Produktivno učenje – iskustvo iz Berlina

dubravka_stiglic

Dubravka Štiglić

Dragi učenici, profesori, roditelji i svi zainteresirani!

Želim vas upoznati sa svojim iskustvima jednotjednog proučavanja metode podučavanja učenika srednje škole – produktivno učenje. Mogućnost koja mi se pružila nakon što je Agencija za mobilnost i programe EU odobrila moju prijavnicu za sudjelovanje na međunarodnom seminaru u Berlinu, pod nazivom „Productive Learning in General Education. Iskustva koja sam stekla zajedno s novim spoznajama o kvaliteti pristupa učenicima, pomoći će mi u daljnjem radu u srednjoj školi te dugoročno obogatiti moju radnu okolinu.

Seminar je održan u vremenu od 16. do 20. rujna ove godine u organizaciji IPLE-a (Institüt fur Produktives Lernen in Europa), instituta uključenog u razvoj školstva i stručnog usavršavanja učitelja i nastavnika u Saveznoj Republici Njemačkoj. Institut je započeo edukaciju o produktivnom učenju 1996. godine, a danas imamo sedam njemačkih saveznih država koje, unutar svojih sustava obrazovanja, imaju implementirano produktivno učenje.

Što je produktivno učenje?

Ono je način podučavanja unutar zadnje dvije godine obveznog školovanja (u Njemačkoj su to 9. i 10. godina školovanja) i to unutar odgojno-obrazovne strukture koja se sastoji od tri glavna segmenta:

  1. Opće-obrazovni dio traje dva dana u tjednu i cilj mu je osposobiti učenika za usvajanje temeljnih i općih znanja i vještina, uz naglasak na osobni razvoj i razvoj samopouzdanja za budući napredak; odvija se u školi.
  2. Praktični dio traje tri dana u tjednu i predstavlja učenje u realnoj situaciji na „radnom mjestu“ neke firme, obrta ili institucije i pruža vježbanje vještina struke i profesionalnu orijentaciju.
  3. Individualno učenje/savjetovanje odvija se na tjednoj osnovi i pruža priliku pojedinom učeniku da u razgovoru sa savjetnikom (jedan od nastavnika u školi) razradi individualan plan aktivnosti koje odgovaraju njegovom osobnom profilu

Kako sam se pripremila za seminar? Koja su bila moja očekivanja?

Produktivno učenje u svojoj jezgri sadrži jedinstvenu nastavnu metodu i kao takvo odgovara didaktičkoj pripremi jednog nastavnika. Radom u srednjoj školi naučila sam ispitivati i istraživati nastavne metode i strategije, samostalno i u suradnji sa svojim kolegama nastavnicima, stoga je stručno usavršavanje upravo u području didaktike bila moja primarna potreba kao stručnog suradnika pedagoga.

Uoči odlaska na međunarodni stručni seminar imala sam na umu prije svega hrvatski školski sustav i njegove smjernice, koje ću onda uspoređivati s onima svojih kolega sudionika, te domaćina. Razmišljala sam i o činjenici da radim u gimnaziji, a ne strukovnoj školi i planirala naučiti nešto više o metodologiji produktivnog učenja i mogućnosti implementacije u naš školski sustav i program gimnazije.

Moja očekivanja bazirala sam na stjecanju novih iskustava, za koje sam se nadala da će obogatiti moju percepciju podučavanja u srednjoj školi. Konkretno, željela sam naučiti što se još može napraviti naspram onih ustaljenih razmišljanja „što se ne može“.

Koja sam iskustva stekla?

Prije svega, vidjela sam na koji način funkcionira njemački školski sustav na svojim višim razinama i kako je nužno za razvijenu državu urediti i provoditi deset godina obveznog školovanja.

