Sigurnost u Graberju Ivanićkom

danijela_knezevic

Danijela Knežević

Učiteljica Danijela Knežević i učenici 3. a razreda Osnovne škole Josipa Badalića u Graberju Ivanićkom obilježili su 5. veljače Dan sigurnog interneta u svojoj učionici po prvi puta.

Sažetak

Putem različitih aktivnosti učenici su iznosili svoja znanja o internetu, raspravljali i argumentirali je li internet sigurno mjesto ili ne. Učenike se podsjetilo na pravila ponašanja u virtualnome svijetu, te iako su još manjeg uzrasta, što znači odgovorna informacijska i komunikacijska tehnologija. Dan sigurnog interneta obilježili smo na satu razrednika u okviru međupredmetnih tema.

Ključni pojmovi: internet, sigurnost, društvene mreže, digitalni alati, opasnost

Naše aktivnosti odlučila sam provesti na satu razrednika. Učenici su se udobno smjestili te kao motivaciju na početku sata pogledali video o dječaku kojem se na ekranu pojavljuje nešto neobično te traži pomoć odraslih.https://www.youtube.com/watch?v=algknpUbXF0&feature=youtu.be

Debatom učimo

Učenike sam formirala u dvije skupine prema stavovima koje su iznosili te pokušala saznati je li internet sigurno mjesto- afirmativna ekipa zastupala je tvrdnju da ako si dovoljno oprezan ne može se dogoditi ništa loše i internet je siguran, dok je negacijska ekipa zastupala stavove da nikada ne možeš biti u potpunosti siguran u virtualnom svijetu. Obje ekipe hrabro su zauzele svoje stavove te je debata bila vrlo konstruktivna, no negacijska ekipa ipak je bila uvjerljivija.

„Pet za net“

Učenicima sam predstavila stranicu „Pet za net“ s kojom se do sata nisu imali prilike susresti, kao i HAKOM – ovu brošuru https://www.hakom.hr/UserDocsImages/2018/dokumenti/HAKOM_BROSURAmala.pdf o zaštiti djece i mladih na internetu

Sigurni na društvenim mrežama

Učenici su jedni drugima predstavljali kojim aplikacijama i društvenim mrežama se koriste, razgovarali smo koliko vremena provode koristeći se tim sadržajima, što pronalaze, koga prate, objavljuju li ikakve postove, vlastite video ili foto materijale. Putem videa Sigurnost na internetu: Crvenkapica – 2. dio – YouTube razgovarali smo koliko je važno zaštititi privatne podatke te biti oprezan pri objavljivanju vlastitih, ali i tuđih fotografija.

Koliko sam siguran online?

slika 1Učenici su o temama o kojima smo razgovarali na Satu razrednika provjerili kvizom „Koliko sam siguran online?“ (Slika 1. Koliko slika 2sam siguran online?) (Slika 2. Koliko sam siguran online?). Nakon što su učenici riješili kviz, zajedno smo prebrojali bodove koji su se nalazili na poleđini kviza uz objašnjenje. Većina razreda imala je podjednaki broj bodova, između 3 i 5 te je jedan učenik pročitao savjete na koji bi način trebali biti oprezniji i sigurniji na internetu.

Izrađujemo digitalne igre

Na pametnoj ploči učenici su samostalno osmislili dvije igre u Wordwall alatu, anagram te osmosmjerku koju su i odigrali. https://wordwall.net/hr/resource/10656723/informatika/siguran-internethttps://wordwall.net/hr/resource/10656870/informatika/siguran-internet-2021.

Putem tableta i pametne ploče dostupne u učionici nekolicina učenika zaigrala je i Interland digitalnu igru.

Razredni mobitel

U završnom dijelu sata učenici su izradili vlastiti mobitel kojem su dodali omiljene aplikacije kojima se svakodnevno koriste. U radu i aktivnostima pridružila nam se i studentica koja je bila na stručno pedagoškoj praksi.

slika 3slika 4
Slika 3 i 4. Izrada mobitela
slika 5slika 6
Slika 5. Mobitel           Slika 6. Zajednička fotografija

Učenici su aktivnostima bili oduševljeni i aktivno su sudjelovali u realizaciji. Njihove reakcije na aktivnosti pokazale su mi koliko ih ova tema zapravo zanima, iako su mislili da o tome već sve znaju. Kroz edukativnu igru i zabavu uspjela sam postići kod učenika da osvijeste prednosti, ali i potencijalne opasnosti virtualnog svijeta u kojem svakodnevno sudjelujemo. Igra i interakcija je najbolji put u toj dobi da se neka znanja usvoje.

