Idemo pješke s kokoškom Rozi

andreja_kogoj

Andreja Kogoj

Sažetak

imageSvrha aktivnosti Idemo pješke s kokoškom Rozi jest potaknuti osnovnoškolce da u školu dolaze na održiv način (pješke, biciklom, romobilom, javnim prijevozom…) – a prije svega poticati pješačenje. Svrha igara je potaknuti učenike da razmišljaju, educiraju se ili su aktivni u smjeru održive mobilnosti, čak i nakon jednog ili dva tjedna provođenja aktivnosti.

Cilj aktivnosti Idemo pješke s kokoškom Rozi jest promjena putnih navika osnovnoškolaca u smjeru održive mobilnosti, smanjenje motoriziranog prometa u blizini škola, smanjenje zagađenja okoliša, promicanje kretanja djece, jačanje dječjeg zdravlja. Cilj je također povećati održivi način pohađanja škole djece za 7 % u odnosu na izvornu vrijednost.

Ključne riječi: kretanje djece, jačanje zdravlja, smanjenje prometa.

Uvod

Budući da je glavni cilj ovog projekta promijeniti putne navike djece i njihovih najbližih, motivirala sam učenike razgovorom o tome kako je hodanje zdravo za naše tijelo i kako pridonosimo i čišćem okolišu. Potaknula sam ih da o prometu počnu razmišljati drugačije. Odnosno na koje bi sve načine mogli dolaziti u školu. Mogli bi dolaziti na biciklima, rolama, romobilima, školskim autobusom… S obzirom na njihovu dob, prikladne mogućnosti su bile samo hodanje ili dolazak biciklom u pratnji roditelja. Razgovarali smo o zagađenju okoliša pri korištenju automobilima. Učenici su pričali kako im se svidjelo kad su s roditeljima došli pješke u školu ili su parkirali vozilo na donjem parkiralištu. Naravno, gužva ispred škole je bila manja. Time smo također pridonijeli da djeca potiču stariju braću i sestre, roditelje, bake i djedove da što više hodaju. Djeca su rado ispričala kako su drugi reagirali na to i da su ih često poslušali i hodali pješke (npr. u trgovinu, u posjete…).

Svaki dan sam pitala učenike kako su stigli u školu, a potom smo na plakate u razredu unosili podatke o dolasku u školu i te podatke pravovremeno prenosili koordinatorici. Zajedno s koordinatoricom izradili smo pojednostavljeni kartografski prikaz opasnih ruta s pomoću aplikacije Google Maps.

1. listopada 2019. smo se s učenicima igrali kartama s kokoškom Rozi prema pravilima igre Crni Petar i još neke druge društvene igre koje su bile primjerene njihovoj dobi.

10. listopada 2019. smo s učenicima 1. B razreda (po skupinama) na listove formata A1 crtali, lijepili i bojili sigurne rute do škole. Učenici su od kuće donijeli prijevozna sredstva i s njima, kroz igru, putovali po sigurnim rutama.

10. listopada 2019. smo sa sigurne točke promatrali i brojili promet. Tijekom lekcija razgovarali smo o prometnim pravilima, ponašanju u prometu, sigurnoj vožnji… S pomoću kolaža smo napravili kokošku Rozi, koja nas je cijelo vrijeme promatrala i pratila.

imageimage
imageimageimageimage
Slika 1.-6.: Kogoj Andreja, 1. listopada 2019., učenici 1. B razreda OŠ Dobrova, igre s kartama u razredu prema pravilima igre Crni Petar

10. listopada 2019. smo s učenicima 1.B razreda (po skupinama) na listovima formata A1 crtali, lijepili i bojili sigurne rute do škole. Učenici su od kuće donijeli prijevozna sredstva i s njima, kroz igru, putovali po sigurnim rutama.

imageimage
imageimage
Slia 7.-10.: Kogoj Andreja, 10. listopada 2019., učenici 1. B razreda OŠ Dobrova, crtanje sigurnih školskih ruta

10. listopada 2019. smo sa sigurne točke promatrali i brojili promet. Tijekom lekcija razgovarali smo o prometnim pravilima, ponašanju u prometu, sigurnoj vožnji… S pomoću kolaža smo napravili kokošku Rozi, koja nas je cijelo vrijeme promatrala i pratila.