Ciljana skupina u ovom slučaju su 15-godišnjaci i 16-godišnjaci koji su se zbog raznih razloga (obiteljska situacija nepovoljna za maloljetnika, društvena odbačenost i međusobno neprihvaćanje školske okoline s tradicionalnijim metodama u nastavi, osobni problemi tipa agresivnost, depresija…) našli u situaciji u kojoj nisu usvojili temeljna znanja i vještine, a koji su pretpostavka za završetak 10. razreda i čiji nastavnici su apelirali ministarstvu da je upravo za te pojedince potrebno neko drugo okruženje. Njihovo poznavanje nastavnog gradiva uglavnom je bilo nedostatno, njihova aktivnost na nastavi svedena na minimum ili nepostojeća, a mogućnost individualnog savjetovanja nerealna zbog prevelikog broja učenika ili njihove osobne odluke da napuste školu koja ih je razočarala i koja ih ne razumije.

Što su ti adolescenti dobili ulaskom u program provođenja produktivnog učenja?

Dobili su prije svega pozornost i vrijeme organizirano samo za njih. Dodijeljena im je aktivna uloga u donošenju odluka za svoje školovanje – koje aktivnosti odabrati za pojedini predmet, koje radno okruženje izabrati kao, tzv. „learning placement“ – smještaj u kojemu će na praktičan način usvojiti one zakonitosti i znanja koja su učili u školi. Postavljeni su unutar jasno složene strukture koja ih ne sputava, već naprotiv prati i vodi prema konkretnim rješenjima (jer su to djeca koja su naučila na prvi znak neuspjeha pobjeći). Stekli su radno iskustvo i pomogli su sami sebi dostići nivo kompetencija za daljnji život.

Tehnikama kao što su kvalitetno postavljanje pitanja (jer učenici razmišljaju o odgovorima koje mi želimo čuti, umjesto da razmišljaju o kvalitetnim pitanjima koje treba postaviti da bi se razumjelo gradivo) i korištenje umnih mapa pri izradi individualnih planova (svaki učenik kreće od jedne ideje – radnog mjesta i grana svoje asocijacije prema onome što pretpostavlja da će na radnom mjestu vidjeti, osjetiti, čuti itd.), učenici su naučeni razmišljati „izvan okvira“ i sagledati svoje obrazovanje kao cjelinu.

Koji su zadaci nastavnika u produktivnom učenju?

Praćenje i vrednovanje učenika te samovrednovanje na kraju obrazovnog ciklusa (radi se o tromjesečju), glavni su zadatci svakog nastavnika. Nastavnik treba prepoznati učenikovu „mjeru“, pratiti u najmanjim koracima njegov napredak, sve bilježiti i na kraju dati jasan prijedlog za dalje. U produktivnom učenju nema mjesta za nedoumice; sve je unaprijed planirano i organizirano s jasnim očekivanjima svakog sudionika. Također, veliki je naglasak stavljen na granice. Upravo stoga što je učenicima dana sloboda pri kreiranju aktivnosti na nastavi, dana im je odgovornost u poštivanju pravila. Naravno, ovdje je potreban veliki trud nastavnika kako bi približili postavljena pravila (npr. ne kasniti na sat, ne predati pismeni rad izvan roka itd.) učenicima kojima je rušenje pravila bila školska svakodnevica.

Jedan dan u produktivnom učenju

Učenici provode dva od pet radnih dana u školi. Njihovi predmeti organizirani su u blok sate, a uključuju njemački jezik, strani jezik, matematiku i integrirane predmete kao npr. komunikacije ili slobodne aktivnosti (učenici biraju koji će predmet učiti).

Nastava počinje svaki dan u 10.00 sati, s malim pauzama između svakog predmeta i pauzom za ručak.

Učenici su podijeljeni u manje skupine (do 15 učenika u razredu), a svaki koji njih ima svoje radno mjesto ograđeno „arhivom“ – mape, bilježnice, registratori u koje učenici pohranjuju svoje radove.

Nastava i samostalan rad učenika (istraživanje na Internetu, pisanje domaće zadaće, izrada seminara) izmjenjuju se tijekom dana kako bi se potakla veća kreativnost i pažnja kod učenika.