Zaključak

Saznanja će učenici zasigurno primjenjivati u budućem korištenju interneta što me posebno raduje jer sam poučavanjem o ovoj temi ostvarila svoju obrazovnu, a posebice odgojnu ulogu učiteljice. Igrama i aktivnostima koje smo proveli u razredu pridonosimo stvaranju boljeg interneta na djeci zabavan, razumljiv i poučan način!

Svi naši radovi, YouTube materijali, digitalne igre koje sam izradila te fotografije dostupni su putem poveznice na Wakelet kolekciju https://wakelet.com/wake/NK6vu504fnugQ4T2G9nyu

Korišteni materijali

You Tube materijali:
https://www.youtube.com/watch?v=algknpUbXF0&feature=youtu.be
https://www.youtube.com/watch?v=ln3G2FK3UWc&feature=emb_logo
https://www.youtube.com/watch?v=VuYQuUEaz8A&feature=emb_logo
https://www.youtube.com/watch?v=AEr0cU2VWeM&feature=emb_logo
https://www.youtube.com/watch?v=zXxXfCbW0ss&feature=emb_logo

Digitalne igre:
https://wordwall.net/hr/resource/10656723/informatika/siguran-internet
https://wordwall.net/hr/resource/10656870/informatika/siguran-internet-2021
https://beinternetawesome.withgoogle.com/hr_hr/interland
https://youtu.be/algknpUbXF0

Ne brini, možeš mi vjerovati!

eva_slapnik

Eva Slapnik

Tijekom razgovora s učenicima 5. razreda otkrila sam da ogromnu količinu vremena provode na internetu, na raznim društvenim mrežama. Razgovaraju jedni s drugima i druže se u udobnosti svoje sobe. Razgovaraju s vršnjacima koje poznaju i također s vršnjacima koje ne poznaju, također iz drugih zemalja. Učenici su mi s najvećom radošću i ponosom pričali o ljudima koje su upoznali i kako dijele mnoge zajedničke osobine. Na moje pitanje jesu li sigurni razgovaraju li stvarno sa svojim vršnjacima ili se netko samo pretvara da je sličan njima, svi su mi u jedan glas rekli da to sigurno. Ovaj me razgovor natjerao da pomislim da je potrebno razgovarati sa učenicima i pokazati im pitanje anonimnosti na mreži, a pomogao mi je slovenski film Gajin svijet.

Ključne riječi: društvene mreže, anonimnost, Gajin svijet i 5. razred.

Anonimnost na mreži daje nam mogućnost da se pretvaramo da smo bilo tko i nisu svi ljudi koje susrećemo putem interneta uistinu oni za koje se predstavljaju.

Zbog toga sam učenicima tijekom nekoliko satova pokazivala slovenski film Gajin svijet. U uvodu sam im rekla da ljudi na mreži ponekad nisu ono za što se pretvaraju da jesu. Većina mi se samo smješkala i mahala rukama, a neki su i razmišljali malo prije početka filma. Rekla sam im da zapišu sva pitanja ili razmišljanja koja bi mogli imati tijekom gledanja filma. Na kraju filma razgovarali smo o svim pitanjima i razmišljanjima.

Slika 1 Gajin svetFilm Gajin svijet skreće pozornost na probleme s kojima se suočavaju djeca u modernom svijetu s jedne strane i njihovi roditelji s druge strane, jer govori o dilemama koje su dio našeg svakodnevnog života: razvod roditelja, otuđenost u obitelji i opasnosti na internetu i društevnim mrežama (Gajin svijet). Tema filma poziva na svijest o sigurnoj upotrebi interneta.

Slika 1. Gajin svijet
Izvor: https://www.kolosej.si/filmi/film/gajin-svet/

U filmu Gajin svijet vidjeli smo puno različitih situacija sa učenicima koje su povezane s internetom i na koje trebaju obratiti pažnju. Kompletne situacije predstavljene su i na stranici safe.si, koje je izvrsno mjesto koje podiže svijest o sigurnoj uporabi interneta i mobilnih uređaja za djecu, tinejdžere, roditelje i učitelje.

