Prilagođeno poučavanje učenika s disleksijom na nastavi

stranog jezika engleskog

maja_kuznik

Maja Kužnik

Sažetak

Učitelji se u školi često susrećemo s prilagođenim poučavanjem učenika s disleksijom. Rađaju se pitanja kako najučinkovitije poučavati, kakve metode izabrati, kakve prilagodbe imaju učenici s disleksijom te ponajprije kako ocjenjivati pismene uratke i ispite. Važno je da se na tom području obrazujemo jer nam to olakšava svakodnevan rad s učenicima s disleksijom. Oni imaju poteškoće kako na području čitanja i pisanja tako i izgovaranja engleskih riječi. Učitelj im poznavanjem različitih strategija poučavanja te prilagođenog ocjenjivanja pismenih ispita može mnogo pomoći na putu do znanja. Prije svega je potrebno učeniku nuditi potporu te uspostaviti pozitivan odnos.

Ključne riječi: prilagođeno poučavanje, engleski jezik, disleksija, ocjenjivanje

U današnjem je svijetu znanje engleskog jezika ključnog značenja. Otvara nam vrata u svijet, pošto nam daje priliku da se sporazumijevamo, upoznajemo nove ljude, njihove običaje i kulturu. Engleski nas prati već od malih nogu, s njim smo se susreli već u vrtiću, a dnevno nas okružuje i preko različitih medija. Zato je znanje stranog jezika ključno upleteno u naše živote pri čemu učitelji engleskog igramo veliku ulogu. Svaki pojedinac je drugačiji te na svoj način shvaća učenje stranog jezika. Zbog toga se učitelji često susrećemo s pitanjem kako najbolje poučavati engleski te predati znanje u najvećoj mjeri.

Postoji mnogo tehnika i metoda kako poučavati, a ipak je vrlo malo napisanog o tome kako prilagođeno poučavati učenike s disleksijom pri nastavi engleskog kao stranog jezika. Učitelji smo na tom području manje obrazovani te se zato često nađemo u položaju kojeg s poteškoćama rješavamo i tražimo pomoć. U zadnje vrijeme opažamo sve veći broj učenika kojima je dijagnosticirana disleksija. Zato sam se odlučila istražiti s kojim metodama ih poučavati engleski uzimajući u obzir njihove prilagodbe te kako ocjenjivati pisne ispite (Malanek, 2016).

Kao prvo je najvažnije pogledati što je to disleksija i kako se izražava kod učenika. Disleksija je specifična poteškoća pri učenju koja je neurološkog izvora te svakog različito pogađa. Uzrokuje poteškoće na području čitanja, sricanja i pisanja, a isto tako utječe na pamćenje i učenikove organizacijske sposobnosti. Te sposobnosti su vrlo važne kod učenja stranog jezika i zato nije iznenađujuće da učenje predstavlja težak zadatak učenicima s disleksijom. Fonologija predstavlja velik izazov za veliku većinu tih učenika jer im je teško povezati glas sa slovom. Upravo tako s poteškoćama razlikuju foneme i slogove u riječima te zapisivanje riječi iz pojedinih izgovorenih glasova (Malanek, 2016). Čitanje s razumijevanjem je isto tako prepreka kod nekih učenika s disleksijom jer se trude pročitati svaku pojedinačnu riječ. Zato je sažimanje daljih tekstova otežano pošto previše pažnje posvećuju čitanju i razumijevanju pojedine riječi, a ne teksta kao cjeline (Knudsen, 2012).

Poučavanje učenika s disleksijom je u velikoj mjeri povezano s pozitivnim odnosom koji se stvori između učenika i učitelja. Važno je da učitelj motivira i ohrabruje učenika te ga u svakoj prilici pohvali. Upotreba najrazličitijih metoda i pristupa poučavanja, a i učiteljeva potpora pridonose k tome da učenik uspješno savlada svoje poteškoće kod učenja stranog jezika (Erkan, Kizilaslan i Dogru, 2012). Na nastavi engleskog se dnevno izmjenjuju različite metode poučavanja. Crombie (1999) navodi da je velik izazov naći najučinkovitiju metodu poučavanja učenika disleksijom na nastavi stranih jezika. Naglašava da MSL metoda (The Multisensory Structured Language approach) može biti vrlo učinkovita jer uključuje slušno, vizualno, govorno i pismeno sporazumijevanje. Dakle, ako na nastavi upoznajemo rječnik vezan na životinje, potrebno je uključiti sva četiri tipa sporazumijevanja. Riječ cat glasno izgovorimo, pokažemo sliku životinje, ohrabrimo učenike da je izgovore te je zapišemo. Učenici će lakše zapamtiti vokabular i na način da si ispišu riječi koje su u izgovoru i zapisu slične. Na primjer bright, sight, might, light.

