DSI na nastavi Engleskoga jezika

alenka_miljevic

Alenka Miljević

Sažetak

Razvijanje digitalnih vještina kod učenika nije rezervirano samo za nastavu informatike i podrazumijeva puno više od samog baratanja digitalnim alatima. Kako se pristojno ponašati, zaštiti sebe, ali i druge neke su od tema kojima smo se bavili na nastavi Engleskoga jezika i obilježili Dan sigurnijeg interneta u OŠ braće Radića, Bračević

Ključne riječi: engleski jezik, sigurnost na internetu.

Kada sam prije 8 godina otkrila eTwinning bilo je jasno da će se bez digitalnih vještina, kako mojih vlastitih tako i mojih učenika, propustiti izvanredna prilika za povezivanjem s kolegicama i kolegama diljem Europe kao i za pokretanjem međunarodnih projekata. No uz primjenu i učenje digitalnih vještina, važno je njegovati i svijest o tomu da se i to znanje, uostalom kao i svako drugo, može zloupotrijebiti te redovito s učenicima provodim razne aktivnosti o sigurnosti na internetu.

Slika 1Slika 1. Naslovna fotografija lekcije (Created with images by Pixelkult – “media social media apps”)

Ove godine kreirala sam za dvosat engleskoga jezika lekciju koristeći Adobe Spark Page alat te ju s učenicima podijelila u našoj virtualnoj učionici u alatu Google Classroom. Iako nastava više nije bila na daljinu, virtualnu učionicu i dalje koristim kako bih s učenicima podijelila digitalne materijale koje na ovaj način imaju na jednom mjestu pa im mogu na jednostavan način pristupiti i kada nisu u razredu.

U našu malu mrežnu stranicu za učenje o sigurnosti na internetu prvo sam ugradila kviz koji sam pronašla na ovoj stranici.

Razlog odabira upravo ovoga kviza su izvrsna pitanja koja ne govore samo o opasnostima i situacijama koje treba izbjegavati, nego nude i savjete komu se obratiti za pomoć i kako reagirati. Iako je nemoguće dati pravi recept za sve situacije u kojima bi se mogli naći, kviz potiče na razmišljanje kako bi učenici u zamišljenim opasnim situacijama znali što poduzeti.

Nakon što su učenici riješili kviz, zaključili smo da su pogrešni odgovori ponekad uzrok nerazumijevanja engleskoga jezika, a ponekad i nedovoljnog znanja o sigurnosti pa pojedine opasne situacije nisu identificirali kao takve.

Sva pitanja iz kviza smo još jednom zajedno pročitali te su na njih trebali samostalno odgovoriti. Osim odgovora, svako pitanje smo i posebno raspravili. Učenici su bili iznimno zainteresirani za temu te su vrlo ozbiljno odgovarali na pitanja, ali i slušali priču kako i onaj koji samo promatra nasilje u njemu sudjeluje. Smatram da je jako važno kod učenika poticati empatiju i svijest o tomu da je i nečinjenje vrlo opasno kao i loše postupanje.

Sada kada su učenici kroz pitanja i razgovor bili upoznati s rizičnim situacijama i ponašanjima te kako ih spriječiti i kako reagirati kada se dogode ili kada ih uočimo da se događaju nekom drugom, postavila sam im pitanje o vlastitim iskustvima. Podijelili su sa mnom da su dobivali zahtjeve za prijateljstvo od osoba koje ne poznaju ili od osoba za koje je bilo očigledno da nemaju pravo ime, a jedan učenik ispričao je kako je za vrijeme igranja online igrice dobio ponudu s besplatnim sadržajima i mogućnostima pod uvjetom da otvori poveznicu i spremi datoteku na svoje računalo. Ponosno je naglasio kako to nije učinio.

Diskusija i odgovaranje na pitanja učinili su atmosferu u razredu prilično ozbiljnom pa je kod takvih aktivnosti dobro završiti sat s malo opuštenijim sadržajima. Ostali smo pri Slika 2temi, a uslijedio je zadatak u kojem su učenici na ponuđenoj fotografiji trebali prepoznati simbole koje susreću na internetu ili koristeći nove tehnologije.