Praktično učenje provodi se tri od pet radnih dana, u terminu od 9.00 do 15.00 sati ili po dogovoru s mentorom. Učenici sami biraju mjesto praktičnog učenja i moraju ga mijenjati nakon svakog obrazovnog ciklusa (svaka 3 mjeseca). Institucija ili obrt koji pristanu primiti učenika potpisuju ugovor sa školom. Njime se obvezuju poštivati pravila i organizaciju prakse kako je postavljena unutar škole (time se izbjegava samovlast vlasnika koji mogu u učeniku vidjeti besplatnu radnu snagu).

Prema njemačkom sustavu obrazovanja, ako nakon 10. razreda učenik pokaže volju za nastavak usavršavanja unutar struke, institucija ga može prijaviti kao pripravnika i dalje obučavati.

Prema dogovoru, učenikov profesor-savjetnik može posjetiti mjesto praktičnog učenja i nakon opažanja provesti individualno savjetovanje i refleksiju.

Zaključak

Produktivno učenje stavlja naglasak na usvajanje općih znanja i vještina uz mogućnost praktičnog rada kako bi učenik lakše izabrao svoj daljnji put (daljnje usavršavanje u struci ili možda pripremanje za gimnaziju i fakultet). Ono se na prvi pogled doima kao „popunjavanje rupa“ u znanju, stanja nastalog zbog loše prilagodbe učenika na školu i školski sustav, ali u sebi sadrži čvrst sustav odgojnih vrijednosti koje pomažu učeniku da samom sebi pomogne i dostigne svoje ciljeve, a na nastavnicima je da pomognu učeniku stvoriti te ciljeve.

Imajući na umu sveprisutni apel za reformom hrvatskog školskog sustava, mišljenja sam kako je upravo produktivno učenje kao europski priznat program (i razrađen sustav nastavnih metoda) nešto iz čega možemo učiti.

Medeki i eTwinneri u Berlinu

lidija_kralj

Lidija Kralj

Krajem ožujka 2012. mala hrvatska delegacija (Dunja Babić, Tea Horvatić, Ivana Rupić, Arjana Blažić i Lidija Kralj) uputila se na godišnju eTwinning konferenciju u Berclip_image001lin. Svima nam je to bila prva eTwinning konferencija pa smo samo djelomično znale što nas čeka, no poznavajući virtualno eTwinning društvo kvaliteta je bila unaprijed zagarantirana.
Tri dana druženja sa šestotinjak komunikativnih učitelja spremnih na suradnju, dijeljenje ideja, otvorenih za nove projekte je neprocjenjivo – to je zaista poticajno okruženje u kojem svi cijene ono što radite i spremni su vam pomoći da budete još bolji. Pa ako do sada niste isprobali eTwinning, zaista ne znam što još čekate….

Put je prošao uobičajeno s presjedanjem, jer Zagreb još uvijek nema direktan let za Berlin. Vrijeme pravo proljetno, stigosmo u Berlin na toplih i sunčanih 18C. Vrijeme spominjem samo zato što je zadnji dan konferencije padao snijeg i što je bio složeni zadatak spakirati se za takvu proljetno/zimsku prognozu clip_image003.

Plenarna predavanja uz potporu Twittera

clip_image004Prvi dan bio je posvećen plenarnim predavanjima, a ja sam bila ugodno iznenađena kontinuiranim spominjanjem Twittera i oznake #etberlin za sve komentare o konferenciji, tim više što je Anne Looney, CEO National Council for Curriculum and Assessment Ireland u svom predavanju Convictions and connections; how teachers networks are changing how we change hrabro pokazala necenzuriranu stranicu svih naših komentara i osvrnula se na prijedloge sudionika – eto tako izgleda prava interaktivna konferencija. Nama u publici nije dosadno, a predavači imaju brzu povratnu informaciju clip_image005. Voljela bih češće vidjeti takav oblik predavanja i na domaćim seminarima i konferencijama.

