SCIENTIX – međunarodna suradnja

STEM projekti i razmjena dobrih praksi

bosiljko_derek

Bosiljko Đerek

Već drugi put izabran sam za Scientix ambasadora za Republiku Hrvatsku, kolega Milorad Vučković izabran je za zamjenika ambasadora, mada odmah ističem da je od imagepočetka moglo biti i obrnuto. Zaista se po opsegu i napravljenom poslu ni na koji način to ne vidi.

Osobno, imam osjećaj da je kolega Milorad napravio i više od mene, proširio vijesti o postojanju Scientixa do većeg broja ljudi, u težim uvjetima. Diseminator je vrhunski.

Photo: © Scientix / European Schoolnet

Dakle, evo drugi ciklus predstavnici smo Hrvatske u Scientixu, zajednici koja okuplja učitelje, profesore na fakultetima, istraživače, tete u vrtiću,.. jednom riječju sve one koji su uključeni u obrazovni proces. Od 4 do 99 godina – učenje je uvijek cijeloživotno. Nema pravi početak, ni pravi kraj..

Ono o čemu pišem je 2 Scientixova konferencija, koja se održala od 24 do 26 listopada 2014te, u Briselu.

Ovo je uzbudljivo vrijeme za Scientix, jer ne samo da se količina resursa povećava na portalu, povećavaju se i mogućnosti za stručno usavršavanje kroz sam portal – postavljeni su novi Moodle tečajevi, a postoje planovi i za nove, polako se prevode i materijali. Trebamo svi biti malo angažiraniji, možda se organizirati i sustavno tražiti prevođenje (troje registriranih članova Scientix portala trebaju zatražiti prijevod, i službeni prevoditelji EU će odraditi posao). Gle, nama materijala treba, novih isprobanih resursa, a ti ljudi-prevoditelji, i onako su plaćeni za taj posao. Možda čak, svojim aktivnostima, svojim zahtjevima zaposlimo još nekoga, i tako pomognemo izvlačenju naše države iz ove krize. Ako su dostupnimagei na hrvatskom, projekati i materijali, sigurno će biti od pomoći nekome od nas.. Sve što treba, dakle, je zatražiti prijevod, samo barem tri registrirana člana ( registracija je ne moram to ni napominjati besplatna).

Photo: © Scientix / European Schoolnet

Jezik je uvijek problem, to što se nudi prevođenje na zahtjev je prednost, ali što to znači nekome tko ne vlada engleskim jezikom, kako da on uopće odluči tražiti prevođenje-kad su mu ponuđeni resursi i projekti praktično beskorisni. Vjerojatno na kineskom jeziku ima zaista puno objavljenih materijala-petina svjetske populacije ga koristi, ali što mi to vrijedi, kad ja ne znam kineski, netko tko ga zna treba tražiti prijevod za nas koji ga ne znamo…

Vratimo se na veliku konferenciju, drugu Scientixovu. Konferencija je na jedno mjesto dovela više od 600 STEM odgajatelja, svi smo se okupili u Bruxellesu.

Na konferenciji su bili Scientix ambasadori iz većine članica EU, kao i ambasadori iz Izraela i Turske.
Mini sažetak, moguće je pogledati na youtubu.

A moguće je pogledati i galeriju fotografija – 2nd Scientix Conference – album on Flickr.

Zaista, bilo je jako puno dobrih predavanja i prezentacija, odličnih radionica, štandova s predstavljanjima zanimljivih projekata. Teško je izdvojiti bilo koga i bilo što.

Ali, moram se osvrnuti na dvoje govornika.

Američka inženjerka i dizajnerica raketa Amber S. Gell održala je zbilja imageinspirativno predavanje, sadržajno, nadahnjujuće. Predavanje koje ispunjava nadom, daje poticaj. Govorila je o NASA-inom programu ORION, programu kojemu je cilj ljude poslati najdalje do sada, ponovo na Mjesec, na Mars ili još dalje, o novom koraku za naš cjelokupni ljudski rod. Govorila je kako smo mi ljudi, oduvjek bili istraživači, vrsta jedinstvena po svojoj znatiželji, kako nas je ona uvijek određivala, vodila dalje, naprijed, preko granica, kako su za nas, granice-uvijek, ama baš uvijek bile nešto privremeno, trenutno.