image

Zaključak

Iskustvo s održivom mobilnošću „Kokoška Rozi” bilo je zanimljivo, kako za nas učitelje, tako i za učenike 1. razreda, jer smo/su otkrili da hodanje može biti i zdravo i zabavno. Roditelji i djeca mogu se više povezivati u hodu i istovremeno naučiti i ojačati pravila sigurnog hodanja. U školi smo ponovili pravila sigurne šetnje na praktičan i zabavan način preko igre s kartama po pravilima Crnog Petra. Učenici su i sami izmislili neke igre s kartama. Nacrtali su i siguran poligon. Učenici su u školu donijeli male modele automobila, izradili smo prometne znakove i cestu, a zatim stečeno znanje produbili kroz igru. Učenici su sa zanimanjem izrađivali prometne znakove i cestu te uz igru učili pravila sigurnog pješačenja do škole. Uz to, učenici su ponovili pravila ponašanja na cesti, pješke ili na biciklu. Iz vlastitog iskustva su rekli da je za sigurnu vožnju biciklom potrebna odgovarajuća oprema poput kacige, žute marame, reflektora, tehnički besprijekornog bicikla… Najbolja nagrada učenicima bila je igra s kartama koje su sami izradili po pravilima igre Crni Petar s kojima su se igrali i na odmorima te tijekom jutarnjeg čuvanja ili produženog boravka. Djeca su uživala u aktivnostima i istovremeno aktivno sudjelovala. Istodobno su se družili međusobno i s učenicima iz drugih razreda.

Nismo imali većih problema s izvođenjem. Jedini problem koji smo imali bilo je kišno vrijeme u listopadu. Učenici su sami shvatili da mogu unatoč lošem vremenu pješačiti do škole. Rekli su da moraju biti pravilno obuveni i odjeveni na kiši (svijetla kabanica ili kišobran, žuta marama, gumene čizme). Zanimljivo je da su nam učenici ispričali kako su najveće poteškoće s dolaskom u školu po lošem vremenu imali s roditeljima; njih je trebalo uvjeriti da moraju ujutro otići ranije od kuće kako bi i oni sami mogli stići na vrijeme na svoje radno mjesto. Kao rezultat toga, neki su roditelji sami odlučili ići na posao biciklom. Nisu otkriveni drugi veći problemi u provedbi projekta održive mobilnosti „Kokoška Rozi”.

Jedini problem je bio da je dva dana padala kiša, a riješili smo ga kako je gore opisano (svijetla kišna kabanica ili kišobran, žuta marama, gumene čizme).

Projekt je bio zanimljiv, zabavan i poučan za nastavnike i učenike. Učenici su voljeli sudjelovati u njemu i rado su pričali kako su svakodnevno dolazili u školu i iz nje išli kući. Ispričali su što im se usput dogodilo. Jako su se voljeli igrati s kartama i uživali izrađivati plakate i prometne znakove. Kao što sam već napisala, ovaj projekt je također imao pozitivan utjecaj na okoliš.

Izvođaču bi poručili da je projekt bio vrlo zanimljiv i koristan za učitelje, učenike kao i njihove roditelje. Znatno se povećao broj dolazaka pješke ili biciklom. Zajedno smo prepoznali blagodati održive mobilnosti za budućnost. Ovaj projekt potaknuo je kod učenika kreativnost, stvaralaštvo, maštu i odgovornost. Projektom Održiva mobilnost „Kokoška Rozi” izbjegli smo gužvu pred školom, koja se stvarala ujutro prije početka nastave, jer je velika većina roditelja svoju djecu automobilom ostavljala gotovo ispred ulaza u školu. Time što su djeca s roditeljima dolazila u školu pješke ili biciklom pomogli smo zaštititi prirodu, stvoriti čistiju atmosferu i zadovoljiti potrebu za svakodnevnim kretanjem na svježem zraku. Iz vlastitog iskustva, kao i iz iskustva roditelja i djece, predložila bih da se takav ili sličan projekt provede i u budućnosti. Nakon razgovora s kolegama utvrdili smo da imamo slična mišljenja i da bismo se u narednim godinama rado upustili u takav ili sličan projekt. U provedbi ovog projekta svi smo uživali, družili se, razmjenjivali iskustva, puno razgovarali, a učenici su naučili pregršt novih stvari i stekli potrebna znanja o sigurnosti i pravilima na putu do škole. Ovo će im iskustvo sigurno koristiti i kada budu u višim razredima dolazili sami pješke ili biciklom.