Atmosfera tijekom gledanja filma često se mijenjala u učionici. Učenici su se uživjeli u film, smijali se, bili zabrinuti i upozorili glumicu u filmu da ne radi ništa kako ne bi upala u nevolju. Mnogi su imali i suze u očima. Iz ovoga sam saznala da je većina učenika film shvatila ozbiljno i također razmišljali o onome što su vidjeli. Nakon gledanja filma, cijeli smo školski sat razgovarali o situacijama koje su učenici primijetili u filmu.

Razgovarali smo o lažnim prezentacijama u internetskoj chat sobi i informacijama o lažnoj agenciji za modele. Većini učenika cijela situacija u filmu nije izgledala pogrešno, rekli su da bi i sami povjerovali takvoj osobi i učinili isto što i Tea u filmu.

Neki su, međutim, polako počeli razmišljati da u stvarnosti stvari jednostavno nisu onakve kako se u početku čine na internetu. Zajedno smo razgovarali o raznim razlozima zašto neki ljudi koriste lažna imena na mreži. Najviše me iznenadila činjenica da učenicima to nije bilo ništa posebno i da sami ponekad koriste neistinite podatke na mreži. Zatim smo razgovarali o tome kako i na koji način stranci mogu uspostaviti kontakt s njima, kada mogu razgovarati s nepoznatim ljudima i kada bi trebali prekinuti komunikaciju s njima. Međutim, najveću smo pozornost posvetili tome što učiniti ako stranac zatraži osobne podatke, neprikladne slike ili ih na bilo koji način uznemirava. Većina se učenika začudila kad sam rekla da poslani osobni podaci, fotografije i videozapisi zauvijek ostaju na mreži i nikad zapravo ne nestaju. Ovu su činjenicu vrlo teško razumjeli. Rekli su da ne vide ništa loše u tome da stvari ostaju na mreži. Iz njihove izjave razvila sam razgovor o njihovim planovima i željama za budućnost. Svi su rekli što bi željeli raditi, gdje i kako bi željeli živjeti kad odrastu. Stoga sam ih pitala može li njihov potencijalni poslodavac na temelju njihovih podataka, fotografija ili videozapisa iz prošlosti razmotriti jesu li bili pogodan kandidat za posao i shodno tome ne zaposliti ih za nešto što su napravili u prošlosti. Ovim sam ih pitanjem natjerala da razmišljaju i međusobno razmjenjuju mišljenja. Razmišljali su i o tome kako bi njihovi roditelji i prijatelji reagirali na informacije ili fotografije. Nakon razgovora shvatili su da dijeljenje osobnih podataka, fotografija i videozapisa nije najprikladnije za ljude koje ne poznaju dobro ili ih uopće ne poznaju. Na kraju smo razgovarali o tome kome vjerovati, u slučaju da se netko od njih ili njima bliskih nađe u situacijama koje su se pojavile u filmu. Bilo mi je drago što su baš svi rekli da će se obratiti odrasloj osobi kojoj vjeruju. Najčešći su odgovori bili roditelji i učitelji.

Učenici su tijekom nastave bili izuzetno mentalno aktivni. Gledali su film, ozbiljno shvatili temu i sudjelovali u razgovoru sa svojim pitanjima, idejama i odgovorima.

Trenutno, kada djecu podučavamo na daljinu, postavljamo ih ispred računala na kojima se nastava odvija po nekoliko sati dnevno svakog radnog dana. Učenici petih razreda već su uglavnom dovoljno samostalni da samostalno prate nastavu i bez nadzora su roditelja. Većina roditelja je na poslu tijekom školskog vremena. Učenici završavaju nastavu i sve školske zadatke prije nego što se roditelji vrate s posla. Kao rezultat toga imaju puno vremena za druženje na mrežama putem interneta, jer se većina druženja preselila u virtualni svijet. Na taj način djeca mogu brzo upoznati različite ljude s kojima mogu bezbrižno, barem tako misle, razgovarati i dijeliti svoje osobne podatke i fotografije.

Drago mi je da sam ovu temu započela osobno, u školskim klupama, prije nego što su započeli s učenjem na daljinu. Sigurna sam da su dobro informirani o zamkama interneta i da će sada dobro razmisliti s kim razgovaraju i koje informacije o sebi će podijeliti s strancima.

