Početno opismenjavanje

uz pomoć osjetila

aleksandra_ZP

Aleksandra Žarković Preac

Sažetak

Početno opismenjavanje namijenjeno je učenicima koji uče slova i pripremaju se za funkcionalnu pismenost. Ona ovisi o tome koliko su dobro učenici završili opismenjavanje. U početnom opismenjavanju posebnu pozornost posvećujem vizualnom razaznavanju, glasovnom prepoznavanju, grafomotorici. U vizualnom razaznavanju mnoga djeca pogrešno pišu velika slova. Često imaju i problema s različitim malim slovima, koja su različito orijentirana (b-d, p-b, p-g). Iz ovoga slijedi da je sposobnost razlikovanja slova povezana s orijentacijom. Učenici imaju mnogo poteškoća u glasovnom razlikovanju riječi, što utječe na uspješnost čitanja i pisanja. Zato početne vježbe opismenjavanja provodim cjelokupno sa svim osjetilima.

Ključne riječi: opismenjavanje, osjetila, funkcionalna pismenost, diferencijacija.

1. Uvod

Kao učiteljica u prvim razredima osnovne škole, ustanovila sam da je manje od polovice djece pri ulasku u prvi razred adekvatno razvila predčitačke i predpisačke vještine. Zato razvijam poticajno okruženje i pritom iskorištavam brojne mogućnosti koje nam pruža naš svakodnevni život. Često se susrećem s problemima koji prate opismenjavanje. Provodim puno vremena pronalazeći relevantne sadržaje i aktivnosti. Neke sadržaje dobila sam na edukacijama, neke sam našla u knjigama i časopisima, neke sam sastavila samostalno. Željela bih vam predstaviti primjere dobre prakse.

2. Najvažnije vježbe za razvoj osjetila

Vizualne percepcije razvijam izvođenjem vježbi u kojima učenici traže iste ili različite predmete ili slike. Traže predmete iste boje ili nijanse. Traže nedostajuće elemente.

Slika 1Slušne percepcije razvijam sa slušanjem različitih zvukova (pretakanje vode, presipanje sjemena, metalni zvukovi, kidanje papira …).

Kušanje ima vrlo moćan učinak na pamćenje. Zato potičem učenike da uče kušajući kiselo, slano, slatko, gorko, prepoznajući voće …

Mirisne percepcije kod učenika razvijam prepoznavanjem različitih začina, meda, voća …

Taktilnu percepciju potičem s identificiranjem predmeta, osoba, dodirivanjem različitih materijala (krupice, pliš, zrnje itd.).

Davanje uputa

Prvo dajem učenicima jednostavne upute (s jednom ili dvije informacije), zatim informacije sa zahtjevnijim uputama (tri, četiri informacije), a zatim informacije sa suprotnim uputama (učenik radi suprotno od onoga što čuje).

Vježbe za početno opismenjavanje

Svaki učenik ima individualne sklonosti u učenju, pa su i opismenjuju različitom brzinom i na različite načine. Neki od njih već su razvili određene vještine i stoga brže prelaze s rješavanja jednog zadataka na drugi. Upravo zbog toga na početku novih sadržaja uvijek provjerim njihovo predznanje i ponovimo vještine prethodnog sata. Učenici koji nisu savladali vještine prethodne lekcije, ponavljaju je s jednostavnim zadacima. Rad diferenciram tako da u njega uključujem različite metode rada i izazove.

Vertikalna linija: Donesem žutu loptu (sunce) u krug. Pitam učenika na što ih podsjeća žuta lopta. Kada pogode da je to sunce, stanem na stolicu i pokažem gdje je sunce. Također učenici prstom pokažu sunce, a zatim loptu spustim na pod. Učenici, međutim, Slika 2polako spuštaju prst i pokazuju put lopte.

Ponavljam vježbu izlazeći na travu s učenicima. Učenici s prstom ocrtavaju put rasta trave odozdo prema gore. U učionici traže predmete koji imaju vertikalne linije i povlače prst preko njih.

Položim na pod list iz bloka i gore nacrtam žuto sunce i zelenu travu odozdo. Žutom bojom učenici crtaju vertikalne crte i istodobno ponavljaju: »Odozgo prema dolje.« Kada svi učenici nacrtaju okomite linije odozgo prema dolje, ja uzmem zelenu boju i nacrtam liniju odozdo prema gore. Svi učenici to ponove, istodobno glasno ponavljajući: »Odozdo prema gore.« Pazim da učenici ne okreću list te da pravilno drže olovku.

