Škola po svijetu

bostjan_hribar

Boštjan Hribar

Sažetak

Mnogo sam se puta baš iskreno posramio kad bi me probudila glazba koja je kraj poduke najavila u 21.45, dok sam ja bio pokriven toplom dekom i u polusnu. Tek bi tada 7000 učenika i 350 učitelja završilo nastavne obveze i otišlo u krevet. U 6.00 svakodnevno nas je u školskom kampusu budila glazba (obično kineska klasična). To je za učenike i osoblje označilo početak radnog dana. Godinu dana učio sam engleski jezik u Kini, u privatnoj školi. Upoznao sam pravi, težak život kineskih učenika i nastavnika. Kad bi učitelj došao na nastavu i zakoračio na podignutu platformu, za katedru, učenici bi ustali i zapjevali domoljubnu pjesmu. Djeca su naviknuta na stroge metode rada, učenje razmišljanjem, individualnost u radu i mehaničko ponavljanje za odgojiteljem. Vrlo je važno da djeca što prije steknu znanje i postižu natprosječne rezultate. To je, naime, jedini način da se izdvoje iz gomile vršnjaka koji su konkurenti jedni drugima već u vrtiću.

Ključne riječi: obrazovanje, život učenika, školski sustavi širom svijeta

Što su mi odgojitelji, učitelji i roditelji širom svijeta povjerili?

U okrugu DuChang (provincija Jianxi, Kina) studenti se priprimageemaju za nacionalnu proslavu pod strogim okom vojnika. Vježbaju vojno držanje nekoliko sati dnevno. Raspored učenika u ovoj školi: 6.30 – 7.45 (samostalno učenje), 7.45 – 8.15 (ručak), 8.15 – 12.00 (nastava), 12.00 – 14.15 (ručak), 14.15 – 17.30 (nastava) i 17.30 – 21.45 (samostalno učenje).

Slika 1. Čast je nositi vojnu uniformu, pa je nepoštivanje pravila tijekom vježbe odmah kažnjivo

Slika 2Slika 3U selu u blizini grada Arusha (Tanzanija) imaju školu izgrađenu od grana i zemlje. Državni školski sustav uključuje sedam razreda osnovne škole, koji je besplatan i obvezan za svu tanzanijsku djecu.

Slike 2 i 3: Učiteljica kaže da je cilj naučiti čitati, pisati i brojiti. Svjesna je teške budućnosti koja očekuje učenike.

Školski sustav u Singapuru redovito je među prva tri na popisu vodećih svjetskih obrazovnih sustava. Učiteljica Jaroom povjerila mi se da su učenici bili pod velikim pritiskom još od vrtića. Gotovo svi imagepredmeti predaju se na engleskom jeziku. Postoji jaka konkurencija među vršnjacima. Puno vremena provode u školi i pripremaju se za standardizirane testove, čiji rezultati utječu na priliku za upis u bolju srednju školu i na fakultet.

Slika 4. Učenici tijekom posjeta zoološkom vrtu. Školska odora je obvezna (Singapur)

Izraelac Eviatar (nakon što mu je nadređeni odredio „na mjestu slobodno“) rekao je da Slika 5je Izrael zemlja koja ima obvezni vojni rok i za žene. Za muškarce traje 36 mjeseci, a za žene 21 mjesec. Ponosno je istaknuo da izraelska vojska tako broji gotovo tri milijuna ljudi (gotovo polovica stanovništva). Obrazovanje se dijeli prema religiji, a učenici oružjem rukuju već u školskim klupama (priprema za vojnu službu).

Slika 5. Studenti prije posjeta Zidu žalosti (Jeruzalem, Izrael)

Besplatno i obvezno školsko obrazovanje namijenjeno je svim učenicima u dobi od pet do 16 godina. Podijeljeno je na opći i tehnički smjer. PočSlika 6inje početkom ožujka i traje do prosinca. Osnovno školovanje obuhvaća šest sati nastave dnevno, odnosno 30 sati tjedno. U nižim razredima predaje jedan učitelj, u višim razredima u nastavu je uključeno nekoliko učitelja. Ocjene se kreću od 0 do 20 (0 − 11 je nedovoljno).