image

Prije početka projekta Održiva mobilnost – Idemo pješke s kokoškom Rozi sudionici projekta sastali su se s koordinatoricom, koja nam je iscrpno i jasno pružila sve važne i potrebne informacije te upute za provedbu. Koordinatorica nam je uvijek bila dostupna za dodatna pitanja i pojašnjenja. Tijekom projekta smo se po potrebi dogovarali i koordinirali posao. Tako smo lakše i jasnije približili i prezentirali projektni rad. Objasnila sam učenicima što znači „održiva mobilnost”. To znači da se mogu kretati na različite načine, u smislu očuvanja i poboljšanja životnih uvjeta ljudi te očuvanja vitalnosti i raznolikosti ekosustava za buduće generacije, istovremeno vodeći računa o zdravom načinu života. Da bi se postigao održivi razvoj, prije svega je potrebno poboljšati ljudske odnose i stavove ljudi prema ekosustavima te prilagoditi pritiske na ljude i ekosustave. Prije početka projekta nabavili smo i plakat za praćenje učenika tijekom dolaska u školu i odlaska iz nje. Njihov trud je kokoška Rozi nagradila tako da su dobili karte za igranje; dobivali su ih svaki dan kao nagradu, u slučaju da je dijete u školu došlo pješke. Karte za igranje marljivo su skupljali i spremali. Po završetku tjedna mobilnosti zajedno smo pregledavali koliko smo igraćih karata prikupili i prebrojavali ih. Od svih smo karata na kraju sastavili zanimljivu igru s uputama sličnim onima u igri Crni Petar. Igrali smo i druge različite igre koje su bile primjerene njihovoj dobi. Dobivanjem karata i bilježenjem dolazaka učenici su bili dodatno motivirani. Učenici se i danas igraju s tim kartama. Svaki je učenik dobio radnu bilježnicu koju je ponio kući prije početka projekta i zajedno su s roditeljima ispunili podatke koje oni sami još ne znaju. Potom su radne bilježnice vratili u školu, gdje smo ih redovito popunjavali svako jutro tijekom tjedna mobilnosti i bilježili koliko učenika dolazi u školu pješke ili biciklom u pratnji roditelja. Učenici su se međusobno hrabrili na nastavi i govorili jedni drugima kako su stigli do škole. S velikim žarom i zanimanjem počeli su se međusobno natjecati, a svakim danom sve je više učenika dolazilo u školu pješke ili čak biciklom u nazočnosti roditelja. Učenici su bili vrlo motivirani za dolazak u školu, pa su nakon završetka projekta Održiva mobilnost – Idemo pješke s kokoškom Rozi i dalje, s vremena na vrijeme, u školu dolazili pješke ili biciklom u pratnji roditelja. Učenici su na biciklu imali odgovarajuću opremu (žutu maramu i kacigu).

Prijenos informacija između nas i izvođača odvijao se tijekom tjedna mobilnosti svakodnevno bez ikakvih problema. Redovito sam i dosljedno slala koordinatorici informacije o načinu dolaska djece u školu i odlaska iz nje. Također smo redovito popunjavali plakat i radnu bilježnicu.

Djecu smo upoznali s ovim projektom i motivirali ih da svakodnevno pješke dolaze u školu i odlaze kući. Zajedno smo se uvjerili da je hodanje najprirodniji i najzdraviji način kretanja. Šetnja ne zagađuje okoliš. Na taj smo se način pobrinuli i za smanjenje gužvi ispred škole, što je bilo vidljivo tijekom projekta. Ponosna sam na prvašiće koji su projekt „Kokoška Rozi” shvatili vrlo ozbiljno i u svemu tome jako uživali.

Projekt je bio iznimno zanimljiv i poučan za učitelje, učenike i roditelje. Svi smo naučili i upoznali nešto novo. Zajedno smo prepoznali blagodati održive mobilnosti za budućnost. Ovaj projekt potaknuo je kod učenika kreativnost, stvaralaštvo, maštu i odgovornost. Predložila bih da se takav ili sličan projekt provede i u budućnosti. Također sam primijetila da kada su roditelji u uvjetima koronavirusa bili prisiljeni napustiti djecu u blizini škole, nije bilo većih problema za djecu koja su pješke dolazila u školu i uz pridržavanje mjera za sigurnu udaljenost. Kao što sam spomenula, ispred škole je bila manja gužva, a i kvaliteta zraka je također bila bolja. .
U svoje ime i u ime učenika želim zahvaliti izvođačima na korisnom, ugodnom i edukativnom projektu.

Literatura

  1. Održiva mobilnost u osnovnim školama: Idemo pješke s kokoškom Rozi (interno gradivo).