Upotreba elektroničkih medija i ADHD

maja_trunkelj

Maja Trunkelj

Uvod

Današnje društvo, socijalne interakcije te način života ljudi doživljava velike promjene. U zadnjem desetljeću je u prvom planu rast upotrebe elektroničkih uređaja, društvenih mreža i internetskih komunikacijskih izvora. Sve mlađa djeca upotrebljavaju pametne elektroničke uređaje i različite internetske komunikacijske kanale. Stručni suradnici u školama opažamo sve više poteškoća na području usmjerenosti te održavanja procesa pažnje i koncentracije. Učenici su općenito slabiji na području osnovnih vještina – čitanja, pisanja, računanja. Pregledom strane literature nalazimo izvore informacija koji povezuju porast poremećaja pažnje i koncentracije s opširnijom upotrebom elektroničkih uređaja.

Sažetak

ADHD je neurofiziološki poremećaj čiji uzrok još nije točno određen. Na pojavu ADHD utječe neurofiziološka struktura mozga, a kao važan čimbenik i okolina. Broj djece s ADHD je zadnjih godina strmo narastao, kao što se i povećava dio vremena kojeg djeca i adolescenti prežive u doticaju s elektroničkim medijima. Računalne igre, crtani filmovi i ostali medijski sadržaji su se s vremenom promijenili; pratimo sve nasilnije i uzbudljivije sadržaje. Pretjerano uzbuđenje uz praćenje takvih sadržaja s vremenom može dovesti do hipersenzibilnosti na uobičajene podražaje. Posljedično, učenici i adolescenti imaju poteškoće pri izvođenju i praćenju uobičajenih školskih i izvanškolskih aktivnosti. Članak predstavlja korelacije te utjecaj elektroničkih medija na pojavu ADHD. Sažete su teorije te otkrića stranih autora koje pokušavam prenijeti u školski prostor.

Ključne riječi: ADHD, mediji, pozornost, koncentracija, impulzivnost

Pitanja suvremenog društva

Opća javnost je zabrinuta zbog moguće korelacije između česte upotrebe elektroničkih medija i porastom broja djece s ADHD (Schmidt i Vanderwater, 2008). Mediji s kojima se djeca susreću su se korjenito promijenili u zadnjih 40 godina. Crtani filmovi, TV emisije, računalne igre su postali nasilniji, uzbudljiviji te se emitiraju u bitno bržem tempu. Upravo u zadnja četiri desetljeća opažamo i izrazit porast udjela djece s poremećajima pažnje, koncentracije i impulzivnosti (Visser idr., 2014 v Nikkelen, Valkenburg, Bushman i Huizinga, 2014). Šokantno istraživanje je pokazalo da američka djeca i adolescenti od 8 do 18 godine starosti upotrebi elektroničkih medija dnevno namijene 6 sati i 21 minutu, više vremena namjenjuju samo spavanju (Ray in Ram Jat, 2010). Negativni utjecaji su preko medija i Interneta na dosegu ruke u svakom domu, virtualni svijet je lako dostupan za gotovo sve pojedince svih starosti (Ray in Ram Jat, 2010).

Definicija ADHD

Autorice S. Pulec Lah i L. Rotvejn Pajič (2011a, str. 161) ADHD definiraju kao:»Razvojno uvjetovane poteškoće s nedovoljnom pozornošću, hiperaktivnost i impulzivnost koji bitno odstupaju od uobičajene slike ponašanja vršnjaka iste mentalne starosti te pojedinca izrazito ometaju u njegovu funkcioniranju na temeljnim područjima života: učenju, socijalnom te kasnije radnom, označavaju dijagnostičke pojmove hiperkinetički poremećaj, tj. pojam pomanjkanja pozornosti i hiperaktivnost«. Pojam hiperkinetički poremećaj proizlazi iz međunarodne dijagnostičke klasifikacije Svjetske zdravstvene organizacije MKB-10, pojam poremećaj pomanjkanja pozornosti i hiperaktivnost definira međunarodna dijagnostička klasifikacija Američkog psihijatrijskog udruženja DSM V.