Literatura

  1. Gajin svijet. Preuzeto s https://gajinsvet.si/.
  2. Gajin svijet. Preuzeto s https://safe.si/video/gajin-svet.

Tjedan sigurnijeg interneta

ruzica_filipovic

Ružica Filipović

Sažetak

U Osnovnoj školi Grigora Viteza u Zagrebu je održan Tjedan sigurnijeg interneta od 8. veljače do 12. veljače 2021. godine. Sudjelovali su učenici od 1. – 8. razreda koji su se upoznali s pravilima sigurnog korištenja Interneta i potencijalnim opasnostima koje vrebaju nesavjesne korisnike u različitim aktivnostima. Saznali su što je E-nasilje, koje su vrste i oblici e-nasilja, kako ga prepoznati, što napraviti ako se nađu u opasnoj situaciji i kako savjesno i odgovorno koristiti društvene mreže i različite chat roomove tijekom igranja online igara. Svoje znanje su provjerili u kvizu.

Ključne riječi: sigurniji Internet, DSI 2021, e-nasilje, cyberbullyng, društvene mreže.

Uvod

Ove godine se Dan sigurnijeg Interneta obilježavao 9. veljače 2021. godine. S obzirom da nemaju svi učenici tada informatiku, obilježili smo ovaj događaj cijeli tjedan. Tijekom tjedna su svi razredi nakon održane prezentacije u prvom dijelu sata imali svoju zadanu radionicu koju su po dogovoru napravili s digitalnim alatom po želji, a na kraju sata su rješavali kviz o Sigurnosti na internetu. Radove smo izložili u informatičkoj učionici i na školskoj web stranici.

Središnji dio

Prezentacija
U prvom dijelu sata su učenici poslušali prezentaciju o Cyberbullyngu i pravilima ponašanja na Internetu. Tijekom prezentacije su učenici, potaknuti primjerima s prezentacije, dijelili svoja iskustva koja su imali prilikom korištenja različitih društvenih mreža i chat roomova u online igrama. Nakon prezentacije su pogledali nekoliko videa o kojima smo raspravili kroz kratku debatu.

Radionice
Nakon odslušane prezentacije učenici su dobili zadatke za radionice podijeljene prema razredima. Svaki razred je radio plakat s određenom temom. Radionice po razredima su bile slijedeće:

5. razred – Elektroničko nasilje (općenito); Osnovna pravila za sigurno korištenje Interneta i društvenih mreža; Internetski superheroji predstavljaju pravila sigurnog korištenja interneta.

6. razred – Posljedice E-nasilja; Važni telefonski brojevi u slučaju E-nasilja; Siguran na internetu- strip.

7. razred – Žrtve E-nasilja; Internetski trolovi

8. razred – Počinitelji E-nasilja; Što mogu učiniti ako sumnjam na E-nasilje

Svoje radove za plakat su mogli izrađivati s alatom po želji, a najčešće su se koristili alati: Word, Canva, Power Point, Paint, Pixton, Kahoot i Book Creator. Unutar razreda su se dogovorili tko će odraditi koji dio zadane teme kako bi dobili jedan grupni plakat.

Prezentiranje radova

Nakon što su završili plakate, učenici su predstavili svoje radove. Oni učenici koji su izradili kviz na zadanu temu su tada postavili poveznicu unutar razredne grupe kako bi svi mogli odigrati. Plakate koje su izradili učenici od 5. – 8. razreda možete vidjeti na slijedećim slikama:

2. slika Sigurnost na internetu i društvenim mrežama1. slika E-nasilje
Slika 1. Sigurnost na internetu i društvenim mrežama     Slika 2. E-nasilje

3. slika Internetski superheroji i pravila sigurnosti4. slika Posljedice e-nasilja
Slika 4. Internetski superheroji             Slika 5. Posljedice E-nasilja

5. slika Važni telefonski brojevi6. slika Siguran na internetu
Slika 6.Važni telefonski brojevi             Slika 7. Strip – Siguran na internetu

7. slika  Žrtve E-nasilja8. slika Internetski trolovi
Slika 8. Žrtve E-nasilja                 Slika 9. Internetski trolovi

9. slika Počinitelji e-nasilja10. slika Projekt Arachnid
Slika 10. Počinitelji E-nasilja                  Slika 11. Projekt Arachnid

11. slika Što mogu učiniti
Slika 12. Što mogu učiniti

Kviz za kraj

Nakon prezentiranja radova, učenici su odigrali kviz u alatu Quzzies kako bi provjerili što su naučili tijekom sata. Natjecali su se jedni protiv drugih, a svoje i suparničke rezultate tijekom igranja su mogli pratiti na projekciji.

