Učenik s disleksijom

ana_debeljak

Ana Debeljak

Sažetak

Disleksija je određena teškoća u učenju koja se očituje u otežanom svladavanju čitanja i rastavljanja riječi na glasove. Pretpostavlja se da u Hrvatskoj svaki deseti učenik pati od disleksije i disgrafije (poremećaji u pisanju). Prema podatcima udruge za disleksiju broj djece s disleksijom znatno se povećao u prvim poratnim generacijama.
Vrlo je važno rano prepoznavanje disleksije, a u tome vrlo važnu ulogu, osim stručnih profesionalaca, imaju učitelji.
U recenziji Vodiča kroz disleksiju, dispraksiju i druge teškoće u učenju (Muter, Likierman, 2010) prof. dr. sc. Arapović piše o tome kako učitelji nemaju prilagođene testove i/ili mjerne instrumente kojima bi ispitali teškoće učenika pri čitanju nego se pretežno oslanjaju na dojam odgovaraju li te sposobnosti dobi učenika te ih često opisuju kao djecu koja zadaju teškoće u školskom radu ili imaju teškoće koje se ogledaju u izgovoru glasova i mucanju.
Nažalost, premali broj nastavnika prolazi dodatno obrazovanje s logopedima za prepoznavanje i rad s učenicima s disleksijom.
U daljnjem tekstu opisat će se načini na koje učitelj može pomoći učeniku s disleksijom.

Ključne riječi: disleksija, učenik, učitelji.

Uvod

Grubin (2002) određuje disleksiju kao poremećaj u usvajanju čitanja, unatoč urednoj inteligenciji, senzornim sposobnostima i odgovarajućem poučavanju.

Postoje tri vrste poremećaja u učenju: poremećaj čitanja (disleksija), poremećaj pisanja (disgrafija) i poremećaj računanja(diskalkulija). Ti se poremećaji mogu javljati zajedno ili odvojeno, svaki za sebe.

Disleksična djeca imaju probleme s čitanjem, fonološkom obradom riječi, pisanjem, vizualnim opažanjem, pamćenjem, organiziranjem informacija. Dijete se umara puno brže jer mora upotrijebiti puno više pažnje za praćenje školskog sadržaja, ne može istodobno slušati i pisati, stalno se bori s vremenom i njegovom organizacijom. Međutim, potrebno je naglasiti da nisu sva djeca koja imaju problema s čitanjem disleksičari ( Muter, Likierman, 2010).

Tablica 1. Neke činjenice vezane uz disleksiju

tablica

R. D. Davis (2001) u svojoj knjizi „Dar disleksije“ opisuje sposobnosti koje imaju svi disleksičari, a to su:

  • disleksične osobe mogu iskoristiti sposobnost mozga da mijenja i stvara opažanja;
  • veoma su svjesni okruženja u kojem se nalaze;
  • radoznaliji su od prosjeka;
  • razmišljaju u slikama, a ne u riječima;
  • veoma su intuitivni i oštroumni;
  • razmišljaju i opažaju višedimenzionalno (koristeći sve osjete);
  • misao mogu doživjeti kao stvarnost;
  • imaju živahnu maštu.

Kada nastaje problem?

Osobe s disleksijom razmišljaju u slikama, prema tome riječi o kojima mogu stvoriti sliku ne predstavljaju problem (npr. kuća, pas, auto). Problem predstavljaju riječi koje se ne mogu slikovno zamisli, oni su okidači za osobe s disleksijom. To su riječi: ako, kao, biti, čemu, već, nekakav, nitko, taj, prema, premda, svi, sam, zašto i sl.

Prilikom čitanja, učenik stvara sliku o svakoj riječi. Kada dođe do riječi za koju ne može stvoriti sliku, javlja se „prazna slika“- zbunjenost i mentalna zbrka. Čitač često preskače riječ ili je s poteškoćom izgovara te se mora jako usredotočiti za iduću riječ.

Npr. Učiteljica je načas pogledala prema prozoru očekujući što će se tamo dogoditi.

Podvučene su riječi u rečenici „okidači“ o kojima učenik ne može stvoriti sliku. Čitanje takvih nekoliko rečenica dovodi do zbunjenosti, dekoncentracije i zamora. Dijete je frustrirano zbog napora i energije koju ulaže u čitanje i naravno, nije razumjelo ništa od onog što je pročitalo. Proživjelo je još jednu muku čitanja (Davis, 2001).

Kako učitelj može pomoći?

