Sigurno surfajmo internetom

dijana_sutak

Dijana Šutak

Svakodnevno putem raznih medija dobivamo informacije o raznim prijevarama koje su se dogodile online. Netko je „provalio“ u tuđi korisnički račun, promijenio podatke, postavio slike neprimjerenog sadržaja na tuđi profil na društvenoj mreži, lažno se predstavio i sl.

Na koji se način možemo zaštititi da se sličan scenarij ne dogodi i nama?

O tom vrlo važnom pitanju razgovarala sam s učenicima petog razreda na satu razrednika kako bi dobila povratnu informaciju o njihovom razmišljanju i djelovanju kroz razne aktivnosti tijekom dva školska sata.

Ključne riječi: sigurnost, korištenje interneta, pravila ponašanja, zaštita podataka, cyber heroj.

Tijek provedbe aktivnosti

Kao uvod, učenicima sam kroz primjere iz stvarnog okruženja s interneta otvorila temu sigurnosti na internetu (nasilje na internetu, zloupotreba osobnih podataka, krađa identiteta…) kako bi im temu približila i potakla ih na promišljanje.

Nakon kraćeg promišljanja i razmjene nekih prijašnjih iskustava učenika od učenika sam željela doznati odgovor na pitanje „ Je li Internet siguran?“ Svoje su odgovore bilježili putem alata Google forms. Učenici su za popunjavanje anketnog upitnika imali 10 minuta vremena.

U središnjem dijelu analizirali smo njihove odgovore prema zadanim pitanjima unutar upitnika, a pri tom i puno toga naučili.

Na pitanje „Je li Internet siguran?“,80% učenika odgovorilo je da internet nije siguran, a njih 20% odgovorilo je možda je siguran. Nitko nije odgovorio da je internet siguran.

Potom smo kroz diskusiju obrazlagali stavove zašto misle da Internet nije ili možda je siguran. Stavovi učenika da Internet nije siguran bili su zbog: nasilja na internetu, virusa i hakera, zbog toga što ti netko može ući na IP adresu, bilo tko se može predstaviti kao druga osoba, a ti ne možeš vidjeti tko je on zapravo, prisutnosti vrijeđanja na internetu, netko može gledati tvoje podatke.

Njihovi stavovi da je Internet možda siguran su: imam lozinku, imam virusne zaštite.

Kroz njihove odgovore, već na samom početku možemo zaključiti da i sami učenici promišljaju o sigurnosti interneta te da znaju da je i na internetu potrebno razvijati određene mjere sigurnosti u vidu svoje osobne zaštite.

Odgovori na pitanje „Kada koriste i za što koriste Internet?“ bili su raznoliki baš kao i sama mogućnost interneta. Igram igrice, gledam YouTube, nešto pretražujem za školu, gledam dokumentarce/serije/filmove, ulazim u Teams, pomaže mi u pisanju zadaće…

Analizom ovog pitanja utvrđeno je da većina učenika koristi Internet najčešće u svrhu razonode i zabave, ali također ima i onih koji ga koriste kako bi nešto naučili ili dodatno saznali.

Kroz ovo pitanje učenicima je također dano nekoliko primjera kako mogu pretraživanjem interneta pronaći puno korisnih stranica koje im mogu pomoći u svladavanju nastavnih sadržaja poput i-nastave, ali isto tako učenike sam upoznala da je ponekad vjerodostojnost pronađenih podataka potrebno dodatno provjeriti.

Kroz sljedeće pitanje, „. Znaju li tvoji prijatelji/poznanici tvoje lozinke za pristup određenim aplikacijama?“, učenici su polako ulazili u zonu važnosti sigurnosti interneta.

Visokim postotkom od 30%, učenici su odgovorili da netko od njihovih prijatelja/poznanika zna njihove lozinka za pristup aplikacijama, dok ih 70% ipak smatra da je lozinka za pristup informacijama mora biti tajna.

Kroz primjere opasnosti dijeljenja svojih osobnih lozinki, učenicima je naglašeno da bi njihove lozinke trebali znati jedino roditelji koji mogu imati nadzor nad onime što oni rade na internetu. Nikako nije poželjno da lozinke znaju i njihovi prijatelji kako bi što više sačuvali svoju privatnost na internetu. Naime, znamo da ponekad i prijatelji u koje imamo puno povjerenja mogu izigrati naše povjerenje (npr. kada se posvađamo) te pomoću naše lozinke gledati naše podatke, ali i objavljivati razne sadržaje u naše ime koji mogu imati neželjene posljedice za nas.