Aswal i Kumari (2016) navode još mnogo strategija kako pomoći učenicima s disleksijom. Kažu da se neki učenici lakše uče gibanjem te zato treba prilagoditi nastavu različitim tipovima učenika i upotrebljavati vizualne kartice i slike za lakše pamćenje vokabulara. Na taj način također treniraju pamćenje koje im stvara poteškoće. Učitelji neka u nastavu uključe tehnologiju koja će učenicima pomoći do znanja jer nudi audiovizualne zadatke i vježbe. Učenicima s disleksijom upravo tako pomaže i rad u parovima, skupinama ili individualna pomoć učitelja jer se osjećaju manje ispostavljeno i sigurnije. Vrlo su važne i prilagodbe koje učitelji moramo uzeti u obzir da bi učenici s disleksijom dosegli odgovarajući nivo znanja. Ključnog je značenja da im kod pismenog ocjenjivanja omogućimo produženo vrijeme te prilagodimo pismo i veći tisak slova, da na nastavi sjede blizu ploče, da damo veći naglasak na redoviti rad i usmeno ocjenjivanje te toleriramo fonološke zapise na engleskom.

Kod pismenog ocjenjivanja učitelji moramo uzeti u obzir prilagodbe i pogreške koje proizlaze iz njihovih poteškoća. Često se nađemo u dilemi kako ocijeniti pisane zadaće i testove. Vrlo je važno da učenicima s disleksijom ne oduzimamo bodove zbog svakog pogrešnog zapisa jer bi upravo zbog tih pogrešaka pisali negativno iako su se dobro naučili vokabular i strukture gramatičkih vremena. Učenici s disleksijom vrlo često riječi zapisuju fonološki. Slova u pojedinim riječima promijene, ispuste ili dodaju. Na primjer u zapisu riječi doesn’t često zamijene slova e i s te tako napišu dosen’t. Ukoliko ocjenjujemo gramatičko vrijeme Past Continuous, je ključno da učenici upotrijebe pomoćni glagol u prošlom vremenu te nastavak –ing. Ukoliko je ispustio ili zamijenio neko slovo u glagolu, mu svejedno brojimo cijeli bod (npr. We were dencing). Važna je struktura vremena. Ako ocjenjujemo gramatičko vrijeme Present Simple, učenik mora poznavati nastavak –s kod lica he, she, it (npr. He cleans the house). Ako u tom slučaju ispusti nastavak, mu oduzmemo bod jer je upotreba vremena netočna. No, ukoliko upotrijebi nastavak –s, a ispusti ili zamijeni slovo u glagolu, se mu bod priznaje (npr. He clens the house). Kod vokabulara ocjenjujemo na isti način ukoliko se radi o pogreški koja proizlazi iz njihove poteškoće (npr. riječ sanny, brojevi sevn, najn, boje blu, blek, itd.) Učenici s disleksijom se teško nose s dužim pismenim sastavcima. Naime, osim fonološkog zapisa riječi, im organizacija i red riječi u rečenicama stvaraju probleme. Učitelji moramo i to uzeti u obzir te im ocijeniti pismeni sastavak glede na njihove poteškoće. Ako je tekst smislen i sadrži sve potrebno iz uputa, mu ne oduzimamo bodove unatoč pogrešnom redu riječi u rečenicama. Isto vrijedi i kod ispuštanja ili zamijene slova.

Zaključak

Poučavanje obuhvaća velik dio učenikove svakodnevice. Zato je važno da nađemo najučinkovitiju metodu koja će pomoći učenicima u nastavnom procesu. Učenici s disleksijom trebaju učiteljevu potporu, razumijevanje i pohvalu. Razumijevanjem njihovih poteškoća ćemo lakše prilagođeno poučavati engleski te stvoriti dobar odnos. Upravo je tako ključnog značenja da uzmemo u obzir njihove prilagodbe te prilagođeno ocjenjujemo pismene ispite jer ih time motiviramo te tražimo njihovo znanje. Tako učenicima s disleksijom pokazujemo da u njima prepoznajemo osobu koja je sposobna postići zadovoljavajući nivo znanja stranog jezika.