Pomoć učitelja u razredu jednako je važna kao i stručna pomoć. U radu s učenicima s disleksijom potrebna je timska suradnja rehabilitatora, logopeda, socijalnog pedagoga, psihologa te učitelja. Kod nas, u Republici Hrvatskoj, nema dovoljno logopeda u školama pa učenici nemaju primjerenu pomoć te se upućuju na ustanove.

Osobe s disleksijom često i nisu svjesne da su drugačije od drugih. Tek ukazivanjem na pogreške počinju se uočavati emocionalne reakcije povezane s nesposobnošću učenja. Nitko ne voli griješiti, te se pritom i prirodno uznemiravati. Takve reakcije uznemiruju nastavnike što vodi sve većim frustracijama učenika.

Jedna od tehnika koje mogu pomoći učeniku u svladavanju čitanja jest izrada oblika slova iz gline ili plastelina. Uz pomoć nastavnika modeliranjem iz gline učenik oblikuje svako slovo ili simbol, uči ga prepoznavati i upotrebljavati.

Prilikom modeliranja, učenik izrađuje prvo velika slova, zatim mala slova te brojeve i simbole. Pritom nastavnik mora voditi računa o tome da ne ističe pogreške učenika već ga treba poticati da ih sam prepozna, primjerice da ga pita: „Jesi li zadovoljan svojim modelima?“ Nakon izrade modela učenik svjesno dodiruje i izgovara svako slovo. Ukoliko se pojave znakovi umora, potrebno je odustati od zadatka i odmoriti se. Možete pogledati videou kojem je prikazan izvrstan primjer.

Nakon završenog modeliranja učenik pronalazi slova u časopisima, enciklopedijama, telefonskom imeniku te prepoznaje različite vrste i tipove slova. Na isti način se uče znakovi: točke, zarez, spojnica, matematički, mjerni, glazbeni i ostali simboli.

Nakon svladanog učenja simbola, slijedi učenje čitanja uvježbavanjem pokreta oka s lijeva na desno pri čitanju.

Treba imati na umu da učenici s disleksijom, iako razmišljaju u slikama, u početku teško stvaraju sliku za napisanu riječ (npr. vlak) jer tu riječ učenik doživljava kao skup pravih i krivih crta. Oni tu riječ mogu opažati unatrag, naopako, zrcalno – preko 30 varijanti. Predstavljamo vam zanimljiv videoo tome kako osobe s disleksijom zapravo vide riječi.

Također, osobama s disleksijom najčešće predstavljaju problem različita iskošena i ukrašena slova, o čemu treba voditi računa prilikom izrade prezentacija.

Primjer takvih slova:

Prilikom izrade prezentacija, davanja pismenih uputa ili rada na tekstu treba upotrebljavati slova bez kratkih crtica na krajevima kao što su Arial, Comic Sans, Calibri, Verdana. Poželjno je povećati razmak između slova i redova te veličinu slova iznad 11 pt. Potrebno je izbjegavati kosa slova i podcrtavanje teksta. Poželjno je da rečenice budu kraće i poravnate na lijevoj strani te da se rečenica ne započinje na kraju reda.

Pri oblikovanju mrežnih stranica treba imati na umu da stranica treba biti jednostavna te da slike u pozadini teksta mogu ometati čitanje. Tekst koji se kreće izaziva probleme kod ljudi s teškoćama u čitanju.

Više informacija za pisanje teksta možete pronaći na mrežnoj stranici Hrvatske udruge za disleksiju.

Za kraj

Umjesto zaključka, za sve one koje zanima više o ovoj temi preporučujem knjigu „Dar disleksije“ (Ronald D. Davis, 2001, Alinea) čiji je autor i sam disleksičar. Poput mnogih disleksičara imao je dar za kreativnost i maštu te je sve pretočio u svoju knjigu opisujući kako je, unatoč poteškoćama na koje je nailazio, postao uspješan poslovni čovjek. Knjiga je napisana i prilagođena osobama s disleksijom.

Literatura

Muter V., Likiermann H. (2010). Vodič kroz disleksiju, dispraksiju i druge teškoće u učenju. Kigen. (str. 16 – 140)
Ronald D. Davis. (2001). Dar disleksije. Alineja. Zagreb. (str. 60- 215)
Hrvatska udruga za disleksiju. Kako prilagoditi i oblikovati tekst da ga lakše čitaju osobe s disleksijom.

Metode učenja pomoću pokreta i vježbi za mozak

ana_debeljak

Ana Debeljak

Sažetak

Kako se osjećamo kao učenici, ovisi o tome kako nas tretiraju naši nastavnici. Rašireno je vjerovanje da se učenje događa samo onda kada je učenik miran, tih, sluša i izvršava domaće zadatke.