Utjecaj elektroničkih naprava, medija

Pregledom strane literature možemo pronaći više teoretskih obrazloženja s kojima je moguće definirati i potvrditi utjecaj upotrebe elektroničkih medija na porast broja djece s ADHD. Ipak je još uvijek premalo empiričkih dokaza i utvrđenja o tome koji su ključni čimbenici upotrebe elektroničkih medija koji utječu na poteškoće s pozornošću, hiperaktivnost i impulzivnost (Nikkelen idr. 2014).

B. A. Primack (2008 u Ray in Ram Jat, 2010) je sa suradnicima utvrdio da gledanje televizije ima važnu ulogu u razvoju djeteta te pri pojavi poremećaja pažnje i koncentracije s/bez hiperaktivnosti. Djeca i adolescenti s ADHD u prosijeku više gledaju televiziju od vršnjaka (Acevedo-Polakovich, 2008 u Ray in Ram Jat, 2010). Izloženost nasilnim sadržajima u medijima je povezana s agresivnim ponašanjem, razmišljanjem, živčanim uzbuđenjem i ljutnjom (Ray i Ram Jat, 2010). J. Johnson (2007 u Schmidt i Vanderwater, 2008) je sa suradnicima istraživao korelacije između vremena gledanja televizije i pojavom poremećaja pažnje. Utvrdili su da adolescenti koji gledaju televiziju više od tri sata na dan spadaju u skupinu rizičnih pojedinaca za poremećaj pažnje. Turski učenici drugog i trećeg razreda koji gledaju televiziju više od dva sata na dan, na ocjenjivačkoj ljestvici CBCL također dosežu slabije rezultate u odnosu na vršnjake koji gledaju televiziju manje od dva sata na dan. (Ozmert idr. 2002 u Schmidt i Vanderwater, 2008). Po izvještajima roditelja djece s ADHD, su ta djeca sposobna gledati televiziju vrlo dugo bez da bi odvratili pozornost i koncentraciju (Sprafkin idr., 1984 u Schmidt i Vanderwater, 2008). I. D. Acevado-Polakovich (2007 u Schmidt i Vanderwater, 2008) je sa suradnicima utvrdio da osmogodišnjaci s potvrđenom dijagnozom ADHD u dvaput više slučajeva imaju televizor u svojoj sobi. Iz toga proizlazi da imaju više dostupa do televizijskih sadržaja. Istovremeno djeca s ADHD koja nemaju televizor u svojoj sobi svejedno više gledaju televiziju nego djeca bez ADHD i bez televizora. Dakle, utvrđeno je da djeca s ADHD prežive više vremena pred televizorom od vršnjaka. Po izvještajima roditelja, djeca s ADHD često gledaju televiziju s roditeljima jer takvo zajedničko druženje ne izaziva konflikte i ne predstavlja dodatan stres za dijete ili roditelja. Što više vremena dijete preživi pred televizorom, s tabletom ili mobilnim telefonom u rukama, to mu manje vremena preostane za kvalitetnije aktivnosti u slobodnom vremenu koje u znatno većoj mjeri pozitivno utječu na njegov cjelovit razvoj, npr. sport, fizički socijalni kontakt, kulturne aktivnosti i vrijeme koje preživi s obitelji (Ray i Ram Jat, 2010; Nikkelen idr., 2014). Elektronički mediji mogu negativno utjecati na razvoj djece koja nisu dovoljno zrela da bi razlikovala fantazijski svijet od stvarnosti. što su djeca mlađa, to su osjetljivija na utjecaj medija – djeca mlađa od 7 godina nisu sposobna jasno razlikovati između stvarnosti i fantazijskog svijeta (Valkenburg i Cantor, 2001 u Nikkelen idr., 2014).