Literatura

  1. Aswal, R., Kumari. V.G. (2016): Dyslexia—A Challenge Before Teacher” International
  2. Journal of Informative & Futuristic Research (ISSN: 2347-1697), Vol. 4 No. (3), November 2016, pp. 5647-5653, Paper ID: IJIFR/V4/E3/057.
  3. Crombie, M. (1999). Foreign language and dyslexia.
  4. Erkan E., Kızılaslan, I. in Dogru, S. Y. (2012). A Case Study of a Turkish Dyslexic Student Learning English as a Foreign Language. International Online Journal of Educational Sciences, 4(3), 529–535.
  5. Knudsen, L. (2012). Dyslexia and Foreign Language Learning. Malmö högskola/Lärande och samhälle.
  6. Malanek, C. (2016). Dyslexia in the ESL Classroom.

Suradnja specijalno-rehabilitacijskog pedagoga i učitelja

engleskog jezika

maja_trunkelj

Maja Trunkelj

Sažetak

Učenici s disleksijom se u školi i u životu susreću s brojnim izazovima. U te ubrajamo poteškoće na području vještine čitanja i pisanja koje se često pojavljuju i pri čitanju i pisanju engleskog kao stranog jezika. Specijalni pedagog u okviru dodatne stručne pomoći nudi pomoć i potporu za nadilaženje poteškoća, a pritom je ključna suradnja s učiteljem engleskog jezika. Taj mu diferencijacijom, prilagodbama te pomoći pri učenju nudi izdašnu potporu i mogućnost za uspjeh u sklopu cjelovitog procesa učenja. Suradnja specijalnog pedagoga i učitelja engleskog jezika je ključna pri planiranju prilagodbi i ocjenjivanju znanja učenika s disleksijom.

KLJUČNE RIJEČI: disleksija, engleski jezik, suradnja, prilagodbe

Disleksija je specifična poteškoća pri učenju o kojoj je današnje društvo sve više zna. M. J. Snowling (2013) disleksiju opredjeljuje kao neurološki razvojni poremećaj koji je najvjerojatnije genetski uvjetovan te većinom pogađa više dječaka nego djevojčica. Središnji deficit kod disleksije je teškoća s dekodiranjem što dovodi do poteškoća pri čitanju i pisanju. Disleksija je trajna poteškoća pojedinca, a nalazi odraslih osoba su vrlo različiti. Neki uspješno postižu fakultetsko obrazovanje, dok drugi imaju samo osnovnoškolsku izobrazbu. Rezultati magnetne rezonancije su već pred desetljećima potvrdili drugačiju aktivnost mozga pri čitanju osoba s disleksijom u usporedbi s osobama bez disleksije. Jasno je da disleksija ima neurofiziološku podlogu koja nema jednoznačne pojave kod učenika.

Slovenski spada u transparentne jezike. Odnosi među grafemima i fonemima su vrlo jasne. Čitatelj dekodira od lijeve prema desni, vježbom usvaja tehniku te poboljšava brzinu čitanja. Uz zadovoljavajuću brzinu čitanja i automatiziranu tehniku se čitatelj može posvetiti području čitanja s razumijevanjem i sadržaja pročitanog. Učenici s disleksijom trebaju mnogo više vježbe da usvoje tehniku čitanja u usporedbu s vršnjacima. Obično, unatoč obilju treninga, čitaju sporije od vršnjaka, čak i u odraslom razdoblju. Da bi postigli uspješnost pri čitanju, služe se različitim kompenzacijskim strategijama, npr. čitaju pomoću konteksta, prilagođavaju dijelove riječi. S specijalno-pedagoškim tretmanom i radom kod kuće je moguće postići napredak na području tehnike čitanja, brzini čitanja te na području čitanja s razumijevanjem. Struka je otkrila više pedagoških strategija i metoda rada s kojima za vrijeme tretmana učenicima s disleksijom pomažemo nadilaziti deficite. Djelomično je nedorečeno područje nastave engleskog kod učenika s disleksijom.