Vodoravna linija: Donesem dvije staklene čaše u krug, jedna je do polovice napunjena vodom. Čaše pažljivo idu u krug, a svaki učenik prelijeva vodu iz jedne u drugu. Kada svi učenici završe prelijevanje, vodim razgovor o vodi u čaši kako bih došli do pojma vodoravan. U učionici traže predmete koje imaju vodoravne linije i crtaju prstom po njima.

Postavim list u sredinu kruga i nacrtam jabuku s desne strane, a leptira na lijevoj strani. Nacrtam vodoravnu liniju od jabuke do leptira crvenom bojom i govorim: »Vodoravna linija.« Vježbu ponavljaju svi učenici istodobno govoreći: »Vodoravna linija.« I ovdje pazim da učenici ne okreću list te da pravilno drže olovku.

U sredini kruga također postavim kutiju s poveznim kockama i sastavim dvije kocke, sljedeći učenik dodaje kocku i pazi da linija ostane vodoravna. Učenici sastavljaju dugu vodoravnu liniju. Vježbu možemo završiti tako da učenici u krugu oduzimaju kocke.

Lijevo, desno: Donesem pladanj narezanih crvenih jabuka u krug. Učeniku koji sjedi pored mene dam pladanj, a lijevom rukom uzmem krišku jabuke i pojedem je. Učenici jedni drugima predaju pladanj i svaki učenik s lijevom rukom uzme krišku jabuke pojede je.

Uzmem plišanog leptira u desnu ruku. Predam ga učeniku koji sjedi pored mene. Mora ga uzeti desnom rukom. Zadatak je gotov kad opet dobijem leptira.

Uzmem pladanj s krupicama i nalijepim jabuku s lijeve strane, leptira s desne strane. Učenici povlače liniju s prstom i izgovaraju: »S lijeva na desno,« da utvrde oba pojma. Ako učenik pogriješi, vježbu pravilno ponovi. Zadatak je završen kada svi učenici odrade vježbu.

Uzmem kartončić s crvenom i plavom štipaljkom. Predam je učeniku s moje lijeve strane. On uzme jednu štipaljku i kaže: »Crvena štipaljka je na lijevoj strani.« ili: »Plava štipaljka je na desnoj strani.« Podigne štipaljku i preda je sljedećem učeniku.

Duge i kratke riječi:  Stavim dugu i kratku vrpcu u sredinu kruga. Izaberem dva učenika. Jedan ima vrlo dugo ime, a drugi vrlo kratko. Svaki od njih kaže svoje ime. Kažem učenicima da je svaka vrpca za jednog učenika i pitam ih uz koju bi se vrpcu postavili učenici. Kada utvrde da je dugačka vrpca za dugačka imena, a kratka vrpca za kratka, svaki učenik se postavlja u red k vrpci koja označava duljinu njegovog imena. Zajedno zaključimo kojih imena u našem razredu ima više.

Vrpce ostaju u sredini kruga, a ja dodam različite predmete. Uzmem predmet, imenujem ga i otkrijem je li riječ duga ili kratka. Postavljam ga ka odgovarajućoj vrpci. Vježbu nastavlja učenik s moje lijeve strane. Ostali učenici tiho prate rad i utvrđuju je li zadatak obavljen pravilno. Pomažem učenicima koji imaju poteškoća.

Vježbu nadograđujemo tako da učenici sa zavezanim očima opipavaju predmete koje smo prethodno razvrstali. Oni imenuju predmet i kažu je li riječ duga ili kratka. Ostali učenici, odmičući dlanove, pokazuju duljinu riječi.

Vježbe u slogovanju: Učenici ustanu i stupaju u mjestu. Čekam da svi uđu u jednakomjerni ritam. Učenici se pozdravljaju i prenose loptu. Pozdrav je gotov kada lopta dođe natrag do mene. U ritmu izgovaram: »Ja sam Aleksandra.« Učenici ponove: »Vi ste Aleksandra.« Zatim učenik s moje lijeve strane nastavlja. Igra se može igrati i pljeskanjem. Svaki učenik utvrdi koliko je puta zapljeskao.

Nastavljam igru tako da npr. zapljeskam dva puta. Ustaju svi učenici koji u imenu imaju dva sloga. Istodobno provjeravam jesu li ustali pravi učenici.

Robota stavim u krug. Učenicima kažem da robot robotski govori rezanjem riječi. Robotski pozdravim učenike (po-zdra-vlje-ni). U sredini kruga su zatvorene posude koje sadrže hranu jakog mirisa (jagode, med, cimet, lavanda, polovica limuna, banana, kiseli krastavci, kobasica …). Učeniku na lijevoj strani dam robota, on odabere jednu posudicu, otvori je i pomiriše, te robotski kaže riječ. Zatim daje robota sljedećem učeniku. Pomažem učenicima koji imaju poteškoća.

