Emocije u razredu

darja_grmovsek

Darja Grmovšek

Sažetak

Predstavit ću Vam područje emocija u razredu. Bitan su dio života odraslih ljudi, ali i djece i adolescenata. Dijele se na osnovne i kompleksne. Emocije se kod djece i adolescenata razlikuju od emocija kod odraslih jer djeca i adolescenti svoje emocije češće izražavaju te brže prelaze iz jednog krajnjeg emocionalnog doživljaja k drugome. Ne mogu ih dovoljno učinkovito kontrolirati pa i njihovo razumijevanje pojedinih područja emocija nije tako brzo, već neke shvate brže, dok druge kasnije. Posebice se usredotočujem na smisao učiteljevih i učenikovih emocija u razredu. Za učitelja je bitno da pokraj kognitivnog, tjelesnog i socijalnog razvoja, potiče i njihov emocionalni razvoj.

Ključne riječi: emocije, djeca, učitelji, razred

1. Uvod

Uz odgojno-obrazovni rad, pokušavam se usredotočiti na područje emocija koje učenici doživljavaju u razredu. S emocijama se susrećemo odmah nakon rođenja i od tada nas prate na svakom koraku. One nas želeći ili ne želeći vode ka djelovanju, utječu na naše raspoloženje i na društvene odnose z drugim ljudima. Osjećanje daje životu smisao i ljepotu te nas usmjerava i potiče. S godinama djeca emocije sve više prepoznaju, razumiju i s njima se suočavaju, stoga je dobro da imaju pokraj sebe nekoga tko ih u tome usmjerava i prihvaća njihove emocije.

I sama sam osoba koja emocijama pridaje veliki smisao i bez kojih si ne mogu predstavljati život kao i bez ljudi s kojima mogu dijeliti svoje emocije: s njima se veselim prilikom velikih uspjeha, povjeravam im svoje strahove, dok u tužnim trenucima u njima nađem i utjehu. I svu tu potporu, ljubav i razumijevanje pokušavam prenijeti svojim učenicima. Pokušavam ih »podučavati srcem«.

2. Djeca i emocije

Alenka Kompare je mišljenja da se emocije razvijaju sazrijevanjem i učenjem. Djeca oponašaju svoje roditelje, vršnjake i junake iz crtića i knjiga. Dijete promatra svoje roditelje te povezuje njihove emocionalne izraze i ponašanje u određenim situacijama. U situacijama gdje je prisutno i dijete, ono može ponašanje roditelja prihvatiti za svoje. U sličnim situacijama će tako i sam doživljavati slične emocije.

Prilikom ulaska u školu, djeca se susreću s novom okolinom, novim zahtjevima, očekivanjima obitelji i okolice te društvom vršnjaka. Djeca postaju jako znatiželjna, a društvo vršnjaka im omogućava da svoje interese sada mogu prenašati na njih, pošto s njima lakše zadovolje svoje težnje, nego s odraslima. Autoritetu im predstavlja i učiteljica. Dijete mora njenu naklonjenost dijeliti s drugim vršnjacima pa se počnu pojavljivati emocije kao što su rivalstvo, ljubav, ljubomora i mržnja. Uspješnost djetetove prilagodbe u novu okolinu je ovisna o zrelosti njegovih roditelja, učitelja, snagom ega s kojim dijete raspolaže te njegove zrelosti (Obal, 1999.).

3. Škola i emocije

Škola i vršnjaci pojedinom učeniku predstavljaju društveni prostor u kojem proživi mnogo godina i zato to razdoblje života bitno utječe na njegov razvoj i oblikovanje. Učenici se u razredu osjećaju psihičko i fizičko sigurni. Ako učitelj iskazuje zanimanje za svoje učenike i s njima dijeli brige za razrednu zajednicu, time započinje povezivanje sebe s učenicima u razredu (Berčnik, 2007.).

U razredu je bitno da učitelj uz kognitivan, tjelesni i socijalan razvoj učenika potiče i na njihov emocionalni razvoj (Bijela knjiga, 2011.). Učitelj nije samo osoba koja prenosi znanje na učenika, već djeluje na njega cijelom svojom osobnošću. Posebice u prvim godinama djetetovog školovanja učitelj može djetetu postati uzor. Dobro je da učitelj postane svjestan svoje važnosti za djetetov razvoj. Mišljenja sam da učitelj na nedopušteno vladanje učenika ne utječe samo sa savjetovanjem ili postavljanjem pravila, čak štoviše svojim uzorom. Njime direktno poručuje svoje stajalište, vrednote i uvjerenja.

Pozitivan stav učitelja do djece u razredu te radost do izvršavanja posla je izrazito važna. Ako se učitelj trudi kako bi bio što uspješniji i to radi s veseljem, a istovremeno je svjestan da je samo čovjek koji si može dopustiti i greške i neuspjeh, tada mu konflikti i privremene negativne situacije neće eliminirati veselje do rada ili pozitivnu slike sebe samoga.

Razgovor između učitelja i učenika u razredu jedan je od najučinkovitijih načina učenja suočavanja s različitim emocijama. Učenici trebaju dobiti priliku za razgovor o svojim emocijama u sigurnoj i prihvatljivoj okolini.

Emocije utječu na zdravlje, učenje, ponašanje, međusobne odnose i sl., zato je bitno kako se nosimo s njima. Učitelj mora biti svjestan da svaki učenik ima pravo na vlastito osjećanje. Stoga učitelj mora pomoći djetetu da svoje emocije izrazi na učinkovit način.