Photo: © Scientix / European Schoolnet

Na kraju svog predavanja, govorila je o trenutku, za nekih 10-15tak godina, trenutku kada ljudska noga kroči na neki novi svijet, govorila je o toj točki u vremenu. Svim sudionicima je postavila pitanje-A gdje ćeš ti biti tada? Čime ćeš se baviti? Što ćeš raditi?

To je pitanje koje trebamo svi postaviti svojim učenicima, oni su generacije koje će taj trenutak definitivno doživjeti. To je pitanje za njih. Hoće li oni biti tek puki promatrači? Ili će biti dijelom povijesti koja se upravo stvara. Znanost i inžinjerstvo življi su nego ikad prije, stojimo na početku jednog novog doba, doba istraživanja svemira, svemira oko nas, bliži se trenutak kada će ljudska noga početi ostavljati tragove na svim tim novim primamljivim svjetovima.

A gdje će tada biti oni? Hoće li se sjećati kako su nekada postavljali pitanja tipa, šta će mi matematika, što će mi znanje, kome to uopće treba?

Želja za znanjem, želja za istraživanjem – to je ono što nas oduvjek odlikuje.

Drugi govornik koji je ostavio dubok trag sve sudionike je nimageesumljivo Marc Durando.

Govorio je o stanju u sustavu, o stanju u kojem se više manje svi mi učitelji nalazimo-male su razlike u različitim EU članicama, trendovi su definitivno isti

Photo: © Scientix / European Schoolnet

Njegovo predavanje je kiruškom preciznošću seciralo sustav, izdvojio je sve boljke, sve izazove s kojima se mi učitelji susrećemo, odnosno, izazove s kojima se tek trebamo susresti. Prilažem link na njegovu prezentaciju iz koje se puno toga može iščitati.

STEM Challenges in Europe – Innovative STEM teaching

Odavno nisam vidio tako dobro poznavanje sustava.

Ako se još niste prijavili i uključili u rad Scientixa, trebali biste…Mogućnosti su zbilja primamljive, od sudjelovanja na online usavršavanjima, Moodle tečajevima i webinarima, do stvarnih odlazaka u Brisel na radionice u učionici budućnosti. Scientix stalno proširuje svoju ponudu, pa tako sada postoji i mogućnost da vas potraži aktualni projekt. Naime, kad kreirate svoj korisnički račun, možete uključiti opciju dostupnosti za rad u projektu. Tada vas novi, projekti koji tek započinju, mogu potražiti, ponuditi vam sudjelovanje.

Dakle, više ne morate sami tražiti projekt, projekt traži vas.
Ponavljam za kraj najbitnije (kao pravi učitelj):

Ako se još niste prijavili i uključili u rad Scientixa, trebali biste…krajnje je vrijeme.

*Sadržaj ovog članka isključiva je odgovornost autora, a portal Scientix i Europska školska mreža(EUN) nisu odgovorni za načine na koje bi se te informacije mogle koristiti

Scientix

– zajednica za znanost, matematiku, tehnologiju i inženjerstvo, mjesto za učitelje koji se žele uključiti u projekte

bosiljko_derek

Bosiljko Đerek

imageEuropska komisija pokrenula je 2010.god Scientix, web portal namijenjen nastavnicima, istraživačima, kreatorima obrazovnih politika, lokalnoj zajednici, roditeljima i svima zainteresiranima za znanost i obrazovanju. Scientix daje pristup nastavnim materijalima, rezultatima istraživanja i dokumentima iz različitih europskih projekata o znanosti i obrazovanju financiranih od Europske komisije i raznih nacionalnih  inicijativa. Ova platforma omogućuje redovito širenje i razmjenu vijesti i najboljih praksi u obrazovanju diljem Europske unije.

Scientix je također, mjesto za sve zainteresirane u znanost o obrazovanju glede razmjene vijesti i različitih pogleda.

