojedinim predmetima u pojedinim godinama” (Razdevšek-Pučko, 1995., str. 23).

Na taj je način opisno ocjenjivanje na razini dječjeg iskustva kao učenika, a sve više i kod roditelja, pridonijelo drugačijoj, kvalitativnijoj percepciji povratnih informacija ili ocjena (Rutar Ilc, 2003).

U istraživanje su bili uključeni i roditelji i učitelji razredne nastave. Uključeno je 115 roditelja djece koja pohađaju 2., 3. ili 4. razred, a za prikupljanje podataka koristila sam anketni upitnik kao istraživački instrument.  U istraživanje je također uključeno sedam učitelja razredne nastave, kao instrument koristila sam kvalitativnu tehniku polustrukturiranog intervjua.

Iz odgovora roditelja o razumljivosti i informativnosti opisnih ocjena, ustanovila sam da velika većina roditelja razumije opisne ocjene i smatra ih dovoljno informativnim da vide napredak i neiskorišteno znanje svoje djece. Zanimljivo je da je većina roditelja, unatoč činjenici da razumiju opisne ocjene i smatraju ih dovoljno informativnim, izrazila želju za numeričkim ocjenama, jer na taj način odmah vide o kojem je stupnju znanja njihovo dijete. Polovina roditelja dala je prijedloge za poboljšanje opisnih ocjena. Većina prijedloga, unatoč činjenici da su kod ogromne većine roditelja opisne ocjene bile razumljive i informativne, odnosila se na činjenicu da bi željeli brojčane ocjene. Međutim, nekoliko je roditelja napisalo da bi željeli kombinaciju opisne i numeričke ocjene. U slučaju prijedloga nekoliko je puta zabilježen podatak da roditelji ne ocjenjuju opisne ocjene dovoljno kritičnim, jer nije jasno što dijete nije savladalo u školskoj godini, ali trebalo bi. Smatraju da bi učitelji trebali biti kritičniji u bilježenju opisnih ocjena te također bilježiti neznanje i probleme učenika.

Nakon provođenja razgovora s učiteljima, zaključila sam da intervjuirani učitelji koji predaju u razredima s opisnim ocjenama preferiraju opisno ocjenjivanje, a učitelji koji predaju u razredima s numeričkim ocjenama preferiraju numeričko ocjenjivanje.

Na pitanje da li učitelji smatraju da opisne ocjene imaju smisla, došla sam do krajnje pozitivnog zaključka kako ih ispitanici smatraju smislenim. Smatraju da učenici imaju različita prethodna znanja prilikom upisa u osnovnu školu te da nije prikladno da se ocjenjuju na temelju prethodnih znanja.

Na pitanje o sadržaju opisne ocjene, ispitanici su bili pomalo zbunjeni. Nitko nije znao točno što bi trebala sadržavati opisna ocjena. Najčešće se kaže da sadrži djetetove standarde znanja i postignuća. Zabrinjavajuće je što nitko od ispitanika ne upisuje standarde znanja koje dijete nije postiglo tijekom školske godine, jer ne postoji zakon koji zabranjuje takve zapise. Zbog toga roditelji opisne ocjene često mogu pogrešno shvatiti, jer u opisnoj ocjeni vide samo standarde znanja koje je dijete postiglo, ali ne i one kojih nije. Međutim, ohrabruje činjenica da većina učitelja na kraju školske godine roditeljima predstavi sve ciljeve koje bi učenici trebali usvojiti u školskoj godini. Tijekom predaje završne opisne ocjene, učitelji također pojedinačno objasne roditeljima gdje su potencijalni problemi u učenju.

Učitelji se također suočavaju s poteškoćama u pisanju opisnih ocjena. Najviše problema imaju sa terminologijom i opisima. Također su mi priznali da često i sami ne razumiju određene ciljeve.

Kao i roditelji, imaju i učitelji prijedloge za poboljšanje opisnih ocjena. Rekli su da bi željeli u opisnu ocjenu uključiti svoja opažanja, i tako opisnu ocjenu učiniti osobnijom, pisanom točno za određenog učenika i ne tako uobličenu. Također bi željeli jasnije i razumljivije ciljeve.

Na pitanje osjećaju li učitelji da roditelji razumiju opisne ocjene, pet učitelja bilo je mišljenja da ih razumiju. Ogromnu većinu anketa podijelila sam s roditeljima djece s čijim sam učiteljima razgovarala, a iz ovoga je jasno da učitelji imaju pravo da velika većina roditelja stvarno razumije opisne ocjene. Svih pet učitelja složili su se da roditelji razumiju opisne ocjene kada ih učitelj usmeno objasni.