Zaključak: Ove godine je za isplanirane zadatke bilo potrebno više vremena od predviđena dva školska sata i nisu sve grupe stigle odraditi prezentiranje radova i odigrati kviz pa ćemo aktivnosti odraditi na slijedećem satu. Dosta planiranog vremena je otišlo na aktivnu raspravu tijekom prezentacije u prvom dijelu sata i učenička iskustva s kojima su se susreli prilikom korištenja različitih društvenih mreža jer su na takvim platformama gotovo svakodnevno. Svi učenici su aktivno sudjelovali tijekom sata i rado su dijelili svoja dosadašnja iskustva na Internetu. Ono što sam mogla zaključiti tijekom prezentacije je da je trećina učenika po razredima bilo zatečeno nekim oblicima e-nasilja koje su smatrali „normalnim“ posebice na društvenim mrežama pa smatram da im je ova tema na satu informatike pomogla u boljem uočavanju i sprječavanju istog.

Literatura

  1. Svi edukativni materijali su preuzeti sa stranice: https://csi.hr/dan-sigurnijeg-interneta/

Jesu li društvene mreže korisne u svakodnevnom životu?

mila_ozretic

Mila Ozretić

Osnovna škola “Split 3” se po prvi put službeno priključila nacionalnoj kampanji „Sigurniji internet za djecu i mlade“ te smo sve satove informatike 6.-8. razreda u tom tjednu posvetili edukaciji o sigurnijem i odgovornijem surfanju.

Isprva smo planirali aktivnosti usmjeriti na 6. razred, smatrajući ih dovoljno zrelima da shvate koje sve opasnosti na Internetu postoje. Za osmaše smo planirali debatu jer je u izvrsnoj korelaciji s Hrvatskim jezikom. Međutim, sasvim slučajno, tjedan prije obilježavanja Dana sigurnog interneta, dok sam upisivala sat u imenik, načula sam razgovor učenika i to 8. razreda. S nevjericom sam upitala koliko njih zna kako izgleda njihov profil „izvana“, nekome tko nije njihov prijatelj. U tom trenutku me pogledalo 10-ak glavica s veeelikim upitnikom….Nakon toga je uslijedio još jedan veeeliki upitnik s moje strane i kratak razgovor. A zatim vrhunac iznenađenja: „ Je’l to znači da i nas mogu drugi vidjeti kao što i mi možemo ući u profile učitelja i vidjeti sve što oni pišu i objavljuju?“

Učenici su znali da su nečiji (učiteljevi) profili nezaštićeni, ali nisu se zamarali time jesu li njihovi profili takvi!? Slijedi promjena plana obilježavanja dana sigurnog interneta u 8. razredu i uključivanje učitelja u edukaciju.

Krenimo ipak redom:

6. razred

Debata pod nazivom „Jesu li društvene mreže korisne u svakodnevnom životu?“

Učenici su nekoliko dana ranije podijeljeni na sudionike rasprave (2 grupe po tri učenika), sudce (4 učenika i razrednica), moderatora – mjeritelja vremena te publiku. Za početak su raspravljači imali najviše posla jer su se morali pripremiti i prikupiti argumente i za afirmacijsku i negacijsku stranu jer se tek netom prije rasprave odlučilo koju tezu će zastupati. Njihova dobra priprema je bila ključna za dobru reakciju i uključenje publike s pitanjima te su i sudci morali obrazložiti svoju odluku o pobjedniku.

Debata se održala na satu razrednika te su je učenici i razrednica ocijenili kao vrlo zabavnu i uspješnu.

Blok sat s temom „Sigurnost na društvenim mrežama“

Klasični sat s upoznavanjem opasnosti na internetu s naglaskom na društvene mreže. Zadnji dio sata je posvećen preporukama i objašnjenju postavki sigurnosti na vlastitom profilu.

7. razred

Analiza ankete o korištenju interneta i društvenih mreža u kojoj je sudjelovalo 100-ak učenika 6. do 8. razreda.

Blok sat s temom „Sigurnost na društvenim mrežama“, postavljanje sigurnosti vlastitog profila.