Filozofija platforme može  se sažeti u  slijedeće ključne riječi: Traži, nađi i uključi se.

image

Informacije i usluge koje se   pružaju pokrivaju nekoliko dimenzija. Pristup projektima, informacije i korisne materijale tu mogu pronaći svi, od učitelja do istraživača. Učiteljima Scientix nudi  nastavne materijale iz stotina europskih projekata. Od ove godine postoji i još jedna mogućnost – prijevod na zahtjev. Naime, ako tri registrirana člana Scientix zajednice zatraže prijevod na hrvatski jezik, službeni prevoditelji će prevesti tražene materijale.

Na ovaj način ruši se jezična barijera, a sve više i više projekata postaje dostupno korisnicima iz Republike Hrvatske, izgovor kako je jezik problem za uključivanje u projekte postaje na ovaj način besmislen.

image

Scientix nije samo web stranica! Korisnici se mogu prijaviti na online tečajeve, kao i na radionice koje se organiziraju u sklopu projekta Učionice budućnosti.

Nadalje moguće je prijaviti se na konferencije i različita događanja koja se redovito održavaju i na njima razmijeniti ideje znanja i prakse s kolegama iz drugih Europskih država.

Prva Scientix konferencija održana 06-08. svibnja 2011.godine, okupila je 379 sudionika iz 37 zemalja, a druga Scientix konferencija predviđena je za 550 sudionika.

Scientix provodi u ime Europske komisije Europska školska mreža (EUN). Radi se o mreži od 31 ministarstva obrazovanja u Europi a i šire. EUN je nastao prije više od 10 godina s ciljem donošenja inovacija u učenju i poučavanju svojim ključnim dionicima: ministarstvima obrazovanja, školama, nastavnicima i istraživačima.

Više informacija o SCIENTIXu može se naći ovdje

Krajem 2013 objavljen je natječaj za Scientix ambasadore, naravno na mrežnim stranicama, Facebooku, Twitteru, vjerojatno na još ponekoj socijalnoj mreži, ali ja sam natječaj vidio na Twitteru.

Nažalost, uvjeti natječaja nisu dopuštali prijavu nas iz Hrvatske. Isto tako bilo je moguće javiti se za eventualne nejasnoće glede samog natječaja. Odlučio sam javiti se mailom, pitati zašto nova članica EU nema pristup, i hoće li ga imati u narednom periodu, u sezonama koje dolaze.

Izgleda da se radilo o propustu, jer smo odmah i mi uključeni,tj. nakon maila s odgovorom. Uzimam si u zaslugu činjenicu da je i Hrvatska postala dijelom Scientixa, smatram da se nitko nije javio i pitao, bili bismo izostavljeni još koju godinu.

Hrvatska je dobila pravo na ambasadora i zamjenika ambasadora, ja i kolega Milorad Vučković, profesor informatike i politehnike iz Osnovna škole Voćin postali smo predstavnicima, tj ambasadorima za Republiku Hrvatsku. Kolega Milorad izuzetna je osoba, osoba s velikim iskustvom, međunarodnim i projektnim, osoba velikog entuzijazma. Pravi promotor Scientixa, projektno orijentirane nastave, osoba zaraznog entuzijazma. Kroz razne projekte upoznaješ različite ljude, a ponekad i prijatelje za cijeli život.

image

Još jednu stvar pripisujem sebi i kolegi Miloradu Vučkoviću, a to je dostupnost materijala na hrvatskome jeziku. Naime na prvom, startnom susretu nas ambasadora Scientixa, tražili smo da hrvatski jezik postane jednim od dostupnih jezika, odnosno da se i na nas primjeni pravilo „prijevod na zahtjev“. A nije bilo predviđeno…

Mislim da je to izuzetna stvar, za sve buduće korisnike, tj. one koji uopće ne bi sudjelovali u projektima zbog tih jezičnih poteškoća, a sada je i taj problem riješen.

Postoji puno zainteresiranih, učitelja koji unatoč svemu…u ovom groznom vremenu, imaju još entuzijazma, ponavljam unatoč svemu.

Scientix je mjesto za takve među nama. Vijesti, aktualnosti, radionice, međunarodni seminari, online usavršavanja…puno zanimljivih stvari na jednom mjestu. Za svoje korisnike Scientix nudi i virtualni prostor (za organiziranje webinara), mjesto gdje mogu objaviti primjere dobre prakse, korisne materijale..

