Zvono na uzbunu

ana_dukaric

Ana Dukarić

Akcija „Sigurniji internet za djecu“ i ove godine „zvoni na uzbunu“ svima kojima je sigurnost na internetu važna. A kome nije? Kako bismo se uopće usudili mirno spavati kraj širom otvorenih vrata kuće, dok ulicom nesmetano šeću svakojaki „lopovi“? Dakle, u svakodnevnom životu itekako smo svjesni opasnosti, a je li isto i u virtualnom svijetu koji svi tako rado posjećujemo? Akciju smo u našoj školi prvenstveno usmjerili na učenike četvrtih razreda jer se sve više i ozbiljnije samostalno kreću ulicama virtualnog svijeta.

Kako bi u potpunosti shvatili značenje ove rečenice, učenici četvrtih razreda matične škole u Višnjici i područne škole Julijane E. Drašković proučavali su priču Beskonačna šuma, priču o devetogodišnjem dječaku Nikoli koji uči koristiti računalo i e-poštu te su zajedno s Nikolom naučili puno novoga o lošim stvarima od kojih se treba zaštiti na internetu.

„Što mi se najviše sviđa u vezi s internetom?“, prvo je pitanje koje se postavlja učenicima u proučavanju priče, a njihovi odgovori su bili:

a) Pronalaženje novih informacija.
b) Mogućnost razgovora s ljudima iz cijelog svijeta.
c) Igranje igara.
d) Slanje i primanje e-poruka.

Po uzoru na dječaka Nikolu i njegovo obećanje roditeljima o korištenju računala, učenici su sastavili vlastito obećanje o korištenju računala. Ispisano i potpisano njihovim i roditeljskim potpisom, stajat će na vidljivom mjestu i njega će se pridržavati. Obećanje se odnosilo na vrijeme korištenja računala koje dogovaraju s roditeljima, čuvanje osobnih podataka i

zaporaka. Prijatelje s kojima se smiju družiti i sadržaje koje smiju posjećivati također dogovaraju s roditeljima, a u slučaju bilo kakvih problema, odmah će zatražiti pomoć roditelja i nastavnika.

Naučili su kako se ukratko predstaviti nepoznatim ljudima, a da se ne odaju osobni podatci koje bi zlonamjerna osoba mogla iskoristiti.

I na kraju su svim svojim znanim i neznanim prijateljima poručili slijedeće:

Nikada nemoj davati svoje podatke, a pogotovo ne onome koga ne poznaješ. Piši pametne stvari, a ne gluposti. Ne čitaj poruke nepoznatih osoba. Ako te netko zeza i piše ti proste riječi, zamoli ga da te ostavi na miru i odmah porazgovaraj s roditeljima. Nemoj objavljivati tuđe podatke na internetu ili stavljati tuđe slike. Nemoj skidati svakakve igrice ili druge podatke koji mogu sadržavati opasne viruse, izbjegavaj sumnjive stranice i imaj na računalu instaliran antivirusni program.

Tko se usudio ukrasti naše srce?

ana_dukaric 

Osnovna škola Izidora Poljaka Višnjica

Uvod

Učenici četvrtog razreda PŠ Julijane E. Drašković su zajedno sa svojom učiteljicom uoči Valentinova izradili veliko srce i u njega upisali svoja imena. Srce su ponosno izložili na izložbenoj ploči u svojem razredu. No, nakon dan – dva, školom se proširila vijest: Slika srca je na Facebooku! Kako? Zašto? Tko se usudio ukrasti njihovo „srce“?

Istraga

Odjednom su svi postali detektivi i istraga je počela. U maloj školi sa samo pedeset učenika nije bilo teško otkriti „krivca“. Učenica sedmog razreda srce je slikala svojim mobitelom i objavila na Facebooku kao svoju fotografiju. Ali, tu priči nije kraj jer, istražujući još malo, otkrilo se još neprimjerenih fotografija i videouradaka koje su učenici objavili na Facebooku i to ne samo učenici Područne škole, već i Matične škole Izidora Poljaka Višnjica.

Poziv

U to je vrijeme stigao poziv za uključivanje u akciju „Sigurniji internet za djecu“. Bez razmišljanja se krenulo u akciju po planu koji su zajedno izradili ravnatelj Đuro Jelović, pedagoginja Ankica Džalto te učiteljica informatike Ana Dukarić.

Akcija – Pamet u glavu!

Na nastavi informatike sam sve učenike od 5. do 8. razreda podsjetila na CERT-ov Priručnik za računalnu sigurnost korisnika interneta, popularno nazvan „Borbeni komplet“, na preporuke pravobraniteljice za djecu, tj. 7 zlatnih pravila za sigurno chatanje i SMS dopisivanje – poruke djeci te smo zajedno pregledali četiri interaktivne priče (Beskonačna šuma, Anini novi prijatelji, Rimska grupa i Peripetije na mreži). Učenicima su se veoma svidjele priče te su se uživjeli u uloge pojedinih likova, iznosili svoja mišljenja, ali i zauzimali stavove prema negativnim stranama interneta. Zaključak je bio jedinstven – pamet u glavu. No, ako sve baš nije tako jednostavno, zatražit će pomoć roditelja ili nastavnika u školi.

Anketa

Unatoč svemu, htjeli smo ipak vidjeti čime trenutno raspolažemo. Anonimnom anketom obuhvatili smo sve učenike od 5. do 8. razreda postavivši im deset pitanja:

  1. Koliko vremena dnevno provode za računalom,
  2. Kako provode vrijeme za računalom (igranje igrica, traženje i proučavanje raznih sadržaja vezanih uz nastavno gradivo, društveni servisi – Facebook…),
  3. Gdje su im smještena računala (u njihovoj sobi ili u dnevnoj sobi vidljiva roditeljima),
  4. Imaju li računala odgovarajuću zaštitu (vatrozid, antivirusne programe …),
  5. Interesiraju li se njihovi roditelji o stranicama koje posjećuju,
  6. Jesu li preko Facebooka sudjelovali u skupinama „mrzitelja nekoga ili nečega“,
  7. Je li im netko prijetio preko Facebooka,
  8. Jesu li bili povrijeđeni objavljenim sadržajem o sebi bilo na Facebooku ili na neki drugi način i koje je njihovo mišljenje o potajnim snimanjima nezgodnih situacija,
  9. Koliko prijatelja imaju preko Facebooka i poznaju li ih sve osobno,
  10. Jesu li im draža virtualna druženja ili stvarne igre s prijateljima.

Zaključak

Odgovore na sva pitanja iz ankete obradili smo i grafikonima prikazali roditeljima na zajedničkom roditeljskom sastanku 18. veljače 2010. u matičnoj školi.

Roditelji su bili zadovoljni odgovorima svoje djece jer pokazuju da djeca ipak nisu otišla predaleko i da smo na vrijeme krenuli u akciju o sigurnosti i pravilima ponašanja na internetu. Roditelji su se upoznali s opasnostima kojima djeca mogu biti izložena „surfajući“ bez kontrole te s problemima koje djeca mogu prouzročiti. Na kraju smo im savjetovali da neznanje nikoga ne opravdava te da su i oni odgovorni za nedopušteno ponašanje svoje djece na internetu.