Nasilni sadržaj može pokrenuti pretjerano intenzivno uzbuđenje u djetetovom funkcioniranju. Nakon takve dugotrajne ispostavljenosti djeca postanu neuspješna u funkcioniranju u preostalim aktivnostima (školskim i izvanškolskim) koje ne izazivaju takvo uzbuđenje (Ballard idr., 2006 u Nikkelen idr., 2014). Upravo se preniska razina uzbuđenja kod ostalih aktivnosti manifestira kao poteškoća na području pažnje, koncentracije i hiperaktivnosti (Nigg, 2006; White, 1999 u Nikkelen idr., 2014). Brz tempo prikazivanja pomaka, brzi i mogući slušni podražaji u djetetu bude način funkcioniranja i razmišljanja kod kojih su podražaji uvjetovani s neposrednim i brzim odgovorima. Takav način funkcioniranja može učenika ometati u izvođenju zadataka koji zahtijevaju održavanje i čuvanje pažnje (Lang idr., 2000 u Nikkelen idr., 2014). Čestim ispostavljanjem brzim i snažnim vizualnim i slušnim podražajima te brzom tempu pomičnih slika, se učenici naviknu na snažno senzoričko uzbuđenje što snižava uobičajenu razinu uzbuđenja kod ostalih aktivnosti.

Zaključak

Povećana upotreba medija bez nadzora mora u budućnosti biti jasno prepoznata kao rizični čimbenik za razvoj poteškoća na području pažnje i koncentracije kod djece i adolescenata. Masovni mediji su važno prodrla u domaću okolinu kao i u školski prostor. Interaktivne ploče, interaktivne vježbe, tableti postaju sve atraktivniji i sve češće korišten oblik rada s učenicima. Učenici su obično više unutarnje motivirani kod takvog oblika rada. Uz to treba očuvati svijest o tome da trenutno ne postoje empirički dokazi s kojima bi utemeljili veću učinkovitost i kakvoću takvog načina poučavanja u odnosu na klasični pristup. Dakle, učitelj je stručnjak koji pažljivo planira sadržaj i trajanje rada s elektroničkim medijima te ih upotrebljava kao dopunski, svakako ne kao središnji ili jedini oblik rada. S. Pulec Lah i L. Rotvejn Pajič (2011b) pojašnjavaju da su za učenike s ADHD još uvijek korisni tradicionalni pristupi, tj. da unutar školskog sata izmjenjujemo aktivnosti koje zahtijevaju intenzivnu mislenu usredotočenost s manje zahtjevnim, opuštajućim aktivnostima. Poželjno je mijenjanje oblika zadataka, tempa rada i pomagala, učenicima ponudimo mogućnost izbora kod zadataka i s time potičemo usredotočenost i ustrajanje pri zadatku. Kad uvodimo promjene u procesu učenja, moramo paziti na održavanje jasne i pregledne strukture tijeka aktivnosti to jest zadataka.

Literatura

  1. Nikkelen S. W. C, Valkenburg P. M., Bushman B. J. in Huizinga M. (2014). Media use and ADHD-related behaviours in children and adolescents: a meta-analysis (50), 2228 – 2241.
  2. Pulec Lah, S., Rotvejn Pajič, L. (2011a). Prepoznavanje in diagnostično ocenjevanje motenj pozornosti in hiperaktivnosti. V L. Magajna in M. Velikonja (ur.), Učenci z učnimi težavami – prepoznavanje in diagnostično ocenjevanje (str. 161 – 187). Ljubljana: Pedagoška fakulteta Univerza v Ljubljani.
  3. Pulec Lah, S., Rotvejn Pajič, L. (2011b). Spodbujanje učne uspešnosti učencev z učnimi težavami zaradi motnje pozornosti in hiperaktivnosti. V  M. Košak Babuder in M. Velikonja (ur.), Učenci z učnimi težavami: Pomoč in podpora (str. 158 – 175). Ljubljana: Pedagoška fakulteta Univerza v Ljubljani.
  4. Ray, M. in Ram Jat K. (2010). Effect of electronic media on children 47 (17), 561 – 568.
  5. Schmidt M. E. in Vanderwater E. A. (2008). Media and attention, cognition, and school achievement (18)1, 63 – 85.