Slika 2. Simboli na društvenim mrežama (geralt – “woman face social media”)

Kada su iscrpili ideje, uslijedilo je uvodno pitanje za posljednju aktivnost: „Što koristimo za bežično povezivanje uređaja?“. Odgovor je: Bluetooth. Jedan učenik je znao da naziv ima veze s nekim kraljem, ali nije znao detalje. Posljednji zadatak je bio istražiti odakle potječe naziv Bluetooth te u virtualnoj učionici napisati svoj odgovor kao i gdje su odgovor pronašli jer dio odgovornog ponašanja na internetu je i poštivanje autorskih prava.

Baš kao i u stvarnom životu i u onom virtualnom treba znati svoja prava, ali ih i odgovorno prakticirati.

Na kraju lekcije učenici su trebali odgovoriti na pitanje: Koje tri stvari su najvažnije za sigurnost na internetu? Naveli su različite odgovore, a jedan je glasio i da je sve što smo učili jako važno i da je teško odlučiti se za samo tri.

Cijelu lekciju možete vidjeti na ovoj poveznici: https://spark.adobe.com/page/CgMVd9EFktVlB/
https://spark.adobe.com/page-embed.js

Lekcija je također objavljena i na Edutoriju: https://edutorij.e-skole.hr/share/page/home-page

Pazi, snima se na engleskom jeziku

alenka_miljevic

Alenka Miljević

Action English ili kako mi u školi volimo reći Pazi, snima se na engleskom jeziku, je ACTION ENGLISH POSTER made by our Greek partnerseTwinning projekt koji se realizirao u školskoj godini 2014./15. Cilj projekta je razvijanje kompetencija engleskog jezika s naglaskom na osnaživanje vještine govora uz uporabu i razvijanje vještina IKT-a.

Slika 1. Logo projekta i svi partneri po zemljama

Projektna ideja ojavljena je na eTwinning forumu i neočekivano brzo stigli su komentari kolegica i kolega eTwinnera koji su ideju o provođenju projekta u kojem se dogovorene aktivnosti realiziraju kroz zadatke snimanja kratkih filmova i kreiranja videa vidjeli kao izazov, ali i kao nešto novo i drugačije od uobičajenog. Okupilo se 10 škola iz 8 zemalja: Poljska, Turska, Litva, Grčka, Francuska, Belgija, Španjolska. Neki su s manje, a neki s više entuzijazma radili na projektu, a naš tim iz OŠ braće Radića – Bračević činila sam ja, Alenka Miljević učiteljica engleskog i njemačkog jezika kao koordinatorica projekta i Ines Sedlar, pedagoginja i profesorica talijanskog jezika bez čije svesrdne pomoći i podrške kada su informatička pitanja, problemi, ali ono što je još važnije i odgovori i rješenja istih, projekt zasigurno ne bi tekao glatko i mnoge ideje ostale bi samo ideje bez realizacije.

Slijedila je uobičajena procedura, projekt je odobren i krenuli smo s prvom aktivnošću koju smo nazvali Speaking Selfies. Samo ime govori o čemu se radi. Svi znamo što je selfie, a mi smo htjeli da selfie i progovori. Bio je to prvi zadatak snimanja učenika dok pred kamerama govore na engleskom jeziku. I nije bilo nimalo lako. Partneri su mi slali poruke kako se učenici srame i ne mogu se opustiti ispred kamera te kako im je neugodno što će ih kasnije kada svoje snimke objave na Twinspaceu moći vidjeti skoro pola Europe. Slijedile su riječi ohrabrenja, a ono što je najvažnije mi smo kao pravi domaćini probili led i prvi objavili naše snimke. Vrijedilo je to puno više od samih riječi, a kada su počele pristizati snimke naših partnera imala sam osjećaj da se nije proširila samo moja zbornica po čitavoj Europi nego da sam dobila i nove učenike koji su preko Twinspacea ušli u moju školu i moj razred, Speaking selfiesa radost što im mogu čuti glas nadmašila je sva moja očekivanja.