Mjerimo riječi: U krug donesem pladanj s krupicama. Izgovorim svoje ime i vučem prstom preko krupica. Dajem pladanj učeniku s moje lijeve strane koji izmjeri duljinu svoga imena crtanjem linije.

Sličice stavim u sredinu kruga tako da je dio slika sakriven. Svaki učenik ima napravljenu zvečku od sjemena. Odabere jednu sličicu i presipanjem sjemena u zvečku označi duljinu riječi. Učenici zvukom određuju je li riječ duga ili kratka. Kad svi učenici završe, sličice se zamijene tako što ih daju lijevom susjedu.

Vježbe za prepoznavanje glasova: Lopta (žoga) putuje u krug. Desnom rukom se rukujem i pozdravim učenika s moje lijeve strane, a lijevom rukom mu pružim loptu. Kada mi se lopta vrati, učenici riječi lopta određuju prvi glas, tako da ga naglašavaju i lagano razvuku. Zatim ponovimo vježbu tražeći druge riječi koje počinju s glasom ž.

Zakotrljam loptu nekom od učenika. On kaže svoje ime i naglašava prvi glas, tražimo i druge riječi koje počinju tim glasom. Učenik nastavlja igru prebacujući loptu sljedećem učeniku. Ponavljamo i vježbu za posljednji glas u imenu.

Učenicima podijelim predmete, koje potom polože ispred sebe. Kažem učenicima da bih željela kupiti predmet od učenika s moje lijeve strane. Učenik kaže da ga poklanja ako pogodim prvi i posljednji glas. Igru promijenimo tako da učenicima kažem da bih željela kupiti predmet i izgovorim prvi i posljednji glas. Učenik koji ima takav predmet daje mi ga i sam nastavlja igru. Pravilo je da se svaki predmet kupuje samo jednom, tako da svi učenici stignu na red.

Sve ove vježbe izvodimo prvo za prvi glas, zatim za posljednji i na kraju za sve glasove koji su u određenoj riječi.

Kada učenici razviju orijentaciju, slušnu percepciju, svjesnost o glasovima, poslušaju upute, određuju duljinu riječi, razvijaju vizualne percepcije, započinjemo s čitanjem slova. U učenju slova također se pomažem svim osjetilima, kao i pokretom i pjesmicama koje su navedene u knjizi Pismenost i razvoj svih osjetila.

5. Zaključak

Učenicima želim pružiti poticajne predčitačke i predpisačke aktivnosti u skladu s njihovim razvojem i u skladu s individualnim potrebama. Shvatila sam da ako učenici vrlo dobro usvoje predčitačke sposobnosti, imaju mnogo manje poteškoća s čitanjem i pisanjem. Naravno, u radu se moraju uzeti u obzir razlike među učenicima, pa se rad često vrši u manjim skupinama. Jednom kada utvrdim razlike među učenicima, lakše mi je prilagoditi nastavu. Naglašavam razigrani razvoj vještina koje prethode opismenjavanju, a time i razvoj pozitivnog stava prema opismenjavanju. U svom radu polazim od iskustvenog učenja. To povećava pamćenje i aktivnost učenika.

Učenike treba poticati na istraživanje, jer im se tako pokazuje da imamo povjerenja u njih i njihove sposobnosti. Time jačamo njihovu znatiželju, neovisnost, samopouzdanje i kreativnost.

6. Literatura

  1. Heacox, D. (2009.):Diferencijacija za uspjeh svih
  2. Doljak, M. (2012.): Individualizirano i diferencirano opismenjavanje u 1. razredu OŠ. Diplomski rad. Ljubljana: Pedagoški fakultet.
  3. Štupnikar, M. (2010.): Opismenjavanje i razvoj svih osjetila

Fotografije (vlastiti izvor)

Usklađen razred

aleksandra_ZP

Aleksandra Žarković Preac

Sažetak

Svakodnevno se djeca bombardiraju s različitim pozitivnim i negativnim impulsima sa svih strana. Stoga su u razredu često odsutni, neaktivni ili hiperaktivni. U takvim situacijama kvalitetan školski rad nije moguć. U razredu je potrebno stvoriti uvjete za pedagoški rad, od kojih će svaki pojedinac uzeti najviše.

