Rješavanje na nenasilan način

Već najmlađe odgajajmo i usađujmo im vrijednosti, koje su najvažnije za društvo i život, koje želimo i sami

arlena_BK

Arlena Bosnar Krajnc

Uzorak ponašanja

U prezentaciji i evaluaciji slučaja iz prakse želim prikazati, kako je bitno da smo svjesni, da se već mališani susreću s različitim vrstama nasilja, što jako utječe na njihov daljnji razvoj i život. Dandanas je puno ljute (bijesne, revoltirane) djece i mladih, koji se, kad se suočavaju sa svakodnevnim konfliktima, često poslužuju nasiljem.

Svaka škola bi morala učenike učiti vještini razgovora, sudjelovanja, izražavanja mišljenja, sprečavanja i rješavanja konflikata na nenasilan način. Pritom je iznimno bitan uzorak ponašanja, kojeg posreduju i razvijaju nastavnici. Slijedeće je razvijanje osjećaja pripadnosti odnosno povezanosti s vršnjacima te poticanje sudjelovanja i uzimanja u obzir različitosti.

Medijacija

Medijacijom, koju u školi izvodimo već niz godina, učenike s pomoći vršnjaka medijatora učimo, kako se primiti rješavanja međusobnih sporova, što ne pomaže samo uklanjanju trenutnih konflikata među njima, već ih uči i socijalnim vještinama i nenasilnog rješavanja konflikata. Medijator je osoba, koja je osposobljena za vođenje procesa medijacije – pomaže sudjelujućima u procesu, da konstruktivno izraze probleme, želje i potrebe i aktivno sudjeluju kod traženja rješenja. Medijator je neutralan i brine za proces, a glede sadržaja se ne svrstava. Uz brzo i zadovoljavajuće rješenje medijacija doprinosi poboljšanju odnosa i sudjelovanja između zavađenih strana, umanjuje mogućnost zaoštravanja sporova ubuduće i doprinosi razvijanju učinkovitih oblika sprečavanja in razrješavanja teškoća i nesuglasja. Medijacijom se doduše poslužuju učenici 2. i 3. trijade, ali na takav ili sličan način pristupamo rješavanju teškoća i konflikata već i u 1. razredu.

Razgovor o različitosti

S učenicima dosta razgovaramo o prijateljstvu, o odnosima između ljudi, kako rješavati sporove i konflikte.

Učenici su pričali o prijateljima, koje imaju u razredu, i o prijateljima van razreda. Razgovarali smo, kako znamo, da je netko tvoj najbolji prijatelj, što mi napravimo za prijatelje a što oni za nas. Ponekad se naravno i suprotstavimo jedni drugima i utvrđivali smo, koji je najbolji način za pomirenje. Razgovor se nanio na priču Ivo traži prijatelja.

Ciljevi:

  • da uz slušanje priče razmišljaju o prijateljstvu in različitosti
  • da spoznaju, što znači biti i imati dobrog prijatelja
  • biti svjesni, da smo između sebe različiti i prihvaćati različitost,
  • biti svjesni, da je potrebno nesuglasice rješavati na način, koji je prihvatljiv

Priča

Djeca su sjela u krug, na jastuke i slušala priču Ivo traži prijatelja. Nakon čitanja smo priču prepričali. Priča govori o dječaku Ivu, koji je za rođendan dobio loptu, ali se nije imao s kim igrati. Shvati, da si mora potražiti prijatelja. Sretne pticu sjenicu, miša, pčelicu, bubamaru i slona. i Ivo im je pomogao kod njihovih problema. Na kraju je pomogao još i krijesnici, koja nije svjetlila i Ivo ju je očistio, da je lampica opet zasvijetlila. Kad dođe kući zaplače, jer nema nijednog prijatelja. Životinje ga čuju, požure k njemu i tješe ga. Životinje ga pitaju zašto plače, a Ivo kaže, da zato što nema prijatelja.

Popričamo o odnosima u našem razredu. Potaknem učenike, da progovore o svojim teškoćama, nevoljama, ako ih imaju i, ako žele o tome progovoriti. Razgovor nastavljamo temom o različitosti, po čemu smo drugačiji ( boja kose, naočale, pjege, težina, učne sposobnosti, različite etničke pripadnosti, društveni status…). Razgovarali smo i o tome, kako jako možemo nekoga uvrijediti, ako zbijamo šale o njemu, kakve posljedice mogu biti za onoga, tko je povrijeđen.

Igre

Igra Atomići: učenici trče i kad učitelj vikne broj od 2 do 5, uhvate se za ruke tako, da čine skupine učenika u određenom broju.

Deka: učenici imaju zatvorene oči i jednoga sakrijemo pod deku. Ostali učenici moraju utvrditi, tko je pod dekom bez da se taj javlja.

