Konstruktivističko poučavanje

matematike

alenka_plevnik

Alenka Plevnik

Sažetak

Učitelji u školi ne težimo samo k tome da bi učenicima predali čim više znanja i informacija, već k tome da je to pridobiveno znanje kvalitetno i prije svega upotrebljivo. Zbog toga je zadatak suvremenog učitelja, da u poplavi informacija i podataka kritično presudi što je ono važno za gradnju kvalitetnog i upotrebljivog znanja kod učenika.

Konstruktivizmom se bavio još i Piaget, koji kaže, da ljudi svjesno stvaraju znanje. To znači, da svoje znanje dobivamo na temelju iskustava. Kod konstruktivizma je naglasak na dobivanju znanja kao posljedice mentalne aktivnosti kroz vlastita iskustva. Konstruktivizam zagovara tezu, da znanje ne možemo nekome dati, već da ga moramo sami s vlastitom mentalnom aktivnošću izgraditi i oblikovati (Buh, 2015).

Ključni pojmovi: konstruktivizam, matematika, učitelj, učenje.

Abstract

Teachers at school try not only to pass onto students as much knowledge and information as possible, but in particular to ensure the knowledge obtained is solid and useful. Therefore, the task of the teacher today in our society, flooded with a wealth of information, is to demonstrate critical judgement in choosing what is essential for building up quality knowledge that can be applied.

Constructivism is a field of study explored already by Piaget who said that knowledge is actively created, meaning that it is gained through experience. Constructivism stresses the importance of gaining knowledge through thinking activity triggered by our own experience. It sets off with a premise that knowledge cannot be given to anyone, but that it should be built up and formed by one’s own thinking activity. (Buh, 2015).

Key words: constructivism, mathematics, teacher, studying.

1. Uvod

Konstruktivistično zasnovana nastava je usredotočena na učenika, na njegovo prethodno znanje, iskustva i mentalne strukture. Učenik je aktivan sudionik učenog procesa te je odgovoran za svoja znanja i iskustva. Kod konstruktivizma ne postoji klasičan prijenos znanja od učitelja do učenika, već je važna poticajna okolina, koju osmišljava i priprema učitelj. Ta okolina učeniku omogućuje samostalno prikupljanje znanja (Buh, 2015).

2. Konstruktivizam

Konstruktivizam zagovara kvalitetno pridobiveno znanje, što znači, da je bolje, da dijete poznaje manju količinu korisnih podataka i znanja, nego veću, koju vrlo brzo izgubi odnosno zaboravi (Marentič-Požarnik, 2004). Jedna od strategija učenja, koju predlažu konstruktivisti je neprestano pokretanje kognitivnog sukoba. Pokrećemo ga sa smislenim postavljanjem pitanja ili sa sociokognitivnim konfliktom. Učenici prognoziraju rezultate koji u krajnosti mogu biti suprotni njihovim prognozama. Tako nastaje konflikt između učenikove pojmovne strukture i rezultata eksperimenta što potiče izazove za razmišljanje. Na taj način učenici osjete potrebu za širenjem svoga znanja (Žakelj, 2003).

Sam konstruktivni sukob, koji izazovemo kod učenika nije dovoljan, ako znanje u nastavku posreduje učitelj. Učenici s vlastitom mentalnom aktivnošću, sa samostalnim otkrivanjem, odnosno sa odgovarajućim vodstvom od strane učitelja, samostalno dolaze do rezultata i bogate vlastita poimanja. (Žakelj, 2003).

Cilj konstruktivizma je bolja kvaliteta znanja svih sudionika u procesu učenja. Znanje ne znači samo znati, već i razumjeti, kritički procijeniti te znati upotrebljavati pridobiveno. Konstruktivistični didaktični model treba aktivnog učitelja s aktivnim načinom poučavanja. Najvažnija nit vodilja je, da dijete gradi svoje znanje s vlastitim iskustvima, ali također je važna i okolina za učenje (Buh, 2015).

2.1. Faze poučavanja kod konstruktivizma

Kod konstruktivizma je temelj učenikovo predznanje i njegova iskustva. Takvo se poučavanje odvija u sljedećim fazama:

  • Otkrivanje već postojećih djetetovih ideja, na temelju kojih učitelj odabire ciljeve, temu, sadržaje.
  • Planiranje aktivnosti i iskustava, koje će djetetu pomoći oblikovati i nadograditi znanje.
  • Promjena prvotnih djetetovih zamisli. Dijete promjenu osvijesti i utvrdi nova usvojena znanja (Slomšek, 2009).

2.2. Uloga učenika i učitelja kod konstruktivističke nastave

U prvom planu konstruktivističkog modela je interaktivni odnos između učitelja i učenika. Učitelj vodi i usmjerava učenika na putu do postizanja postavljenih ciljeva. Učitelj priprema situacije, u kojima učenici sa svojom vlastitom mentalnom aktivnošću grade znanje. Zadatak učitelja je, da stvori uvijete uz koje može doći do učenja i u kojima će učenik oblikovati znanje. Glavni zadatak učitelja je da pripremom konkretnih aktivnosti zaintrigira učenike, da postanu aktivni (Velikonja, 2004).

Kod takvog načina poučavanja moraju učenik i učitelj imati povjerljiv odnos kao partneri. Takav način poučavanja od učitelja zahtjeva više priprema, znanja, kreativnosti, prilagodljivosti, otvorenosti i sposobnost probuđivanja zanimanja i entuzijazma (Buh, 2015).