Mi moramo sami postati svjesni činjenice da dijelimo sudbinu svih učitelja u Europi. Svoje dobre stvari trebamo podijeliti, a dobre prakse prilagoditi našim uvjetima i primijeniti.

Sudjelovanje u projektima vidim kao jednu izvrsnu prigodu za uskakanje u zahuktali vlak u obrazovanju. Mi nažalost kasnimo u mnogočemu, rezultati na testiranjima naših učenika daleko su od zadovoljavajućih.

O ulaganju u sustav govori i grafički prikaz iz dokumenta Europske komisije: „Research and Inovation performance in Croatia Country Profile 2013“

kojeg se može preuzeti na ovoj poveznici.

image

Rezultati za 2014. tj. grafički prikaz je vjerojatno još porazniji. Čelnici obrazovnih politika EU shvatili su da EU zaostaje, skandinavske zemlje koje su bile predvodnici, primjeri uspješnih školskih sustava polako posustaju u odnosu na uspješne obrazovne sustave zemalja s dalekog istoka.

Ako sami ne stvorimo dobre stručnjake u narednim godinama, uskoro ćemo ih uvoziti, a naši resursi tj. ljudi neće biti konkurentni. Ako je takva situacija u EU, gdje smo onda mi? Ako su to oni shvatili, i počinju s dodatnim ulaganjima, kampanjama na razini EU, kampanjama koje su usmjerene poticanju razvoja STEM oblasti (science, technology, engeenearing,mathematics), poticanju mladih da se bave znanošću općenito…što mi onda radimo? Kod nas se ulaganja u obrazovni sustav reduciraju…a ionako su mala.

Čeka nas jedno zabrinjavajuće razdoblje.

Mogućnosti za usavršavanje učitelja u zemlji bez novca izrazito su ograničena…iako je ravnateljica moje škole zainteresirana za stručna usavršavanja svojih djelatnika (što nije slučaj u svim školama), i stalna je potpora svima…visina dostupnih sredstava zaista je ograničavajući faktor.

Većini nas, učitelja, odlazak s upitom ravnatelju za neko stručno usavršavanje, koje nije u mjestu boravka,…je misija osuđena na propast-misija u kojoj smo svi mi sudionici svjesni da novca za naša usavršavanja jednostavno nema..

Za svaki uspjeh u obrazovnom sustavu potrebno je dugoročno planiranje, rezultati reformskog rada vide se nakon nekoliko godina, minimalno 8 ili 12..a ponekad je potreban i duži period.

Uključivanje u projekte, posebno uključivanje u međunarodne projekte je nešto što je samo po sebi osuđeno na uspjeh. Nije potrebna prevelika analiza i da se uoče svi dobri aspekti. Sama uključenost učenika i učitelja, kazao bih osuđenost na timski rad, nužnost uporabe modernih komunikacijskih kanala i stranog jezika kao jezika sporazumijevanja je dovoljna. Kroz ovakav pristup radu učenici mogu uvidjeti svrhu samog učenja. Priviknuti se na rad u grupi, zaista rad u grupi. Naučiti se istraživati, služiti svime dostupnim..

imageMeđunarodni projekti nas sve sudionike mijenjaju.

Meni je bilo krasno tih par dana u Briselu. Bio sam okružen entuzijastima, ljudima kojima je modus vivendi rad, projektni rad…Kroz razmjenu ideja često sam čuo(a i još sad sam time impresioniran), komentare poput:..hmm to još nisam koristio, sviđa mi se, isprobat ću to sa svojim učenicima…ili…nisam u tome projektu još sudjelovao, zanimljiv je i pridružit ću se..

Često se u medijima govori o „povlačenju novaca iz EU fondova“, iskreno taj izraz mi se nikako ne sviđa, pravi je to balkanski štih..Mi ćemo njima uzeti novce..na to se to svodi. O kvaliteti projekata se ne govori, samo o novcu. Kao da nije bitno kako se taj novac troši. Bitno ga je dobiti. A poslije kad lovu dobijemo, znamo mi već kako to potrošiti.

Bolje je napraviti jedan dobar projekt, projekt koji ostavlja trag, koji se sam umnožava, koji djeluje i kad priliv novca iz EU fondova stane.