Stolac s moje desne je prazan: učenici u krugu sjede na stolcima a, jedan stolac ostane prazan. Učenik, koji je lijevo od praznog stolca kaže: “Stolac s moje desne je prazan, želim, da na njega sjedne….”.

Pohvala učenika: sjedimo na jastucima u krugu i dodajemo si lopticu. Kad učenik dobije loptu, učenik, koji mu je loptu dodao kaže nekoliko njegovih dobrih osobina. Počinjemo riječima Sviđaš mi se, jer…..”.

Drvo prijateljstva

Odlučili smo, izraditi drvo prijateljstva, da se kod mogućih teškoća uvijek sjetimo na to, da smo unatoč svemu svi prijatelji in da si v problemima moramo pomagati. Učenici su napravili cvijetiće iz papira, na njih nacrtali svoje prijatelje, a neki su znali i nešto lijepo napisati. Iz tvrdog papira smo napravili stablo i krošnju, a na njih nalijepili naljepili cvijetiće. Još smo izrezali i zelene listiće i zalijepili ih na grane. Drvo smo postavili ispred razreda, da ga svi vide i tu će ostati cijele godine.

Vrijednosti

clip_image002Vrijednosti naše škole su POŠTOVANJE, TOLERANCIJA, ZNANJE. Vrlo je važno, da već najmlađe odgajamo i usađujemo im vrijednosti, koje su najvažnije za društvo i život, koje želimo i sami, a sami ih i poštujemo.

Učenicima je taj dan bilo izuzetno lijepo, a i sad primjećujem da ih je dirnulo, budući da su između sebe vrlo prijazni, pomažu si, a i kod sporova brzo dolazimo do rješenja. Naučili su vrijednosti naše škole i njihovo značenje, jer je vrlo bitno da su i naši najmlađi svjesni značenja tih riječi.

Literatura

  1. Helmut H. Erb; (prevedla Jana Ambrožič), Nasilje v šoli in kako se mu lahko zoperstaviš, Radovljica: Didakta (2004)

Skijanje kao dodatna aktivnost u prvom razredu OŠ

arlena_BK

Arlena Bosnar Krajnc

Sažetak

Živimo u okolini, gdje je skijanje neizostavna sportska disciplina, kako za odrasle, tako i za djecu. Budući da je motorički razvoj u razvoju ljudskih psihičkih funkcija primaran prije svega u prvim godinama života, često ga neopravdano zapostavljamo u odnosu na druge komponente osobnosti. Stoga sam odlučila da učenicima prvih razreda ponudim skijanje kao zanimljivu aktivnost u odjelu produženog boravka. Učenici su u školu donijeli skijašku opremu, te smo krenuli na kosinu u blizini škole, gdje smo se najprije igrali različite igre na snijegu, i uz to se istovremeno navikavali na skijašku opremu, na odnos do skijaške opreme, upoznali se s pravilima ponašanja na skijalištu, o opasnostima na skijalištu, skijanje u skupini, međusobnom pomaganju i sudjelovanju.

Slijedilo je zagrijavanje i vježbe prilagodbe na skije, uspinjanje po skijalištu i okretanje sa skijama, spust i zaustavljanje u ravnini, pluženje, plužno, poluplužno i paralelno (osnovno) vijuganje, skijanje kroz vratašca, skokovi na improviziranoj skakaonici, uspinjanje u brdo.

Budući da se prijavio veliki broj djece,  podijelila sam ih u četiri skupine po deset do dvanaestoro djece. Učenicima se skijanje jako sviđalo, a i roditelji su pozdravili i pohvalili tu aktivnost.

Ključne riječi: skijanje, skijaška oprema, igra, pluženje, vijuganje, zaustavljanje.

Uvod

Svjesni smo da je djeci potrebno što je moguće više kretanja za njihov optimalni razvoj, a još je toliko bolje ako je to vani na svježem zraku. Jer i sama vrlo volim skijanje, a i osposobljena sam za učenje skijanja za najmlađe, odlučila sam da ću izvesti skijanje kao interesnu aktivnost u odjeljku produženog boravka.

Prijavio se veliki broj djece, zato sam ih morala razdijeliti u skupine. Imamo tu sreću da je naša škola u lijepom okružju, a i pored škole ima nekoliko brdašaca, koja su odgovarajuća za skijanje naših najmlađih.

Učenici su s nestrpljenjem čekali da zapadne snijeg, jer nemamo tu sreću svake godine, pa tada ni skijanje nije moguće.

Moj je cilj bio da učenici upoznaju:

  • igre na snijegu,
  • skijanje u skupini, opasnosti na skijalištu,
  • pravila na skijalištima,
  • osnove plužne i paralelne tehnike,
  • skakanje na improviziranoj skakaonici,
  • zaustavljanje na ravnini.