Konstruktivistični način poučavanja temelji se na zajedničkom radu učenika i odraslih. Učiteljeva uloga je, da učeniku pruža potporu i potiče ga na razmišljanje. Učenici izvode aktivnosti, učitelj promatra iz pozadine, ali je uvijek tu na raspolaganju, ako učenici trebaju pomoć.

2.3. Metode konstruktivističkog poučavanja

Kod konstruktivističkog poučavanja ne možemo govoriti o tipičnim konstruktivističkim metodama. Primjerene su sve metode, ako te kod učenika potiču razmišljanje, nove spoznaje, proširuju interese i šire horizonte. Metode konstruktivističkog poučavanja su:

  • projektna nastava,
  • igra uloga,
  • suradničko učenje,
  • terenski rad,
  • problemska nastava. (Marentič-Požarnik, 2008).

2.3.1. Projektna nastava

Ovaj način rada povezuje učiteljevo nastavno vodstvo i uključuje samostalan rad učenika. Učitelj ima ulogu inicijatora, suputnika, pomoćnikSlika 1a i vodi aktivnosti učenika, učenici su glumci i preuzimaju odgovornost za svoj rad. Kod ove metode dolazi do povezivanja znanja pridobivenog na nastavi, sposobnosti i spretnosti sa znanjima, koje učenici pridobivaju sa iskustvima. (Klun, 2015).

Slika 1. Projektna nastava

2.3.2. Igra uloga i simulacija

Učenje se kod ove metode odvija s aktivnim uključivanjem pojedinaca u proces mišljenja, doživljenja, djelovanja i vrednovanja. Učenje proizlazi iz učenikovih iskustava i njegovog prethodnog znanja (Klun, 2015).

Slika 3Ovom metodom učenici rješavaju konkretne probleme u zamišljenim životnim situacijama. Uče kako se ponašati u nepredvidivim situacijama, kad je teoriju potrebno upotrijebiti u praksi.

Slika 2. Igra uloga – trgovina

2.3.3. Suradničko učenje

O suradničkom učenju govorimo kada učenici rade u manjim skupinama s namjerom, da bi se dosegnuo zajednički cilj. Učenici dobivaju od svojih vršnjaka važne informacije, uzorke, strategije (postupke) rješavanja i načine razmišljanja. (Marentič-požarnik, 2000).

Takvo učenje utječe na poboljšanje školskih postignuća, socijalni i emocionalni razvoj pojedinca, pomoć vršnjaka, veću unutarnju motivaciju, manjak straha i bolju razrednu klimu. (Peklaj, 2001).

Slika 2Slika 3. Suradničko učenje

2.3.4. Terenska nastava

Terenska nastava je metoda, koja je učenicima veoma zanimljiva, aktivira njihove mentalne procese i omoguća neposredan dodir s problemima i pojavama. Učenje se odvija u stvarnom, realnom okruženju i potiče sudjelovanje. Ovdje pripada i promatranje različitih pojava u prirodi, mjerenje različitih vrijednosti, fotografiranje i prikupljanje različitih podataka. (Radanovič, 2009).

2.3.5. Problemska nastava

Kod problemske nastave dolazi do neposrednog vođenog učenja, kojeg čine neposredne i posredne problemske situacije. U središtu je učenik, do novih spoznaja Slika 4dolazi traženjem, razmišljanjem, argumentiranjem, provjeravanjem. Problemska nastava je najkreativnija kada učenici sami traže načine i postupke rješavanja. Kod problemske nastave se razvija posebna vrsta mišljenja – kreativno mišljenje. (Strmčnik, 1992).

Slika 4. Problemska nastava

3. Zaključak

Činjenica je, kako je već i spomenuto u tekstu, da je nastavni plan i program zasnovan na način koji od učitelja zahtjeva, da učenicima posreduje čim veću količinu informacija. Pitanje koje se postavlja je, je li smo kao učitelji sposobni prijeći tu granicu i sa svojom autonomnom prosudbom odvojiti važno od manje važnog, potražiti suštinu i djeci omogućiti gradnju od temelja, da postanu snažni i čvrsti? Mnogi učitelji se na to još nisu odvažili, međutim ima ih dosta koji su hrabro zakoračili na put konstruktivističkog poučavanja. Tradicionalni način poučavanja će i dalje biti prisutan, ali ako ćemo u njega uključivati elemente konstruktivizma, neće biti i dalje tako krut i usmjeren samo na sadržaj koji treba obraditi.

4. Literatura

  1. Buh, D. (2015). Konstruktivistični prostop pri poučevanju temperature in toplote v 5. razredu OŠ. [Magistrsko delo]. Univerza v Ljubljani, Pedagoška fakulteta.
  2. Klun, N. (2015). Projektno delo pri pouku matematike. Didakta. 25(184), 36-37.
  3. Marentič-Požarnik, B. (2000). Psihologija učenja in pouka. Andragoška Spoznanja 6(4), 150-152.
  4. Marentič-Požarnik, B. (2008). Konstruktivizem na poti od teorije spoznanja do vplivanja na pedagoško razmišljanje, raziskovanje in učno prakso. Sodobna pedagogika 59(4), 28-51.
  5. Peklaj, C. (2001). Sodelovalno učenje ali Kdaj več glav več ve. Ljubljana, DZS.
  6. Radanovič, A. (2009). Terensko delo pri pouku družbe. [Diplomsko delo]. Univerza v Mariboru, Pedagoška fakulteta.
  7. Slomšek, U. (2009). Primeri konstruktivističnega poučevanja pri predmetu spoznavanje okolja. [Diplomsko delo]. Univerza v Mariboru, Pedagoška fakulteta.
  8. Strmčnik, F. (1992). Problemski pouk v teoriji in praksi. Didakta, Ljubljana.
  9. Velikonja, M. (2004). Konstruktivizem v šoli in izobraževanje učiteljev. AS Andragoška spoznanja, 10(3), str. 66-67.
  10. Žakelj, A. (2003). Kako poučevati matematiko. Ljubljana: ZRSŠ.