Slika 6. Razrednik s ponosom prati razred na završnoj svečanosti na kraju školske godine (Puno, Peru)

Japanski školski sustav jedan je od najboljih na svijetu. Tako je razgovor započeo iznimno prijateljski raspoložen učitelj sa skromnim osmijehom na licu. Kaže da su ključ uspjeha rad, disciplina i usredotočenost. Učenici vrijedno rade za svoje rezultate, a dugo borave i u školi. Neki se dodatno školuju i nakon nastave. Ne zato što bi im to Slika 7trebalo, već zbog želje za uspjehom. Tijekom nastave vrlo su kratke stanke kako bi se učenje što manje prekidalo. Domaća zadaća obvezna je tijekom praznika. Međusobno poštovanje puno im znači.

Slika 7. Učenici u posjetu hramu Senso-ji (Tokio, Japan)

Razrednik s ponosom kaže kako je besplatno obraSlika 8zovanje temeljno pravo i kako je obrazovanje na otoku staro više od 2300 godina. Sustav obrazovanja sličan je britanskom. Osnovna škola (devetogodišnja) je obvezna. Postoje vjerske, međunarodne, škole za dječake i škole za djevojčice, miješane škole, privatne i škole za redovnike. Uniforme su obvezne.

Slika 8: Učenici s razrednikom tijekom posjeta sirotištu za slonove (Pinnawala, Šri Lanka)

Učitelj sporta hodao je zadnji u povorci. Ljubazno je odgovorio na svako moje pitanje. Osnovno obrazovanje traje 12 godina. U prvih šest godina djeca uče osnovne predmete (matematika, prirodoslovlje, sport, religija, umjetnost, jezik…), u sljedeće tri godine dobivaju složenije predmete (biologija, svjetska povijest…), a u posljednje tri godine učenici se opredjeljuju za područje u kojem potom mogu nastaviti školovanje. Neke škole nude i dodSlika 9atnu nastavu u popodnevnim satima, koja traje od 15 do 18 sati, osobito prije razdoblja ocjenjivanja. Stariji učenici također imaju večernje pripreme prije ispitnog roka.

Slika 9. Djevojke tijekom jutarnjeg sportskog sata (Ubud, Indonezija)

Ljubazno su me pozvali da im se pridružim u vrijeme ručka. Učiteljica kaže da je 12 godina obrazovanja na Tajlandu po zakonu besplatno. Tijekom razgovora spSlika 10ominje vojni program usmjeren prema najmlađima. Vojnici djeci pokazuju vježbe za snagu, načine samoobrane, uče ih disciplini, jačaju ljubav prema naciji, religiji i tajlandskoj monarhiji. U osnovnoj školi postoje dva dodatna programa za uspješnije učenike (engleski i prirodni).

Slika 10. Učenici na ručku u povijesnom parku (Sukhothai, Tajland)

Pratio sam sportski sat. Učitelj sporta po imenu Minh (minh u prijevodu znači inteligentan) rekao je da na početku sata često prvo najavi što će raditi taj dan. Dok su učenici vježbali, on slikovito opisuje njihov način rada. Kaže da je školski sustav u Vijetnamu poznat po strogom nastavnom planu i programu koji stvara golem pritisak za učenike. To često uzrokuje tjeskoSlika 11bu, depresiju i samoubojstva. Pripremaju se promjene u sustavu koje će veći naglasak staviti na razvoj životnih vještina. Kako je ovo privatna škola, učenici imaju uniforme za nastavu i sportske aktivnosti te „preporučenu“ frizuru za dječake.

Slika 11. Učitelj objašnjava pravila stolnog tenisa (Hanoi, Vijetnam)

Većina škola djeluje prema načelu 10 (6 + 4) + 2 + 3, što znači: 10 godina osnovne škole, 2 godine niže srednje škole te 3 godine više srednje škole, nakon čega je učenje moguće nastaviti na sveučilištu. Učiteljica je rekla kako se njihov sustav temelji na pamćenju goleme količine podataka, a ne na pronalaženju rješenja. Kreativnost je Slika 12također ograničena. Tijekom školovanja nisu zainteresirani za osobnost i razvoj učenika, već za ocjene. Tek nakon završetka školovanja mogu izvršiti odabir. Najveći je problem siromaštvo odnosno kriminal koji sprečavaju djeci školovanje.

Slika 12. Učenici s razrednikom na putu do hrama (New Delhi, Indija)

Gospodin Wei Ziang Lang (otac djevojčice koja sjedi treća zdesna) opisao je život svoje kćeri. U vrtiću uče mandarinski jezik, matematiku, glazbu, sport, uzorno ponašanje, osnoveSlika 13 znanosti i povijest Kine. Vrlo je važno da djeca što prije steknu znanje i postignu natprosječne rezultate. Naime, jedino se tako mogu istaknuti iz gomile vršnjaka koji su već u vrtiću konkurenti jedni drugima. Djeca su navikla na strog način rada, učenje razmišljanjem, individualnost u radu i mehaničko ponavljanje gradiva.