Takvi projekti i takav način rada bi nas trebali zanimati.

*Sadržaj ovog članka isključiva je odgovornost autora, a portal Scientix i Europska školska mreža(EUN) nisu odgovorni za načine na koje bi se te informacije mogle koristiti

Web 2.0 Krakow expirience

bosiljko_derek

Bosiljko Đerek

Zahvaljujući AMPEU, ove godine sam po prvi put sudjelovao na jednom Comenius stručnom usavršavanju – bio sam tjedan dana u Krakowu u Poljskoj. Mogu reći da je to pravo životno iskustvo, prolaze dani i tjedni, a utisci se polako sliježu…

2011. godine po prvi put sam se pridružio eTwinningu te sam se odmah prijavio na LearningLab usavršavanja i polako stjecao iskustvo, a krajem 2011. sudjelovao sam na svojoj prvoj eTwinning konferenciji. Nekako u to vrijeme dobio sam pozivnicu za sudjelovanje na tečaju organiziranom od strane Teachers Training Institute in Tarnobrzeg u Poljskoj. Bio je to veliki korak za mene, a mali za čovječanstvo …

Mislim da svi imaju te početne strahove, kako ću ja to, hoću li sve stići na vrijeme, kako ću s jezikom, pa izazov odlaska u inozemstvo, sve to organiziranje itd.

Glavni razlog moje odlučnosti i ono što je mene motiviralo bila su svjedočanstva dvoje eTwinnera koje sam slušao na mojoj prvoj konferenciji. Njihova iskustva bila su svojevrsna inspiracija. Očekuj puno rada u pripremi i nakon same mobilnosti, ali iskustvo koje ti ostaje je neprocjenjivo. Uglavnom, jako je brzo prošlo vrijeme od pisanja prijave, organiziranja smještaja i prijevoza do samog dolaska u Krakow.

Očaran Krakowom

imageA Krakow… Moglo bi se reći da je to bila ljubav na prvi pogled, grad tako bogate povijesti, a tako suvremen, grad na čijim se ulicama čuju svi europski i neeuropski jezici, grad

izuzetno živ, pun pozitivne energije. Svi sudionici tečaja i ja dijelili smo osjećaj fasciniranosti gradom. Prvi susret s organizatorima bila je zajednička večera, u tipičnom krakowskom restoranu – restoranu koji se nalazi u podzemlju.

Najbolji restorani, klubovi i slična mjesta nalaze se ispod starog grada, ulaz je obično malo dvorište, a zatim slijede stube koje vode dolje. Već na samoj večeri mogao sam naslutiti što me očekuje. Susretljivi domaćini, zanimljivi kolege iz drugih europskih zemalja, zanimljive teme za razgovor. Odmah se osjetila pozitivna energija. Sada kada je sve prošlo mogu reći lijepo je bilo biti učitelj tih dana u Krakowu.

Sam grad potpuno je prilagođen turistima usudio bih se reći da bi hrvatski turistički djelatnici trebali otići na obuku u Krakow. Iako jeimage Krakow za nas na istoku, on za nas predstavlja „daleki zapad“. Informacije za turiste dostupne su na svakom koraku, integrirani javni prijevoz za kojeg možemo reći da je inteligentno osmišljen s obzirom na uske ulice koje potiču iz ranijih stoljeća, npr. u tim uskim ulicama nema klasičnih stanica javnog prijevoza, ne postoje klasična stajališta nego kad se na stajalištu zaustavi tramvaj ili bus, zaustavlja se cijeli promet, automobili staju i pješaci prelaze preko kolnika, kad tramvaj krene – kreće i sav promet. Ljubaznost i pristojnost u Krakowu se podrazumijeva.

Imali smo mogućnost vidjeti rudnik soli u blizini Krakowa. Zadivljujuće mjesto, devet razina, prve tri otvorene za turiste (u 3-4 sata prošetate se kroz manje od 1% rudnika). Drugi izlet bio je u jedno od najsumornijih i najstrašnijih mjesta koje postoje na našem planetu, mjesto koje pokazuje zastrašujuću snagu zla – Auschwitz. Svi se slažu da posjet tom mjestu definitivno mijenja svakoga.

prezi

Grad je zaista prepun povijesti, novije i starije tako da sam uvjeren da ću nekada u skoroj budućnosti posjetiti ponovo i Krakow i Poljsku.

imageMeni osobno bilo je veliko zadovoljstvo posjetiti krakowsko sveučilište na kojemu je studirao Nikola Kopernik, jedan od najvećih poljskih znanstvenika.