Međutim, ljudi uče instinktivno te se program učenja treba odnositi na cijeli sustav tijela i uma. Igra često potiče uspješnije učenje, nego rano upisivanje djeteta na različite satove edukacije. Motorički rast i razvoj kao i senzorička integracija bitni su za učenje jer se kretanjem aktiviraju određena područja mozga koja su važna za učenje.

Usklađivanjem dijelova tijela i uma poboljšavaju se motoričke sposobnosti, koordinacija, pamćenje, čitanje, izražavanje jezične i matematičke vještine, postiže se bolja emocionalna ravnoteža te se smanjuje stres, napetost i hiperaktivnost.

Jedan od osnivača tzv. gimnastike za mozak dr. Paul Dennison je rekao: „Kretanje otvara vrata učenju“.

Ključne riječi: gimnastika za mozak, učenje, kretanje.

Uvod

Brain Gym® je program koji se sastoji od dvadesetak jednostavnih i ugodnih pokreta koji poboljšavaju vještine učenja. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća su ga utemeljili znanstvenici i edukatori Paul Dennison i Gail E. Dennison koji su se bavili problemima u učenju kod djece i odraslih. Naziv metode Brain Gym® je zaštićen.

Brojna znanstvena istraživanja potvrdila su pozitivan učinak Brain Gyma® na stanje opće motoričke koordinacije, na koncentraciju, pamćenje, čitanje, pisanje, jezične i matematičke vještine kao i na emocionalnu ravnotežu te smanjenje hiperaktivnosti i napetosti (Dennison, 2007.).

Danas se Brain Gym® primjenjuje u više od 80 zemalja u kojima službeni instruktori provode edukacije u školama, sportskim klubovima, bolnicama i poduzećima.

Temelji Brain Gym® metode

Mišljenje i učenje se ne događaju samo u glavi. Mozak ne može učiti sam. Potrebni su mu drugi dijelovi tijela koji mu pribavljaju informacije. Učenje se više ne može ograničiti na zahtjev „sjedi mirno i pamti gradivo“. Povećane potrebe djece za kretanjem danas se često etiketiraju kao hiperaktivnost ili poremećaj pažnje. Umjesto sputavanja takve djece, poželjno je iskoristiti njihove potrebe za pojačanim kretanjem kako bi kretnjama i igrom poboljšali svoju kreativnost i učenje.

Važnost kretanja u procesu učenja seže duboko u povijest. Stari Grci su izjednačavali atletiku s inteligencijom. U kineskim školama se koristio tai-chi za poboljšanje učenja.

Brain Gym® počiva na temeljima neuroznanosti pa je važno spomenuti funkcije našeg mozga.

Mozak se sastoji od dvije hemisfere (polutke). U Tablici 1. prikazane su funkcije tih dviju hemisfera.

LIJEVA HEMISFERA

DESNA HEMISFERA

Detalji

Prvo vidi cjelinu, a tek onda detalje

Analiziranje

Intuicija

Traženje razlika

Traži sličnosti

Planiranje

Spontanost

Kontrolira osjećaje

Sloboda osjećaja

Razmišljanje u slijedu

Paralelno razmišljanje

Usmjerenost na budućnost

Usmjerenost na sadašnjost

Tablica 1. Razlike između lijeve i desne moždane hemisfere

Svaka strana tijela komunicira sa suprotnom hemisferom. Desnom rukom upravlja lijeva hemisfera, a lijevom desna hemisfera. Informacija koja dolazi u desno uho ide u lijevu polutku i obrnuto.

Integriranje obadviju polutki osnovni je cilj gimnastike za mozak. Što više uključimo obje polutke, sposobniji smo funkcionirati inteligentno. Tako je, primjerice, kreativnost povezana s obje hemisfere. Svi pokreti koji uključuju jednu nogu (primjerice, desnu) i ruku na suprotnoj strani (u ovom slučaju lijevu) aktiviraju obje hemisfere. Za takve pokrete kažemo da su križno – lateralni. Križno – lateralni pokret je i puzanje malog djeteta jer se uključuju obje moždane polutke, informacije dolaze u mozak iz obje ruke, obje noge, iz mišića trupa, oba uha i oka. Učitelji koji u nastavi koriste vježbe po Brain Gym® metodi povećavaju učinkovitost mozga, a time i sposobnost učenja. Osim aktiviranja mozga, vježbanje pozitivno djeluje na razvoj motoričkih sposobnosti te bolju opskrbu organizma kisikom (Hannaford, 2007.).

1.0. Iskustva drugih u primjeni Brain Gyma®

U Rusiji se 1989. Brain Gym® primjenjivao u psihoterapiji djece s opeklinama nakon nesreće te se metoda pokazala izuzetno uspješnom.

