Stanice za učenje

katja_SI

Katja Širca Ilinčič

Sažetak

Korištenje stanica za učenje u sklopu nastave engleskog jezika vrlo je poželjno pri osmišljavanju atraktivnijih sadržaja nastavnih sati. Umjesto frontalne nastave, učenici rade individualno, u parovima ili manjim grupama, a učitelj samo usmjerava i prati rad. Takav način rada donekle pruža učenicima autonomiju u učenju, jer se mogu prebacivati odnosno kretati ​​između stanica tijekom obavljanja različitih zadataka i izvedbe aktivnosti te ostati na stanicama onoliko dugo koliko im je potrebno. Stanice za učenje također predstavljaju izvrstan način diferencijacije u nastavi, jer učenici koji pokazuju manje znanja mogu odvojiti više vremena za određene zadatke, a sposobnijim učenicima možemo osigurati stanice za učenje sa zahtjevnijim i složenijim zadacima.

Ključni pojmovi: stanice za učenje, nastava engleskog jezika, diferencijacija

Uvod

Kao profesorica engleskog jezika, nastojim postići što učinkovitije učeničko korištenje stranog jezika. Također želim potaknuti samostalno i aktivno učenje, prilagođeno individualnim potrebama i interesima učenika. Heterogene grupe učenika karakteriziraju učenici različitih predznanja engleskog jezika. U takvim slučajevima stanice za učenje predstavljaju vrlo učinkovito nastavno oruđe koje omogućuje unutarnju diferencijaciju pri izvedbi nastave. Naime, učenici rješavaju zadatke različitim brzinama, te u njihovom odabiru imaju određeni stupanj slobode. Kada učenici biraju između različitih stanica ili aktivnosti, imaju više autonomije u učenju te više opcija odabira u skladu sa svojim sposobnostima i interesima. U ovom članku naglašavam prednosti uvođenja stanica za učenje u nastavni proces, a predstavljam i neke primjere stanica za učenje koje učitelji engleskog jezika mogu koristiti pri izvedbi svojih sati.

Stanice za učenje

Zahvaljujući stanicama za učenje stvaramo spektar raznolikih aktivnosti ili zadataka koje raspoređujemo na različitim mjestima u učionici ili izvan nje, primjerice u školskom hodniku. Učenici tako kruže od stanice do stanice dok ne završe određeni broj zadataka. Ovisno o broju učenika, možemo zasnovati stanice koje zahtijevaju individualni rad, rad u parovima ili manjim grupama. Nastava s uvedenim stanicama za učenje može se izvoditi i na otvorenom. S obzirom na to da će učenicima biti omogućeno više kretanja, rad na otvorenom će ih dodatno motivirati na učenje, a učitelju će biti pružena mogućnost postavljanja većeg broja stanica jer će imati više prostora na raspolaganju.

U svrhu diferencijacije možemo odrediti stanice ili broj zadataka koji su obvezni za sve učenike, a za učenike s boljim znanjem engleskog jezika možemo osigurati dodatne stanice sa zadacima na zahtjevnijoj razini.

Vrste stanica za učenje

Preporučuje se da se aktivnosti stanica za učenje osmisle tako da omoguće obuku koja se odnosi na sve četiri komunikacijske vještine: slušno i čitalačko razumijevanje te govornu i pisanu komunikaciju. Također možemo oblikovati stanice na kojima učenici vježbaju samo gramatiku ili grade svoje vokabulare, a nastavu možemo dodatno obogatiti uvođenjem “IKT stanice” koja sadrži interaktivni sadržaj. Učitelj prilagođava broj stanica za učenje prema veličini učionice i broju učenika. Pri tome je važno osmisliti što raznovrsnije aktivnosti kako bi učenici zahvaljujući njima utvrdili različite jezične vještine.

U nastavku predstavljam nekoliko primjera aktivnosti koje se mogu uključiti u rad na stanicama za učenje.

  • Stanica za čitanje

Možemo postaviti jednu ili više stanica s aktivnostima kojima provjeravamo razumijevanje pročitanog teksta. Na primjer, učenicima ponudimo za čitanje kraći tekst, a zatim njihovo razumijevanje pročitanog teksta provjerimo pitanjima, dopunjavanjem rečenica, popunjavanjem tablica, zadacima tipa true/false i slično. Učenicima za promjenu možemo ponuditi i samostalne rečenice iz priče koje potom moraju složiti točnim redoslijedom.

