Tanja Vičič
Sažetak
U slovenskim osnovnim školama posljednjih godina posvećujemo dosta pažnje, diskusija i aktivnosti, koje su namijenjene temi „Pisanje domaćih zadataća“.
U članku se predstavlja produbljena analiza s područja pisanja domaćih zadataka, koja obuhvaća iskustva i stajališta roditelja i učenika Osnovne škole Dragotina Ketteja Ilirska Bistrica.
Namjera analize je saznati mišljenje, prijedloge i inicijative učenika i roditelja, dati povratnu informaciju učenicima, pedagoškim radnicima i roditeljima. Na osnovi ocjene želimo poboljšati uzgojno-obrazovni proces u školi.
Ključne riječi: domaći zadaci, evaluacija, učenici, roditelji.
Uvod
Pedagoškim radnicama je jasno da su domaći zadaci važan dio obrazovno-uzgojnog procesa i prisutni su u našem školskom okolišu kroz cijelu povijest. Sa njima želimo kod učenika pratiti obrazovne ciljeve (utvrđivanje znanja, produbljivanje i širenje znanja, učenje vještina i spretnosti) također uzgojne ciljeve, usvajanje učnih i radnih navika. (Tinta, 2017. i Sanekovič, 2007.)
Analizom područja domaćih zadatka smo željeli dobiti informacije o vremenskoj opterećenosti učenika koje su povezane sa pisanjem domaćih zadatka, težom zadatka, različitih pogleda na diferenciranje domaćih zadatka, smislom i učinkovitosti različitih oblika domaćih zadatka, traženja pomoći kod pisanja domaćih zadatka, motivaciji i traženju rešenja kod nemotiviranih učenika, koji su često bez urađenih domaćih zadatka.
Uzorak obuhvaćen analizom
Ankete su ispunjavali učenici od 4. do 9. razreda, drugi i treći razred su dobili prilagođenu anketu, koju su ispunjavali uz pomoć učitelja. U ocjenu smo uključili roditelje učenika od 1. do 9. razreda.
Tablica 1. Uzorak uključen u ocjenu
Ankete smo analizirali posebno za prvi period OŠ (2. i 3. razred), drugi period OŠ (4. – 6. razred) i treći period OŠ (6. – 9. razred).
Mišljenja učenika, roditelja i zaključci
Smisao pisanja domaće zadaće
Učenici i roditelji generalno su mišljenja, da je domaća zadaća potrebna. Posebno su toga svjesni mlađi učenici. Samo nekolicina učenika i roditelja je mišljenja da je domaća zadaća nepotrebna. Roditelji su u prilog domaćoj zadaći u prvoj vrsti pripisali značaj ponavljanja, utvrđivanja znanja, razvoja logičnog mišljenja, širenje znanja, i također razvoj radnih navika, organiziranosti, samostalnosti i odgovornosti. Učenici su kao pozitivnu stranu naročito ispostavili ponavljanje, utvrđivanje znanja i pridobivanje novog znanja.
Sadržajni vidik domaće zadaće
Većina učenika je izjavila da sa domaćom zadaćom utvrđuju gradivo koje su upoznali na časovima. Učenici od trećega do devetog razreda su izjavili da za domaću zadaću često rješavaju slične primjere kao na nastavi, često pa traže nove načine kako riješiti zadani problem. Učenici su mišljenja da se sa domaćom zadaćom ne uče novoga gradiva, kojega će se učiti u buduće. Očito je također da domaća zadaća ne predstavlja samo nastavak nedovršenih školskih obaveza.
Količina domaće zadaće i vremensko opterećenje učenika sa pisanjem domaće zadaće
U svim starosnim skupinama bilo je izraženo slično mišljenje što se tiče učestalosti domaće zadaće. Većina se slaže da bi mogli imati zadaću nekoliko puta na tjedan. Kod mlađih učenika i njihovih roditelja je čest odgovor – svaki dan. Samo nekoliko učenika i roditelja ne bi željelo imati domaće zadaće.
Značajna je razlika u vremenskom opterećenju domaćom zadaćom među pojedinim starosnim skupinama. Zadaćom su najviše opterećeni učenici 2 trijade (4.-6. razreda), kojima je potrebno dnevno manje nego 1 sat (56 učenika), dok je veća skupina učenika (20) i roditelja (35), izjavila da im za pisanje domaće zadaće treba do dva sata. Učenici 1. trijade (1.-3. razreda) su nekoliko manje opterećeni i većini treba za zadaću manje nego 1 sat. Po mišljenju učenika i roditelja najmanje vremena za domaću zadaću namijeni najstarija skupina učenika i to manje od pola sata (32 učenika), odnosno manje nego 1 sat (33 učenika). Također su slično ustanovili roditelji.