S djetetom koji ima probleme potrebno je razgovarati i razumjeti njegove doživljaje i izražavanje. Ovisno je o učitelju te o konkretnom djetetu i konkretnoj situaciji kako će se učitelji nositi time kada prepozna djetetovu emociju. Kada učitelj kod djeteta prepozna intenzivan strah, dobro je tada s njime o tome razgovarati i pokušati razumjeti čega se dijete boji i što pritom doživljava. Zatim se razgovor može usmjeriti na načine kontroliranja strahova. Učitelj mora ponajprije dijete koje izražava ljutnju zaustaviti, a zatim i primiriti. Tek kada se dijete potpuno smiri, tada se učitelj može njime razgovarati. Dijete mora znati da učitelj razumije njegov vidik shvaćanja situacije, a zatim neka ga usmjeri u razmišljanje o posljedicama njegovog ponašanja. Tek tada neka učitelj zajedno s djetetom potraži načine društveno prihvatljivog izražavanja ljutnje. Neka mu dosljedno pokaže da se emocije izražavaju riječima, a ne fizičkom agresivnošću. Ako dijete tuguje, očekuje potporu i razumijevanje odraslih koji su mu blizu. Zato je posebno važno da odrasli prihvate njegovu tugu. Djeca koja tuguju zbog smrti osobe na koju su bili navezani trebaju posebnu pozornost. Učitelj mora djetetu ponuditi mogućnost razgovora s njim o njegovom doživljaju. Ako se dijete ne želi odmah razgovarati, neka ga učitelj pusti i da mu mogućnost razgovora nakon nekoliko vremena (Smrtić Vitulić, 2004)..

Odrasla osoba mora učenika aktivno slušati i odgovarati mu s tvrdnjama koje mu jasno pokažu njegovo razumijevanje i prihvaćanje djetetovih emocija. Djetetu možete pomoći i s raznim poticajima kao što su npr. »Ovo je za tebe sigurno jako teško. Jako si ljut zbog toga. Vidim da si uzrujan. Naravno da se u takvoj situaciji bojiš. Zašto se to događa, što misliš? Bojiš se da će ti se dogoditi nešto loše? Što misliš, što bismo trebali učiniti?« Odrasla osoba može se pobrinuti da se dijete u nekoj okolini osjeća sigurno. U razredu možemo kod djece poticati razgovor o emocijama ali i druge aktivnosti preko kojih potrebita djeca razumiju da i njihovi razredni kolege i učiteljica mogu doživjeti slične emocije kao i oni sami.

4. Zaključak

Emocije u razredu su vrlo bitne. Utječu na općenito stanje učitelja i učenika u razredu te na njihovu poslovnu sposobnost i sposobnost učenja. Učeniku škola i vršnjaci iz razreda predstavljaju društveni prostor u kojemu proživljava mnogo godina pa taj dio života bitno utječe na njegov razvoj i oblikovanje.

Neka učitelji svakodnevno namijene nekoliko vremena emocijama i to tako da se pokušaju što više puta odazvati na emocije učenika te su pozorni na izražavanje svojih emocija. Trebaju probati pomoći učenicima koji dožive neugodne emocije, i s njima razgovarati. Povremeno mogu učitelji izvesti i nekakve aktivnosti koje učenicima mogu pomoći kod upoznavanja i razumijevanja emocija te se s njima svakodnevno nositi. Nekoliko savjeta za provedbu učitelji mogu pronaći u priručniku Pomoć djeci kod suočavanja s tugom, strahom i ljutnjom (Akin, Cowan, Palomares, i Schilling, 2000.).

Mišljenja sam da emocije mogu naše živote uljepšati i obogatiti, no moramo se znati pravilno suočiti s njima. Upravo razdoblje djetinjstva i adolescencije daje najviše mogućnosti za razvoj uspješnog suočavanja s emocijama u daljnjem životu.

5. Literatura

  1. Akin, T., Cowan, D., Palomares, S. in Schilling D. (2000). Pomoč otrokom pri spoprijemanju z žalostjo, strahom in jezo. Ljubljana: Educy.
  2. Berčnik, S. (2007). Kaj je skupnega vlogi učitelja v vzgojnem konceptu javnih in alternativnih šol. V T. Devjak (ur.), Pravila in vzgojno delovanje šole. Ljubljana: Pedagoška fakulteta.

Aromaterapija kao mogućnost oslobađanja od stresa učitelja

marina_kortnik

Sažetak

U posljednje godine sve više pažnje polažemo svakodnevnomu stresu i njegovim štetnim posljedicama. Svakodnevne emocije imaju važnu ulogu u našem životu. Aromaterapija je važno još razvijajuće područje koje ni približno nije iskoristilo sve mogućnosti primjene.

Ključne riječi: aromaterapija, stres, eterična ulja, emocije.

Uvod

Prisutnost stresa sasvim je prirodna za svakoga pojedinca i razlozi za stres ili stresori pojavljuju se svugdje u našem životu.

U ovomu članku svu pažnju polažemo emocijama, stresu i aromaterapiji kao mogućnosti poboljšanja osjećaja.

Naše osjetila, a naročito miris, jako su vezana za naše emocije, memorije, ponašanje i zdravlje. Kada mirišemo i osjećamo, posljedično je i miris jako povezan s emocijama. Tu se nađe veza između emocija, stresa i aromaterapije. Ova vrsta terapije dobar je način za relaksiranje ako smo pod utjecajem stresa odnosno za očuvanje osjećaja.