Inovativna, interaktivna

i interdisciplinarna nastava

nadaR_brankoR

Nada Ratković i Branko Rumenović

Sažetak

Današnje promjene u obrazovanju stavljaju naglasak na prilagodbu novim informacijsko-komunikacijskim tehnologijama, aktivnim oblicima učenja i inovativnim metodama koje su usmjerene na učenika, njegove potrebe, interese i motive, potiču kreativnost, komunikaciju, samostalnost i kritičko mišljenje te koriste elemente igre i zabave u poučavanju. U radu se govori o suradnji Srednje strukovne škole ban Josip Jelačić iz Sinja i Gimnazije i strukovne škole Bernardina Frankopana iz Ogulina.

Ključne riječi: online nastava, virtualna suradnja, projektna nastava.

Uvod

Nastavnici suvremene škole permanentno traže nove načine osuvremenjivanja nastave i razvoja kompetencija. Dobro rješenje je inovativna virtualna i projektna umreženost škola, tzv. interaktivni i interdisciplinarni koncept među školske suradnje, koji se može integrirati u svaki školski kurikulum. Novonastala situacija uzrokovana pandemijom COVIDA-19 uzrokovala je promjene u izvođenju nastave u virtualnoj učionici u odnosu na uobičajenu nastavu. Online nastava postavila je nove zahtjeve za brzu implementaciju IKT-a i integraciju digitalne tehnologije bez vremena za upoznavanje mogućnosti i principa korištenja pojedinih web alata.

Koncept online nastave

U vrijeme pandemije COVID-a 19, škole iz Sinja i Ogulina započele su zajedničku suradnju, komunikaciju, razmjenu znanja i iskustava u učenju među nastavnicima. Zajednička suradnja potiče razvoj, prijenos i provedbu inovativnih praksi te provedbu zajedničkih inicijativa kojima se promiču suradnja, suradničko učenje i razmjena iskustva na nacionalnoj i europskoj razini. Škole su se zbližile i kao nositeljice oznake eTwinning škola u područjima digitalne prakse i kao službeni partneri European Vocational Skills Week (EVSW) u inovativnom i kreativnom nastavi te promicanju stalnog stručnog usavršavanja nastavnika i učenika.

U suvremenoj školi, danas je poželjno da se metode učenja češće mijenjaju i dopunjuju s drugim metodama poučavanja i prikladnom digitalnom tehnologijom za učenike i nastavnike, kako bi se podigla razina motivacije i ostvarili planirani odgojno-obrazovni ishodi učenja i očekivanja međupredmetnih tema. Pri provođenju nastavničke prakse primjenom suvremenih pristupa i integracije informacijsko-komunikacijske tehnologije u učenju i za poučavanju želi se ojačati suradnja i razmjena znanja među školama za unapređenje nastavnog procesa. Polazeći od upotrebe inovativnih nastavnih metoda i primjene IKT-a u virtualnoj i projektnoj nastavi, pretpostavlja se kreativnost, inovativnost i modernizacija uz ciljano korištenje IKT-a svih sudionika čime se razvijaju digitalne, jezične, komunikacijske i strukovne kompetencije.

Tijekom virtualne suradnje korišteni su Office 365 (Teams, Yammer, Forms), različiti web2.0. alati (Padlet, Lino, Popplet, Google Obrazac, Powtoon, Kahoot,Canva, Issue i Youtube) i eTwinning (TwinSpace) platforma za provedbu projekata. Karakteristike i mogućnosti korištenih alata omogućavaju dokumentiranje sadržaja u različitim formatima (tekst, audio, video, grafika). Upoznavanje s mogućnostima web 2.0. alata za kreiranje digitalnih sadržaja omogućava razlikovanje različitih načina izražavanja putem digitalnih sredstava ovisno o potrebama projektnih aktivnosti.

Pri prijelazu na online nastavu najveći problem su bile tehničke poteškoće i to preveliko opterećenje interneta. Na početka nastave većina učenika je imao problem preopterećenih platforma za učenje, što je brzo riješeno. Učenici slabijeg materijalnog statusa nisu imali računalo, pa su škole učenicima podijelile tablete ili računala iz računalnih učionica. Postoje i učenici koji su online nastavu pohađali preko mobitela, a s obzirom da žive u mjestima koji su dislocirani vrlo često nisu imali signala za mobitel. Kod nekih učenika je problem bio mnogobrojnosti školaraca u obitelji i nisu mogli odrađivati pravovremeno nastavu jer su imali ograničen raspored rada u kući. Jedan mali dio učenika susreo se s problemom poznavanja stranog jezika. Radni jezik eTwinning projekta je Engleski jezik, pa je dio učenika s malim poteškoćama odrađivao određene zadatke upravo zbog slabog poznavanja stranog jezika. Kao moguće probleme i ograničenja upotrebe digitalnih alata u nastavi navode se nedovoljna razina informacijske pismenosti i računalne kompetencije svih sudionika u nastavnom procesu. Navedena ograničenja analiziraju se upotrebom različitih anketnih upitnika o nastavi na daljinu za učenike, nastavnike i roditelje.