Slika 13. Djeca privatnog vrtića u emisiji za roditelje. Starija djeca su u plavoj i ružičastoj odjeći, a najmlađa u vojnim odorama i narodnim nošnjama (Nan Chang, Kina)

Zaključak

Živimo u svijetu i društvu koji se brzo mijenjaju. Za promjene je potrebno više obrazovanih ljudi. Školske inovacije prate sve novitete različitim brzinama. Obrazovni sustavi prate se i vode državnim politikama. Rezultat su goleme razlike. Plaćeno ili besplatno školovanje, početak obveznog školovanja, trajanje obveznog školovanja, različiti školski sati, metode vrednovanja i ocjenjivanje, uniforme, vjerski predmeti, broj učenika u razredima, razina obrazovanja, stečene titule… Činjenica je da su očekivanja roditelja od vlastite djece vrlo velika. Ne postoje prečaci do uspjeha. Poznata poslovica kaže: u školi života nema praznika.

Fotografije: Boštjan Hribar

Kina: 128 učenika u učionici

bostjan_hribar

Boštjan Hribar

Sažetak

Autor Boštjan Hribar, godinu dana učio je engleski jezik u Kini u privatnoj školi. Njegov posao je bio poboljšati engleski rječnik studenata i pripremiti ih za usmeni dio mature. U roku od godinu dana upoznao je pravi i teški život kineskih studenata i nastavnika. Konkurencija među studentima postoji još od vrtića. Oni podučavaju mandarinski jezik, matematiku, glazbu, sport, uzorno ponašanje, znanstvenu bazu i povijest Kine. Vrlo je važno da djeca što prije nauče i postignu natprosječne rezultate. Jer to je jedini način da se izdvoje iz gomile vršnjaka koji su im konkurentni već u vrtiću. Djeca su naviknuta na stroge metode rada, učenje razumom, individualnost i mehaničko ponavljanje za odgajateljima. Mandarinski kineski jezik je nacionalni jezik Kine i službeni jezik, koji se uči u svim školama Kine i Tajvana. Piše se hanskim i fonetskim pismom.

Ključne riječi: Kina, obrazovanje, TEFL, privatna škola, konkurencija, život učenika.

DSCN3412 (1)
Slika 1. Djeca u vrtiću. Ruke na leđima, kako bi sjedili uspravno.

U 6.00 sati ujutro, probudila bi nas, svaki dan glazba (obično kineska klasika) na školskom kampusu. To je bio početak radnog dana za studente i učitelje. U 6.30 sati ujutro počele su nastave u učionicama, koje su se održavale u tišini do 8 sati. Zatim bi uslijedila pauza od 20 minuta za doručak. Ujutro bismo proveli 5 sati za učenje, što bi završilo u 12.00 sati. Riža je obavezan obrok za ručak u plastičnoj posudi sličnoj frizbiju, sa biljnim dodacima, ponekad i mesom. Pauza. U 14.00 sati se ponovno oglasila glazba na kampusu, najavivši početak popodnevne lekcije. Zadatak učenica bio je skupljati smeće u školskom okruženju. Prvi poslijepodnevni sat počeo bi u 14.15, lekcija bi trajala do 17.20. Izbor jela za večeru bio je sličan izboru za ručak. Učenje se nastavilo od 19:00 nadalje. Svaki dan. Mnogo puta sam se stidio u dubini svoje duše, kada bi me glazba probudila u polusnu, dok sam spavao u toplom krevetu, koja bi u 21.45 najavila kraj lekcije. 7000 učenika i 350 nastavnika ispunilo bi nastavničke obveze toga dana i otišli bi na spavanje. Svaki dan. DSCN4479
 

Slika 2. Raspored studenata u ovoj školi: 6.30-7.45 (učenje), 7.45-8.15 (doručak), 8.15-12.00 (nastava), 12.00-14.15 (ručak), 14.15-17.30 (nastava) i 17.30-21.45 (učenje).