Pisanje opisnih ocjena izuzetno je velika odgovornost, jer se učitelj mora pobrinuti da se opisna ocjena napiše profesionalno, ali u isto vrijeme i dovoljno razumljivo za roditelje. Ocjena mora biti napisana pojedinačno za svakog učenika, pokazati napredak i osigurati da nema ponavljanja zapisa.

Iz dobivenih rezultata došla sam do zaključka da je sudjelovanje roditelja i učitelja izuzetno važno tijekom opisnog ocjenjivanja. Početkom školske godine učitelj upoznaje roditelje s ciljevima koje će učenici naučiti tijekom školske godine. Tijekom same školske godine informira roditelja o napretku i svim mogućim problemima koji mogu nastati kod učenika. Na kraju školske godine usmeno i pismeno prezentira opisnu ocjenu učenika i roditelju je na raspolaganju za sva pitanja.

Literatura

  1. Razdevšek Pučko, C. (1995). Opisno ocenjevanje – teoretična izhodišča in praktični napotki za opisovanje dosežkov pri posameznih predmetih. Novo Mesto: Pedagoška obzorja.
  2. Razdevšek Pučko, C. (1999). Opisno ocenjevanje. Ljubljana: Univerza v Ljubljani.
  3. Rutar Ilc, Z. (2003). Pristopi k poučevanju, preverjanju in ocenjevanju znanja. Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za šolstvo.

Međupredmetno povezivanje

glazbene umjetnosti, domaćinstva i društva u 5. razredu

eva_slapnik

Eva Slapnik

U svom radu često vidim da učenici ne znaju povezati stečeno znanje između pojedinih predmeta, već odvajaju predmete jedan od drugog, unatoč činjenici da su neki sadržaji slični i stečeno znanje mogli bi koristiti u nekoliko različitih predmeta.

“Svakako bismo željeli pronaći načine povezivanja područja koja se temelje na promišljenom dopunjavanju sadržaja i ciljeva, kako bi se uz osnovna razvijala i korisna znanja učenika (Hodnik Čadež, 2008., str. 136).”

Stoga smo nastavnici iz tri različita područja (glazba, domaćinstvo i društvo) odlučili napraviti interdisciplinarnu vezu na temu Bele krajine i učenicima pokazati da mogu naučiti o sličnim stvarima iz različitih predmeta i kombinirati novo stečena znanja iz tri odvojena predmeta u zajedničku cjelinu.

Ključne riječi: Bela krajina, interdisciplinarna povezanost, glazbena umjetnost, domaćinstvo i društvo.

Ciljevi koje su učenici naučili tijekom interdisciplinarne povezanosti bili su sljedeći:

  • orijentiraju se na karti Slovenije,
  • ponavljaju karakteristike Bele krajine,
  • plešu tipično belokranjski ples,
  • pjevaju pjesmu Kolo,
  • istražuju laneni materijal,
  • peku belokranjski kolač.

Na početku predavanja slušali smo pjesmu Kolo. Učenici su pjesmu prepoznali i smjestili je u Belu krajinu. Uz pomoć brainstorming-a, učenici su nabrojali činjenice o Beloj krajini koje već znaju (položaj, društvene i prirodne karakteristike, lanena tkanina, tipična jela, belokranjska glazba i ples).

Zatim smo učenike podijelili u četiri nehomogene skupine, pri čemu je svaka skupina imala svoj zadatak. Sve su skupine stoga morale ozbiljno dovršiti svoj zadatak. Znanje koje će preostale grupe steći o Beloj krajini ovisilo je o njima.

Prva skupina učenika pripremila je glazbenu točku s belokranjskim pjesmama. Druga skupina učenika pripremila je plesnu točku uz belokranjski ples. Učiteljica glazbe vodila je obje skupine.

Uz pomoć knjiga, treća i četvrta skupina samostalno su pripremale plakate s prirodnim i imagedruštvenim karakteristikama Bele krajine, istraživale su i značenje lana, tipična jela u Beloj krajini, ples i pjesme u Beloj krajini. Učenike sam vodila tijekom rada.

Slika 1. Izrada plakata o Beloj krajini

Kako su treća i četvrta skupina imale zahtjevniji i opsežniji zadatak izrade plakata o Beloj krajini, imale su na raspolaganju dva školska sata za rad.