Kod čitanja i pisanja engleskih riječi učenici s disleksijom obično imaju mnogo poteškoća. Engleski je zbog duboke ortografije zahtjevan jezik za pisanje. (Ndlovu in Geva, 2008). Usvojena tehnika čitanja slovenskih riječi je u netransparentnom jeziku, tj. engleskom manje učinkovita. Komunikacijski pristup nastave učenicima s disleksijom ne omogućava jasna pravila te strukturirano tumačenje gramatičkih pravila. Rezultati brojnih studija potvrđuju potrebu premišljanja prikladnosti metodologije nastave stranog jezika kod učenika s disleksijom (Sparks, i dr., 1991; Ganschow, Sparks i Schneider, 1995, kod Crombie, 2000). Nov sistem podudaranja među slovima, kombinacijama slova te pripadajućim simbolima te drugačija jezična struktura predstavljaju velik izazov za učenike s specifičnim deficitima (Schneider i Crombie, 2003, kod Piechurska – Kuciel, 2008).

Specijalni i rehabilitacijski pedagozi obično nude pomoć i potporu učenicima pri razvoju vještina u materinjem jeziku, a rjeđe se bave područjem stranog jezika (Helland, 2008). Učenicima s disleksijom koristi da im na jasan i strukturiran način predstavimo jezične strukture izjavnih, upitnih i niječnih rečenica. Zajedno s njima planiramo strategije učenja novih riječi te odredimo načine samostalnog rada kod kuće. Učenici moraju vježbati čitanje engleskih riječi po modelu, a pojedine dijelove riječi (slogove) možemo označiti različitim bojama te ih povezivati s odgovarajućim glasom. Za učenike s prioritetnim kinestetičnim stilom učenja omogućimo različite aktivnosti gibanja putem kojih usvoje strukturu izjavnih, upitnih i niječnih rečenica za određeno gramatičko vrijeme.

Vrlo je važno da se učitelja engleskog upozna sa specifičnim poteškoćama učenika, da ih pokuša razumjeti te potražiti različite načine za prilagođenu izvedbu nastave. Grčko istraživanje (Lemperou, Chostelidou i Griva, 2011) je pokazalo da su učitelji engleskog jezika velikom većinom svjesni poteškoća kod učenika s disleksijom, a istovremeno naglašavaju da ne znaju izabrati odgovarajući nastavni pristup. Besmisleno je očekivati da će se učitelji predmetne nastave posvećivati svakoj specifičnoj poteškoći pri učenju. Smisleno je očekivati da će prepoznati poteškoće učenika, prilagoditi nastavu, izvesti diferencijaciju nastave te planirati i izvoditi prilagodbe pri provjeri i ocjenjivanju znanja učenika. Downey, Snyder i Hill (2000) navode da učenici s disleksijom mogu doseći zadovoljavajući, odgovarajući nivo znanja i vještina na stranom jeziku ukoliko imaju prilagođenu nastavu.

Suradnja među specijalnim i rehabilitacijskim pedagogom i učiteljem engleskog je ključno te predstavlja put do uspjeha. Specijalni pedagog učitelju engleskog predstavi deficite učenika s disleksijom. Učitelj engleskog posreduje vlastita opažanja i stručne poglede. Važno je da zajedno planiraju prilagodbe za učenika (Erkan, Kızılaslan i Dogru, 2012). U članku želim ispostaviti dilemu koja na našim prostorima još nije dobila konačan odgovor. Da li učenicima s disleksijom prilagođeno ocjenjujemo zapise na engleskom jeziku? Odgovor je da jer u suprotnome ocjenjujemo izrazitost učenikova deficita. Učenici s disleksijom će zasigurno zapisivati engleske riječi fonološki. Ukoliko im za svaki pogrešan zapis oduzmemo polovicu boda (ili čak cijeli), pisat će test negativno samo zbog pravopisnih pogrešaka, iako su se naučili nove riječi i strukturu rečenica različitih gramatičkih vremena. Zbog toga je vrlo važno da s učiteljem engleskog jezika planiramo prilagodbe pri pisanom ocjenjivanju znanja te po potrebi zajedno pregledamo zapise u testu. Kao važno oruđe se pokazuju jasni kriteriji ocjenjivanja pojedinog zadatka. Dakle, ukoliko ocjenjujemo poznavanje gramatičkog vremena Present Continuous, potom je ključnog značenja da učenik pravilno upotrijebi pomoćni glagol »biti« te nastavak – ing. U tom je slučaju besmisleno brojati kao nepravilan odgovor fonološki zapis riječi ili pogrešku koja proizlazi iz učenikova deficita ( npr. ispuštanje slova – She is reding).