U Južnoj Africi se ova metoda koristila u postupku osposobljavanja nepismenih i polupismenih osoba. Završetkom osposobljavanja skupina u kojoj se primjenjivao Brain Gym® bila je uspješnija, kreativnija i samopouzdanija od eksperimentalne skupine.

U svojoj knjizi „Pametni pokreti“ Clara Hannaford opisuje svoj rad s djecom s teškoćama u učenju te navodi kako su djeca mogla lakše učiti kad bi nastavu započinjala jednostavnim integrirajućim pokretima cijelog tijela.

Brojna su pozitivna iskustva ljudi koji su ovu metodu koristili u radu s djecom s disleksijom (teškoće u čitanju), disgrafijom (teškoće u pisanju) i dislalijom (teškoće u govoru). ( Hannaford, 2007.).

U mnogim zemljama, poput Francuske i Švicarske, Brain Gym je postao svakodnevna praksa kako u obiteljima, tako i u mnogim školama gdje se koristi na početku i na kraju lekcija.

1987. godine utemeljena je Zaklada za edukacijsku kineziologiju (Educational Kinesiology Foundation) te se širom svijeta počinju provoditi istraživački projekti u kojima se koristi Brain Gym®. Više informacija dostupno je na adresi www.braingym.org.

Ovdje možete vidjeti iskustva hrvatskih škola koje primjenjuju Brain Gym®:

OŠ Popovača
OŠ kralja Tomislava Našice
o.s.”N.H.Savo Ilic”-nastavni materijali

2.0. Neke od vježbi iz programa Brain Gym®


 

Križno hodanje (cross crawl)

Vježba križno hodanje jest hodanje na mjestu dodirujući lijevom rukom desnu nogu i obrnuto (Slike 1. i 2.). Budući da svakim ekstremitetom upravlja hemisfera sa suprotne strane, ovom vježbom se istovremeno aktiviraju obje moždane hemisfere. Vježba se temelji na principu puzanja. Puzanje koristi križno-lateralne pokrete te aktivira obje hemisfere. Najefikasnije je vježbe raditi polagano što može predstavljati problem u radu s hiperaktivnom djecom pa se preporuča motivirati ih za pravilan rad jednostavnom uputom da želimo vidjeti tko može najsporije raditi vježbu. Sporim izvođenjem veći su zahtjevi za održavanjem ravnoteže. Ovo polagano kretanje aktivira puno funkcioniranje mozga i veliko širenje impulsa. Stoga se preporuča da učenik izvede nekoliko križnih kretanja kada u nastavi ne može kvalitetno izvršiti određeni zadatak. Vrlo je efikasno napraviti pauzu i s cijelim razredom izvesti nekoliko križnih kretanja kako se pojedini učenik ne bi osjećao prozvanim.

Ove kretnje mogu se prepoznati u nekim vrstama sporta kao što su trčanje, nordijsko hodanje, klizanje, ples rock’n’roll.

Vježbom se poboljšava učenje, pamćenje, čitanje i tjelesna koordinacija.

Sika 1. Križno hodanjeSlika 2.Križno hodanje

Slika 1. Križno hodanje       Slika 2. Križno hodanje

Kvačenje (hook – ups)

Vježba se izvodi tako da se gležnjevi prekriže jedan preko drugoga te isprepletu i prekriže ruke sa spojenim dlanovima, a šake polože na prsa (Slika 3.). Izvođenje križanja nogu i ruku ima sličan učinak kao i vježba križnog hodanja te se tako Slika 3. Kvačenjeaktiviraju obje moždane polutke. Vježba se može raditi u sjedećem, ležećem i stojećem položaju. Složenost ove vježbe može se povećati traženjem da učenik zažmiri i ostane u istom položaju. Zadržavanjem položaja dvije minute smanjuje se stres te se učenik lakše može usredotočiti na zadatak ili nastali problem.

Učitelji je često koriste kad im se podigne razina stresa, a također da bi primirili i ponovno usmjerili učenike nakon odmora.

Slika 3. Kvačenje

Misleća kapa (the thinking cap)

Ova se vježba izvodi „odvrtanjem“ vanjske hrskavice uha od vrha na niže. Izvodi se tako da se prstima primimo za vanjsku hrskavicu te je istovremeSlika 4. Misleća kapano nježno „odvrćemo“ prema dolje (Slika 4.). Vanjska uška ima preko stotinu akupunkturnih točaka povezanih s cijelim tijelom. Stimuliranjem taktilnih receptora budi se cijeli slušni mehanizam te se izvođenje ove vježbe preporuča za poboljšanje slušanja, pamćenja i prisjećanja.