Učenici se moraju u razredu dobro osjećati. Moraju imati pozitivan odnos s drugim učenicima u razredu i s učiteljem. To stvara pozitivnu klimu u učionici, što je osnova dobrog pedagoškog procesa. Tada će biti primjetan napredak svakog učenika i rado će dolaziti u školu. Učitelj će biti opušteniji, uspješniji i posljedično zadovoljniji.

Ključne riječi: pozitivna razredna klima, usredotočena pažnja, opuštanje, smirivanje.

Uvod

Učitelji u svom radu ostvaruje svoje ciljeve obrazovnog rada kroz svoje pedagoško znanje, osobno iskustvo, prateći nastavni plan i program, koristeći različite tehnologija učenje. Sve gore navedeno stalno povezujemo, te se uz to još prilagođavamo učenicima. Stoga moramo biti vrlo inovativni. Nakon 23 godine radnog iskustva u nižim razredima osnovne škole, prikupilo se nešto korisnih uputa za pedagošku praksu, koje u mojim razredima uvijek privuku pažnju učenika.

Na fakultetu nas nisu učili kako se nositi sa situacijama u kojima stvari krenu naopako. Zato sam na vlastitu inicijativu tražila rješenja u knjigama, na seminarima, putem praktičnih savjeta drugih učitelja. Ispitala sam ono za što sam smatrala da može dati pozitivne rezultate.

Prepoznavanje klime

Već prilikom ulaska u razred pokušavam otkriti kakva je današnja atmosfera u učionici. Budući da podučavam od 1. do 3. razreda, raspoloženje pojedinih učenika i atmosfera u učionici mogu biti različiti svaki dan, čak i za vrijeme same nastave, atmosfera se može brzo promijeniti. Prije početka školskog dijela trebamo postići zajednički ritam i zajedničko disanje. Kada su učenici uznemireni, disanje im je poremećeno, srčani ritam je poremećen. Moraju se smiriti prije rada. Poziv na rad mora biti zanimljiv, uvijek drugačiji, jer je to jedini način da se privuče pažnja učenika. Misli i znanje učenika jako su ometani prije sata nastave, a posao učitelja je da mu pomogne misli sažeti. Učenicima nedostaje smirenje, pa je važno da se učenici na početku sata polako smire, kako bi mogli iskusiti svim svojim osjetilima i da ih učenje privuče.

Prvih pet minuta

Zbog toga započinjemo nastavu s vježbanjem mozga. Na početku nastave učenici popiju vodu. Nastavljamo s vježbama za kretanje preko tjelesne sredine, kako bismo aktivirali obje polovice mozga. Ove vježbe su:

  • Križno kretanje (vježba za bolju koordinaciju, izdržljivost, koordinaciju pokreta, vid, sluh itd.)

a) naizmjenično podižemo jednu nogu i suprotnu ruku, vježba se može izvoditi i sjedeći, ili 1. slikasa zatvorenim očima,
b) iza leđa, dodirujemo s rukom suprotno stopalo,
c) polako ispružamo ruku i suprotnu nogu, s time potičemo usredotočenost,
d) između pojedinačnih križnih kretanja poskočimo.

Slika 1. Križno kretanje

  • Ležeća osmica (vježba poboljšava rad očnih mišića, opušta oči, vrat, ramena, povećava usredotočenost, ravnotežu …)
  • Tijek: određujemo središnju točku, koja bi trebala biti na razini očiju, udobno se namjestimo. Osmice crtamo prvo jednom rukom, a zatim drugom2. slika. Kada to savladamo, crtamo s obje ruke istovremeno u suprotnim smjerovima. Počinjemo crtati u sredini. Možemo crtati i zatvorenih očiju. Pri crtanju možemo mrmljati, povećavajući s tim opuštenost. Možemo crtati po zraku ili na različitim podlogama. Isprva veće, a onda sve manje.

Slika 2. Ležeća osmica

  • Okretanje glave (vježba potiče disanje, opuštanje, usredotočenost …)
  • Tijek: Polako glavu prevrćemo s jedne na drugu stranu kao da je to neka teška lopta i duboko dišemo. Ako osjetimo napetost u vratu, možemo ostati na tom mjestu i napraviti male krugove s nosom kako bismo oslobodili napetost. Vježba se može izvoditi sa zatvorenim očima. Izbjegavamo kruženja kod kojih naginjemo glavu natrag.