Digitalno okruženje u kojem se provodi projektna nastava kao složeni oblik nastave u kojoj učenici zajedno s nastavnikom obrađuju neku temu kroz različite aktivnosti s ciljem postizanja točno određenog cilja u određenom vremenskom periodu pretpostavlja uporabu IKT-a.

Primjer iz prakse

Kao što je već navedeno, nastavnici iz Sinja i Ogulina surađivali su na različitim projektima i obilježavanju različitih aktivnosti. Najveća suradnja ostvarena je na eTwinning projektu Life & Money u školskoj godini 2019./2020. Za svoj angažman profesori su nagrađeni Nacionalnom i Europskom oznakom kvalitete.

Suradnja se nastavlja i dalje, pa su se tako škole iz Sinja i Ogulina uključile u Climate Action Project te u različite eTwinning projekte kao što su: History & Business, All Days Together, Prikazani organizmi na novce. Zajedničkim snagama nastavnici pokreću i organiziraju aktivnosti u eTwinning projektu Breathe deeply and Think clearly, na kojemu trenutno vrlo aktivno rade vodeći računa o e-sigurnosti učenika. Osim kroz projekte nastavnici i učenici sudjeluju u obilježavanju različitih nacionalnih i međunarodnih događaja u virtualnom okruženju kao što su Svjetski Dan Statistike, Europski tjedan strukovnih vještina stečenih u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju, Dan sigurnijeg interneta, Erasmus dani, Svjetski i Europski tjedan novca.

imageSlika 1. eTwinnig projekti
Izvor: vlastita fotografija

Kroz primjere dobre prakse nastavnici prate i provjeravaju ostvarivanje zadanih ishoda i međupredmetnih tema provodeći vrednovanja. Vrednovanje za učenje provodi se praćenjem rada i napretka učenika u online okruženju pomoću e-portfolija. Vrednovanje kao učenje provodi se vršnjačkim vrednovanjem rezultata rada učenika i samovrednovanjem. Vrednovanje naučenog provodi se vrednovanjem učeničkih radova, audio, video i/ili ppt prezentacija.

Nastavnici rado dijele svoja znanja, iskustva i vještine. Tako su organizirali nekoliko webinara u eTwinning grupama Statistics at Schools i School Leadership. Osim webinara na eTwinningu nastavnici su sudjelovali na CARNET konferenciji gdje su predstavili svoju suradnju na predavanju Koncept Online nastave 3In. Suradnja dviju škola se predstavlja na stručnim županijskim i međužupanijskim vijećima diljem Republike Hrvatske. Isto tako, nastavnici su vrlo aktivni na raznim međunarodnim simpozijima, konferencijama, radionicama i predavanjima gdje predstavljaju praktične primjere suradnjeimage u raznim strukovnim predmetima koji su uključeni i u školski kurikulum.

Slika 1. Suradnja Sinja i Ogulina
Izvor: vlastita fotografija

Zaključak

Škole iz Sinja i Ogulina ostvarile su izvrsnu virtualnu i projektnu suradnju „u novom normalnome“. U budućnosti planiraju nastaviti zajednički rad na osuvremenjivanju, razvoju i implementaciji novih inovativnih metoda i informacijsko-komunikacijskih trendova. Naime, danas je poželjno da se metode učenja češće mijenjaju i nadopunjuju s drugim metodama poučavanja i IKT-om kako bi se podigla razina motivacije učenika i ostvarili odgojno-obrazovni ciljevi, ishodi učenja i očekivanja međupredmetnih tema.

Office 365, web 2.0 alate i TwinSpace koristiti će se i u budućnosti s obzirom na dosadašnje pozitivno iskustvo i velike pedagoške mogućnosti. Za nove projektne aktivnosti koristit će se digitalna platforma LMS Loomen, virtualna učionica kao prostor za komunikaciju, suradnju, razmjenu ideja, znanja i iskustava, konstruktivne rasprave i razmjenu sadržaja.

Upotreba informacijsko komunikacijskih tehnologija i suvremenih pedagoških metoda omogućava personalizirano okruženje za međusobnu suradnju i komunikaciju, jednostavno dijeljenje materijala kreiranih korištenjem različitih digitalnih alata i razmjenu primjera dobre prakse. Pri provođenju ovog pristupa nastave učenici i nastavnici razvijaju digitalne, jezične, komunikacijske i strukovne kompetencije.