Slika 4. Misleća kapa

Moždane tipke (brain buttons)

Vježba se izvodi postavljanjem palca i kažiprsta jedne ruke na točke ispod ključne kosti te pritiskom prstiju na ta područja dok je druga ruka postavljena na pupak.

Slika 5. Moždane tipkePalcem i kažiprstom trljaju se udubine ispod ključne kosti udesno i ulijevo od prsne kosti (Slika 5.).

Te točke su smještene točno na mjestu gdje se granaju arterije koje vode krv u mozak. U stjenkama tih krvnih žila (karotidnih arterija) nalaze se baroreceptori (receptori za tlak) koji su odgovorni za registraciju krvnog tlaka te ga održavaju normalnim. Smatra se da su baroreceptori odgovorni za učinke koje opažamo kada trljamo te točke. Mnogi studenti tvrdili su da im ova vježba poboljšava koncentraciju prije ispita.

Slika 5. Moždane tipke

Energetsko zijevanje (the energy yawn)

Energetsko zijevanje se izvodi masiranjem zgloba gdje se spajaju donja i gornja vilica tijekom zijevanja. Na tom mjestu su spletovi živaca koji skupljaju informacije iz cijelog lica, očiju, jezika i usta te aktiviraju mišiće lica. Ova vježba opušta lice i preporučuje se izvoditi kod djece s teškoćama u čitanju jer poboljšava koordinaciju očiju, smanjuje stres i poboljšava komunikaciju.

Lijena osmica ( )

U ovoj vježbi izvodi se simbol ili znak beskonačnosti (također nazvan i ležećom osmicom) po zraku, papiru ili podu ispruženom rukom (Slika 6.). Preporuča se izvođenje pet Slika 6.Lijena osmicaponavljanja znaka lijevom rukom, pet desnom rukom te sklopljenim rukama zajedno. Ovom se vježbom poboljšava vještina čitanja, pisanja i slikanja. Za poboljšanje koordinacije ruka – oko pri izvođenju osmice potrebno je očima pratiti kretanje prsta (Hannaford 2008.).

Slika 6. Lijena osmica

3.0. Zašto pokreti pomažu

Ravnoteža, kretanje, usklađivanje pokreta, razlikovanje govora i jezika ovisi o pravilnom funkcioniranju vestibularnog sustava.

Poremećaj u vestibularnom sustavu uzrokuje teškoće u učenju. Najčešći uzroci poremećaja ili trauma vestibularnog sustava su upale unutarnjeg uha (zbog pasivnog pušenja ili nepravilnog hranjenja bočicom gdje postoji mogućnost slijevanja hrane u eustahijevu cjevčicu), alergije ili se djecu „treslo“ („sindrom tresenog djeteta“). Takva djeca pokazuju teškoće koncentracije i pažnje, ne mogu mirno sjediti, vrpolje se u klupama održavajući tijelo uspravnim. Sve to djeluje frustrirajuće na dijete, a frustracije se pogoršavaju zahtijevamo li od djeteta da sjedi mirno ili ga zadržavamo u razredu tijekom odmora da bi završilo zadatak – najbolja stvar je da izađe iz razreda i da se kreće.

Nedovoljna razvijenost vestibularnog sustava očituje se i u mišićima koji pokreću oči. Učenici s disleksijom se toliko moraju koncentrirati na pokretanje očiju da razumijevanje ili pamćenje ostaje ograničeno.

Kada se djeca kreću, oštećeno tkivo vestibularnog sustava može se premostiti stvaranjem novih neuronskih mreža.

Integrirajući križno-lateralni pokreti poput puzanja, penjanja po ljestvama, prevrtanja, okretanja, skakanja, balansiranje na lopti, hodanja po neravnom terenu, Brain Gyma® te spontane igre, stimuliraju razvoj vestibularnog sustava (Hannaford 2005.).

Sviranje glazbala i plesanje također stimuliraju vestibularni sustav.

U Danskoj pedeset posto djece između druge i šeste godine provodi vrijeme u šumskim dječjim vrtićima gdje se penju po brdima, drveću, stijenama te tako provode minimalno četiri sata dnevno neovisno o vremenskim uvjetima. Vestibularni sustav te djece je tako dobro razvijen da su teškoće u učenju ili disleksija rijetki. Ako učitelji primijete da dijete ima teškoća u učenju, uključuju ga u glazbenu skupinu ili zbor i zadaju program kretanja zajedno s fizioterapeutom ili radnim terapeutom što razvija vestibularni sustav i otklanja teškoću (Hannaford prema Sally 1996.).