  • Stanica za slušanje

Ako imamo mogućnost, možemo pripremiti aktivnost kojom provjeravamo slušno (auditivno) razumijevanje učenika. Za takvu stanicu trebamo računalo ili mobilni telefon i slušalice. Takvu stanicu najprikladnije je postaviti izvan učionice (na školskom hodniku ili u uredu pored učionice) kako učenike ne bi ometali drugari iz razreda tijekom slušanja. Auditivno razumijevanje može se provjeriti i postavljanjem pitanja, ispunjavanjem tablica, zaokruživanjem točnih odgovora i slično.

  • Govorna stanica

Stanica za učenje s aktivnostima koje potiču glasovnu komunikaciju može se postaviti ako učenici rade u parovima ili manjim grupama. Prikladne aktivnosti na govornoj stanici su, na primjer: igra uloga, diskusija na određenu temu, intervju i drugo.

  • Stanica za pisanje

Na stanici za pisanje učenici mogu raditi sami, u parovima ili u manjim grupama. Na temelju redoslijeda sličica mogu napisati priče ili pjesme, opisati osobu, napisati pisma ili razglednice.

  • Stanica za utvrđivanje i širenje rječničkog blaga (vokabulara) ili stanica za utvrđivanje gramatike

Na ovakvim stanicama učenici mogu u svrhu utvrđivanja fonda riječi povezivati sličice s riječima, tražiti značenje riječi, rješavati križaljke i slično. Zadaci kojima se provjerava gramatika mogu se odnositi na sastavljanje rečenica od pojedinačnih riječi ili umetanje glagola koji nedostaju.

  • IKT stanica

Ako imamo računalo ili tablet, učenicima možemo ponuditi i stanicu s interaktivnim sadržajem. Po mom iskustvu, takva stanica je i najposjećenija, jer učenici vole rješavati interaktivne online zadatke.

Priprema i uloga učitelja

Korištenje stanica za učenje pri izvedbi nastave ima brojne prednosti, ali zahtijeva i opsežnu pripremu od učitelja. Priprema ima ključni značaj jer se zadaci i aktivnosti moraju planirati promišljeno. Stanice za učenje vrlo je smisleno koristiti u svrhu utvrđivanja ili provjere znanja prema obrađivanom naučnom sklopu. U tom slučaju učitelj najprije odabire ciljeve svakog nastavnog sklopa, a zatim predviđa aktivnosti kojima će te ciljeve provjeriti. Aktivnosti bi trebale biti što raznovrsnije, a učenici bi trebali uvježbavati sve četiri komunikacijske vještine na engleskom jeziku: slušno i čitalačko razumijevanje (razumijevanje pročitanog teksta) te govornu i pisanu komunikaciju.

Prilikom zasnivanja stanica za učenje moramo uzeti u obzir veličinu učionice, broj učenika i vrijeme koje imamo na raspolaganju. Učitelj najprije mora upoznati učenike sa sadržajima pojedinačnih stanica i objasniti upute za izvođenje zadataka, kako bi se izbjeglo kasnije ponavljanje uputa. S učenicima se također dogovaram o broju stanica koje moraju posjetiti i o vremenu koje imaju na raspolaganju za rad na pojedinačnoj stanici. Tijekom rada učitelj se kreće između stanica i prati rad učenika. Na taj način izbjegavamo frontalnu nastavu, a učitelj postaje tek pratitelj i koordinator događanja.

Na kraju takvog sata uvijek je smisleno napraviti i analizu. Neka učenici kažu što smatraju dobrim i izdvoje sve potencijalne nedostatke. Na taj će način preuzeti još aktivniju ulogu u procesu učenja, a učitelj će sljedeći put zahvaljujući njihovim odgovorima lakše prilagoditi stanice ili aktivnosti učenja.

Zaključak

Korištenje stanica za učenje pri izvedbi nastave engleskog jezika ima brojne pozitivne učinke. Omogućuje diferencijaciju i autonomiju te potiče motivaciju učenika za učenje. Zahtijeva od učitelja dobro promišljanje i pripremu za nastavu, iako kasnije učenici preuzimaju aktivnu ulogu u učenju, a učitelj samo prati i usmjerava njihov rad. Možemo se dogovoriti s učenicima da sami odaberu broj stanica koje će posjetiti ili da oni odaberu redoslijed ako to dopuštaju broj učenika i veličina učionice. Nastavu koja uključuje stanice za učenje moguće je dodatno obogatiti izvedbom na otvorenom ili korištenjem IKT oruđa, pri čemu se preporučuje da u radu obuhvatimo što raznovrsnije aktivnosti i tako potaknemo učenike na uvježbavanje koje ujedinjuje sve četiri jezične vještine.