Krakow odaje dojam monumentalnosti, sve je nekako veliko, velike zidine, prostrani trgovi, ogromne i brojne crkve, brojne sinagoge.

Jedina stvar koja nije bila savršena jest vrijeme. Oblaci, kiša pa malo sunca i onda opet ispočetka, temperatura 15 do 20°C. Samo je zadnja dva dana bilo malo sunčanije, a ja stigoh s Jadrana (gdje je more ugodnih 27°C).

Bili smo jako vrijedni

imageOrganizatorima seminara ovo je bio prvi projekt na ovoj razini, što se stvarno nije moglo naslutiti na samim predavanjima i radionicama. Organizacija je bila odlična, sama predavanja bila su zanimljiva i dobro vođena uz puno strpljenja za nas sudionike koji nismo uvijek imali isti tempo.

Rad je bio organiziran kao kombinacija predavanja – uvoda, a onda odmah praktičan rad. Cijelo vrijeme smo se bavili web 2.0 alatima i njihovom mogućom primjenom u obrazovanju. Zato nekoliko riječi o samom web 2.0 ili bolje, koja je razlika između web 1.0 i web 2.0.

WYSIWYG (what you see is what you get) odlika je weba u njegovoj prvoj razvojnoj fazi. Čitaš i pregledaš sadržaj koji je netko stvorio, a taj netko morao je posjedovati određeno informatičko znanje, morao je znati koristiti se npr. Html-om, ili nekim drugim programskim jezikom, više-manje sličnim.

Da pojednostavim maksimalno, web je na neki način služio za pregledavanje dokumenata. Gledaš, listaš, kao online knjiga+multimedijski dodatci. O nekakvoj interakciji možemo govoriti samo u tragovima. Korisnik nije bio u mogućnosti utjecati na sadržaj, a o mogućnosti dodavanja nečeg vlastitog nije bilo ni govora.

imageSlika izrađena alatom PIXTON

Web 2.0 naglasak daje interakciji, suradnji, dijeljenju, zajedničkom stvaranju i jednostavnosti. Bitno je naglasiti da za web 2.0 više nije potrebno poznavanje programskih jezika, korisnik bez informatičkog predznanja lako stvara mrežnu stranicu, forum i sl. Nekoliko klikova tipkom miša i stranica je izrađena, par klikova i već smo dodali suradnike itd. Moglo bi se reći da je riječ o stvarnoj revoluciji u web iskustvu. Korisnik u web 2.0 okružju nije samo pasivni promatrač, on je stvaratelj, on dodaje sadržaj i prilagođava ga sebi i drugim korisnicima, a mrežne stranice imaju dinamiku.

imageWeb 2.0 pruža mogućnost dubljeg povezivanja učenik-učitelj-roditelj-ravnatelj, postavlja komunikaciju na jednu potpuno drugu razinu. Korist je višestruka, veća je suradnja i razumijevanje svih uključenih u proces usvajanja novih znanja i vještina. Više nema pasivnih elemenata u cijelom sustavu te svi imaju priliku sudjelovati. Na nama učiteljima ostaje samo iskoristiti te potencijale, integrirati ih u kurikulum, prilagoditi ih našim posebnim zahtjevima. Odmah ću napomenuti da se kod web 2.0 alata radi uglavnom o besplatnim rješenjima, što je u ovo recesijsko vrijeme izuzetno bitno (svi alati koje smo koristili na tečaju bili su open source). Spomenuo bih samo nekoliko najzanimljivijih.

Prezi

Riječ je o alatu pomoću kojeg ppt prezentacije (omiljena stavka velike većine nastavnika)image mogu dobiti interaktivnost, trodimenzionalnost, fluentnost i vizualni identitet kakav do sada nisu imale te na taj način mogu doživjeti primjenu puno veću od samog prezentacijskog alata. Klikom na poveznicu moguće je pogledati preradu jednostavne prezentacije. Napominjem da je prerada gotova u nekoliko sekundi.