Prva i druga skupina, koje su uspjele pripremiti glazbenu točku u jednom školskom satu, u drugom su školskom satu pekle belokranjski kolač s učiteljicom za domaćinstvo.

imageSlika 2. Pečenje belokranjskog kolača

Na kraju drugog školskog sata, sve četiri grupe okupile su se i učenici su predstavili svoje zadatke.

U uvodu je prva skupina otpjevala belokranjske pjesme, a druga je potom plesala belokranjski ples. Tada je bio red na slijedeće dvije skupine. Oni su uz pomoć plakata predstavili Belu krajinu i njene prirodne i društveneimage karakteristike. Prve dvije skupine ponovno su slijedile, predstavljajući recept i postupak pečenja belokranjskog kolača.

Slika 3. Prezentacija pečenja belokranjskog kolača

Na kraju prezentacije uslijedio je najslađi dio koji je učenicima bio najzanimljiviji, jer smo svi isprobali odličan belokranjski kolač.

Na kraju lekcije učenici su saznali da se znanje između različitih predmeta može zapravo povezati.

Unatoč činjenici da priprema interdisciplinarne nastave zahtijeva mnogo više rada i organizacije, vrlo rado pripremam takve lekcije, jer učenici u takvim lekcijama nauče mnogo više nego u standardnoj nastavi.

Literatura

  1. Hodnik Čadež, T. (2008). Učitelj kot raziskovalec medpredmetnega povezovanja. U J. Krek, T. Hodnik Čadež, J. Vogrinc, B. Sicherl Kafol, V. Devjak, V. Štambereger (Ur.). Učitelj v vlogi raziskovalca (str. 131-149). Ljubljana: Pedagoška fakulteta Univerze v Ljubljani.

Ne brini, možeš mi vjerovati!

eva_slapnik

Eva Slapnik

Tijekom razgovora s učenicima 5. razreda otkrila sam da ogromnu količinu vremena provode na internetu, na raznim društvenim mrežama. Razgovaraju jedni s drugima i druže se u udobnosti svoje sobe. Razgovaraju s vršnjacima koje poznaju i također s vršnjacima koje ne poznaju, također iz drugih zemalja. Učenici su mi s najvećom radošću i ponosom pričali o ljudima koje su upoznali i kako dijele mnoge zajedničke osobine. Na moje pitanje jesu li sigurni razgovaraju li stvarno sa svojim vršnjacima ili se netko samo pretvara da je sličan njima, svi su mi u jedan glas rekli da to sigurno. Ovaj me razgovor natjerao da pomislim da je potrebno razgovarati sa učenicima i pokazati im pitanje anonimnosti na mreži, a pomogao mi je slovenski film Gajin svijet.

Ključne riječi: društvene mreže, anonimnost, Gajin svijet i 5. razred.

Anonimnost na mreži daje nam mogućnost da se pretvaramo da smo bilo tko i nisu svi ljudi koje susrećemo putem interneta uistinu oni za koje se predstavljaju.

Zbog toga sam učenicima tijekom nekoliko satova pokazivala slovenski film Gajin svijet. U uvodu sam im rekla da ljudi na mreži ponekad nisu ono za što se pretvaraju da jesu. Većina mi se samo smješkala i mahala rukama, a neki su i razmišljali malo prije početka filma. Rekla sam im da zapišu sva pitanja ili razmišljanja koja bi mogli imati tijekom gledanja filma. Na kraju filma razgovarali smo o svim pitanjima i razmišljanjima.

Slika 1 Gajin svetFilm Gajin svijet skreće pozornost na probleme s kojima se suočavaju djeca u modernom svijetu s jedne strane i njihovi roditelji s druge strane, jer govori o dilemama koje su dio našeg svakodnevnog života: razvod roditelja, otuđenost u obitelji i opasnosti na internetu i društevnim mrežama (Gajin svijet). Tema filma poziva na svijest o sigurnoj upotrebi interneta.

Slika 1. Gajin svijet
Izvor: https://www.kolosej.si/filmi/film/gajin-svet/

U filmu Gajin svijet vidjeli smo puno različitih situacija sa učenicima koje su povezane s internetom i na koje trebaju obratiti pažnju. Kompletne situacije predstavljene su i na stranici safe.si, koje je izvrsno mjesto koje podiže svijest o sigurnoj uporabi interneta i mobilnih uređaja za djecu, tinejdžere, roditelje i učitelje.