Početno opismenjavanje

uz pomoć osjetila

aleksandra_ZP

Aleksandra Žarković Preac

Sažetak

Početno opismenjavanje namijenjeno je učenicima koji uče slova i pripremaju se za funkcionalnu pismenost. Ona ovisi o tome koliko su dobro učenici završili opismenjavanje. U početnom opismenjavanju posebnu pozornost posvećujem vizualnom razaznavanju, glasovnom prepoznavanju, grafomotorici. U vizualnom razaznavanju mnoga djeca pogrešno pišu velika slova. Često imaju i problema s različitim malim slovima, koja su različito orijentirana (b-d, p-b, p-g). Iz ovoga slijedi da je sposobnost razlikovanja slova povezana s orijentacijom. Učenici imaju mnogo poteškoća u glasovnom razlikovanju riječi, što utječe na uspješnost čitanja i pisanja. Zato početne vježbe opismenjavanja provodim cjelokupno sa svim osjetilima.

Ključne riječi: opismenjavanje, osjetila, funkcionalna pismenost, diferencijacija.

1. Uvod

Kao učiteljica u prvim razredima osnovne škole, ustanovila sam da je manje od polovice djece pri ulasku u prvi razred adekvatno razvila predčitačke i predpisačke vještine. Zato razvijam poticajno okruženje i pritom iskorištavam brojne mogućnosti koje nam pruža naš svakodnevni život. Često se susrećem s problemima koji prate opismenjavanje. Provodim puno vremena pronalazeći relevantne sadržaje i aktivnosti. Neke sadržaje dobila sam na edukacijama, neke sam našla u knjigama i časopisima, neke sam sastavila samostalno. Željela bih vam predstaviti primjere dobre prakse.

2. Najvažnije vježbe za razvoj osjetila

Vizualne percepcije razvijam izvođenjem vježbi u kojima učenici traže iste ili različite predmete ili slike. Traže predmete iste boje ili nijanse. Traže nedostajuće elemente.

Slika 1Slušne percepcije razvijam sa slušanjem različitih zvukova (pretakanje vode, presipanje sjemena, metalni zvukovi, kidanje papira …).

Kušanje ima vrlo moćan učinak na pamćenje. Zato potičem učenike da uče kušajući kiselo, slano, slatko, gorko, prepoznajući voće …

Mirisne percepcije kod učenika razvijam prepoznavanjem različitih začina, meda, voća …

Taktilnu percepciju potičem s identificiranjem predmeta, osoba, dodirivanjem različitih materijala (krupice, pliš, zrnje itd.).

Davanje uputa

Prvo dajem učenicima jednostavne upute (s jednom ili dvije informacije), zatim informacije sa zahtjevnijim uputama (tri, četiri informacije), a zatim informacije sa suprotnim uputama (učenik radi suprotno od onoga što čuje).

Vježbe za početno opismenjavanje

Svaki učenik ima individualne sklonosti u učenju, pa su i opismenjuju različitom brzinom i na različite načine. Neki od njih već su razvili određene vještine i stoga brže prelaze s rješavanja jednog zadataka na drugi. Upravo zbog toga na početku novih sadržaja uvijek provjerim njihovo predznanje i ponovimo vještine prethodnog sata. Učenici koji nisu savladali vještine prethodne lekcije, ponavljaju je s jednostavnim zadacima. Rad diferenciram tako da u njega uključujem različite metode rada i izazove.

Vertikalna linija: Donesem žutu loptu (sunce) u krug. Pitam učenika na što ih podsjeća žuta lopta. Kada pogode da je to sunce, stanem na stolicu i pokažem gdje je sunce. Također učenici prstom pokažu sunce, a zatim loptu spustim na pod. Učenici, međutim, Slika 2polako spuštaju prst i pokazuju put lopte.

Ponavljam vježbu izlazeći na travu s učenicima. Učenici s prstom ocrtavaju put rasta trave odozdo prema gore. U učionici traže predmete koji imaju vertikalne linije i povlače prst preko njih.