Literatura

  1. eTwinning projekt Life & Money, https://live.etwinning.net/projects/project/205038
  2. eTwinning projekt Breathe deeply & Think clearly, https://live.etwinning.net/projects/project/229898
  3. eTwinning grupa Statistics at Schools, https://live.etwinning.net/groups/group/96091
  4. Srednja strukovna škola bana Josipa Jelačića, Sinj, http://ss-strukovna-banajosipajelacica-sinj.skole.hr/
  5. Gimnazija i strukovna škola Bernardina Frankopana, Ogulin, http://www.gimnazija-strukovnabfrankopana-ogulin.skole.hr/
  6. CARNET korisnička konferencija CUC 2020, https://radovi2020.cuc.carnet.hr/modules/request.php?module=oc_program&action=summary.php&id=173

Minecraft svijet za učenje

gordanaS_gordanaL

Gordana Sokol i Gordana Lohajner

Sažetak

Slika 1. LogoUz igru se sve čini lakše i jednostavnije. Igra kao nastavna metoda ima pozitivan utjecaj na emocionalni razvoj djeteta, na motivaciju, na poticanje mašte i kreativnosti. Djeca uz igru uče na zabavan način bez osjećaja prisile. Minecraft: Education Edition pokazao se idealan za poučavanje jer potiče STEM vještine i maštu te omogućuje suradnju i rješavanje problema u različitim predmetima. U članku ćemo predstaviti koje su prednosti korištenja Minecraft: Education Edition u odgojno-obrazovnom programu te kako krenuti.

Ključne riječi: Minecraft, igra, učenici, prednosti.

Zašto Minecraft u podučavanju?

Nastavnici su svjesni kako današnje učenike je teško motivirati za nastavne sadržaje. Igre su samo jedan od načina koje nam pomažu kako bi ih što više zainteresirali za trenutačno gradivo.

Osim toga, Minecraft omogućuje interaktivno učenje, pruža mogućnost otkrivanja ili istraživanja čime se povećava njihova znatiželja te se potiče aktivno učenje.

Nastavnik pomoću Minecraft može „oživiti“ svoj kurikulum. U tu svrhu, Minecraft: Education Edition uključuje stotine izrađenih Minecraft svjetova koje učenici  i nastavnici mogu preuzeti i zaputiti se u avanturu. Svaki ponuđeni svijet ima:

  • kratki opis svijeta,
  • ishode učenja,
  • opis aktivnosti za učenike, Slika 2. Lekcija
  • što će učenik moći nakon izvršenih zadataka,
  • vještine koje će usvojiti,
  • vrijeme za rješavanje,
  • dob za koju je svijet prikladan,

i na temelju navedenoga možemo odlučiti želimo li ga koristiti u svojem nastavnom procesu ili ne.

Slika 2. Primjer Minecraft svijeta

MorSlika 2. Preuzimanje svjetovaamo istaknuti kako je jedini nedostatak što su svjetovi na engleskom jeziku. Na ovoj mrežnoj stranici možete pronaći i preuzeti svjetove.

Slika 3. Mrežna stranica s ponuđenim  svjetovima po predmetima

Pokretanje edukativne igre je vrlo jednostavno. Dvoklikom miša na preuzetu datoteku ili nakon prijave u Minecraft Education Edition možete učitati svijet klikom na gumb Import.

Svjetovi se mogu igrati bez mrežnog povezivanja, pa se dodatno ne opterećuje mrežna veza na primjer tijekom online nastave.

Postoje svjetovi gdje svaki učenik individualno rješava ponuđene zadatke, ali postoje svjetovi gdje se radi u timovima. Učenici u timovima izgrađuju, surađuju i komuniciraju u sigurnom okruženju te se na taj način razvijaju komunikacijske vještine. Prednost individualnog je što učenici samostalno određuju brzinu igranja prema njihovim sposobnostima i mogućnostima te stječu osjećaj kompetencije i samopouzdanja.

Osim postojećih svjetova, učenici mogu izgraditi svoje vlastite svjetove prema vlastitim željama ili naputcima od strane nastavnika.

Gdje ga možemo primijeniti?

Minecraft svijet možemo koristiti u različitim etapama satova. Ukoliko ga koristimo u uvodnom dijelu sata učenicModelii usvajaju odnosno uče novi nastavni sadržaj, a opet možemo ga primijeniti nakon obrađenog nastavnog sadržaja ili ponavljanja.

Ono što je za nas nastavnike itekako važno, a to je da je primjenljiv u svim oblicima nastave. I u školi – normalnoj nastavi, ili kad smo online, ili u mješovitom obliku nastave.

Slika 4. Primjenjiv u svim oblicima nastave

Vodiči kroz svijet

Kako bi učenici znali što je njihov zadatak u Minecraft svijetu postoje NPCs (engl. Non-NPCPlayer Characters). To su likovi koji nas vode, pomažu i usmjeravaju u samoj igri. Osim što komuniciraju s nama, također pružaju dodatne informacije o lekcijama, savjete ii upute. Desnim klikom miša na NPCs prikazuje se dijaloški okvir kojeg trebamo pročitati kako bi mogli izvršiti zadatak koji se očekuje od nas. Time se kod djece potiče čitalačka pismenost, a svi znamo kako je ona važna i temelj u svim predmetnim područjima. 

Slika 5. NPC

U dijaloškom okviru postoje i URL gumbi čija je uloga da nas vodi do mrežne stranice. Dijaloški okvirVažno je napomenuti kako učenici prilikom toga posjećuju samo provjerene mrežne stranice koje su umetnute u postojećem svijetu ili u svijetu koje je nastavnik odobrio, odnosno dopustio.

Slika 6. Dijaloški okvir

Osim NPCs-a, postoje i ploče čija je također svrha komunikacija unutar igre – upute, ciljevi i dodatne informacije učenicima.