Prilagodbe su važne za osiguravanje jednakih mogućnosti učenika s deficitima te njihovih vršnjaka bez deficita. Spomenimo još jednom da se ne radi o privilegijama. Spomenut ću nekoliko najčešćih koje moraju biti planirane specifično s obzirom na potrebe pojedinca:

  • Učenici s disleksijom trebaju veći tisak slova te font koji se lakše čita. Među lakše čitljive fontove spadaju: Calibri, Arial, Tahoma, Verdana, Century Gothic. Važno je da su razmaci između redaka veći (1,5) te da je tisak povećan (12-14). Tisak možemo obojiti tamno zeleno te upotrijebimo nereflektirajući papir.
  • Produženo vrijeme pisanja testa.
  • Tolerancija fonoloških zapisa na engleskom te pogrešaka koje su posljedica učenikovih deficita. Tu želim još jednom naglasiti da je potrebna suradnja i usklađivanje stručnih mišljenja specijalnog pedagoga i učitelja engleskog.

Učenici s deficitima na pojedinim područjima učenja s rješenjem o usmjeravanju imaju pravo na savjetovanje, pomoć specijalno-rehabilitacijskog pedagoga, a neki i dodatne pomoći učitelja. Za učenike s disleksijom je pomoć pri učenju s učiteljem engleskog vrlo važna. Učitelj engleskog na taj način može u individualnoj situaciji upoznati učenika s deficitima, razvijati vlastito razumijevanje učenikovih specifičnosti te tako lakše planirati diferencijaciju nastave. Na satovima pomoći učeniku s disleksijom omogući više vremena za preradu informacija, ponovno objašnjenje, dodatno utvrđivanje rječnika te pripomaže učenikovoj motivaciji za učenje engleskog. U individualnoj situaciji učenik i učitelj izgrađuju odnos koji važno utječe i na unutrašnju motivaciju za učenje.

Zaključak

Disleksija prožima brojna područja funkcioniranja pojedinca. Osim najlakše prepoznatljivih poteškoća pri vještini čitanja i pisanja, izazovi za učitelje i učenike pojavljuju i kod usvajanja i učenja engleskog kako stranog jezika. Prilagodbe na nastavi i pri ocjenjivanju znanja te pomoć pri učenju učitelja engleskog su neke od mogućih intervencija. Učenici s disleksijom trebaju potporu predmetnih učitelja te njihovo razumijevanje. Ukoliko razumijemo prirodu učenikovih poteškoća, lakše ćemo potražiti načine pomoći i putove do uspješnosti svih učenika. Nitko nema sva znanja i zato su međusobna suradnja stručnih radnika te traženje zajedničkih rješenja ključnog značenja.

Bibliografija

  • Crombie, M. (2000). Dyslexia and the Learning od a Foreign Language in School: Where Are We Going? Dyslexia, 6, 112–123.
  • Downey, D. M., Snyder, L. E. in Hill, B. (2000). College Students with Dyslexia: Persistent Linguistic Deficits and Foreign Language Learning. Dyslexia, 6, 101–111.
  • Erkan E., Kızılaslan, I. in Dogru, S. Y. (2012). A Case Study of a Turkish Dyslexic Student Learning English as a Foreign Language. International Online Journal of Educational Sciences, 4(3), 529–535. Pridobljeno s http://www.acarindex.com/dosyalar/makale/acarindex-1423904277.pdf.
  • Helland, T. U. R. I. D. (2008). Second language assessment in dyslexia: Principles and practice. Language learners with special needs. An international perspective, 63–85.
  • Lemperou, L., Chostelidou, D. in Griva, E. (2011). Identifying the training needs of EFL teachers in teaching children with dyslexia. Procedia-Social and Behavioral Sciences, 15, 410–416.
  • Ndlovu, K. in Geva, E. (2008). Writing abilities in first and second language learners with and without reading disabilities. Language learners with special needs. An international perspective, 36–62.
  • Piechurska-Kuciel, E. (2008). Input, processing and output anxiety in students with symptoms of developmental dyslexia. Language Learners with Special Needs, an international perspective, 86–109.
  • Snowling, M. J. (2013). Early identification and interventions for dyslexia: a contemporary view. Journal of Research in Special Educational Needs, 13(1), 7–14.