Upotreba "smart telefona" kod nastave povijesti

kristina_VR

Kristina Vrtovec Repič

Upotreba mobilnog telefon u razredu zvuči gotovo “bogohulno”: Svi znamo da je telefon u razredu zabranjen. U Sloveniji su telefoni tijekom nastave zabranjeni u većini škola, dok se njihova upotreba tolerira tijekom pauze. Praksa profesora u provedbi te zabrane je različita. Neki, više ili manje, zahtijevaju da imaju učenici telefon u torbi, neki zahtijevaju, da učenici telefone na početku nastave ostave u za to pripremljena mjesta u razredu, neki profesori čak sami čuvaju telefone. U posljednje vrijeme je u nekim učionicama čak postavljen znak, da je upotreba telefona zabranjena.

Međutim, budući da pametni telefon više nije samo uređaj za pozive i slanje poruka, nego omogućuje im dostup do interneta i pruža mnoge druge potencijalne koristi, odnosno gotovo zamjenjuje kalkulator, korištenje telefona bi morali ponovo evaluirati i za njegovu upotrebu postaviti nove smjernice. Zato sam u praksi pokušala istražiti kako upotrijebiti pametni telefon u nastavi za dobrobit učenika.

U školskim pravilima Školskog centra Nova Gorica, gdje predajem, izričito stoji: “Da je zabranjeno korištenje osobnih uređaja za povezivanje preko telekomunikacijske mreže i druge ometajuće uređaja za vrijeme nastave. Korištenje multimedijskih uređaja tijekom nastave dopušteno je samo, ako je dogovoreno s profesorom određenog predmeta. “(Školska pravila elektrotehnike i računarskih škola, članak 2.a). Tako škola dopušta upotrebu telefona, ako je to u skladu i uz izričito dopuštenje profesora.

Ključne riječi: smartphone, upotreba informacijska i komunikacijska tehnologija (IKT) u nastavi, motivacija, neovisnost, inovacija.

Zašto telefon koristiti za lekcije?

Živimo u informacijskom društvu i gotovo svaki učenik ima svoj smartphone. Prema Statističkom uredu Republike Slovenije, 95% mladih od 16 do 24 godine koristi smartphone za pristup internetu. (Https://safe.si/ucitelji/mobilni-telefoni-in-pouk). Generacija djece u srednjoj školi već je rođena u “digitalnom svijetu”. Tehnologija je blizu njih i kod korištenja tih sprava ta generacija već premašuju njihove roditelje i profesore. Mladi su aktivni na društvenim mrežama, komentiraju, stvaraju različite profile, brzo dobivaju informacije i ne obraćaju previše pozornosti na njihovu kvalitetu. Današnji mladi ljudi žele suradnju i aktivno sudjelovanje u svemu što dotakne njihove živote. (Flogie, 2016). Profesori također trebaju biti svjesni toga pri planiranju nastave. Učenici tako žele aktivno sudjelovati u razredu, sudjelovati u procesu traženja i provjere informacija. Pametni telefon se ovdje korisno može koristiti kao alat za učenje. Putem interneta učenici mogu pristupiti znanju iz različitih izvora, aktivni su i kreativni.

Ključni razlozi za korištenje suvremene informacijske i komunikacijske tehnologije (ICT) u razredu su po mome mišljenju:

  • Koristeći sve oblike IKT poboljšavamo motiviranost učenika da uče. Uspješna motivacija je ključ uspješnog učenja! U nastavi povijesti u tehnički orijentiranoj školi stalno se pitam kako motivirati učenike. A upotreba suvremenih informacijskih i komunikacijskih tehnologija može biti način poticanja interesa učenika za materijale za učenje. U prošlosti smo uveli film, radio, televiziju, računalo, što je znatno poboljšalo obrazovni proces. Pametni telefon je nadogradnja toga u našem vremenu. Profesor bi trebao stvoriti dobru okolinu za učenje i biti motivator koji uzima u obzir interes učenika. Nažalost, istraživanja pokazuju, da slovenska djeca ne vole školu. (Flogie, 2016). Upotreba IKT koja omogućuje svakom djetetu da istražuje, napreduje u vlastitom ritmu i poštuje se kao osoba, može poboljšati te rezultate.
  • Koristeći IKT poboljšavamo digitalnu pismenost učenika. Pojam digitalne pismenosti znači znanja, umijeća i vještine, koje su nužne za korištenje IKT. Današnja generacija mladih ljudi je izložena velikim količinama podataka, a teško je razlikovati izvorne i lažne informacije. Efikasno prihvaćanje, procjena i obrada informacija u primijenjenom znanju i sposobnost rješavanja problema u stvarnom okruženju ključne su vještine. Mladi trebaju steći ovo umijeće, znanja i vještine u obrazovnom procesu, jer će ih lakše uključiti u tržište rada. (Stanojev, Florjančič, 2018).
  • Učenike učimo kritičnu upotrebu tehnologije, razvijamo kritičnost resursa. Kada učenici samostalno traže informacije na mreži, moraju provjeriti izvore i ispravno ih citirati.
  • Korištenjem IKT povećavamo kreativnost i inovativnost učenika. U ovim dvjema kompetencijama je Slovenija daleko ispod evropskog prosjeka.