Pitanjima koje se nadovezuju na sigurnost pristupnih lozinki „Mijenjaš li često svoje lozinke za pristup određenim aplikacijama ili uvijek koristiš istu?“

Ponovo visokih 90% učenika na ovo je pitanje odgovorilo da uvijek koriste istu lozinku. 4% učenika povremeno mijenjanja lozinke, a 6 % učenika uopće ne vidi potrebu za mijenjanjem lozinke.

Obzirom na visoki postotak, učenicima sam dala zadatak da osmisle novu lozinku za barem jednu aplikaciju koju često koriste kako bi stekli naviku povremenog mijenjanja lozinke u svrhu zaštite svojih podataka.

„Što misliš koja bi od ponuđenih lozinki bila najsigurnija od zloupotrebe?“
Na ovo su pitanje odgovori bili šaroliki:

10% učenika odabire svoje ime i prezime (npr. markomarkic)
10% učenika odabire svoj datum rođenja ili datum rođenja tebi bliskih osoba
32% učenika odabire neku riječ i neki broj (npr. cvijet5)
48% učenika odabralo bi velika i mala slova te brojevi (npr. h7mHRfoH23)

Ipak je većina učenika odabrala najispravniju od ponuđenih lozinka. Iako je lako pamtiti svoje ime i prezime ili datume rođenja kod odabira lozinke treba biti pažljiv. Lozinka se treba sastojati od nepovezanih velikih i malih slova te brojeva kako bi bila što originalnija, a na taj način i zaštićenija od toga da je većina ljudi odmah upamti. Već nakon nekoliko puta korištenja takve lozinke učenici ju lako mogu upamtiti.

Na pitanje „Je li ti se na internetu ikada dogodilo nešto loše (npr. pojava virusa, ogovaranje, vrijeđanje, dijeljenje tvojih podataka ili fotografija bez dopuštenja…)?“ veliki broj učenika odgovorilo je da im se takvo što nikada nije dogodilo, a manji broj je istaknuo pojavu virusa ili vrijeđanje.

Kasnije, kroz razgovor ipak smo zaključili da su bili izloženi opasnosti, ali oni to nisu u tom trenutku percipirali kao potencijalnu opasnost već kao zabavu.

Poteškoću vezano uz prethodno pitanje, učenici koji su se susreli s prijetnjama ili virusima riješili su na način da su za viruse instalirali antivirusni program, a za prijetnje su potražili roditeljsku pomoć.

Odgovori učenika na pitanje „Što sve možeš poduzeti kako bi tvoje korištenje interneta bilo sigurnije?“ bili su vrlo savjesni:

Ne dijeliti ništa, napraviti jaču i težu lozinku ,ne otkrivati svoje lozinke, postaviti lozinku, ne ulaziti na neke stranice, postaviti lozinku i reći mami, možemo napravit neki program, mogu instalirati neke aplikacije koje štite od virusa, ne dijeli svoje lozinke, otići na privatan Internet, instalirati aplikaciju koja ne dozvoljava virusu na pristup računalu, odabrati sigurnije lozinke.

Na kraju upitnika, učenici su sigurnost na internetu ocijenili prosječnom ocjenom 3,59.

Nakon opsežne analize pitanja, za sam kraj aktivnosti učenici su unutar grupe izrađivali pravila za sigurno korištenje interneta koja smo oblikovali u plakat u digitalnom alatu Canva (https://www.canva.com/) tako da je svima uvijek vidljiv.

Neka smo zlatna pravila o sigurnost na internetu uklopili i u razrednu pjesmicu, koja je u nastavku:

Kad internetom surfaš siguran budi,
Da ti štetu ne naprave zlonamjerni ljudi.

Povremeno antivirus program uključiti trebaš,
Da svoje računalo sretno gledaš.

Lozinku pažljivo čuvaj svoju,
Da netko ne ukrade privatnost tvoju.

Kad se problem na internetu javi,
Ti ga brzo roditeljima prijavi.

Ako se ovih zlatnih pravila držiš,
na internetu se s prijateljima sigurno družiš.

Surfati na siguran način je lako,
To zna u petom razredu svatko.