Slika 2. Ovako to izgleda kada na Twinspaceu otvorite datoteku pod nazivom SPEAKING SELFIES

Snimke smo gledali u školi na nastavi engleskog jezika, koja će ubuduće biti obogaćena za oko 130 videa. Na Twinspaceu su objavljene i pripreme za nastavu te razne aktivnosti koje se mogu raditi s učenicima služeći se našim videima.

Osim opisane prve aktivnosti kojoj je bio zadatak međusobno upoznavanje učenici su kreirali videe i snimali kratke filmove o svom putu od kuće do škole, o svojim hobijima i slobodnom vremenu, o Božiću, a razmijenili smo i fotografije prirode u jesen te smo ih koristili za kreiranje videa o jeseni, npr. mi smo koristili fotografije iz Turske, a naše su fotografije poslužile za inspiraciju partnerima u Grčkoj.

Apsolutni hit među učenicima bio je zadatak Lip Sync odnosno učenici su odabrali omiljenu pjesmu svog najdražeg izvođača te su na tu pjesmu pripremili i snimili nastup. Tako su imali priliku preuzeti ulogu svojih glazbenih idola što su u evaluaciji ocijenili kao omiljenu aktivnost. Moram pohvaliti svoje učenike koji su i ovaj put predvodili aktivnost obljavljujući svoje video uratke i potakli učenike iz ostalih zemalja da se opuste, snime i objave i svoje „video spotove“. I za ovu aktivnost postoji priprema za sat koja se kao predložak može koristiti i inače kada se u nastavi stranih jezika koristi glazba. Glazba je značajan motivirajući faktor u nastavi engleskog jezika, a Lip Synckada se gledaju „spotovi“ u kojima su izvođači sami učenici, postaje još puno zabavnije. S pažnjom i usredotočenosti na ovom satu sigurno nećete imati nikakvih problema.

Slika 3. Lip sync

Da su eTwinning projekti izvrstan način za suradnju, razmjene ideja svima je vrlo dobro poznato, ali kada imate aktivnost pod nazivom My Favourite English Lesson Activity (Moja omiljena aktivnost u nastavi engleskog jezika), dobijete snimku aktivnosti i neposredan uvid u način na koji se aktivnost odvija u razredu. Na vama je samo odluka hoćete li tu aktivnost primijeniti u vašem radu ili će sama snimka poslužiti kao dodatni materijal.

Zadnja aktivnost, kao što je i uobičajeno, bila je evaluacija projekta. Prikupljali smo pitanja na stranici koju smo kreirali u sklopu Twinspacea i odlučili na koja pitanja će učenici, ali i njihove učiteljice i učitelji odgovarati. I kao što su sve aktivnosti u ovom projektu bile odrađene snimanjem i za ovaj posljednji zadatak trebalo je snimiti odgovore na pitanja. Došlo je vrijeme i da učitelji stanu ispred kamera. Ni slučajno nemojte pomisliti da je to za jednog učitelja ili učiteljicu engleskog jezika bilo lako, jer nije. I mi smo ipak samo ljudi od krvi i mesa. Komentari koji su uslijedili dokaz su koliko je ova aktivnost bila važna jer smo iskusili kako je to biti ispred kamere i nismo bili svjesni koliko uzbuđenja, treme i straha to donosi sa sobom, a sami smo to isto tražili od učenika. Naši učenici su ovaj zadatak bez problema odradili. Ipak je to njima bio samo još jedan u nizu zadataka snimanja. Bio je to jedan od trenutaka kada se sjetite izreke o učiteljima koje su njihovi učenici nadmašili i kada ste vrlo ponosni.