Zaključak

Minecraft: Education Edition je edukativna igra uz koju učenik samostalno ili u grupi pronalazi rješenja, ponekad i pokušajem-pogreškom. Postojeći svjetove koje možete preuzeti, možete uskladiti sa svojim kurikulumom iz predmeta – znanost, tehnologija, inženjerstvo i matematika (STEM), povijest, jezične umjetnosti i digitalno građanstvo. Svrha današnjeg školovanja da promičemo ključne vještine 21. stoljeća, kao što su kreativnost, rješavanje problema i kritičko mišljenje, a prednost korištenja Minecraft je promicanje tih vještina i time ih pripremajući za buduće radno mjesto.

Literatura

1. Minecraft Official Site | Minecraft Education Edition

Izazovi odgoja net generacije

tomislav_cerinski

Tomislav Cerinski

Sažetak

U radu je prikazana podjela populacijskih skupina stanovništva dogovorno od strane demografa i prema istraživanju tržišta. Skupine se razlikuju prema specifičnim načinima razmišljanja i rada, s naglaskom na net generaciju i odgoj i obrazovanje iste. Istaknuta su specifična obilježja, način razmišljanja i izazovi koji su pred nastavnicima kako bi ih se što uspješnije poučavalo s obzirom na njihov brzi ritam života, višezadaćnost (multitasking) i drugačiji način doživljavanja učenja. U radu je prikazano više znanstvenih preporuka o učiteljskim/nastavničkim kompetencijama pomoću kojih se net generaciji može lakše pristupiti.

Ključne riječi: net generacija, obrazovanje, odgoj, suvremena nastava.
Key words: net generation, education, contemporary teaching.

Uvod

Dok je u prošlosti odgoj zapravo bio isključiva zadaća roditelja, u novije vrijeme dolaze sve veći izazovi potaknuti velikim utjecajem informacijsko-komunikacijske tehnologije (IKT) (Krelja Kurelović i sur., 2013). Trenutno je upitno koliko se IKT tehnologije učinkovito i primjereno koriste u nastavi, a nastavnike koji teškom mukom poučavaju populaciju koja jako dobro koristi navedene tehnologije Prensky (2001) naziva digitalnim pridošlicama ili digitalnim imigrantima. Isti autor dodatno navodi da je otegotna okolnost tim nastavnicima način razmišljanja iz pred-digitalnog svijeta što može otežati učinkovitu komunikaciju s učenicima. Rijavec i sur. (2008) u svojoj knjizi navode da sve što nastavnici rade utječe na učenike, pozitivno i negativno, uključujući način rada, odnos prema učenicima, količinu izbora i kontrole koju učenici imaju, mogućnosti za rad i suradnju s drugim učenicima. Povezavši loše korištenje tehnologija kod nastavnika i učeničko praćenje rada nastavnika, može se doći do zaključka da učenici mogu izgubiti poštovanje prema nastavnicima zbog njihovog nesnalaženja sa, za njih, normalnim tehnologijama. U novije vrijeme nastavnik u autoritarnoj školi je dominirajuća ličnost, dok u demokratskim školama osim obrazovanja, nastavnik ima zadatak i odgojnog djelovanja na učenika (Sejtanić, 2016). Što trebaju napraviti nastavnici kako bi bili u korak s tehnologijama? Previšić (2007) ističe važnost osposobljavanja čovjeka za život i cjeloživotno učenje i obrazovanje jer to nije briga samo za vlastitu profesionalnu kompetenciju, nego je i poželjna razina opće kulture. Time nastavnici mogu biti u toku s novim tehnologijama koje im pomažu u poboljšanju produktivnosti i profesionalne prakse (Shahneaz, Akhter i Yasmin, 2014). Korištenje tehnologija i nastavi može biti vrlo korisno, ali se može postaviti i pitanje koliko je to dobra odluka ukoliko se nastavnici loše snalaze u korištenju istih.

Matijević (2017) navodi da je nemoguće ne učiti jer u svakom se životnom i školskom događanju pronađe prigoda za učenje i ujedno ne postoje učenici koji ne voli učiti, ali učenici ne vole prisilu na participaciju u scenarijima u kojima nisu aktivni. Benček i Marenić (2006) navode da je učenicima ocjena glavni motiv učenja. Od nastavnika se očekuje da nastavnici svojim načinom rada, svojim zalaganjem, primjerom ponašanja i stručnom osposobljenošću bude primjer, kako učenicima, tako i društvu općenito, te da nastavnik ima barem relativno visoke intelektualne sposobnosti (Sejtanić, 2016). Postoje velika očekivanja od nastavnika i njihovog načina poučavanja, koji se prema svim istraživanjima trebaju prilagođavati na nove generacije učenika s obzirom na to da učenici imaju sve veća očekivanja od nastavnika.

Prvi primjer odmaka od klasičnog načina učenja je pojam učenja na daljinu, o čemu postoje zapisi već u 18. stoljeću prema kojem je postojao oglas u Bostonu koji nudi obrazovanje iz stenografije pomoću dopisivanja, te se to smatra početkom dopisnog obrazovanja. Huzjak (2010) navodi da je 60-ih godina 20. stoljeća talijanska televizija emitirala radioemisije opismenjivanja, a s vremenom je učenje na daljinu odmaklo od dopisivanja te preko novih medija došlo do korištenja računala i interneta.