Učenici su nacrtali i svog cyber heroja i zapisali od čega ih on štiti kada koriste Internet.

Ovo su neki od njihovih radova.

Slika1Slika3Slika4Slika5Slika6Slika7Slika2

Zaključak

Tema sigurnost na internetu oduvijek je bila zanimljiva i aktualna. Učenici, iako misle da znaju puno o internetu, ipak ga koriste samo za zabavu, a tada većinom misle da su zaštićeni i sigurni. Sada smo naučili kako biti još sigurniji.

Provedene aktivnosti učenicima su se jako svidjele i svi smo zajedno odlučili da ništa ne treba mijenjati, ali svakako češće provoditi.

Literatura

  1. Centar za sigurniji internet, www.sigurnijiinternet.hr/
    https://www.csi.hr/
  2. Netica, http://www.netica.hr/
  3. Canva, https://www.canva.com/

O cyberbullingu na Žutom brijegu

dijana_sutak

Dijana Šutak

Uvod

Već treću godinu za redom s učenicima OŠ Žuti brijeg na satovima razrednika, posebno u mjesecu veljači, obilježavam Dan sigurnijeg interneta. Tijekom proteklih smo godina razgovarali o važnosti zaštite osobnih podataka na internetu, kako sigurno pretražiti internet, o autorskim pravima, a ove je godine na red stigla tema cyberbulling. Aktivnosti smo provodili tijekom dva sata razrednika, a kao i inače, puno toga naučili kroz zanimljive sadržaje, upitnik, kvizove, ali i dijeljenje primjera učenika. Učenicima su posebno zanimljive teme koje su im bliske pa su temu o cyberbullingu prihvatili s oduševljenjem.

Ključni pojmovi: cyberbulling/nasilje preko interneta, osjećaji, pružanje pomoći

Tijek provedbe aktivnosti

a) Početak

Na početku sata zamolila sam učenike da korištenjem svog mobilnog uređaja ili tableta pristupe anonimnom upitniku te im dala poveznicu preko koje mu mogu pristupiti.

Upitnik je sadržavao pet pitanja:

  1. Što je cyberbulling?
  2. Jesi li se ikada bio/bila žrtva cyberbullinga?
  3. Poznaješ li osobu koja je bila ili trenutno je žrtva cyberbullinga?
  4. Kako se osjećaju žrtve cyberbullinga?
  5. Kome se osobe, žrtve cyberbullinga, mogu obratiti za pomoć?

Učenici su za popunjavanje upitnika imali pet minuta vremena.

Poveznicu za pristup i dupliciranje upitnika možete preuzeti ovdje.

b) Središnji dio

Nakon njihovih odgovora zajedno smo razgovarali i učili o cyberbullingu te smo analizirali odgovore na pitanja iz anketnog upitnika.

I. Što je cyberbulling?

Cyberbulling je termin koji se uvukao među učenike i ta im riječ nije nepoznanica. Cyberbulling ili nasilje preko interneta označava svaku aktivnost provedenu online koja se može smatrati štetnom za pojedinca i za opće dobro. Često je usmjerena prema djeci školske dobi koji na taj način žele namjerno ili nenamjerno povrijediti drugu osobu.

II. Jesi li se ikada bio/bila žrtva cyberbullinga?

III. Poznaješ li osobu koja je bila ili trenutno je žrtva cyberbullinga?

Učenici su opisali nekoliko slučajeva cyberbullinga koji se dogodio osobama koje oni poznaju ili njima osobno. Najviše njihovih odgovora bio je usmjeren na vrijeđanja preko interneta, slanja prijetećih poruka, preuređivanje postavljenih slika na društvenim mrežama te iskrivljavanja riječi koje su izrekli. Neki od njih su takvo ponašanje nazvali „šalom“ jer nisu uvidjeli ozbiljnost situacije. Tu smo zajednički zaključili da takvo ponašanje možemo nazvati šalom samo do trenutka kada se sve uključene strane osjećaju ugodno. Ako se netko od uključenih počinje osjećati neugodno ili uvrijeđeno tada govorimo o cyberbullingu.

Nasilje preko interneta u današnje je vrijeme posebno izraženo. Jednim je istraživanjem potvrđeno da preko 90% učenika posjeduje svoj mobilni telefon/tablet/računalo i njime se svakodnevno služi. Osim učenja, uglavnom ga koriste u svrhu zabave s vršnjacima.