Učenik s disleksijom

ana_debeljak

Ana Debeljak

Sažetak

Disleksija je određena teškoća u učenju koja se očituje u otežanom svladavanju čitanja i rastavljanja riječi na glasove. Pretpostavlja se da u Hrvatskoj svaki deseti učenik pati od disleksije i disgrafije (poremećaji u pisanju). Prema podatcima udruge za disleksiju broj djece s disleksijom znatno se povećao u prvim poratnim generacijama.
Vrlo je važno rano prepoznavanje disleksije, a u tome vrlo važnu ulogu, osim stručnih profesionalaca, imaju učitelji.
U recenziji Vodiča kroz disleksiju, dispraksiju i druge teškoće u učenju (Muter, Likierman, 2010) prof. dr. sc. Arapović piše o tome kako učitelji nemaju prilagođene testove i/ili mjerne instrumente kojima bi ispitali teškoće učenika pri čitanju nego se pretežno oslanjaju na dojam odgovaraju li te sposobnosti dobi učenika te ih često opisuju kao djecu koja zadaju teškoće u školskom radu ili imaju teškoće koje se ogledaju u izgovoru glasova i mucanju.
Nažalost, premali broj nastavnika prolazi dodatno obrazovanje s logopedima za prepoznavanje i rad s učenicima s disleksijom.
U daljnjem tekstu opisat će se načini na koje učitelj može pomoći učeniku s disleksijom.

Ključne riječi: disleksija, učenik, učitelji.

Uvod

Grubin (2002) određuje disleksiju kao poremećaj u usvajanju čitanja, unatoč urednoj inteligenciji, senzornim sposobnostima i odgovarajućem poučavanju.

Postoje tri vrste poremećaja u učenju: poremećaj čitanja (disleksija), poremećaj pisanja (disgrafija) i poremećaj računanja(diskalkulija). Ti se poremećaji mogu javljati zajedno ili odvojeno, svaki za sebe.

Disleksična djeca imaju probleme s čitanjem, fonološkom obradom riječi, pisanjem, vizualnim opažanjem, pamćenjem, organiziranjem informacija. Dijete se umara puno brže jer mora upotrijebiti puno više pažnje za praćenje školskog sadržaja, ne može istodobno slušati i pisati, stalno se bori s vremenom i njegovom organizacijom. Međutim, potrebno je naglasiti da nisu sva djeca koja imaju problema s čitanjem disleksičari ( Muter, Likierman, 2010).

Tablica 1. Neke činjenice vezane uz disleksiju

tablica

R. D. Davis (2001) u svojoj knjizi „Dar disleksije“ opisuje sposobnosti koje imaju svi disleksičari, a to su:

  • disleksične osobe mogu iskoristiti sposobnost mozga da mijenja i stvara opažanja;
  • veoma su svjesni okruženja u kojem se nalaze;
  • radoznaliji su od prosjeka;
  • razmišljaju u slikama, a ne u riječima;
  • veoma su intuitivni i oštroumni;
  • razmišljaju i opažaju višedimenzionalno (koristeći sve osjete);
  • misao mogu doživjeti kao stvarnost;
  • imaju živahnu maštu.

Kada nastaje problem?

Osobe s disleksijom razmišljaju u slikama, prema tome riječi o kojima mogu stvoriti sliku ne predstavljaju problem (npr. kuća, pas, auto). Problem predstavljaju riječi koje se ne mogu slikovno zamisli, oni su okidači za osobe s disleksijom. To su riječi: ako, kao, biti, čemu, već, nekakav, nitko, taj, prema, premda, svi, sam, zašto i sl.

Prilikom čitanja, učenik stvara sliku o svakoj riječi. Kada dođe do riječi za koju ne može stvoriti sliku, javlja se „prazna slika“- zbunjenost i mentalna zbrka. Čitač često preskače riječ ili je s poteškoćom izgovara te se mora jako usredotočiti za iduću riječ.

Npr. Učiteljica je načas pogledala prema prozoru očekujući što će se tamo dogoditi.

Podvučene su riječi u rečenici „okidači“ o kojima učenik ne može stvoriti sliku. Čitanje takvih nekoliko rečenica dovodi do zbunjenosti, dekoncentracije i zamora. Dijete je frustrirano zbog napora i energije koju ulaže u čitanje i naravno, nije razumjelo ništa od onog što je pročitalo. Proživjelo je još jednu muku čitanja (Davis, 2001).

Kako učitelj može pomoći?