Internet radikalno mijenja i nastavnike, a uloga učitelja se mijenja od pedagoškog licem-u-lice na poučavanje bok-uz-bok pred ekranom (Breton, 2000., prema Rivoltella, 2002). Zbog nužnosti stalnog pronalaženja novih i različitih načina te rješenja na temelju sadržaja učenja, učenje mora biti poticano izvana, stvaranjem izazovnih i poticajnih situacija koje pozivaju na sudjelovanje (Matijević, 2013, 2014). Kako bi nastavno osoblje imalo veću ulogu, od velike je važnosti pronaći način kako aktivirati učenike u školi na elektronički način, karakterističan 21. stoljeću (Prensky, 2001). Sadašnje generacije tinejdžera vole sudjelovati u aktivnostima koji od njih traže raznolike zadatke, gdje nije samo sjedenje, slušanje i gledanje te vole sudjelovati i u raznim događanjima organiziranim izvan klasičnih školskih prostora (Matijević, 2017).

Klasifikacija populacijskih skupina stanovništva prema godištu rođenja

Svaka generacija stanovništva ima neke svoje osobine i specifičnosti, pa se u idućem dijelu spominje nekoliko različitih klasifikacija za pojedine generacijske skupine, ne univerzalne, ali dogovorene od strane demografa i istraživanja tržišta. Navedeni nazivi skupina koriste se kada se raspravlja o spektru populacijskih skupina.

Fernández-Cruz i Díaz, 2016; Generational Breakdown: Info About All of the Generations, 2016; Generations x, y, z and the orhers, 2018 klasificiraju populaciju stanovništva na sljedeći način:

  • · Tradicionalisti, tj. tiha generacija – rođeni do 1945.
  • Baby boomer generacija – rođeni od 1946. do 1964.
  • X generacija, osobe rođene između 1965. i 1976. godine, poznatije još pod nazivom „izgubljena generacija“, okarakterizirana velikim nivoom skepticizma
  • Y generacija – rođeni između 1977. i 1995. – rasno i etnički raznolika generacija, publika kojoj pomaže brzo širenje kabelske televizije, satelitskih programa
  • Z generacija – rođeni 1996. i kasnije – generacija koja koristi tehnologiju i zahtijeva prilagođena predavanja
  • Alfa generacija – poznatija kao „Google djeca“, očekuje se da su zdravorazumski, educiraniji te prevladava materijalizam
  • Oblinger (2005) daju malo drugačiji pregled generacija:
  • Stariji – rođeni do 1945. – odlikuje ih poštovanje prema autoritetu, angažiranost u društvenoj zajednici
  • Baby boomer generacija – 1946. do 1964. – karakterizira ih optimizam, dobre radne navike i odgovornost
  • Generacija X – od 1965. – 1982. – karakterizira ih nezavisnost, skepticizam
  • Net generacija – od 1982. – karakterizira ih odlučnost, optimizam, društveni aktivizam, ne vole pesimiste

Pojedini autori (Vojvodić i Matić, 2015) Y generaciju definiraju kao stanovništvo rođeno između 1980. i 2000. godine, dok drugi kao stanovništvo rođeno između 1980. i 1995. (Clemence i Shrimpton, 2017).

Net-generacije ne pamte život bez interneta ili nekog pametnog uređaja poput mobitela, tableta i sl. (Matijević, 2017). U literaturi se dodatno mogu pronaći i drugi nazivi za nove naraštaje učenika: Homo zappiens, digitalni urođenici/digitalni domaćini, net generacija, y-generacija, v-generacija (virtual), millennials (milenijalci), nano, Internet generacija, google generacija, screeneri.. (Fernández-Cruz i Díaz, 2016; Lisek i Brkljačić, 2012; Tapscott, 2009). Lisek i Brkljačić (2012:32) ističu da Homo zappiensi „predstavljaju naraštaj rođen s računalnim mišem u rukama i računalnim ekranom kao prozorom u svijet“. Net generaciji učenje predstavlja iskustvo, a znanja žele stjecati putem osobnog otkrivanja znanja koje će sami konstruirati, dok za obrazovanje smatraju da za cilj mora imati samo mogućnost da ih osposobi za oblik rada putem e-učenja (Vidaković, 2013). Ista autorica navodi da je za net generacije bitno imati specifično obrazovno okruženje, treba poznavati navike i potrebe učenika i pomoću novih i različitih obrazovnih metoda pokušati pronaći najbolji način za povezivanje s njima kako bi se ostvarili najbolji mogući rezultata.

Istraživanje koje je proveo Matijević (2017) pokazuje da novije generacije učenika, kada su upitane što su najviše upamtili iz školovanja, izjavljuju da je to istraživačka nastava u prirodnim predmetima. Zanimljivo je da vrlo malo učenika iste net generacije izjavljuje na atraktivnosti didaktičkih scenarija nastave informatike. Učenici su dodatno izjavljivali da žele više projektnih aktivnosti odlaska iz školske zgrade, poput terenske nastave, škole u prirodi, izleta, sportskih projekata..

Suvremena nastava je suprotna ex-catedra nastavi, s obzirom na to da postoji jako puno računalnih edukativnih programa za različite uzraste koji im omogućuju interaktivno učenje, vlastitim tempom (Krelja Kulenović, Vasiljević i Bodiš, 2013). U novije vrijeme također nije neobično da nastavnici s učenicima komuniciraju i izvan učionice, putem elektroničke pošte, raznih foruma, web stranica (npr. CARNet Loomen, Moodle..), te je stoga iznimno važno mlade generacije naučiti ispravno se služiti IKT tehnologijama i usmjeriti ih u pozitivne svrhe, ali i upozoriti na negativne strane tih tehnologija i posljedice pretjeranog korištenja (Krelja Kulenović i sur. 2013). „Igra identitetom koju mladi igraju u virtualnom prostoru izaziva različita mišljenja i stavove“ (Mandarić, 2012).