clip_image007Na slici možete vidjeti pregled nekih twitteraša koji su pomno pratili konferenciju, bilo iz Berlina bilo od kuće, a ako vas zanima što su napisali, pogledajte u ovaj dokument ili pretražite Twitter s oznakom #etberlin.
Za slučaj da vas je Twitter počeo intrigirati, pročitajte zašto biste ga kao učitelj trebali početi koristiti u jednom, mom starom blogu ili u članku Nataše Ljubić Klemše u ožujskom broju Pogleda kroz prozor.

clip_image008Xavier Prats Monné, Deputy Director General for Education and Culture, European Commission pričao je o novim perspektivama eTwinninga u programu “Erasmus za sve”, koji kreće 2014. i obuhvatit će sve dosadašnje LLP potprograme (Comenius, Leonardo i Erasmus). Istaknuo je kako je eTwinning postigao izuzetan uspjeh omogućivši učiteljima suradnju, povezavši škole i učitelje iz cijele Europske unije i pruživši učenicima priliku za zajednički rad. Vjeruje kako će eTwinning postati dio uobičajenog obrazovanja u svim školama EU pa i šire.

Marc Durando Executive Director European Schoolnet govorio je o eTwinningu kao modelu buduće učionice. Pričao je o raznim promjenama koje su se događale u učionicama tijekom posljednjih 20 godina, počevši od nastanka weba pa do uvođenja e-udžbenika. Predstavio je neke tehnološke trendove koji će postati dio sustava obrazovanja sljedećih 1 – 5 godina, od kojih prva dva “korištenje oblaka” i “učenje pomoću igri” već djelomično koristimo.

clip_image010clip_image012

Istaknuo je da se tijekom vremena mijenja što učenici uče, kako, kada i gdje uče pa su iste takve promjene nužne i s učiteljske strane – potrebno je promijeniti što poučavamo, kako, kada i gdje poučavamo. Naravno, u svemu tome eTwinning nam može biti oslonac.

clip_image013Riina Vuorikari vodila je panel raspravu o eTwinningu započevši tvrdnjom da eTwinning širi pozivan virus pedagoških inovacija clip_image005[1] U raspravi je sudjelovao niz stručnjaka (eTwinnera i osoba iz sustava obrazovanja), uz interakciju s publikom u dvorani putem uređaja za glasovanje i Twittera, naravno. Rasprava je završena uz zaključak da školski timovi mogu pomoći u razvoju učiteljske suradnje na međunarodnim projektima.

U prezentaciji možete pogledati o kojim pitanjima se raspravljalo te kakva su mišljenja sudionika.

Proglašeni su i najbolji eTwinning projekti za 2012. (projekti ostvareni u prošloj školskoj godini):

Pogledajte galeriju slika pobjedničkih timova.

Iskoristit ću priliku i pohvaliti se da je i jedan hrvatski projekt ušao u finale odabira, među 24 najbolja eTwinning projekta – moj projekt “Arhitecture in my city”.

Radionice

Na konferenciji je bilo 27 radionica dostupnih u tri termina, što znači puno clip_image016zanimljivih tema i premalo vremena da ih se sve pogleda. Srećom, s većine radionica dostupne su prezentacije pa ćemo barem djelomično nadoknaditi propušteno.
Sve radionice su bile posebne, inspirativne i poticajne. Niz učitelja dobio je priliku pokazati svoje projekte u Teacher Exchange radionicama pa smo tako vidjeli konkretne primjere međunarodnih projekata. Arjana Blažić predstavila je Students Meet – webinare na kojima učenici prezentiraju svoje radove te pozvala kolege da se i njihovi učenici uključe na sljedeći StudentsMeet 24. travnja.

clip_image017Na radionici Jail or Grail imala sam priliku poigrati se flomasterima i s kolegama iz Švedske, Finske i Cipra smišljati igru kojom bi učenici naučili o tradiciji, turizmu, prirodi, biljkama i životinjama iz naših zemalja uz suradnju i zabavu. Smišljanje takve igre, uz jasna pravila, nagrade i da sve bude povezano sa školskim kurikulumom, uopće nije lagan posao i igra vrlo brzo postane prekomplicirana za izradu. Ubrzo nam je postalo jasno kako je puno posla bilo u Comenius projektu koji je bio osnova za ovu radionicu: Quest for the European Grail.

clip_image018I jedna slika posebnih naslonjača koje smo imali na raspolaganju u hotelu, vrlo praktična kombinacija naslonjača i stola u atraktivnim bojama (rado bih ih imala nekoliko u mojoj školi).