Zaključak

Skladni i polagani pokreti koji se doživljavaju u plesu, jogi, Brain Gymu® do sada uglavnom nisu nalazili svoje mjesto u obrazovnom sustavu. Međutim, treba imati na umu da učenje nije upijanje informacija i činjenica, nego sposobnost upravljanja informacijama, rješavanja problema, kreativnog razmišljanja.

Učimo cijeli život te učenje ispunjava središnju ulogu u našem životu. Učenje uz pokret učinkovita je metoda koja olakšava učenje bez obzira na životnu dob. Iskorištavanjem svih kapaciteta tijela i uma proces učenja je učinkovitiji. Aktivirajući što je više moguće naše moždane funkcije, smanjuju se vanjski izvori stresa te se iskorištava maksimalan potencijal mozga. Važno je imati na umu da je kretanje prirodni proces života i kao takav je vrlo važan za učenje, kreativnu misao i sposobnost da razumijemo druge.

LITERATURA:

Dennison, P. (2007.): Brain Gym. Priručnik za obitelj i edukatore. Ostvarenje. Buševec (str. 40 – 98)
Hannaford, C. (2007.): Pametni pokreti. Ostvarenje. Buševec (str. 85 – 173)
Hannaford, C. (2008.): Očima i ušima, rukama i nogama. Ostvarenje. Buševec ( str. 32- 47)

Faktori rizika boli u leđima

kod školske djece i nastavnika te metode samopomoći

ana_debeljak

Ana Debeljak

Promotrimo li učenike dok sjede u školskim klupama, primijetit ćemo da vrlo često pokazuju loše držanje tijela. Kada se tome pridoda činjenica da su djeca vrlo rano izložena radu i igri na neprilagođenom računalu te vrlo malo uključena u sportske aktivnosti, može se pretpostaviti kolike zdravstvene probleme sa sobom nosi loše držanje položaja tijela i tjelesna neaktivnost.

Koje su dugoročne posljedice lošeg držanja tijela pri radu na računalu, postaje interes istraživanja u mnogim zemljama gdje se prate generacije djece koje su se koristile računalom od najranijeg doba razvoja mišića i kostiju.

Danas velik broj razvijenih zemalja bilježi porast tretmana bolnih leđa kod djece. Poremećaj držanja se kod školske djece može uspješno prevenirati vježbama za korekciju držanja te prilagodbom radnog prostora. Za to je, pak, potrebna dobra suradnja medicinskih ustanova, škola, nastavnika i roditelja.

Ključne riječi: poremećaj držanja, bolna leđa, vježbe

Uvod

Može se reći da nema čovjeka kojeg bar jedanput nisu zaboljela leđa. Otprilike 80 % stanovništva razvijenih zemalja pati od bolova u leđima u nekom životnom razdoblju (Keros i Ćurković, 2002.).

Nekad su bolovi u leđima bili rezervirani isključivo za radno aktivnu populaciju te su bili rijetkost kod mlađih od 20 godina. Međutim, danas se sve veći broj školske djece (posebice u dobi puberteta) žali na bolove u vratnom i križnom dijelu kralješnice te na glavobolju.

Cilj ovog članka je ukazati na učestalost boli u leđima, dati kratki pregled njenog uzroka te ponuditi jednostavne i praktične metode pomoći za učenike i nastavnike.

Učestalost boli u leđima

Nedovoljno kretanje te loše držanje tijela pri sjedenju i stajanju, čest su uzrok boli u leđima. To je dokazano mnogim istraživanjima od kojih izdvajamo ono koje su proveli Kosinac i Banović (2007.) među 305 učenika u dvije osnovne škole u Splitu. Učenici su bili u dobi od 6,5 do 8,5 godina. Zaključak istraživanja govori o velikoj učestalosti lošeg držanja u djece juvenilne dobi.

Kratenová i dr. (2007.) u Češkoj provode istraživanje na 3 600 učenika pri čemu je loše držanje utvrđeno kod 40 % učenika. Učenici su u prosjeku provodili oko 14 sati tjedno za računalom ili TV-om.

Jovović (2008.) govori o rezultatima sistematskih pregleda koji upućuju na opadanje tjelesnih i funkcionalnih sposobnosti mladih.

Dobiveni rezultati ovih (i mnogih sličnih) istraživanja mogu poslužiti kao smjernica u ergonomskoj prilagodbi radne okoline te poticanju tjelesne aktivnosti.