Položim na pod list iz bloka i gore nacrtam žuto sunce i zelenu travu odozdo. Žutom bojom učenici crtaju vertikalne crte i istodobno ponavljaju: »Odozgo prema dolje.« Kada svi učenici nacrtaju okomite linije odozgo prema dolje, ja uzmem zelenu boju i nacrtam liniju odozdo prema gore. Svi učenici to ponove, istodobno glasno ponavljajući: »Odozdo prema gore.« Pazim da učenici ne okreću list te da pravilno drže olovku.

Vodoravna linija: Donesem dvije staklene čaše u krug, jedna je do polovice napunjena vodom. Čaše pažljivo idu u krug, a svaki učenik prelijeva vodu iz jedne u drugu. Kada svi učenici završe prelijevanje, vodim razgovor o vodi u čaši kako bih došli do pojma vodoravan. U učionici traže predmete koje imaju vodoravne linije i crtaju prstom po njima.

Postavim list u sredinu kruga i nacrtam jabuku s desne strane, a leptira na lijevoj strani. Nacrtam vodoravnu liniju od jabuke do leptira crvenom bojom i govorim: »Vodoravna linija.« Vježbu ponavljaju svi učenici istodobno govoreći: »Vodoravna linija.« I ovdje pazim da učenici ne okreću list te da pravilno drže olovku.

U sredini kruga također postavim kutiju s poveznim kockama i sastavim dvije kocke, sljedeći učenik dodaje kocku i pazi da linija ostane vodoravna. Učenici sastavljaju dugu vodoravnu liniju. Vježbu možemo završiti tako da učenici u krugu oduzimaju kocke.

Lijevo, desno: Donesem pladanj narezanih crvenih jabuka u krug. Učeniku koji sjedi pored mene dam pladanj, a lijevom rukom uzmem krišku jabuke i pojedem je. Učenici jedni drugima predaju pladanj i svaki učenik s lijevom rukom uzme krišku jabuke pojede je.

Uzmem plišanog leptira u desnu ruku. Predam ga učeniku koji sjedi pored mene. Mora ga uzeti desnom rukom. Zadatak je gotov kad opet dobijem leptira.

Uzmem pladanj s krupicama i nalijepim jabuku s lijeve strane, leptira s desne strane. Učenici povlače liniju s prstom i izgovaraju: »S lijeva na desno,« da utvrde oba pojma. Ako učenik pogriješi, vježbu pravilno ponovi. Zadatak je završen kada svi učenici odrade vježbu.

Uzmem kartončić s crvenom i plavom štipaljkom. Predam je učeniku s moje lijeve strane. On uzme jednu štipaljku i kaže: »Crvena štipaljka je na lijevoj strani.« ili: »Plava štipaljka je na desnoj strani.« Podigne štipaljku i preda je sljedećem učeniku.

Duge i kratke riječi:  Stavim dugu i kratku vrpcu u sredinu kruga. Izaberem dva učenika. Jedan ima vrlo dugo ime, a drugi vrlo kratko. Svaki od njih kaže svoje ime. Kažem učenicima da je svaka vrpca za jednog učenika i pitam ih uz koju bi se vrpcu postavili učenici. Kada utvrde da je dugačka vrpca za dugačka imena, a kratka vrpca za kratka, svaki učenik se postavlja u red k vrpci koja označava duljinu njegovog imena. Zajedno zaključimo kojih imena u našem razredu ima više.

Vrpce ostaju u sredini kruga, a ja dodam različite predmete. Uzmem predmet, imenujem ga i otkrijem je li riječ duga ili kratka. Postavljam ga ka odgovarajućoj vrpci. Vježbu nastavlja učenik s moje lijeve strane. Ostali učenici tiho prate rad i utvrđuju je li zadatak obavljen pravilno. Pomažem učenicima koji imaju poteškoća.

Vježbu nadograđujemo tako da učenici sa zavezanim očima opipavaju predmete koje smo prethodno razvrstali. Oni imenuju predmet i kažu je li riječ duga ili kratka. Ostali učenici, odmičući dlanove, pokazuju duljinu riječi.

Vježbe u slogovanju: Učenici ustanu i stupaju u mjestu. Čekam da svi uđu u jednakomjerni ritam. Učenici se pozdravljaju i prenose loptu. Pozdrav je gotov kada lopta dođe natrag do mene. U ritmu izgovaram: »Ja sam Aleksandra.« Učenici ponove: »Vi ste Aleksandra.« Zatim učenik s moje lijeve strane nastavlja. Igra se može igrati i pljeskanjem. Svaki učenik utvrdi koliko je puta zapljeskao.