Atmosfera tijekom gledanja filma često se mijenjala u učionici. Učenici su se uživjeli u film, smijali se, bili zabrinuti i upozorili glumicu u filmu da ne radi ništa kako ne bi upala u nevolju. Mnogi su imali i suze u očima. Iz ovoga sam saznala da je većina učenika film shvatila ozbiljno i također razmišljali o onome što su vidjeli. Nakon gledanja filma, cijeli smo školski sat razgovarali o situacijama koje su učenici primijetili u filmu.

Razgovarali smo o lažnim prezentacijama u internetskoj chat sobi i informacijama o lažnoj agenciji za modele. Većini učenika cijela situacija u filmu nije izgledala pogrešno, rekli su da bi i sami povjerovali takvoj osobi i učinili isto što i Tea u filmu.

Neki su, međutim, polako počeli razmišljati da u stvarnosti stvari jednostavno nisu onakve kako se u početku čine na internetu. Zajedno smo razgovarali o raznim razlozima zašto neki ljudi koriste lažna imena na mreži. Najviše me iznenadila činjenica da učenicima to nije bilo ništa posebno i da sami ponekad koriste neistinite podatke na mreži. Zatim smo razgovarali o tome kako i na koji način stranci mogu uspostaviti kontakt s njima, kada mogu razgovarati s nepoznatim ljudima i kada bi trebali prekinuti komunikaciju s njima. Međutim, najveću smo pozornost posvetili tome što učiniti ako stranac zatraži osobne podatke, neprikladne slike ili ih na bilo koji način uznemirava. Većina se učenika začudila kad sam rekla da poslani osobni podaci, fotografije i videozapisi zauvijek ostaju na mreži i nikad zapravo ne nestaju. Ovu su činjenicu vrlo teško razumjeli. Rekli su da ne vide ništa loše u tome da stvari ostaju na mreži. Iz njihove izjave razvila sam razgovor o njihovim planovima i željama za budućnost. Svi su rekli što bi željeli raditi, gdje i kako bi željeli živjeti kad odrastu. Stoga sam ih pitala može li njihov potencijalni poslodavac na temelju njihovih podataka, fotografija ili videozapisa iz prošlosti razmotriti jesu li bili pogodan kandidat za posao i shodno tome ne zaposliti ih za nešto što su napravili u prošlosti. Ovim sam ih pitanjem natjerala da razmišljaju i međusobno razmjenjuju mišljenja. Razmišljali su i o tome kako bi njihovi roditelji i prijatelji reagirali na informacije ili fotografije. Nakon razgovora shvatili su da dijeljenje osobnih podataka, fotografija i videozapisa nije najprikladnije za ljude koje ne poznaju dobro ili ih uopće ne poznaju. Na kraju smo razgovarali o tome kome vjerovati, u slučaju da se netko od njih ili njima bliskih nađe u situacijama koje su se pojavile u filmu. Bilo mi je drago što su baš svi rekli da će se obratiti odrasloj osobi kojoj vjeruju. Najčešći su odgovori bili roditelji i učitelji.

Učenici su tijekom nastave bili izuzetno mentalno aktivni. Gledali su film, ozbiljno shvatili temu i sudjelovali u razgovoru sa svojim pitanjima, idejama i odgovorima.

Trenutno, kada djecu podučavamo na daljinu, postavljamo ih ispred računala na kojima se nastava odvija po nekoliko sati dnevno svakog radnog dana. Učenici petih razreda već su uglavnom dovoljno samostalni da samostalno prate nastavu i bez nadzora su roditelja. Većina roditelja je na poslu tijekom školskog vremena. Učenici završavaju nastavu i sve školske zadatke prije nego što se roditelji vrate s posla. Kao rezultat toga imaju puno vremena za druženje na mrežama putem interneta, jer se većina druženja preselila u virtualni svijet. Na taj način djeca mogu brzo upoznati različite ljude s kojima mogu bezbrižno, barem tako misle, razgovarati i dijeliti svoje osobne podatke i fotografije.

Drago mi je da sam ovu temu započela osobno, u školskim klupama, prije nego što su započeli s učenjem na daljinu. Sigurna sam da su dobro informirani o zamkama interneta i da će sada dobro razmisliti s kim razgovaraju i koje informacije o sebi će podijeliti s strancima.

Literatura

  1. Gajin svijet. Preuzeto s https://gajinsvet.si/.
  2. Gajin svijet. Preuzeto s https://safe.si/video/gajin-svet.