 

Učenici i studenti srednje škole Duchang (provincija Jianxi) mogu otići kući samo dva puta mjesečno. U petak poslijepodne, autobusi bi ih čekali na školskom dvorištu, a vratili bi se u nedjelju. Moj je zadatak bio poboljšati engleski rječnik studenata i pripremiti ih za usmeni dio mature. Podučavao sam četiri sata dnevno, radionica je trajala od ponedjeljka do petka. Neuk (kao što sam bio na početku) probudio bih učenike, koji su spavali tijekom nastave, i podsjetio ih na “europske obrazovne stavove” o nepoštivanju (spavanju). Umorni studenti usmjerili bi oči prema tlu, neki su se čak i ispričali. Kada sam upoznao njihovu svakodnevnu rutinu, više ih nisam budio. Podučavao sam 21 odjel. Najveći broj učeniku u jednom odjelu bio je 128, a u najmanjem (samo) 58 učenika. Znati barem većinu po imenu – znanstvena fantastika. Disciplina i posao. IMG_1361

Slika 3. Učenici pod strogim okom vojnika pripremaju se za državno slavlje. Nekoliko sati dnevno vježbaju. Čast je nositi vojnu uniformu, tako da se zanemarivanje pravila tijekom vježbe odmah kažnjava.

Kada bi učitelj došao na sat i zakoračio na povišenu platformu, učenici bi ustali i odpjevali domoljubnu pjesmu. Osim individualnog pristupa i sličnih “pristupa učenju”, rad se temeljio na mehaničkom, grupnom i glasnom ponavljanju sadržaja. Učenici bi dobili udžbenik i radnu knjižicu (bez fotografija) za svaki predmet, koji bi bio obrađen u roku od tri mjeseca. Svake godine zamijenjuju četiri seta udžbenika. Nakon tri mjeseca pisali bi testove tjedan dana i vrednovali znanje iz svih predmeta. Bio je to najstresniji tjedan za studente i učitelje. Neki učitelji su morali ispraviti 1000 (!) testova za nekoliko dana. Ako bi učitelj došao u razred nakon školskog zvona, bio bi kažnjen sa 100 yuana. U kutu svakog razreda, kamera se koristila za praćenje učiteljeve točnosti/prisutnosti. Škola je također imala zaposlenika, nezavisnog inspektora, koji je u svakom razredu osobno provjeravao prisutnost učitelja (koji bi ga popisao u registar nazočnih). Klasifikatori su bili najprometniji i financijski najteži. Ako su učenici slabo učili, na primjer, matematiku, škola bi kaznila i učitelja matematike i razrednog učitelja. To pravilo vrijedi za sve predmetne učitelje i za razred. Učenici žive u hostelima, brinu se sami o sebi. U sobi se nalazile dva kreveta na kat, stol i svjetlo. Nema radijatora i interneta. Tijekom zime učio sam u jakni, kapi i rukavicama. Da ne spominjem učenike koji su cijeli dan sjedili u hladnim učionicama. Ako bi razbili staklo na prozoru, morali bi sami platiti štetu. Budući da nisu imali novca, pokrili bi prozore novinama ili udžbenicima.
    Danas sam slovenskim studentima dao domaću zadaću, da zagrle roditelje i zahvale im se weiza sve. ”Zašto? Danas nije praznik.” bio je odgovor.

Slika 4. Djeca u privatnom vrtiću na predstavi za roditelje. Starija djeca su u plavoj i ružičastoj odjeći, a najmlađi su u vojnim uniformama i narodnim nošnjama.

 

Zaključak

Kina je zemlja od 1.3 milijardi stanovnika u kojoj barem njih pola želi učiti engleski jezik, jer znanje engleskog jezika omogućuje komunikaciju sa svijetom i donosi zaradu. Učenje engleskog jezika sa stranim učiteljima je stvar prestiža. Potražnja za učiteljima engleskog jezika je tolika da ne može biti zadovoljena i upravo zato je moguće nekad dobiti posao bez kvalifikacija i iskustva. Trebali biste biti visoko obrazovani (Bachelor’s degree). Engleski bi vam trebao biti materinji jezik, a ako nije onda biste barem trebali posjedovati diplomu Bachelora iz zemlje engleskog govornog područja. Trebali biste biti certificirani učitelj engleskog jezika, odnosno imati TEFL/TESOL certifikat, imati minimalno dvije godine radnog iskustva i morate biti stariji od 25 godina. Uvijek morate podnijeti medicinska izvješća. Pronaći posao učitelja engleskog jezika u Kini nije teško, ali pronaći dobru školu koja nudi korektne uvijete i poštuje ih, nije jednostavno.

Fotografije (Hribar Boštjan)