Stres i emocije

Stres kao pojam koristi se za opis mnogih neugodnosti koje su posljedica brzoga načina radnoga i privatnoga života. Riječ se često koristi i zbog stalnih promjena, prilagođavanja i životnoga tempa. Svaki put uz ovu riječ pomislimo na nešto neugodno iako je stres ljudima pomogao preživjeti tisuće godina, a danas je glavni krivac za mnogobrojne bolesti.

Razni autori (Ihan, 2004..; Middleton, 2014.; Selič, 1999.; Starc, 2008.a; Starc, 2008.b) smatraju da stresna reakcija u tijelu prouzrokuje mnoge bolesti i druge smetnje. Među njima su depresija, anksioznost, alkoholizam, neurološke bolesti, nesanica, metaboličke bolesti, bolesti respiratornoga sustava i gastrointestinalnoga trakta, kožne promjene, bolesti bubrega, rak, izgaranje…

Mateja Cvetek (2014.) navodi da je istraživanje emocija i obrada emocija dugo godina bilo na rubu znanstvenoga istraživanja. Pojavi činili su se previše subjektivni da bi mogli postati predmetom ozbiljne i objektivne znanstvene prosidbe. U zadnjih četrdeset godina na tom području mnogo toga se promijenilo. Utjecaj emocija na život pojedinca i zajednice može biti pozitivan ili negativan, a to zavisi prije svega o sposobnosti pojedinca kontrolirati emocije.

Hoenen, Wolf i Pause (2017.) utvrdili su da je povećanje kortizola vezano za bolju identifikaciju mirisa, ali da je veća ljutnja vezana na lošiju prepoznatljivost mirisa.

Kate Middleton (2014.) je utvrdila da su emocije ključne za djelovanje našega mozga. Proučavanje emocija poveže psihologiju, neurološku nauku, sociologiju i brojne druge nauke.

Razni drugi autori utvrđuju da svaki događaj koji bi mogao prouzrokovati žalost, ljutnju ili strah označimo kao stresor. Stres i emocije, naime, prouzrokuju isti mehanizmi. Sposobnost razumijevanja emocija i suočiti se njima osnova je za suočenje stresom.

Aromaterapija

Čula nas povezuju sa svijetom jer bez njih ne bih mogli održavati kontakte s drugim ljudima, a isto tako čula u nas mogu probuditi i jake emocije. Izvještajem Tajna čula iz 2002. godine Charles Spence s odjela za eksperimentalnu psihologiju Univerziteta u Oxfordu upozorio je da se sve više oslanjamo na vid na štetu drugih čula. U vizualno dominantnomu društvu i brzom životu naše oči previše su opterećene informacijama, a miris i dodir zanemareni su. Kod mirisa jedan od najstarijih dijelova mozga prima stimulanse od receptora za miris. Taj dio mozga brine se i emocijama i emotivnim odazivom na memorije. Tek onda se informacije prenesu do novijih dijelova mozga koji su se razvili mišljenjem gdje se miris savjesno prihvati i prepoznaje. Jak miris obično izazove jak odaziv – da li nam se sviđa ili ne. Karakterističan miris ostavi trajne osjećaje koji su vezani na memoriju i na ono što nam se dogodilo kada smo ga prvi put namirisali. Limbički sustav kontrolira i raspoloženje, motivaciju, zadovoljstvo i lučenje nekih hormona, pa zbog toga miris tako jako utječe na naše emocije (Izostrite čute, 2010).

Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu u 2014. godini primili su Richard Axel i Linda B. Buck jer su u seriji pionirskih istraživanja objasnili kako djeluje naš mirisni sustav. (The Nobel prize, 2014).

Moderna aromaterapija razvila se prije svega zbog zanimanja za prirodno liječenje biljkama. Utemeljiteljem moderne aroma-terapije smatra se René Gattefossé koji je 1928. godine u svom članku koristio termin aroma-terapija. Francuski kemičar je među prvima eksperimentirao eteričnim uljima i utvrdio njihova svojstva za liječenje (Farrer-Halls, 2007).

Jana Buckle (2015) navodi da miris djeluje odmah. Time smo ljudi sposobni razlikovati između više od 10.000 raznih mirisa, a imamo samo oko 1.000 receptora. Impulz mirisa iz nosne šupljine prenese se u limbički sustav u mozgu koji je vrlo važan za naše djelovanje i najstariji je dio ljudskoga mozga. Amigdala i hipokampus imajo poseban značaj u osjećanju mirisa. Amigdala je važna za emocionalnu reakciju i djeluje kao spremište emocionalne memorije i strasti, a hipokampus sprema informacije i amigdala odredi da li imaju emocionalnu vrijednost.

Isto tako potvrđuje i vezu između mirisa, emocija i emocionalnih reakcija Kadohisa (2013) temeljem amigdale i hipokampusa koji su uključeni u emocije i miris te emocionalnu memoriju. Amigdala je važna u nekim emocionalnim reakcijama na stimulanse. Opisuje vezu mirisa na oblikovanje emocija i njihov utjecaj na smanjenje posljedica stresa.

Aromaterapija i stres

Na svijetu trenutno ima više od 400 raznih eteričnih ulja koje možemo koristiti u terapeutske svrhe. Obavljeno je mnogo istraživanja na području aromaterapije i samoga osjećaja.