Tijekom nastave

Tijekom učenja radimo vježbu ljuljačka za opuštanje dok sjedimo. Ova vježba opušta donji dio leđa i masira mišiće donjeg dijela kukova i mišiće na stražnjici. Vježba također stimulira živce u bokovima, koji su zbog prekomjernog sjedenja postali lijeni. Ova vježba 3. slikačini da cijelo tijelo radi bolje. Vježba se izvodi na nekoj tvrdoj podlozi, oslanjamo se na dlanove ili podlaktice, savijajući noge i njišući se naprijed-natrag. Također se možemo kretati kružnim pokretima kako bismo oslobodili pokret prvo u jednom kuku, a zatim u drugom.

Slika 3. Ljuljačka

Kad se djeca posvađaju, tuguju. U razredu se osjeti napetost i puno negativne energije. Trudim se skrenuti pažnju učenika s igrom čujem nešto lijepo. Učenicima podijelim listiće različitih boja. Zamolim ih da se sjete je li im netko rekao nešto lijepo i da to napišu. Dajem im vremena za razmišljanje. Oni napišu misao na list i ne potpisuju se. Listove pokupim i radosno čitam njihove misli. U ovoj igri djeca se smiruju, opuštaju i napune pozitivnom energijom.

Buku u razredu usmjeravam s igrom strojevi. Kad su učenici bučni, napravim veliko uho i slušam, pitam se, tražim. Učenike pitam čuju li i oni npr. zvuk motorne pile, bušilica, treskanje posuđa… Učenici se brzo umire i počinju slušati. Kažem da me glava boli od takve buke. Pitam ih da li i oni to čuju. U međuvremenu se učenici smire i počinju slušati, a šapatom kažem da smo bili preglasni u razredu i da mi se činilo kao bušenje stroja. Sažimam koliko je sada ugodno tiho i šaputanjem nastavim školski sat.

Ova vježba također razvija slušanje. Smatram da učenici slušaju vrlo slabo. Ono što čujemo utječe na naše raspoloženje. Naš je svijet prepun različitih zvukova koji se isprepliću. Učenici trebaju čiste zvukove kako bi stekli znanje i iskustvo. Ako želimo dijete naučiti materinji jezik, strane jezike ili glazbu, moramo mu pomoći da zna na što obratiti pažnju. Zato se kad god imam vremena zaustavim i usmjerim učenike da slušaju sve vrste zvukova, šumova…

Vježbe za razvijanje osjećaja vremena

Tijekom odmora učenici su glasni, razigrani, uronjeni u svoje razgovore, produžujući odmor. Često se ne mogu umiriti i pripremiti za nastavak nastave. Tada često počnem na ploči pisati brojeve od jedan pa naprijed (sekunde). Zaustavim se kad se učenici smire. Tada im kažem koliko smo vremena potrošili i morat ćemo nadoknaditi to, bilo bržim radom ili s više domaćih zadaća. Nakon nekoliko ponavljanja, učenici se smiruju u roku od 10 sekundi.

U prvom razredu stanem između njih i s podignutim rukama pokažem krug, što znači da oko mene oni sjednu u krug. Pohvalim one koji to brzo urade.

Često privučem njihovu pažnju uključivanjem i isključivanjem svjetla ili dođem kod njih govoreći tako da samo otvaram usta.

Učenici se brzo smiruju kad na ploču napišem: Koliko dugo možete biti tihi? Ponovimo ovu vježbu više puta i dobijemo najbolji rezultat dana, tjedna, mjeseca… Zatim ih zamolim da tu tišinu koriste i za školski rad.

Zaključak

Predstavila sam samo nekoliko primjera koji su vrlo uspješni s mojim učenicima. Svojim pristupom rješavam samo djelić problema koje pedagoška struka donosi. Potičem učenike da se smatraju odgovornima, da preuzmu kontrolu nad vlastitim učenjem, dajem im odskočnu dasku. Učenici kažu da su ove igre vrlo zabavne. Otkrila sam i da je promjena rada mnogo jednostavnija ako uključim učenike kao nositelje rada. Nakon što savladaju vježbe, većinu tih vježbi izvode učenici. Objasnim im koja je njihova uloga u nastavi. Imamo određeni red tko vodi vježbu za mozak, pazi da nije previše glasno u učionici, usmjerava vrijeme… Učenici ove zadatke jako vole i pažljivo obavljaju. U razredu vlada pozitivna klima i ugodna radna atmosfera. Ostane više vremena za slobodnu igru, za kojom djeca u prvom razredu osnovne škole imaju veliku potrebu.

Literatura

  1. Brain Gym Slovenija® (2008). Kaj je Brain Gym.
  2. Peternel, S. (2005) Prvih pet minut
  3. Smith, J. (2012). Iznajdljivi učitelj

Fotografije: vlastiti izvor