Škole se često boje, da upotreba IKT siromaši socijalnu interakciju između profesora i učenika, pa i samih učenika. Mnoga istraživanja se s tom tezom ne slažu, ali samo u slučaju, da se ta tehnologija upotrebljava pametno. U tom slučaju se uloga profesora ne smanjuje, već mijenja. Profesor priprema kvalitetne e-materijale, usmjerava učenike, daje povratne informacije, manje objašnjava i pojašnjava, te organizira, komentira i animira više. (Flogie, 2016). Informacije koje učenici stječu kroz upotrebu IKT trebaju biti testirani radeći u parovima ili grupama, čime se jačaju socijalne vještine.

Poteškoće u korištenju telefona kod nastave

Do nedavno smo imali pristup do interneta samo s računalima, a sad većina upotrebljava pametne telefone ili tablete. U svakodnevnoj uporabi telefona u učionici, postoje zahtjevi i problemi:

  • Svi učenici u učionici moraju imati pametni telefon. Ako ga ne posjeduje, mora mu se kao alternativu ponuditi upotreba knjigovodstvenog materijala.
  • Učenici moraju imati neograničeni pristup mobilnim podacima (što je danas gotovo svakodnevnica).
  • Telefon ima manji zaslon, čime je teško čitati i pregledavati mrežne stranice. Tu se postavlja pitanje jesu li e-materijali prilagođeni za korištenje na telefonu.
  • Čitanje na manjem zaslonu je sporije (25 posto sporiji nego čitanje knjige), jer je telefon u osnovi posvećen glasovnoj i tekstovnoj komunikaciji (Krašna, 2015).
  • Čitanje na zaslonu je opterećenje očiju.

Primjeri korištenja pametnog telefona u nastavi povijesti na srednjoj tehničkoj školi

1. Najjednostavniji način korištenja pametnog telefona za lekciju, kojeg se ja poslužujem, je traženje informacija putem interneta. Na početku lekcije, kažem temu o kojoj ćemo razgovarati i saznati prethodno znanje učenika. Tada ti pokušavaju postaviti pitanja koja su od interesa za nas – zapisujem pitanja na ploči. Učenici zatim neovisno pretražuju informacije na internetu i to bilježe, s time što moraju navesti mjesto (izvor) i kritički procijeniti je li izvor vjerodostojan. Kada dobiju osnovne informacije, učenici u parovima uspoređuju svoje nalaze. Na kraju nastave učenici daju odgovore, a zajedno stvaramo sažetak.

2. Učenici na mreži čitaju članak prema mojim uputama. Dobar primjer ovog materijala su članci o 100. obljetnici fronta na rijeci Soči, gdje se odigrala jedna većih bitaka 1. Svjetskog rata., koje nalazimo na stranici nacionalne radio-televizije (www.rtvslo.si). Učenici mogu tamo pročitati različite članke (na primjer, o upotrebi životinja u toj bitci, o izbjeglicama, opasnostima lavina..) i potom napraviti sažetak, koji pročitaju školskim kolegama. Na taj način se smanjuje opseg fotokopiranja.