Uz sva ova uzbuđenja, zabavu, pjesmu i ples učenici su razvijali svoje komunikacijske vještine na materinskom i engleskom jeziku, oslobodili su se straha i treme od govorenja engleskog jezika, čak i pred kamerama, te smo i ja i moji učenici razvijali vještine korištenja informacijsko-komunikacijskih tehnologija, bili smo kreativni, naučili se dogovarati i raditi u timu. Autentična situacija u kojoj se učenici moraju služiti stranim jezikom kako bi uspostavili komunikaciju i sporazumjeli se osvjestila je kod učenika važnost i vrijednost poznavanja što više stranih jezika. Susreli smo se s različitim kulturama, ali ono što je još važnije upoznali smo nove ljude koji su različiti, ali opet u puno toga i slični, pa čak i isti.

Projekt se primakao svom kraju i kad smo već postali pomalo nostalgični i tužni, nisam odoljela i s učenicima sam pripremila iznenađenje za naše partnere, a posebno za one iz Turske. Pripremili smo tradicionalno tursko kolo za koje je kolega iz Turske komentirao da ga je vidio, ali da ga sam ne zna plesati i nije krio svoje oduševljenje. Nije bilo ni u planu, ali kao inače u životu najbolje se stvari često dogode spontano i bez plana.

Ova zadnja vesela plesna aktivnost privukla je i učenike koji nisu „službeno“ radili na projektu, a bolji završetak projekta nismo mogli ni poželjeti.

Pogled na projekt iz pedagoškog kuta

Seneka je još davno rekao da ne učimo za školu nego za život. Ovaj projekt je postao prava životna učionica. Odmaknuli smo se od sadržaja i nastavnih jedinica, od pisanja u bilježnice i domaćih radova. Učenici su dobili mogućnost upotrijebiti brojna znanja koja su stekli tijekom svog školovanja na jednom mjestu. Koristili su znanje engleskog jezika i shvatili zašto su učili sva ona gramatička pravila i sve te riječi na engleskom jeziku, koristili su znanja informatike, plesali, pjevali, crtali, snimali i što je najvažnije – uživali. Radovali su se trenutcima upoznavanja s djecom diljem svijeta, razvijajući toleranciju i rušili svoje stereotipe o drugim kulturama i narodima.

Dan po dan i aktivnost po aktivnost pokazivali su što znaju i mogu. S obzirom da su to učenici koji odrastaju u jako maloj sredini, ponekad se pitaju jesu li oni jednako vrijedni kao i druga djeca. Ovaj projekt im je, među ostalim, podigao samopouzdanje i vjeru u sebe. Ozbiljnost na njihovim licima dok su osmišljavali koreografiju, scenografiju ili vlastitu kostimografiju je jasno pokazivala da su sve zadatke shvatili ozbiljno i odgovorno. Vidjela se velika promjena kod djece. Šutljivi i sramežljivi učenici su počeli govoriti o sebi pred kamerama, a onda i iza njih. Učenici koji su s mukom odrađivali svoje redovne školske obveze, sami su kod kuće dodatno radili na projektnim aktivnostima i dolazili s novim idejama. Uobičajeno je da učenicima pisanje domaćih zadaća pada teško međutim zadatci koji su bili postavljeni u ovom projektu odrađeni su s veseljem i potpuno drugačijim stavom.

Veselim raspoloženjem koje nam je projekt donio zahvaćeni su i učenici koji nisu direktno sudjelovali, a i učiteljima je bilo lakše odlaziti na nastavu uz zvukove glazbe i prolazeći kraj brojnih plakata i sličnih dokaza postojanja projekta. Mislim da je ova realizacija jedne ideje svima u zbornici dala poticaj da i sami realiziraju svoje ideje.

U trenutku kad je projekt završio, osvrnuvši se na cijelu proteklu godinu i podsjetivši se svih aktivnosti koje smo radili, svih uradaka koji su nastali i utjecaja koji je projekt imao na cijelu školu, teško je zamisliti da je to jednom bila tek ideja koja je mogla ostati samo to.

Poveznica projekta na eTwinning portalu.