8. razred

Pristupivši im kao zrelijima, u prvom 8. razredu u nizu pokušala sam iskoristiti primjer i materijale pod nazivom „Six degrees of information“ predložene u Pogledu kroz prozor. Učenicima se koncept sata jako svidio:

  • Kviz – koji lik iz filma Six degrees of informaton mi najviše sliči (malo prilagođena pitanja iz već ponuđenih materijala)
  • Gledanje videa „6 degrees of information“
  • Analiza i razgovor

Učenicima se jako svidio sat i rado su sudjelovali u razgovoru. Samoinicijativno su rekli da im je to najbolji sat informatike i očito je da su vrlo željni razgovora. Međutim svi učenici su se najviše poistovjetili s jednim likom iz filma.

Zaključak

Moj osobni zaključak iz svega je da u uzrastu 6.-8. razreda učenici društvene mreže, tj. Facebook još uvijek koriste donekle na bezazlen način i ne mareći previše za njih, što je na jedan način sretna okolnost, ali istovremeno u tom nemaru vreba opasnost.

Većina anketiranih učenika smatra da ne dijeli previše informacija o sebi, nema ekstrema koji većinu svojih društvenih aktivnosti provode preko mreže, ali česti su oni učenici koji su nesvjesni, lijeni i(li) nemarni te im je po pitanju edukacije najpotrebniji pristup da netko skupa s njima sjedne i postavi preporučenu razinu sigurnosti i privatnosti.

Putokazi kroz društvene mreže

lidija_kralj

Lidija Kralj

Primjeri korištenja različitih programa za društveno umrežavanje u obrazovanju postaju sve češći. No, uz prednosti stižu nam i nedostatci. Jesmo li svjesni pozitivnih i negativnih posljedica korištenja programa za društveno umrežavanje? Imamo li dogovorena “pravila igre” za njihovo korištenje ili se prilagođavamo situacijama kako dolaze?

Pravila igre

“Pravila igre”, odnosno školske politike ili možda jednostavnije “Pravila i upute za prihvatljivo korištenje” interneta, društvenih mreža i ostalih računalnih izvora trebala bi biti poznata unaprijed tako da svi korisnici budu svjesni situacije te mogućih posljedica. Nažalost, u Hrvatskoj su takva pravila vrlo rijetka, a njihovo donošenje i provođenje ovisi o učiteljima, ravnateljima i školi. U Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi ne spominju se direktno, ali mogla bi biti dio kućnog reda škole ili etičkog kodeksa.

U nedostatku domaćih primjera pogledat ćemo kako su ta pravila odredila škole u Velikoj Britaniji, SAD, Kanadi i Australiji. U njihovim školama uobičajeno je da na početku školske godine učenici, roditelji, a i učitelji potpišu pravilnik o prihvatljivom korištenju (Acceptable Use Policy) te da roditelji daju (ili ne) suglasnost za korištenje nekih programa i objavljivanje učeničkih podataka (primjerice, fotografija, audio ili videozapisa na kojima su njihova djeca).

slika1-consortium

Na stranicama američkog Consortium for School Networking Initiative nedavno su objavljene suvremene, detaljne upute o tome što Pravila prihvatljivog korištenja trebaju sadržavati, uključivši i niz objašnjenja i konkretnih primjera iz škola. Neki od primjera su Bellingham School District te Dysart School District, koji u uputama za korištenje mikroblogova i društvenih mreža u obrazovanju daju savjete kako bi učitelji trebali koristiti mogućnosti tih programa, a da pritom budu profesionalni i ne ugrožavaju svoju ili učeničku privatnost. Jedan od vrlo prihvatljivih savjeta je da učitelji unaprijed isplaniraju koje programe će koristiti te da o načinima korištenja tih programa obavijeste roditelje, učenike te kolege u školi. Pročitajte i cjelovit sadržaj njihove Acceptable Use Policy and Procedures.

Simon Finch, savjetnik za internetsku sigurnost u svom blogu Thoughts on writing social media policy preporučuje učiteljima da prije korištenja programa za društveno umrežavanje naprave procjenu rizika kako bi osigurali dosljednost u korištenju tih programa. U toj procjeni trebali bi odgovoriti na pitanja:

  • jesu li dostupne mogućnosti za zaštitu privatnosti?
  • mogu li se komentari moderirati prije objavljivanja?
  • je li program općenito prepoznat kao pouzdan?
  • jesu li roditelji upoznati s namjerom korištenja tog programa u obrazovanju?
  • postoji li odgovarajući sustav izvješćivanja?
  • jesu li jasno određeni postupci u slučaju incidenta?