Battaglia (2007) smatra da je stres višedimenzionalni sindrom koji obuhvaća duh, tijelo i emocije. Razlog za uspjeh aromaterapije kod uklanjanja stresa je u višedimenzionalnim holističkim pristupima. U aromaterapiji senzori čula su od velikog značaja kod uklanjanja stresa. Činjenica je da je aromaterapija neodvojivo povezana s djelovanjem protiv stresa. Tisserand (v Battaglia, 2007) primjenu aromaterapije preporučuje na dva načina: u obliku inhalacije i kao dermalnu apsorpciju putem kože. Eterična ulja djeluju na nas i putem limbičkoga endokrinog sustava. Kod stresa preporučljiva su različita eterična ulja. U prvu grupu eteričnih ulja za relaksaciju, smanjenje napetosti, pomoć kod glavobolje i nesanice, preporočljivo je ulje bergamot (Citrus bergamia), rimska kamilica (Chamaemelum nobile), petitgrain (Citrus aurantium), slatka naranča (Citrus x sinensis), sandal (Santalum album) i ylang ylang (Cananga odorata var. genuina). U drugoj skupini eteričnih ulja koja pomažu kod umora, nelagodnosti, bolova, preporučljivo je ulje bosiljak (Ocimum basilicum ct. linalool), crni poprovac (Piper nigrum), djumbir (Zingiber officinale), limun (Citrus limon), geranij (Pelargonium x asperum), paprena metvica (Mentha x piperita), bor (Pinus sylvestris) i timijan kemotip linalol (Thymus vulgaris ct. linalol).

U skupinu ulja za lakšanje depresije, melanholije i osjećaj nemoći spadaju ulja bergamot (Citrus bergamia), mandarina (Citrus reticulata), matičnjak (Melissa officinalis), neroli  (Citrus aurantium var. amara), ruže (Rosa x damascena) i jasmina (Jasminum officinale).

Inhalacija eteričnih ulja kao mogući način za učinkovito vladanje stresom potvrdili su i Komiya i Takeuchi (2006.). U svom istraživanju usporedili su eterična ulja s lavenderom (Lavandula angustofolija), ruže (Rosa x damascena) i limun (Citrus limon) u tri različite situacije. Eterično ulje limuna (Citrus limon) je svim situacijama imalo najbolji antistresni učinak.

Lv, Liu, Zhang in Tzeng (2013) potvrđuju da eterična ulja lavande (Lavandula angustofolija), limun (Citrus limon) i bergamot (Citrus bergamia) pomaži kod ublaživanja stresa, anksioznosti i drugih poremećajima raspoloženja. Prije svega, inhalacija eteričnih ulja putem mirisnoga sustava stimulira mozak da uravnoteži raspoloženje.

Kuster Kortnik (2016) je istraživanjem potvrdila da se primjenom mješavine eteričnih ulja grejpa  (Citrus paradisi), geranije (Pelargonium x asperum) i  vetivera (Vetiveria zizanioides), gdje se komponente eteričnih ulja apsorbiraju posrednom inhalacijom parom putem difuzora, poboljša opće osjećanje učitelja u školi. Još uspješnija se pokazala individualna primjena eteričnih ulja učitelja u obliku aromatičnih ulja i džepnih inhalatora koje su korisnici izradili sami prema savjetu aromaterapeuta. Pri tomu se uzelo u obzir djelovanje pojedinih eteričnih ulja, okolnosti rada i želje pojedinaca.

Zaključak

Pojedinac ne može bitno utjecati na cijelo društvo i događaje oko sebe, a svojim znanjem i aktivnostima može poboljšati svoje osjećaje i smanjiti stres.

Svoj doprinos boljem osjećaju daju kako eterična ulja tako i aromaterapija. Aromaterapija ni izdaleka nije postigla sve mogućnosti primjene jer se ovo područje još uvijek uspostavlja. Međutim, za neke ljude aromaterapija može biti rješenje da se bolje osjećaju.

Literatura

  1. Battaglia, S. (2007). The Complete Guide to Aromatherapy. Brisbone: The International Centre of Holistic Aromatherapy.
  2. Buckle, J. (2015). Clinical aromatherapy. London: Elsevier.
  3. Cvetek, M. (2014). Živeti s čustvi : čustva, čustveno procesiranje in vseživljenski čustveni razvoj. Ljubljana: Teološka fakulteta.
  4. Farrer-Halls, G. (2007). Aromaterapija. Ljubljana: Prešernova družba.
  5. Hoenen, M., Wolf, O. T., & Pause, B. M. (2017). The Impact of Stress on Odor Perception. Perception, 46(3–4), 366–376. https://doi.org/10.1177/0301006616688707
  6. Ihan, A. (2004). Do odpornosti z glavo. Ljubljana: Mladinska knjiga.
  7. Izostrite čute: izboljšajte vid, sluh, voh in okus (Reader’s Digest izd.). (2010). Ljubljana: Mladinska knjiga.
  8. Kadohisa, M. (2013). Effects of odor on emotion, with implications. Front Syst Neurosci. 2013; 7: 66. Pridobljeno iz http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC3794443/
  9. Kuster Kortnik, M. (2016). Aromaterapija kot možnost lajšanja poklicnega stresa učiteljev. https://dk.um.si/IzpisGradiva.php?id=59907. Kranj, Slovenija: Univerza v Mariboru.
  10. Lv, X., Liu, Z., Zhang, H., & Tzeng, C. (2013). Aromatherapy and the central nerve system (CNS): therapeutic mechanism and its associated genes. Current Drug Targets, 14(8), str. 872-879.
  11. Middleton, K. (2014). Stres : kako se ga znebimo. Ljubljana: Mladinska knjiga.
  12. Selič, P. (1999). Psihologija bolezni našega časa. Ljubljana: Znanstveno in publicistično središče.
  13. Starc, R. (2008a). Bolezni zaradi stresa. I, Od utrujenosti, pešanja spomina, razpoloženjskih motenj, glavobola, nespečnosti, razjede dvanajsternika in astme do rakavih obolenj. Ljubljana: Sirius AP.
  14. Starc, R. (2008b). Bolezni zaradi stresa. 2, Od bolečin v križu, ledvičnih kamnov, neplodnosti in impotence do človeškega dejavnika, prezgodnjega staranja in obvladovanje stresa. Ljubljana: Sirius AP.
  15. The Nobel prize. (4. oktober 2014). Press release. Pridobljeno 27. februar 2019 iz http://www.nobelprize.org/prizes/medicine/2004/press-release