Pomoć učitelja u razredu jednako je važna kao i stručna pomoć. U radu s učenicima s disleksijom potrebna je timska suradnja rehabilitatora, logopeda, socijalnog pedagoga, psihologa te učitelja. Kod nas, u Republici Hrvatskoj, nema dovoljno logopeda u školama pa učenici nemaju primjerenu pomoć te se upućuju na ustanove.

Osobe s disleksijom često i nisu svjesne da su drugačije od drugih. Tek ukazivanjem na pogreške počinju se uočavati emocionalne reakcije povezane s nesposobnošću učenja. Nitko ne voli griješiti, te se pritom i prirodno uznemiravati. Takve reakcije uznemiruju nastavnike što vodi sve većim frustracijama učenika.

Jedna od tehnika koje mogu pomoći učeniku u svladavanju čitanja jest izrada oblika slova iz gline ili plastelina. Uz pomoć nastavnika modeliranjem iz gline učenik oblikuje svako slovo ili simbol, uči ga prepoznavati i upotrebljavati.

Prilikom modeliranja, učenik izrađuje prvo velika slova, zatim mala slova te brojeve i simbole. Pritom nastavnik mora voditi računa o tome da ne ističe pogreške učenika već ga treba poticati da ih sam prepozna, primjerice da ga pita: „Jesi li zadovoljan svojim modelima?“ Nakon izrade modela učenik svjesno dodiruje i izgovara svako slovo. Ukoliko se pojave znakovi umora, potrebno je odustati od zadatka i odmoriti se. Možete pogledati videou kojem je prikazan izvrstan primjer.

Nakon završenog modeliranja učenik pronalazi slova u časopisima, enciklopedijama, telefonskom imeniku te prepoznaje različite vrste i tipove slova. Na isti način se uče znakovi: točke, zarez, spojnica, matematički, mjerni, glazbeni i ostali simboli.

Nakon svladanog učenja simbola, slijedi učenje čitanja uvježbavanjem pokreta oka s lijeva na desno pri čitanju.

Treba imati na umu da učenici s disleksijom, iako razmišljaju u slikama, u početku teško stvaraju sliku za napisanu riječ (npr. vlak) jer tu riječ učenik doživljava kao skup pravih i krivih crta. Oni tu riječ mogu opažati unatrag, naopako, zrcalno – preko 30 varijanti. Predstavljamo vam zanimljiv videoo tome kako osobe s disleksijom zapravo vide riječi.

Također, osobama s disleksijom najčešće predstavljaju problem različita iskošena i ukrašena slova, o čemu treba voditi računa prilikom izrade prezentacija.

Primjer takvih slova:

Prilikom izrade prezentacija, davanja pismenih uputa ili rada na tekstu treba upotrebljavati slova bez kratkih crtica na krajevima kao što su Arial, Comic Sans, Calibri, Verdana. Poželjno je povećati razmak između slova i redova te veličinu slova iznad 11 pt. Potrebno je izbjegavati kosa slova i podcrtavanje teksta. Poželjno je da rečenice budu kraće i poravnate na lijevoj strani te da se rečenica ne započinje na kraju reda.

Pri oblikovanju mrežnih stranica treba imati na umu da stranica treba biti jednostavna te da slike u pozadini teksta mogu ometati čitanje. Tekst koji se kreće izaziva probleme kod ljudi s teškoćama u čitanju.

Više informacija za pisanje teksta možete pronaći na mrežnoj stranici Hrvatske udruge za disleksiju.

Za kraj

Umjesto zaključka, za sve one koje zanima više o ovoj temi preporučujem knjigu „Dar disleksije“ (Ronald D. Davis, 2001, Alinea) čiji je autor i sam disleksičar. Poput mnogih disleksičara imao je dar za kreativnost i maštu te je sve pretočio u svoju knjigu opisujući kako je, unatoč poteškoćama na koje je nailazio, postao uspješan poslovni čovjek. Knjiga je napisana i prilagođena osobama s disleksijom.

Literatura

Muter V., Likiermann H. (2010). Vodič kroz disleksiju, dispraksiju i druge teškoće u učenju. Kigen. (str. 16 – 140)
Ronald D. Davis. (2001). Dar disleksije. Alineja. Zagreb. (str. 60- 215)
Hrvatska udruga za disleksiju. Kako prilagoditi i oblikovati tekst da ga lakše čitaju osobe s disleksijom.