HelloSlide

imageRiječ je o jednom krasnom alatu koji ppt prezentacijama dodaje zvuk. Zar nije zgodna ideja uzeti običnu ppt prezentaciju za svaki slajd ispisati tekst, a HelloSlide daje zvuk. Tako vaš komentar više nije samo tekst, nego je to sad i zvuk, kao da ste vašoj prezentaciji dopustili da glasno govori.

Jako koristan alat za učitelje stranih jezika.

imageDipity i Timeglider alati za izradu vremenskih vrpci, krasni alati za nastavu povijesti ili npr. likovne kulture. Riječ je o alatima kojima je moguće stvarati multimedijalne vremenske lente. Koristan i za raznorazne školske vremenike, planove i sl. Vremenik na škimageolskim stranicama ne mora biti obični pdf kao što je to do sada bilo uobičajeno. U vremensku lentu moguće je dodavati sliku, tekst ili video, a ugradnja u mrežne stranice ili blog zaista je jednostavna. Ovdje možete vidjeti primjer.

timeglider

Liveshare

imageAlat za razmjenu i komentiranje fotografija, primjenjiv u raznim situacijama. Odličan kao početak nekog zajedničkog projekta, prepoznat je i kao aplikacija za smartphone. Zaista se radi o budućnosti vizualne komunikacije.

Classmarker

imageUsluga za izradu online kvizova, testova provjera. Jednom urađeni test lako se naknadno preuređuje, dodaju se nova pitanja, mijenjaju načini odgovaranja itd.

Anymeeting

imageAlat pomoću kojega je na jednostavan način moguće napraviti video konferencije sa svim pripadajućim efektima i mogućnostima, kao npr. dijeljenje sadržaja, snimanje konferencije, stvaranje online obrazaca za sudionike i sl.

Myebook

imageAlat za izradu stripova, magazina, tjednika, školskih novina ili čak knjiga na internetu.

Blogger

imageGoogleov blogerski alat, jednostavan za uporabu, stvaranje i dijeljenje.

Spicynodes

imageLijep alat za prezentaciju.

Uglavnom ima puno alata, jednostavnih za uporabu, iznimno korisnih i primjenjivih, u raznoraznim školskim predmetima ili pak primjenjivih za različite veće ili manje projekte. Sve alate obilježava isto: jednostavnost uporabe, nema potrebe za bilo kakvim instaliranjem softvera na vaše računalo, sve se pohranjuje u oblaku ili ako želite spremiti lokalno, sve ima mogućnost suradnje i dodavanja suradnika s različitim stupnjevima ovlasti, sve se lako ugrađuje u postojeće mrežne stranice ili blogove, i naravno, sve je besplatno. Jedino što trebate imati je dobra internetska veza (zahvaljujući CARnetu taj uvjet ispunjen je za naše škole :)) i volju za rad i eksperimentiranje.

Pripreme i razmišljanja

Kao dio pripreme za sudjelovanje na tečaju primjene web 2.0 alata u obrazovanju istraživao sam sve vezano uz tematiku seminara. U početku se odmah naleti na raznorazne definicije, pokušaje postavljanja definicija, pokušaje klasificiranja analiziranja web 2.0 alata… Teoretiziranje, možda potrebno ali više-manje beskorisno, posebice jer se odnosi na web formu kojoj je jedina stalna oznaka MIJENA, stalna promjena. Možda to nije bilo odlika weba na samome početku, ali danas, kada imamo nešto što često obilježavamo s web 2.0 jedina sigurnost jest stalna promjena.

Kroz istraživanje web 2.0 jednom sam naišao na anketu i analizu te ankete o korištenju web 2.0 u nastavi, u cijeloj vertikali – od osnovne škole do visokog obrazovanja, analiziralo se zašto se web 2.0 alati ne koriste više, što je tome uzrok? Treba li više računala? Treba li ulagati u tečajeve i obrazovanje nastavnika? Treba li novcem motivirati nastavnike?