Filtriranje ili blokiranje

U našim školama CARNetov sustav za filtriranje sadržaja za osnovne i srednje škole onemogućava pristup pojedinim mrežnim adresama procjenjujući njihovu neprimjerenost prema kategorijama i ključnim riječima. Usporedite li taj sustav s inozemnim iskustvima primijetit ćete da škole u Hrvatskoj zapravo uživaju vrlo veliku slobodu korištenja online sadržaja, posebice u području programa za društveno umrežavanje. Odabir programa i načini korištenja u obrazovanju ostavljeni su na procjenu samim učiteljima, što je velika prednost, ali ujedno i velika odgovornost.

U Australiji su obrazovne vlasti u travnju ove godine dozvolile učiteljima korištenje programa društvenog umrežavanja u školama, ali za učenike je pristup i dalje blokiran (Facebook opened up to school teachers). slika2-edmodoU SAD-u je u školama pristup društvenim mrežama većinom potpuno blokiran pa je čak nemoguće otvarati stranice s običnim, školskim blogovima ili koristiti Twitter unutar školske mreže. Najčešće je dozvoljeno korištenje programa Edmodo – sigurne društvene mreže za učenike i učitelje.

Tiffany Della Vedova u blogu Using Social Media as Learning Spaces jasno objašnjava koje programe za društveno umrežavanje koriste za koje uzraste učenika te naglašava upute i pripreme koje je potrebno odraditi s učenicima prije nego li započnu koristiti sve te programe. Vjerujemo da biste se i vi složili s njenim stavom da programe koji propisuju minimalnu starosnu dob za korištenje (najčešće 13 godina) ne koristi s učenicima koji nemaju toliko godina.

Više informacija o tome kako američki učitelji razmišljaju o toj “preblokiranoj” situaciji možete pročitati na stranicama BannedSites koje su osnovane u svrhu uvjeravanja vlasti da je takva blokada pristupa online sadržajima ipak pretjerana.

Moj stav

Kao što ste mogli nazrijeti u prethodnim odlomcima, ja nisam pristalica blokiranja pristupa društvenim mrežama iz škola. Naime, društvene mreže dio su svakodnevnog života naših učenika i na nama učiteljima je da ih pripremimo za njihovo korištenje te da pozitivnim primjerima pokažemo sve njihove prednost za obrazovanje.

slika3-etwinning

Smatram da se “plivanje” društvenim mrežama ne uči na programima za odrasle te da je učenike najbolje pripremiti u “plićacima” sigurnih društvenih mreža, primjerice eTwinninga ili Edmodoa u kojima smo sigurni da se djeca nalaze u dobrom društvu te da ih možemo zaštititi koliko god bude potrebno.

Dakle, na učiteljima koji se odluče koristiti programe za društveno umrežavanje u obrazovanju je odgovornost da dobro procijene koji program odgovara njima, njihovim učenicima i cilju koji žele postići.

I na kraju da završim u skladu s preporukama iz “Pravila prihvatljivog korištenja društvenih mreža” – sve napisano u ovom članku je moje osobno mišljenje i ne odražava stav institucija s kojima surađujem.

Nekoliko primjera Pravila prihvatljivog korištenja:

Jedini primjer iz hrvatske škole – OŠ Antunovac – Pravila ponašanja i uvjeti korištenja profila škole na Facebooku

Acceptable User Policy for Pupils’ Use of Hardware / Software at Leicester Grammar School

Acceptable User Policy, Trinity-Pawling School

Model acceptable use policy, Computer Crime & Intellectual Property Section – United States Department of Justice

Social Media Policy, NSW Government, Education and Communities

District 207 Board of Education Technology Policies

The Innovative Educator blog: World Simplest online safety policy, The World’s Simplest Social Media Policy u kojem Lisa Nielsen kritizira blokiranje pristupa online sadržajima

Nordstrom, Social networking guidelines, primjer uputa za poslovno okruženje, vrlo primjenjivo i za obrazovne stručnjake.

Napomena: Članak prenosimo sa stranica CARNetovog Webfestivala 2011 gdje je originalno objavljen.