Uzrok boli u leđima

Naša kralješnica uistinu zavrjeđuje najveću moguću pozornost jer cijelog života, danju i noću, nosi teret tijela te sudjeluje u gotovo svim kretnjama, podnosi trčanje, skokove, podizanja tereta. Nije, stoga, začudno da se kralješnica povremeno pobuni pa uzvraća bolima, kadšto i pri kihanju (Keros, 2002.).

Veći dio dana, od ustajanja do povrataka u krevet, ljudi su uglavnom u flektiranom položaju (položaj savijene kralježnice prema naprijed) i rijetko idu u ekstenziju (položaj naginjanja prema natrag). Velik broj ljudi radi sjedeći. Leđa su Slika 1. Prikaz položaja kralješnice i pritiska na diskus kod lošeg držanja pri sjedenjneprekidno u prisilno svinutom položaju, a zbog lošeg držanja tijela mišići su sve napetiji i bolniji.

Slika 1. Prikaz položaja kralješnice i pristiska na diskus kod lošeg držanja pri sjedenju

Jedan od najčešćih uzroka boli u leđima jest pritisak diskusa (međukralješničnih ploča) na korjenove živaca na izlazištu iz kralješične moždine. Diskusi se normalno nalaze između kSlika 2. Prikaz položaja kralješnice kod pravilnog sjedenjaralješaka te služe kao amortizeri, odnosno ublaživači udaraca. Pritisak diska na živac nastaje kada dugotrajno lošim položajem tijela uzrokujemo pomake diska iz ležišta. Tu svoj doprinos daju i slabi mišići oko kralješnice uslijed tjelesne neaktivnosti.

Slika 2. Prikaz položaja kralješnice kod pravilnog sjedenja

Ako se rad u sjedećem položaju odnosi na rad na računalu, onda su vrlo česti i problemi s vratom, ramenim obručom, problemi s trnjenjem lakta i ručnog zgloba kao i problemi s očima.

Kako si možemo pomoći?

Ukoliko se ne poštuju ergonomski principi, čovjek je izložen nizu rizičnih čimbenika što je potvrđeno u tisućama epidemioloških istraživanja, laboratorijskih ispitivanja i povijesti bolesti. Krajnji je rezultat razvoj niza bolesti mišićnog i koštanog sustava. Stoga je važno maksimalno prilagoditi radnu površinu. Važno je također prilikom dužeg sjedenja ustati i kratko se razgibati što je preporučljivo i jednostavno izvesti i u učionici.

Pravilno sjedenje

Sjedenje je najgori neprijatelj kralješnice od svih položaja kojima se suvremeni čovjek izlaže u svom tromom životu. Kad već moramo sjediti, možemo si pomoći prilagodbom i dobrim odabirom stolice.

Za sjedenje su najprikladnije stolice čiji naslon svojim oblikom bSlika 3. Pravilno sjedenje prilikom rada na računalulago prati prirodnu zakrivljenost slabinske kralješnice. Trebao bi biti dovoljno visok i dovoljno širok da može podržavati cijelu širinu leđa, a sjedalo dovoljno duboko da podržava cijelu duljinu bedara. Kad bi bilo dublje, kralješnica bi ostala bez oslonca. Sjedalo treba biti na visini koja stopalima omogućava da su čvrsto na podu. Bedra su vodoravna, a potkoljenice okomite u odnosu na pod.

Slika 3. Pravilno sjedenje prilikom rada na računalu

Svatko tko provodi dosta vremena sjedeći, treba dobro dizajniranu stolicu.

Ovdje se postavlja pitanje kako u školskim uvjetima omogućiti maksimalno povoljan položaj kralješnice, kako za učenike tako i za nastavnike.

Trebamo se pridržavati sljedećih pravila koja zahtijeva naša kralješnice. To su:

  • Treba sjediti uspravna trupa.
  • Osloniti se na naslon sjedala i taj položaj održavati.
  • Ako smo u mogućnosti, dobro je na slabinski (donji) dio kralješnice staviti jastučić.

Slika 4. Prilagodba oslonca stavljanjem jastučića
Slika 4. Prilagodba oslonca stavljanjem jastučića

  • Ako radimo na računalu, visina vrha zaslona treba biti u ravnini s očima.
  • Kompjuterski miš treba biti smješten uz tipkovnicu na ergonomskoj podlozi (ukoliko nemamo adekvatnu podlogu, dovoljno je osloniti ručni zglob na mekanu podlogu).

Također se savjetuje okrenuti stolicu i osloniti se na njezin naslon jer se time rasterećuje kralješnica (Tanner, 2003.).

Vježbe istezanja

Vježbe istezanja zauzimaju važno mjesto u održavanju i poboljšanju pokretljivosti te su neophodne kod dugotrajnog sjedenja.