„Naime, čak 18 % djece u dobi od 12 do 14 godina bilo je žrtva nekog od oblika nasilja preko interneta, a 11 % njih izjasnilo se kao “internet nasilnici”. Od djece koja su bila izložena učestalom nasilju na internetu, njih 62 % izjavilo je kako je nasilnik bio njima poznata osoba ili čak kolega iz razreda. Uz to, djevojčice su češće žrtve, ali i češći nasilnici na internetu od dječaka“.

IV. Kako se osjećaju osobe žrtve cyberbullinga?

Kao odgovor na postavljeno pitanje uglavnom su odgovarali: tužno, jadno, osramoćeno i usamljeno. Jedan odgovor sugerirao je i na moguće teže posljedice poput pokušaja samoozljeđivanja.

Istina je da pisana riječ djeluje mnogo jače od izgovorene te je trajno prisutna. Žrtva ju stalno čita iznova i svaki put prolazi kroz nasilje. Osjeća se sve nesigurnijom u sebe, zanemaruje svoje obveze, manje se druži s vršnjacima, izbjegava školske obaveze. Takva osoba treba potražiti pomoć.

V. Kome se osobe, žrtve cyberbullinga, mogu obratiti za pomoć?

Za pomoć prilikom internetskog nasilja učenici bi se povjerili svojim roditeljima i stručnoj službi u školi.

Nakon ovih odgovora učenicima sam jasno dala do znanja da se svakako za pomoć trebaju obratiti osobi u koju imaju povjerenja. Razrednik i pedagoška služba uvijek stoje na raspolaganju i sigurno će priskočiti u pomoć jer imaju iskustva na tom području.

Zatim su učenici trebali napisati poruku podrške osobi koja je doživjela nasilje preko interneta preko aplikacije mentimeter. https://www.mentimeter.com/

Osobi koja je doživjela nasilje preko interneta poručujem:

„Nikada nemoj držati sve za sebe jer to može završiti s velikim posljedicama – od loših ocjena u školi pa sve do zdravlja.“

„To su samo ljudi na internetu s lažnim profilom i dosadnim životom. Ti si ipak bolja, zar ne?“

„Jako mi je žao što ti se to dogodilo. Opiši nekome svoju situaciju i pokušaj se ne vrijeđati time jer te osobe nisu vrijedne tvojih suza. Predivna si osoba i iznutra i izvana!“

„Budi jača nego inače, ignoriraj, ne budi više u tom društvu. Danas je to svakodnevica. Neki ljudi to rade zbog ljubomore, ti budi bolja osoba!“

„Da osobu koja ju maltretira prijavi odrasloj osobi i ne obazire se na njezine riječi.“

„Da ignorira tu osobu i kaže svojim roditeljima ili stručnim osobama za te situacije.“

Uslijedio je zadatak u kojem su učenici tehnikom crtanja trebali prikazati što njima predstavlja riječ cyberbulling.

Ovo su neki njihovi radovi.

Slika 1Slika 2Slika 3Slika 4Slika 5Slika 6

c) Završni dio

Na kraju smo pogledali video materijal pod nazivom „Cyberbulling: postoji izlaz“ preuzet s ove stranice: http://goo.hr/events/dan-sigurnijeg-interneta/.

Sve što smo naučili još jednom smo provjerili pomoću kviza znanja.

Ovo su rezultati kviza:

Kviz možete preuzeti na sljedećoj poveznici.

Zaključak

Satovi su bili jako uspješni jer su učenici spoznali da protiv svoje volje možeš biti izložen nasilju preko interneta te da je važno na vrijeme spriječiti moguće teže posljedice.

Pozivam sve koji se još nisu uključili u obilježavanje Dana sigurnijeg interneta u svojim školama na uključenje. Učenici će dobiti podatke koje možda nisu znali, informacije kako postupiti u određenim situacijama i kome se mogu obratiti jer kako smo naučili „Uvijek postoji izlaz!“. Mi, učitelji i profesori, najbolji smo dokaz da promjene počinju u školama te bi trebali učenicima biti izvor informacija.

Literatura

  1. https://www.poliklinika-djeca.hr/publikacije/nasilje-preko-interneta/
  2. https://www.dansigurnijeginterneta.org/
  3. http://goo.hr/events/dan-sigurnijeg-interneta/