Ja smatram da ništa od toga nije bitno. Bio sam primoran sudjelovati na tečajevima koji su organizirani za sve nastavnike u mojoj školi, totalni promašaj. Za mene gubitak vremena, jer sve što je bilo na tečaju znao sam otprije, a ova ekipa koja prije tečaja nije koristila tehnologiju u nastavi nije ju koristila ni nakon tih tečajeva. Glede računala, dobro bi došla bolja opremljenost, ali sigurno nije presudan faktor, a novac … Za one koji rade u školama/obrazovanju općenito, novac nikada nije bio razlog bavljenja ovim poslom. Novca nikad nema dovoljno i nikada ga neće biti dovoljno za one u školstvu.

Dakle, u čemu je onda kvaka? Zašto postoji mala skupina nastavnika koji unatoč totalnoj rezignaciji i bezvoljnosti koja se stalno osjeća u školskim hodnicima rade drugačije, eksperimentiraju i s novim tehnologijama i s novim načinima rada, zašto troše svoje slobodno vrijeme na posao? Jesu li oni normalni?

Puno posla, ali još više zadovoljstva

Da sažmemo, krajem 2011. započeo sam pripreme za svoj Comenius, predprijava pa pisanje prijave, obrasci formulari, ugovori, rezerviranje i traženje smještaja, najpovoljnije veze i avionske karte. Odlazak tamo, naporan rad dan za danom, povratak doma, pisanje izvještaja, sakupljanje dokaza o svom sudjelovanju i evo sad ovaj članak… Puno posla, stvarno puno posla, ali čemu sve to? Mogao sam biti doma i ne raditi ništa… Je li se sve to isplatilo, sve to potrošeno vrijeme, sve živciranje, jesam li napredovao nakon svega, znam li više, hoće li moj rad biti kvalitetniji nakon ovoga?

Da, da i da! U potpunosti se isplatilo, naučio sam puno toga, imam puno novih ideja, informacija, skrenuta mi je pozornost na nove načine i metode rada, mogu pomoći i drugima da, ako žele, unaprijede svoj rad.

Ako žele… Upravo tako – ako žele. Osnovna stvar je osvješćivanje učitelja, a ne računala sama po sebi (uglavnom će ih vidjeti kao dodatni posao), ne dodatno obrazovanje i slično. Ako sam nastavnik ne uviđa korist od nečega, nema pozitivnog učinka. U školama i školstvu mora se mijenjati percepcija, pogled na sam proces poučavanja.

Da, ja zaista radim više, koristim više svog vremena, svog privatnog vremena, ali je moje zadovoljstvo stvarno veće. Znam da sam se potrudio, znam da sam dao sve od sebe, znam da nisam obični šljaker koji gleda kada će kraj radnog vremena.
Ovakvi seminari služe kao svojevrsni punjači pozitivnog naboja za učitelje. Razmjena iskustva s kolegama iz različitih europskih zemalja neprocjenjiva je, ne znam s čim bi se mogla usporediti. Uvid u iskustvo drugog učitelja, u kurikulume drugih država – neprocjenjivo. Učenici u svakoj državi su isti, nastavnici i ravnatelji, obrasce ponašanja iz jedne države lako je identificirati u drugoj, roditelji i odgoj djece… Kroz razgovore s kolegama shvatio sam da se svi borimo s istim problemima, naravno, uz varijacije na temu. Drugo, razmjena ideja, kako se pojedina tema obrađuje u, npr. Francuskoj, a kako u Španjolskoj i što bih od toga ja mogao primijeniti kod sebe u svome malom svemiru. Treće najbitnije, kontakti, poznanstva, veze i usuđujem se reći prijateljstva, dogovori o budućoj suradnji, o pomoći, jer ipak je Hrvatska na početku svog EU puta. I u obrazovanju.

Bilo je krasno biti učitelj u Krakowu.

Financijsku potporu za odlazak na eTwinning konferenciju dobio sam u sklopu Programa za cjeloživotno učenje preko Agencije za mobilnost i programe Europske unije.

*Sadržaj ovog članka isključiva je odgovornost autora, a Agencija za mobilnost i programe Europske unije i Europska komisija nisu odgovorne za načine na koje bi se te informacije mogle koristiti.