Detalje programa možete pročitati na konferencijskom blogu, a pogledajte i kratak konferencijski film.

Izložba

Hrvatska delegacija imala je pune ruke posla s izložbom. Tea Horvatić izlagala je projekte na štandu Međupredmetnih projekata (Mini Hotels Network, Xmas FESTIVAL, The view from our window), Ivana Rupić (Priče iz Slovenije i Hrvatske) na štandu Slavenski jezici u eTwinningu, a Lidija Kralj (Arhitecture in my city) na štandu o Matematici i prirodoslovlju. Cijela naša delegacija zaista se potrudila da predstavi domaću suradnju na što bolji način, donijeli smo projektor, računala, hrpe papira, dječjih radova, a bome se i naigrale škarama, ljepilom, papirima i flomasterima clip_image020. Na slikama pogledajte kako smo sudionike zaintrigirali igrama u Zondleu, Mouse Mischiefu i QR zagonetkama i pokazali da imamo izuzetno kreativne učenike koji izrađuju priče, hotele, čestitke, igre, videoisječke…

clip_image021clip_image022clip_image023

Razgledavanja i društvena događanja

clip_image025Dolazak u Berlin bio je i prilika za razgledavanje grada. Srećom, došle smo dan ranije pa smo vidjele kako Berlin izgleda osunčan i topao jer je već drugi dan jako zahladnjelo, a zadnji dan je padao i snijeg.

Berlin ima izvrsno organiziran javni prijevoz u kojem iste karte vrijede za autobuse, tramvaje, podzemnu i nadzemnu željeznicu, što je vrlo praktično rješenje. clip_image026Ima i dvije redovne autobusne linije 100 i 200 koje mogu poslužiti kao sredstvo za obilazak skoro svih turističkih znamenitosti. Grad je čist, a ljudi ljubazni i poprilično razgovorljivi i na engleskom jeziku clip_image005[2]. Organizatori su nam priuštili noćno razgledavanje Berlina iz autobusa, što je ispalo vrlo zgodno jer je zaista bilo prehladno za hodanje po gradu, a svejedno smo uspjele fotografirati nekoliko atrakcija noću i našu HR ekipu pred berlinskim zidom.

clip_image027Naravno, par sati razgledavanja nije ni približno dovoljno za tako divan grad pa mi to ostaje domaća zadaća za neki drugi put.

Isprobali smo i njemačku večeru u pivnici Berliner Biersalon u koju je stalo svih nas 600. Bilo je kobasica, dinstanog zelja i savijača s jabukama – zadovoljena turistička očekivanja o clip_image028tipičnom njemačkom meniju.

Hotel Berlin bio je vrlo ugodan, zanimljivo dizajniran s puno staklenih dijelova, međukatom s ugodnim mjestima za druženje, niz soba za radionice i predavanja, elegantnim predvorjem pa čak i augmented reality jezerom s lopočima i ribama.

I još medeki za kraj. Berlin je prepun skulptura medvjeda u raznim bojama i veličinama, svaki hotel, ambasada, trgovina ili znamenitost ima medvjeda u svojim bojama i meni su bili baš simpatični.

Dio slika snimila je Arjana Blažić, a dio ja.

Film snimila Ivana Rupić.

clip_image030Financijsku potporu za odlazak na eTwinning konferenciju dobila sam u sklopu Programa za cjeloživotno učenje preko Agencije za mobilnost i programe Europske unije.

*Sadržaj ovog članka isključiva je odgovornost autorice, a Agencija za mobilnost i programe Europske unije i Europska komisija nisu odgovorne za načine na koje bi se te informacije mogle koristiti.