O cyberbullingu na Žutom brijegu

dijana_sutak

Dijana Šutak

Uvod

Već treću godinu za redom s učenicima OŠ Žuti brijeg na satovima razrednika, posebno u mjesecu veljači, obilježavam Dan sigurnijeg interneta. Tijekom proteklih smo godina razgovarali o važnosti zaštite osobnih podataka na internetu, kako sigurno pretražiti internet, o autorskim pravima, a ove je godine na red stigla tema cyberbulling. Aktivnosti smo provodili tijekom dva sata razrednika, a kao i inače, puno toga naučili kroz zanimljive sadržaje, upitnik, kvizove, ali i dijeljenje primjera učenika. Učenicima su posebno zanimljive teme koje su im bliske pa su temu o cyberbullingu prihvatili s oduševljenjem.

Ključni pojmovi: cyberbulling/nasilje preko interneta, osjećaji, pružanje pomoći

Tijek provedbe aktivnosti

a) Početak

Na početku sata zamolila sam učenike da korištenjem svog mobilnog uređaja ili tableta pristupe anonimnom upitniku te im dala poveznicu preko koje mu mogu pristupiti.

Upitnik je sadržavao pet pitanja:

  1. Što je cyberbulling?
  2. Jesi li se ikada bio/bila žrtva cyberbullinga?
  3. Poznaješ li osobu koja je bila ili trenutno je žrtva cyberbullinga?
  4. Kako se osjećaju žrtve cyberbullinga?
  5. Kome se osobe, žrtve cyberbullinga, mogu obratiti za pomoć?

Učenici su za popunjavanje upitnika imali pet minuta vremena.

Poveznicu za pristup i dupliciranje upitnika možete preuzeti ovdje.

b) Središnji dio

Nakon njihovih odgovora zajedno smo razgovarali i učili o cyberbullingu te smo analizirali odgovore na pitanja iz anketnog upitnika.

I. Što je cyberbulling?

Cyberbulling je termin koji se uvukao među učenike i ta im riječ nije nepoznanica. Cyberbulling ili nasilje preko interneta označava svaku aktivnost provedenu online koja se može smatrati štetnom za pojedinca i za opće dobro. Često je usmjerena prema djeci školske dobi koji na taj način žele namjerno ili nenamjerno povrijediti drugu osobu.

II. Jesi li se ikada bio/bila žrtva cyberbullinga?

III. Poznaješ li osobu koja je bila ili trenutno je žrtva cyberbullinga?

Učenici su opisali nekoliko slučajeva cyberbullinga koji se dogodio osobama koje oni poznaju ili njima osobno. Najviše njihovih odgovora bio je usmjeren na vrijeđanja preko interneta, slanja prijetećih poruka, preuređivanje postavljenih slika na društvenim mrežama te iskrivljavanja riječi koje su izrekli. Neki od njih su takvo ponašanje nazvali „šalom“ jer nisu uvidjeli ozbiljnost situacije. Tu smo zajednički zaključili da takvo ponašanje možemo nazvati šalom samo do trenutka kada se sve uključene strane osjećaju ugodno. Ako se netko od uključenih počinje osjećati neugodno ili uvrijeđeno tada govorimo o cyberbullingu.

Nasilje preko interneta u današnje je vrijeme posebno izraženo. Jednim je istraživanjem potvrđeno da preko 90% učenika posjeduje svoj mobilni telefon/tablet/računalo i njime se svakodnevno služi. Osim učenja, uglavnom ga koriste u svrhu zabave s vršnjacima.

„Naime, čak 18 % djece u dobi od 12 do 14 godina bilo je žrtva nekog od oblika nasilja preko interneta, a 11 % njih izjasnilo se kao “internet nasilnici”. Od djece koja su bila izložena učestalom nasilju na internetu, njih 62 % izjavilo je kako je nasilnik bio njima poznata osoba ili čak kolega iz razreda. Uz to, djevojčice su češće žrtve, ali i češći nasilnici na internetu od dječaka“.