Učenici neka si oblikuju i razvijaju stajališta, navike i načine postupanja:

  • odnos do igre i aktivnosti u zimskim uvjetima,
  • do učenja i vježbe skijanja posamice, u parovima i u skupini,
  • međusobnu pomoć i sudjelovanje,
  • odnos do skijaške opreme.

Pripreme i tijek aktivnosti

U školu su donijeli skijašku opremu i nakon završetka nastave, najprije smo porazgovarali o opremi, što skijaška oprema mora sadržati, kako se obući, kako zakopčati skijašku obuću, kako staviti skijašku kacigu, zašto je ista obavezna, te kako navući rukavice. Kako svima nije išlo najbolje kod oblačenja, međusobno smo si pomagali.

Nakon toga smo se uputili na skijalište. Djeca su sama nosila skije i štapove, a kako u tome nisu bili najvještiji, štapovi su im i skije padali, pa smo ih usput kupili. Konačno smo stigli do brdašca, i iako nije bilo daleko, djeca su se već umorila zbog težine opreme.

Prvo smo porazgovarali o pravilima na skijalištu. Kad smo naučili pravila, smo se ugrijali. Zagrijavali smo se uz igranje različitih igara: lovljenje, grudanje, trčanje uz i niz brdo, igra noć-dan, lovac i zečevi.

Kad smo se dobro ugrijali, slijedilo je zakopčavanje skija. nekima je to bila velika teškoća, ali je bilo svaki dan bolje, pa su peti dan već svi znali zakopčati skije. Da se naviknu na skije, smo najprije napravili nekoliko čučnjeva na skijama, malo poskakivali, a nakon toga pokušali hodati na skijama. Neka djeca su bila dosta vješta, prije svega oni koji su već bili na skijama, a bilo ih je i nekoliko koji su prvi put stali na skije. Ta djeca su trebala i više moje pomoći. Kad smo se naviknuli na skije, pokazala sam im kako ustati u slučaju pada. Na ravnini smo naučili i okretanje sa skijama. Slijedilo je uspinjanje u brdo što im je bila najveća teškoća, ali su i to svladali. Pokazala sam im što je pluženje, pa su i oni napravili »pizzu«.

Slijedio je spust po strmini i zaustavljanje u ravnini. Bilo je nešto problema kod održavanja ravnoteže kod spusta pa je zbog toga koje dijete i palo. Moralo se i držati pravila, da što je moguće prije ustane i postavi se na rub skijališta. I kod zaustavljanja se pojavilo nekoliko teškoća, neka djeca su zaustavljanje brzo usvojila, a nekoj je bilo potrebno nekoliko zaustavljanja da bi ga potpuno usvojila. Brzo su shvatili, da je lakše ako pluže, imaju bolju ravnotežu, a i brzina je manja. Kad smo usvojili spust i zaustavljanje, postavila sam se na skijalište i u ruci, u visini moje glave, držala balon. Kad su se vozili nizbrdo, morali su dodirnuti balon rukom. To znači, da su nekad morali i malo poskočiti, da su ga dodirnuli. Poslije nekoliko vježbi s balonom, uzela sam skijaški štap i držala ga približno 70 cm od tla, a djeca su morala skijati ispod istoga. Takve vježbe su najbolje za učenje skijaša početnika, da nauče pravilno kretanje, znači pravilno skijanje. Kad smo usvojili tih nekoliko vježbi, postavila sam im stošce (vratašca) na skijalište, tako da smo učili vijuganje između stožaca. Vijugali su plužno, polu-plužno i paralelno. Svaki zavoj smo ponovili dva puta, nakon čega je svatko, u skladu sa svojim mogućnostima i sposobnostima, izabrao tehniku koja mu najbolje odgovara, i to sam im dozvolila. Za nagradu što su bili tako vrijedni, napravili smo si skakaonicu i djeca su uživala. Posljednjeg dana smo napravili natjecanje, i pobjednici su bili svi i naravno, svi primili diplome.

Zaključak

Mišljenja sam, da bi morali djeci omogućiti više raznolikih i zanimljivih aktivnosti, u glavnom na svježem zraku. U školi imamo velik izbor aktivnosti u koje su uključeni, ali svejedno se uvijek može naći kakva aktivnost da ih privuče i da im se sviđa, a njima koristi za njihov kognitivni razvoj.

Literatura

  1. Cilji šolske športne vzgoje, Uvodna izhodišča; dr. Aco Cankar, mag. Marjeta Kovač, dr. Maja Zupančič, Dr. Janko Strel, Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za šport, 1994
  2. Smučanje in nekatere zimske aktivnosti; dr. Dolfe Rajtmajer, dr. Milan Žvan, Peter Sitar, Blaž Lešnik, Ljubljana 1996