Grafikon 1. Mišljenja učenika i roditelja o vremenskoj opterećenosti učenika sa pisanjem domaće zadaće
Učenici i roditelji prve trijade (1.-3. razreda) su u najvećem broju istoga mišljenja da je količina domaće zadaće izravno ravno dovoljna. U drugoj trijadi (4.- 6. razred) još uvijek snažno dominira mišljenje da je domaće zadaće dovoljno (61 učenika, 63 roditelja). Broj anketiranih koji misle da je domaće zadaće previše se sve više povećava (37 učenika, 29 roditelja). U najstarijoj skupini učenika je vidna razlika među mišljenjem učenika i roditelja. Roditelji skoro jednoglasno misle da je domaće zadaće ravno dovoljno, dok su kod učenika mišljenja raspršena (56 njih misli da je zadaće ravno dovoljno, 47 pa da je previše). Nekoliko roditelja učenika treće trijade (4.-9 razreda) je izjavila da je zadaće premalo.
Grafikon 2. Mišljenje učenika i roditelja o količini domaće zadaće
Diferencijacija domaće zadaće
U anketi je bilo posebno ispostavljeno područje diferencijacije domaće zadaće. Učenici i roditelji 2. trijade su pristalice diferencijacije. Brojčano je više anketiranih koji misle, da je u redu da uspješniji učenici imaju zahtjevniju domaću zadaću odnosno manje uspješni imaju lakše zadatke od broja anketiranih učenika i roditelja koji misle, da trebaju učenici u istom razredu imati jednaku domaću zadaću po količini i zahtjevnosti. Roditelji učenika 3. trijade su suštinski više naklonjeni tome, da imaju učenici jednako zahtjevnu domaću zadaću.
Pomoć pri pisanju domaće zadaće
Učenike i roditelje smo anketirali što se tiče samostalnosti pri pisanju domaće zadaće odnosno traženja pomoći kada djeca ne znaju napisati domaću zadaću. Roditelji najmlađih učenika su izjavili da je njihovom djetetu povremeno potrebna pomoć odrasle osobe kada nešto ne razumije, tada pita ukućane. Većini učenika 2. trijade je povremeno treba pomoć odrasle osobe (65 učenika, 65 roditelja), poveća se broj učenika kojima pomoć često treba ( 23 učenika i 18 roditelja), 17 učenika je napisalo da domaću zadaću uvijek urade samostalno. U 3. trijadi je broj takvih učenika značajno veći (30 učenika, 20 roditelja). Povremena pomoć je bila potrebna za 47 učenika 3. trijade.
Učenici 1. trijade pomoć traže prvenstveno od ukućana, dok učenici 2. trijade u najvećem broju slučajeva pomoć potraže u udžbeniku, ali na internetu. Učenici 3. trijade u većini objašnjenja potraže u udžbeniku (72). Još uvijek velika većina učenika traži pomoć od ukućana (52). Uočeno da se povećava broj učenika koji pomoć nađu na internetu, pitaju druge učenike ili prijatelje (42).
Kako sa učenicima koji ne napišu domaće zadaće?
Učenike 2. i 3. trijade te roditelje školske djece smo anketirali kako bi motivirali učenike na pisanje domaće zadaće, odnosno kako da roditelj reagira kada učenik ne uradi domaću zadaću. Roditelji mlađih učenika žele biti obaviješteni kada njihova djeca ne urade domaću zadaću (64). Dosta roditelja je mišljenja da bi učenik trebao dobiti neki znak, zabilješku ili minus kada ne uradi domaću zadaću (54). Učenici 2. i 3. trijade i njihovi roditelji su mišljenja da je efikasna istovremena zabilješka i obavijest roditelja kada su bez urađene domaće zadaće. Učenici u većoj mjeri predlažu usno ocjenjivanje sadržaja domaće zadaće (20 učenika 2. trijade, 15 učenika 3. trijade). Značajan broj učenika 2. i 3. trijade (skupa 37 učenika) misli da učitelj ne reagira nasuprot tome da učenik često puta ne napiše domaću zadaću.
Zaključak
Na osnovu analize mišljenja učenika i roditelja o domaćoj zadaći, dobili smo važne povratne informacije o opterećenosti učenika, smislenosti domaće zadaće sa stanovišta sadržaja, o zahtjevnosti zadaće, diferencijaciji, samostalnosti i traženju pomoći kod pisanja domaće zadaće.
Na osnovu analize možemo zaključiti da učenici i roditelji podupiru stanovište škole na tom području. Još uvijek tražimo rješenja kako motivirati učenike koji ne pišu domaće zadaću.
Analizu učinkovitosti pisanja domaće zadaće je škola prikazala na godišnjoj ocjeni aktivnosti i predstavila ju je učenicima, svim stručnim suradnicima i roditeljima. Obavijestila je školski Savjet, koji je u skladu sa tim donio zaključak da je domaća zadaća potrebna i smislena i da za to podržavaju postojanje domaće zadaće. Školi poručuju da vjeruju u stručnu ocjenu učitelja i da uzme u obzir rezultate analize pri planiranju domaće zadaće za učenike.
Literatura
- Tinta, I. (2017). Vpliv domačih nalog na razvoj učnih strategij. V: Pedagogška revija za predšolsko vzgojo in prvi triletji (str. 22 – 30). Ljubljana: Educa.
- Sanekovič, J. (2007). Kaj bi bilo dobro vedeti o domačih nalogah? V: Domača naloga – izziv ali obveza (str. 10 – 15). Ljubljana: Supra.
Pogled kroz prozor 