Primjena emocionalnih simbola kod mladeži

marina_kortnik

Marina Kortnik

Sažetak

Emocije imaju jak utjecaj na kakvoću ljudskoga života. U prošlosti se nije puno gledalo na emocije, ali danas se to mijenja. Kod emocija je važno da ih pojedinac  prepozna i osvijesti. Kako bi se lakše prepoznali i izražavali pojedine emocije, mogu se koristiti i razni emocionalni simboli koji su dio suvremene tehnologije. Mladež često koristi emocionalne simbole, najčešće kada pišu poruke telefonom. U školi oni mogu izražavati svoje emocije ili osjećaje pomoći emocionalnih kartica.

Ključne riječi: emocije, đak, emocionalni simbol.

Uvod

Danas puno ljudi u svojim telefonskim i računarskim porukama povremeno ili često koriste  emocionalne simbole kojima izražavaju svoje emocije, osjećaje i raspoloženje. Na slovenskomu jeziku za ove grafičke slike koristimo riječi „emo, čustvenčki“ ili „emotikoni“. „Emotikoni“ su niz znakova obične tastature  kojima izražavamo emocije, kao što su ;-), ili :-). Iz njih su se razvili „emoi“ koji su grafička slika za emocije. Neki primjenu emocionalnih simbola ne odobravaju, ali ih ljudi ipak koriste diljem svijeta. Primjena emocionalnih izražavanja je đacima najbliža s emocionalnim ikonama. U nastavi ima malo sadržaja o učenju emocija  i njihovim osobinama  u srednjoškolskim programima. Predmet Komunikacija i poslovanje, koji podučavam u školi, između ostalog, sadrži i upoznavanje emocija. Tijekom godina primijetila sam da je taj sadržaj za njih od velike važnosti i đaci upoznaju korisne informacije za život.

Emocije

Istraživanje emocija i emocionalnog procesiranja bilo je dugo godina zapostavljena tema naučnog istraživanja. Emocionalne pojave činile su se previše subjektivne za ozbiljno i objektivno naučno istraživanje. U zadnjih četrdeset godina na tom području mnogo toga se preokrenulo. Utjecaj emocija na život pojedinca i zajednice može biti pozitivan i negativan. To zavisi o mogućnostima pojedinca da nadzire emocije. Loše i neodgovarajuće ravnanje emocijama mogao bi biti jedan od najvećih faktora nezadovoljstva i razvoja odnosa (Cvetek, 2014.).

Važan je podatak da su emocije ključni faktor da bi jedna biološka vrsta opstala. Emocije su i osnovni mehanizam koji stvara prioritete u našim potrebama. One sadrže ogromno energije, ali ne mogu planirati, a i ne razume životna i društvena pravila. Percepcija i osjećanje emocionalnih stanja razlikuje se od čovjeka do čovjeka, međutim, emocionalna ravnoteža sigurno je najsloženija aktivnost našeg mozga i cijelog organizma. Čovjek koji ne prepoznaje emocije nije se sposoban pravovremeno i odgovarajuće odazvati (Ihan, 2004.).

Pojedinac svojim emocionalnim izrazom poručuje svoju upletenost u određenu situaciju. Emocionalni izrazi su stimulans za osobu koja ih gleda, ocjenjuje i objašnjava značenje, i odaziva se temeljem pripisanog mu značenja. Obim stimulansa koji surađuju u neverbalnoj emocionalnoj komunikaciji dosta je velik, pa smo zbog toga fokusirani na izraz obraza, kretanje očiju i smjer gledanja, geste, držanje tijela, nejezični zvuk, dodir i miris (Smrtnik Vitulić, 2007.).

Ljudi nikada nisu voljni izraziti svoje emocije. Naprotiv, žele ih prikriti. Motivi za prikrivanje emocija mogu biti različiti: kulturna pravila za izražavanje emocija, osobno razlozi kao i namjerno varanje. Razvoj razumijevanja vlastitih emocija kod mladeži razvija se paralelno s razumijevanjem emocija drugih ljudi (Lamovec, 1994.).

Prepoznavanje emocija pretežno je proces učenja koji obuhvaća tri vidike: opis situacije, određeno ponašanje i specifično doživljavanje. Ljudi mogu svjesno ili nesvjesno svoje emocije i nadzirati. U razvoju prepoznavanja emocija zanimljivo je baš to da djeca mogu prepoznati emocije drugih ljudi kada još sami ne mogu govoriti. Mladež poznaje razloge za emocije, njihovo doživljavanje i zašto se ljudi emocionalno pretvaraju (Smrtnik Vitulić, 2007.).