3. Korištenje online alata, kao što je Kahoot. Potonji dopušta stalnu provjeru znanja i znanja učenika. Učenici na početku ili kraju klase rješavaju kviz. Na taj način kao profesor saznam koliko razumiju materijal za učenje predmeta, a oni i sami primaju povratne informacije o stečenom znanju. Takav način rada je zabavan, jer učenici vole koristiti suvremenu tehnologiju i natjecati se jedni s drugima.

4. Pristup interaktivnim web stranicama (npr. E-materijali). Ministarstvo obrazovanja Republike Slovenije je sve od 90. godina kroz različite projekte uvelo moderne informacijske i komunikacijske tehnologije školama. Mnogi e-materijali razvijeni su kroz razne projekte, koji su dostupni besplatno. Kao primjer upotrebe mogu navijesti lektire o liječenju Rimljana na slovenskom teritoriju. Materijal je dostupan na webu: http://egradiva.gis.si/web/1.-letnik-godovina/anticna-desiscina. Učenici se za uvodnu motivaciju bave pitanjima, koja su od interesa za nas o razdoblju Rimljana na slovenskom teritoriju. Potom pretražuju web stranicu putem pametnog telefona i sami traže odgovore. Tijekom školskog sata slijedim učenike i usmjeravam ako imaju problema. Na kraju sata sastavimo sažetak i provjeravamo zapis u bilježnici.

Što misle učenici?

Među učenicima druge godine programa Computer Techniques, provela sam kratki pregled u kojem su učenici napisali pozitivne i negativne strane korištenja telefona u razredu. Navodim najčešće odgovore:

Među pozitivnim, istaknuli su:

  • Zanimljivo
  • Interaktivno
  • Privlačno za učenje
  • Sviđa mi se
  • Jednostavno i brzo traženje podataka
  • Zanima me više
  • Sjećam se više
  • Možemo naučiti više nego iz udžbenika
  • Zabava
  • Samostalniji sam
  • Više slika i mapa za bolji pregled
  • Istraživanje
  • Učiš se sam
  • Opuštenije
  • Pristup različitim izvorima

Među negativnim:

  • Potrebno je puno vremena, brže je ako profesor objasni
  • Previše podataka
  • Mogu pogriješiti, ako ne postoji web stranica
  • Nepouzdane informacije
  • Distrakcija (skretanje pozornosti zbog drugih poticaja)
  • Ne treba pisati sve, zbog čega možeš pogriješiti bit
  • Loše za oči
  • Težko razlikujemo značajne informacije od ne toliko značajnih

Zaključak

Iz dosadašnjeg iskustva s upotrebom pametnog telefona u razredu i od odgovora mojih učenika, koje sam dobila preko kratke ankete, mogu tvrditi, da možemo pametne telefone upotrijebiti kao pomoć za učenje. Učenici su kod rada s telefonom više motivirani za rad, vole raditi, osjećaju se kao aktivni sudionici lekcije, tijekom nastave su opušteniji i uživaju u potrazi za novim znanjem. Kao društveni znanstvenik nemam (ili imam jako rijetko) mogućnosti za rad u računalnoj učionici, zapravo sam ovu priliku dobila baš zbog pametnog telefona.

Literatura

  1. Stanojev, Sašo, Florjančič, Viktorija. (2018). Digitalna pismenost srednješolcev. Koper: Založba Univerze na Primorskem.
  2. Flogie, Andrej. (2016). Vpliv inovativnega izobraževanja in informacijsko-komunikacijske tehnologije na spremembe pedagoške paradigme: doktorska disertacija. Maribor. E-dostop: https://dk.um.si/IzpisGradiva.php?id=64541
  3. Krašna, Marjan. (2015). Izobraževanje v digitalnem svetu. Maribor: Zora.
  4. http://www.mizs.gov.si/si/delovna_podrocja/direktorat_za_investicije/ikt_v_solstvu/e_gradiva
  5. http://egradiva.gis.si/web/1.-letnik-zgodovina/anticna-dediscina. Dostop dne 5. 11. 2018
  6. https://safe.si/ucitelji/mobilni-telefoni-in-pouk . Dostop dne 5. 11. 2018