Nastavljam igru tako da npr. zapljeskam dva puta. Ustaju svi učenici koji u imenu imaju dva sloga. Istodobno provjeravam jesu li ustali pravi učenici.

Robota stavim u krug. Učenicima kažem da robot robotski govori rezanjem riječi. Robotski pozdravim učenike (po-zdra-vlje-ni). U sredini kruga su zatvorene posude koje sadrže hranu jakog mirisa (jagode, med, cimet, lavanda, polovica limuna, banana, kiseli krastavci, kobasica …). Učeniku na lijevoj strani dam robota, on odabere jednu posudicu, otvori je i pomiriše, te robotski kaže riječ. Zatim daje robota sljedećem učeniku. Pomažem učenicima koji imaju poteškoća.

Mjerimo riječi: U krug donesem pladanj s krupicama. Izgovorim svoje ime i vučem prstom preko krupica. Dajem pladanj učeniku s moje lijeve strane koji izmjeri duljinu svoga imena crtanjem linije.

Sličice stavim u sredinu kruga tako da je dio slika sakriven. Svaki učenik ima napravljenu zvečku od sjemena. Odabere jednu sličicu i presipanjem sjemena u zvečku označi duljinu riječi. Učenici zvukom određuju je li riječ duga ili kratka. Kad svi učenici završe, sličice se zamijene tako što ih daju lijevom susjedu.

Vježbe za prepoznavanje glasova: Lopta (žoga) putuje u krug. Desnom rukom se rukujem i pozdravim učenika s moje lijeve strane, a lijevom rukom mu pružim loptu. Kada mi se lopta vrati, učenici riječi lopta određuju prvi glas, tako da ga naglašavaju i lagano razvuku. Zatim ponovimo vježbu tražeći druge riječi koje počinju s glasom ž.

Zakotrljam loptu nekom od učenika. On kaže svoje ime i naglašava prvi glas, tražimo i druge riječi koje počinju tim glasom. Učenik nastavlja igru prebacujući loptu sljedećem učeniku. Ponavljamo i vježbu za posljednji glas u imenu.

Učenicima podijelim predmete, koje potom polože ispred sebe. Kažem učenicima da bih željela kupiti predmet od učenika s moje lijeve strane. Učenik kaže da ga poklanja ako pogodim prvi i posljednji glas. Igru promijenimo tako da učenicima kažem da bih željela kupiti predmet i izgovorim prvi i posljednji glas. Učenik koji ima takav predmet daje mi ga i sam nastavlja igru. Pravilo je da se svaki predmet kupuje samo jednom, tako da svi učenici stignu na red.

Sve ove vježbe izvodimo prvo za prvi glas, zatim za posljednji i na kraju za sve glasove koji su u određenoj riječi.

Kada učenici razviju orijentaciju, slušnu percepciju, svjesnost o glasovima, poslušaju upute, određuju duljinu riječi, razvijaju vizualne percepcije, započinjemo s čitanjem slova. U učenju slova također se pomažem svim osjetilima, kao i pokretom i pjesmicama koje su navedene u knjizi Pismenost i razvoj svih osjetila.

5. Zaključak

Učenicima želim pružiti poticajne predčitačke i predpisačke aktivnosti u skladu s njihovim razvojem i u skladu s individualnim potrebama. Shvatila sam da ako učenici vrlo dobro usvoje predčitačke sposobnosti, imaju mnogo manje poteškoća s čitanjem i pisanjem. Naravno, u radu se moraju uzeti u obzir razlike među učenicima, pa se rad često vrši u manjim skupinama. Jednom kada utvrdim razlike među učenicima, lakše mi je prilagoditi nastavu. Naglašavam razigrani razvoj vještina koje prethode opismenjavanju, a time i razvoj pozitivnog stava prema opismenjavanju. U svom radu polazim od iskustvenog učenja. To povećava pamćenje i aktivnost učenika.

Učenike treba poticati na istraživanje, jer im se tako pokazuje da imamo povjerenja u njih i njihove sposobnosti. Time jačamo njihovu znatiželju, neovisnost, samopouzdanje i kreativnost.

6. Literatura

  1. Heacox, D. (2009.):Diferencijacija za uspjeh svih
  2. Doljak, M. (2012.): Individualizirano i diferencirano opismenjavanje u 1. razredu OŠ. Diplomski rad. Ljubljana: Pedagoški fakultet.
  3. Štupnikar, M. (2010.): Opismenjavanje i razvoj svih osjetila

Fotografije (vlastiti izvor)