Emocionalni simboli

Emocionalni simbol (emoticon na engleskomu jeziku) je slika ili ikona koja predstavlja emocije i osjećaje. Čovjek je kroz povijest koristio razne simbole za emocije. U moderna vremena informatičar Scott Elliton Fahlman 1982. godine upotrijebio je simbole za neozbiljne izjave. U osnovi je upotrijebio veseli 🙂 i žalosni 😦 emotikon. Izražavanju raspoloženja i emocija pridružile su se i sličice za drugo – predmete, pojmove, djela, glagole … To su emoi i digitalni piktogrami. Riječ emo je japanski je neologizam iz „e“ što znači slika i „moi“ što znači simbol. Emoi su nastali na japanskim mobilnim telefonima krajem devedesetih godina prošlog vijeka (Bibliotekarska terminologija, 2016.).

Danas mladež međusobno komunicira primjenom suvremene tehnologije koja omogućuje korištenje emotikona.

Istraživanje

Anketa koju smo izveli među đacima različitih programa srednjoškolskog obrazovanja dala je zanimljive rezultate.

Za ocjenu primjene emotikona napravili smo online anketu na koju su đaci različitih programa i starosti odgovorili.  Anketu je ispunilo 98 anketiranih, a za analizu bilo je Slika 1prikladno 45 anketa. Starost anketiranih bila je između 15 i 18 godina ili više. U starosti od 15 godina anketiranih je bilo 9% đaka, od 16 godina 18%, od 17 godina 13% i od 18 godina ili više 60% anketiranih (slika 1).

Slika 1. Starost anketiranih đaka

Anketirani bili su iz različitih programa. Niži stupanj strukovne škole (dvogodišnji program) posjećuje 24% anketiranih đaka, strukovnu školu (trogodišnji program) 29%, strukovno-tehnički program (program 3 + 2) 36% đaka i opće tehničke programe (četverogodišnji program) 11% anketiranih.

Anketa je potvrdila da đaci poznaju emocije. Ako su morali nabrojiti pet emocija, to su napravili svi anketirani.

Više od polovine đaka upotrebljava emocionalne ikone često ili uvijek kada piše poruke na Instagramu ili Messengeru. Polovina anketiranih kod SMS poruka često upotrebi ikone i 37% njih uvijek. Manje od desetine svih anketiranih nikada ne koristi emocionalne ikone u pisanju SMS poruka na Messengeru i Instagramu. Malo drukčija je primjena emocionalnih ikona u pisanju elektronskih poruka gdje više od polovine njih koristi emocionalne ikone rijetko ili nikada.

U odgovorima između muškog i ženskog pola nije bilo bitnih razlika. Za emocije i raspoloženje kada pomisle na školu, većina njih je primijenila negativne emocionalne ikone kada su s ikonom morali prikazati osjećaje uz ocjenu.

Najčešće u svim vrstama komunikacije koristili su ikonu plač od smijeh koje najčešće koristi 38,8% anketiranih đaka. Druga najčešće primijenjena je ikona srce iz očiju. Naime, nju je Slika 2izabralo 18% anketiranih (slika 2).

Slika 2. Najčešće primijenjena ikona (izvor: emojipedia.org)

Primjena emocionalnih kartica u školi

Bez obzira na to kako često i kakve ikone đaci koriste u pisanju poruka i izražavanju emocija, te znakove možemo primijeniti i u školi.

Znakove smo natisnuli prije raznih aktivnosti ili u vrijeme aktivnosti, kao što je početak nastave, ocjenjivanje, govorni nastup i slično.  Đaci izaberu svoj simbol  za osjećaj i emocionalnom karticom nam pokažu kako se trenutno osjećaju. Isto tako mogu izabrati simbole poslije aktivnosti, kao kraj nastave ili poslije ocjenjivanja. Tim karticama mogu izraziti svoje osjećaje u vrijeme raspusta, za vikend …

Broj emocionalnih kartica prilagodimo broju šaka ili mogućnostima pojedinih đaka.

Ovom vježbom šaci ili učenici okrijepe prepoznavanje emocija i dođu do saznanja da se poslije negativnih emocija brzo pojave i pozitivne emocije. Pored slika emocije dopunimo i riječju ili prijevodom na pojedine strane jezike. Ako je više đaka koji govore strane jezike, pripremimo i emocionalne kartice i u njihovom jeziku.

Zaključak

Kakogod već đaci koriste emocionalne ikone, najvažnije je da većinu vremena osjećaju dobre i pozitivne emocije.  Igrom emocionalne kartice možemo ima samo približiti paletu emocija u nama.

Za razvoj karaktera đaka je važno da se đaci dobro osjećaju, da su sretni i nasmijani te da s veseljem gledamo njihove suze smijeha, a ponekad i nasmijemo se do suza.

Literatura

  1. Bibliotekarska terminologija, (8. maj 2016). Smeško, čustvenček, emoji. Ljubljana. Pridobljeno iz https://terminologija.blogspot.com/2016/05/smesko-custvencek-emoji.html
  2. Cvetek, M. (2014.). Živeti s čustvi : čustva, čustveno procesiranje in vseživljenski čustveni razvoj. Ljubljana: Teološka fakulteta.
  3. Ihan, A. (2004.). Do odpornosti z glavo. Ljubljana: Mladinska knjiga.
  4. Lamovec, T. (ur). (1994.). Psihodiagnostika osebnosti I. Ljubljana: Filozofska fakulteta, Oddelek za psihologijo: Znanstveni inštitut Filozofske fakultete.
  5. Smrtnik Vitulć, H. (2007.). Čustva in razvoj čustev. Ljubljana: Pedagoška fakulteta