IV. Kako se osjećaju osobe žrtve cyberbullinga?

Kao odgovor na postavljeno pitanje uglavnom su odgovarali: tužno, jadno, osramoćeno i usamljeno. Jedan odgovor sugerirao je i na moguće teže posljedice poput pokušaja samoozljeđivanja.

Istina je da pisana riječ djeluje mnogo jače od izgovorene te je trajno prisutna. Žrtva ju stalno čita iznova i svaki put prolazi kroz nasilje. Osjeća se sve nesigurnijom u sebe, zanemaruje svoje obveze, manje se druži s vršnjacima, izbjegava školske obaveze. Takva osoba treba potražiti pomoć.

V. Kome se osobe, žrtve cyberbullinga, mogu obratiti za pomoć?

Za pomoć prilikom internetskog nasilja učenici bi se povjerili svojim roditeljima i stručnoj službi u školi.

Nakon ovih odgovora učenicima sam jasno dala do znanja da se svakako za pomoć trebaju obratiti osobi u koju imaju povjerenja. Razrednik i pedagoška služba uvijek stoje na raspolaganju i sigurno će priskočiti u pomoć jer imaju iskustva na tom području.

Zatim su učenici trebali napisati poruku podrške osobi koja je doživjela nasilje preko interneta preko aplikacije mentimeter. https://www.mentimeter.com/

Osobi koja je doživjela nasilje preko interneta poručujem:

„Nikada nemoj držati sve za sebe jer to može završiti s velikim posljedicama – od loših ocjena u školi pa sve do zdravlja.“

„To su samo ljudi na internetu s lažnim profilom i dosadnim životom. Ti si ipak bolja, zar ne?“

„Jako mi je žao što ti se to dogodilo. Opiši nekome svoju situaciju i pokušaj se ne vrijeđati time jer te osobe nisu vrijedne tvojih suza. Predivna si osoba i iznutra i izvana!“

„Budi jača nego inače, ignoriraj, ne budi više u tom društvu. Danas je to svakodnevica. Neki ljudi to rade zbog ljubomore, ti budi bolja osoba!“

„Da osobu koja ju maltretira prijavi odrasloj osobi i ne obazire se na njezine riječi.“

„Da ignorira tu osobu i kaže svojim roditeljima ili stručnim osobama za te situacije.“

Uslijedio je zadatak u kojem su učenici tehnikom crtanja trebali prikazati što njima predstavlja riječ cyberbulling.

Ovo su neki njihovi radovi.

Slika 1Slika 2Slika 3Slika 4Slika 5Slika 6

c) Završni dio

Na kraju smo pogledali video materijal pod nazivom „Cyberbulling: postoji izlaz“ preuzet s ove stranice: http://goo.hr/events/dan-sigurnijeg-interneta/.

Sve što smo naučili još jednom smo provjerili pomoću kviza znanja.

Ovo su rezultati kviza:

Kviz možete preuzeti na sljedećoj poveznici.

Zaključak

Satovi su bili jako uspješni jer su učenici spoznali da protiv svoje volje možeš biti izložen nasilju preko interneta te da je važno na vrijeme spriječiti moguće teže posljedice.

Pozivam sve koji se još nisu uključili u obilježavanje Dana sigurnijeg interneta u svojim školama na uključenje. Učenici će dobiti podatke koje možda nisu znali, informacije kako postupiti u određenim situacijama i kome se mogu obratiti jer kako smo naučili „Uvijek postoji izlaz!“. Mi, učitelji i profesori, najbolji smo dokaz da promjene počinju u školama te bi trebali učenicima biti izvor informacija.

Literatura

  1. https://www.poliklinika-djeca.hr/publikacije/nasilje-preko-interneta/
  2. https://www.dansigurnijeginterneta.org/
  3. http://goo.hr/events/dan-sigurnijeg-interneta/