Istezanje leđa, mišića vrata i ramena preporučljiva su svaka 2 – 3 sata kod dugotrajnog sjedenja. Kod učenika se istezanje može provoditi i za vrijeme nastave u trajanju od nekoliko minuta što, osim dobrobiti za kralješnicu, pozitivno utječe i na koncentraciju.

Ovdje ćemo staviti naglasak na vježbe koje možemo izvoditi u učionici u stojećem položaju .

Vježbe istezanja:

1. Iz stojećeg položaja podizati ramena, zadržati ih podignutima 2- 3 sekunde pa opustiti.

Slika 5

2. Ispreplesti prste na potiljku te spajati lopatice, zadržati ih kratko spojene te opustiti.

Slika 6.

3. Ispreplesti prste te istegnuti ruke prema naprijed, a zatim istegnuti isprepletene prste prema natrag.

Slika 7.

4. Nagnuti glavu prema prsima, zadržati kratko tako da se osjeti istezanje mišića stražnje strane vrata, a zatim nagnuti glavu unatrag i kratko zadržati.

Slika 8.

5. U stojećem položaju nagnuti se što je više moguće prema natrag. Paziti da se koljena ne savijaju. Ravnotežu je potrebno održavati oslanjanjem ruku na bokove.

Slika 9.

Vježbe za oči

Prilikom dužeg rada na računalu treba napraviti nekoliko vježbi za oči kako bismo izbjegli, odnosno ublažili njihovo zamaranje i isušivanje. Potrebno je povremeno treptati kako bi se osiguralo normalno vlaženje oka.

Polaganim pomicanjem pogleda gore – dolje, lijevo – desno aktiviramo mišiće pokretače očne jabučice. Također se preporučuje, tijekom rada na računalu, napraviti pauzu te zaklopiti oči s obje šake i zadržati se u tom položaju nekoliko sekundi. Preporuka je, kad god je moguće, izlagati oči danjem svijetlu.

Računalo u službi osobnog trenera

Svi smo doživjeli da vrijeme provedeno na računalu proleti, a da se naše tijelo tek kasnije pobuni. Kao podsjetnik da napravimo pauzu pri radu i izvedemo nekoliko vježbi, mogu nam poslužiti brojni računalni programi.

Jedan od takvih programa je Stretch Break.

Radi se o programu koji se instalira na računalo te se prema zadanim postavkama aktivira i prikazuje vježbe. Prilikom rada na računalu, uz naše dopuštenje, program prikazuje vježbe preko animiranog voditelja. Korisnik može mijenjati postavke aktiviranja, trajanja i redoslijeda vježbi, a novije verzije programa nude i vježbe joge s relaksirajućom glazbom.

Program je izrađen prema preporukama zdravstvenih profesionalaca kojima je bio cilj potaknuti ljude koji dugotrajno rade na računalu da povremeno razgibavaju ruke, noge, leđa, vrat i ramena te uklone osjećaj zamora iz očiju.

Osim dobrobiti za naše zdravlje, program ima i veliku motivacijsku i obrazovnu vrijednost, posebice za učenike.

Zaključak

S obzirom da učenici provode dobar dio dana u školi i u sjedećem položaju, važno je da nastavnici prepoznaju problem te da im ponude načine održavanja pravilnog položaja tijela, ergonomsku prilagodbu radnog prostora te opuštanje napetih mišića pomoću nekoliko jednostavnih vježbi istezanja koje se vrlo lako izvode u učionici.

LITERATURA:

  • Durrigl, T. (1997): Reumatologija. Medicinski fakultet. Zagreb. (str. 43 – 48.)
  • Jovović, V. (2008): Mehnički uzroci i posledice poremećaja statike lokomotornog sustava. Glasnik antropološkog društva Srbije. Novi Sad. Vol.43, (str. 349 – 355)
  • Keros, P., Ćurković, B. (2002): Križobolja. Medicinska biblioteka. Zagreb (str. 7 – 84)
  • Kosinac, Z., Banović, I. (2007): Povezanost između nekih pokazatelja nepravilnog tjelesnog držanja i skolioze u djece juvenilne dobi. Život i škola. (str. 37 – 48)
  • Kratenová, J., Zejglicová, K., Malý, M., Filipová, V.(2007.): Prevalence and risk factors of poor posture in school children in Czech Republic. The National Institute of Public Health, Srobárova 48, Prague 10, 100 42, Czech Republic. kratenova@szu.cz
  • Tanner, J. (2003): Zdravija leđa. Makronova. Zagreb.(116 – 150)