Kako možemo izgraditi međusobne odnose

polona_IN

Polona Irt Novak

Sažetak

Moderni učitelj mora biti svjestan da u njegovom razredu sjede učenici koji na različite načine reagiraju na pritiske koji nastaju kao posljedica modernog i stresnog načina života. Vježbanje usredotočene svjesnosti jedan je od načina da se učenici nauče kako se lakše mogu suočiti s tim pritiscima. Djeca mogu prepoznati koliko je važno da se smire i da u svakom trenutku – dobrom ili lošem – poslušaju sebe i okolinu. U školi se s takvim problemima moramo pozabaviti razborito, kreativno i primjereno trenutnoj situaciji. Tako će djeca možda postati pozornija, motiviranija, koncentriranija, a zbog toga i uspješnija, zadovoljnija sa sobom i okolinom. Odrasti će u samopouzdane, odgovorne, psihički stabilne osobe, koje će život prihvaćati takav kakav i je, znajući da ne mogu mijenjati prošlost, da se ne smiju pretjerano opterećivati s budućnošću i da mogu živjeti punim životom stvarajući svaki trenutak u sadašnjosti.

Ključne riječi: usredotočena svjesnost, emocije, stres, opuštanje, učenik, međusobni odnosi

Uvod

Današnji učitelji živimo i radimo na drugačiji način od naših prethodnika, a krajnji cilj još uvijek ostaje isti: zadovoljni učenici koji u školi na različite načine stječu znanje i uz to se i dobro osjećaju.

Postizanje tog cilja nije tako jednostavno. Naime, djeca žive u jako brzim vremenima, cijeli dan izloženi su različitim obvezama, a time i pritiscima i stresu. S vremenom gospodari školaraca postaju školsko zvono i sat. Često i nemaju slobodnog vremena. Ako usprkos svim obvezama i pronađu malo slobodnog vremena, najčešće ga provode ispred televizije, računala, telefona, u virtualnom svijetu igara i na društvenim mrežama.

Sve navedeno utječe i na uspjeh u školi i međusobne odnose. Učenici sve više imaju poteškoća s pozornošću, a puno stvari rade usput bez da su ih svjesni. Teško pokazuju svoje emocije, manje imaju suosjećanja i empatije prema drugim ljudima, postaju sve veći individualisti i na žalost i egoisti. Ne znaju kako se zaustaviti, promatrati, smiriti se, razgovarati, isključiti sve ometajuće podražaje i jednostavno uživati u danom trenutku.

1. Što je usredotočena svjesnost?

Spasojević (2015) kaže da je usredotočena svjesnost svijest o sadašnjem trenutku i samoga sebe, svojih misli i osjećaja, svojega tijela i okoline. Ujedno, radi se i o prihvaćanju samoga sebe i svojih osjećaja, misli, tijela i okoline. Sve navedeno prihvaćamo bez rezerve, odnosno, tako kakvo jest. Sve je točno takvo kakvo jest u danom trenutku. Vježbanje usredotočene svjesnosti vodi nas prema danom trenutku u kojemu nema prošlosti i budućnosti (Spasojević, 2015).

»Riječ usredotočena svjesnost znači »izoštrena svijest« osjećaj da u svakom trenutku znamo što radimo dok se nešto događa« (Williams u Penman, 2016, str. 9).

2. Vježbanje usredotočene svjesnosti u razredu

Usredotočena svjesnost pozitivno utječe na djecu. Dugoročno, omogućuje im puniji život, zadovoljstvo sa samima sobom, samopouzdanje i razvoj unutrašnjeg mira.

Vježbe koristim kao motivaciju u uvodnim nastavnim aktivnostima, kao smirenje u završnim nastavnim aktivnostima, za povećanje koncentracije prije provjere i ocjenjivanja znanja i za opuštanje u različitim zahtjevnijim situacijama.

3. Primjeri vježbi

Vježba Vibriranje, da »istresemo stres«

Tu vježbu koristimo, kada su učenici nemirni, razdražljivi i pod stresom. Vježbu izvodimo stojeći, skidamo obuću, zamračimo prostor. Na taj način djeca jedni druge ne vide, ne smiju se, svatko se može posvetiti samom sebi. Vježbu uz živahnu instrumentalnu glazbu izvodimo oko sedam minuta. Pravilo je da nema pravila. Jednostavno započinjemo vibriranjem pojedinih dijelova tijela i tako istresemo sve što nas tišti i iz sebe „istresemo“ sve što nas opterećuje.

Vježba Osjećam glazbu

Učenici sjede na tlu. Puštamo glazbu koja je najprije divlja, brza i glasna. Djeca se u sjedećem položaju na tlu jednu minutu gibaju u ritmu brze i glasne glazbe. U slijedeće četiri minute glazba svake minute postaje tiša i smirenija. Učenici slijede njezin tempo i jačinu. Zadnja minuta vježbe je bez glazbe, kada učenici tiho sa spuštenim rukama i zatvorenim očima mirno sjede na tlu.

Vježbe disanja

Prije nego što započnemo s vježbama disanja važno je da se dobro namjestimo. Vježbe možemo izvoditi na nogama i u sjedećem ili ležećem položaju. Važno je da je kralježnica u uspravnom i ravnom položaju te da nam je udobno.

Kada stojimo kralježnica mora biti ravna, ruke su spuštene uz tijelo, dlanovi okrenuti prema nogama, stopala u laganom raskoraku. Ako vježbu izvodimo u sjedećem položaju, sjedimo uspravno na stolici s ravnim naslonjačem i odgovarajućom visinom sjedala. Leđa malo odmaknemo od naslonjača, stražnjicu pomaknemo unatrag, opustimo ramena, stopala stavljamo na tlo. Ako vježbe disanja izvodimo u ležećem položaju, legnemo na leđa, ruke stavimo uz tijelo, dlanovi su okrenuti prema stropu, noge su istegnute i nisu prekrižene. U svim položajima oči držimo zatvorene ili spustimo pogled.

Na početku izvodili smo vježbe kod kojih pazimo na svoje disanje, vježbe trbušnog i meditacijskog disanja, a kasnije vježbe su malo i zahtjevnije (Srebot i Menih, 1996).

Vježba Fotoaparat

Vježbu izvodimo u prirodi, određujemo prostor za gibanje i promatramo ga. Učenici se podijele u parove, jedan je fotograf, a drugi fotoaparat. Onaj koji igra ulogu fotoaparata žmiri, a fotograf ga odvodi na određeno mjesto. Fotoaparat usmjerava prema određenom motivu. Na određeni znak (klik) učenik koji igra ulogu fotoaparata na pet sekundi otvara oči i pokušava najbolje što može zapamtiti sadržaj „snimljene fotografije“ i što više njezinih detalja. »Fotoaparat« uslika tri fotografije i potom učenici zamijene uloge. Nakon završetka vježbe razgovaramo o njezinoj izvedbi, osjećajima učenika, razlikama između „snimljenih“ fotografija i promatranju izdaleka.

Vježba Meditacija, vizualizacija

U razredu često koristimo meditacije, sakupljene u knjizi Relax kids = Opustite se djeco!. Zvjezdica želja (Viegas, 2012).

Prostor zatamnimo i uz nježnu meditacijsku glazbu udobno se namjestimo u sjedeći ili ležeći položaj. Učitelj govori tiho, jasno i cijelo vrijeme u istom ritmu. Učenici u mislima putuju prema zvijezdama u svemir, na planinu…

Vežba Mandale

Mandala znači magični krug. To je meditativna slika koja uvijek ima sredinu oko koje se oblikuje kružni motiv. Bavljenje s mandalama pomaže nam da se smirimo, poboljšava sposobnost koncentracije, vježba motoričke sposobnosti i način je spoznavanja samoga sebe (Srebot i Menih, 1996).

Vježba Što kažem, kada se dogodi

Učitelj navede primjer događaja koji se svakom od nas može dogoditi u svakodnevnom životu. Zatim jedan od učenika napušta razred, ostali se u jednoj minuti dogovore, kako da ga prime u razred, što će mu kazati o tom veselom ili žalosnom događaju.

Primjeri događaja: kolega odlazi na zahtjevno natjecanje u plesu, kolega je osvojio medalju na atletskom natjecanju, kolegica je dobila brata, nekome je umro djed (u tom slučaju učitelj napušta razred) …

Vježba Stvaramo zajedno ali ipak svatko na svoj način

Učitelj pripremi velike prazne listove papira i stavlja ih na stolove. Učenici u grupama sjednu oko stolova. U potpunosti su tihi, cijelo vrijeme crtanja na papir ne dogovaraju se o tome što će i gdje će crtati. Znaju da na crtežu ne smiju ništa popravljati, dodavati, precrtavati. Na učiteljev znak prvi učenik svoju ideju počinje crtati na papir. Na dogovoreni znak s crtanjem nastavlja i drugi učenik. Nakon ponovnog znaka završava sa crtanjem (možda i tijekom poteza), onaj koji je crtao prije njega kaže kako se osjećao dok je kolega crtao. Poteškoće se pojave, kada netko precrta ili šara preko nečega što je nacrtao drugi učenik. Povrijeđeni učenik reagira neprimjereno, ljuti se, protestira, viče. Kako će reagirati slijedeći? Pokušat će popraviti sliku ili će hladno i neosobno crtati neku svoju temu? Na kraju vježbe obavezno mora uslijediti razgovor o osjećajima. Naime, učenici moraju biti svjesni da ponekad možemo biti ljuti, žalosni ili slično. Važno je da o tome govorimo i da je naša reakcija primjerena.

Zaključak

Život u modernom društvu za odrasle i za djecu postao je jako zahtjevan. Usredotočena svjesnost može biti put do zadovoljstva, sreće i unutrašnjeg mira.

Budući da djeca veći dio dana provode u školi, ona je nesumnjivo prostor za vježbanje te sposobnosti.

Moje iskustvo s uvođenjem usredotočene svjesnosti u svoju nastavu je pozitivno i zato ću nastaviti s vježbama. Mislim da ih učenici trebaju i da vježbanje usredotočene svjesnosti u današnjem svijetu stvarno predstavlja dodatnu vrijednost u modernoj nastavi.

Literatura

  1. Penman, D. (2016). Usredotočena svjesnost za kreativnost. Tržič: Učila International.
  2. Spasojević, N. (2015). 6 načina na koje u svakidašnjicu unosimo usredotočenu svjesnost. Dobiveno 3. 6. 2018 s https://www.svetloba.si/cujecnost/5-nacinov-kako-vnesti-cujecnost-v-vsakdan
  3. Srebot, R. in Menih, K. (1996). Putovanje u tišinu. Opuštajući odgoj za djecu. Ljubljana: DZS.
  4. Viegas, M. (2012). Relax kids = Opustite se djeco! Zvjezdica želja: 52 meditacije za djecu. Ljubljana: Star Elysium.