Kušić (2010) u svojem istraživanju ističe da Facebook za učenje koristi samo 9,6% od ukupnog broja korisnika te mreže, te da su učenici članovi grupa o pojedinim televizijskim serijama, sportu, pjevačima, ali upozorava i na članstvo u internetskim grupama, poput: “Jedva čekam da zvoni”, “Mrzim školu!”, “Mrzimo školu!”, “Gumica 2 kn, olovka 3 kn, dobiti 2 iz matematike, neprocjenjivo”, “Opet te mama glupog iz kuće pustila”, “Oni koji su bar jednom bježali od murije”..

Karakteristike

Studenti koji su računala počeli koristiti u ranoj dobi prikazuju veći opseg pažnje, nelinearno učenje, multitasking (izvršavanje više zadataka istovremeno) te učenje doživljavaju kao igru, uče tražeći informacije te upotrebljavaju maštu (Lisek i Brkljačić, 2012). Isto istraživanje navodi i da djeca kojoj je omogućeno korištenje računala postižu bolje rezultate na kognitivnim testovima te da računala služe kao dobro pomagalo koje potiče aktivno otkrivanje svijeta i omogućuje nadzor nad vlastitim učenjem (Haugland, 1992., Papert, 1980., prema Lisek i Brkljačić, 2012). Prensky (2001) navodi da se djeca rođena u novo doba lako prilagođavaju i uče i opiru se korištenju starog. Njih naziva digitalnim urođenicima, dok se oni koji nisu rođeni u digitalnom dobu, a koriste iste dio ili većinu tehnologija mogu zvati digitalnim imigrantima, tj. digitalnim pridošlicama. Net generacije pisanje bilješki smatraju staromodnim, te svaki oblik rukom pisanog izražavanja žele obavljati uz pomoć tehnoloških pomagala (Vidaković, 2013).

Komunikacija na društvenim mrežama često se prenosi i u svakodnevnu komunikaciju i posredno se koriste nove riječi (lajkati, bockanje) kojima se osmišljavaju i kratice u cilju ubrzavanja pisanja i komunikacije. Posljedica toga je zanemarivanje gramatičke i pravopisne vrijednosti izražavanja (Kušić, 2010). Ova generacija ističe se i slobodom, brzinom, fleksibilnošću, optimizmom, timskim radom, kolegijalnošću, znatiželjnošću, uživaju u trenutnim zadovoljstvima, te najbolje funkcioniraju kada su umreženi (Bilić, 2015; Prensky, 2001; Tapscott, 2009). Negroponte (1995) navodi da nema nikakvih rizika u pojmu „biti digitalan“ jer Internet nam nudi samo prednosti kao što su: više informacija, lakše komunikacije, više zaposlenosti, slobode i demokracije tj. bolji svijet za ljudsku zajednicu.

Osim što se net generaciju idealizira (Prensky, 2001), neki znanstvenici iskazuju pretjeranu zabrinutost te upozoravaju na probleme cyber-socijalizacije, ovisnost o internetu, porastu nasilja, kockanja i druge (Keen, 2007). Komunikaciju putem interneta ne smatraju opasnom, te ujedno ne vide ni prevelike probleme u pisanju netočnih i/ili uvredljivih podataka na Facebooku, pa 14.6% anketiranih učenika izjavljuje da su napisali neku laž o sebi, od čega je najčešća bila godine života (Kušić, 2010). Net generacija odavanje osobnih informacija na društvenim mrežama ne shvaća preozbiljno te nesvjesno ugrožava svoju privatnost (Vidak, 2014). Bilić (Willard, 1998., prema Bilić, 2015) klasificira i druga neprihvatljiva ponašanja mladih, poput nepoštivanja vlasništva, nepoštivanja samoga sebe, nepoštivanja drugih i nepoštivanja znanstvenih institucija. Tehniku „kopiraj-zalijepi“, tj. „copy-paste“ u izradi referata ili drugih radova bez navođenja citiranja posebno ističe veliki dio stručnjaka i daju preporuku da bi se učenike trebalo osvijestiti o posljedicama istoga i navođenja teksta kao vlastitog s obzirom na to da im u suprotnome dajemo poruku da je takvo ponašanje prihvatljivo (Hongyan i sur., 2007., prema Kulenović i sur. 2013).

Cyberbulling (Elektroničko zlostavljanje) je novi fenomen kojim se stručnjaci počinju baviti početkom 21. stoljeća, a pojam je pojašnjen kao nasilničko ponašanje na internetskim mrežama koji se služi elektroničkom poštom, sms porukama, web stranicama, društvenim mrežama. Tapscott (2009) u jednom dijelu knjige kritizira net generaciju gdje ističe da su oni „screenageri“, jer nemaju socijalne vještine ni vremena za sport i zdravlje, rade agresiju putem interneta (cyberbulling), agresivni su, nemaju radnu etiku te su loši zaposlenici. Mandarić (2012) navodi da je puno jednostavnije ozljeđivati drugoga skriven s druge strane ekrana, nego se suočiti frontalno.

Način odgoja

Nove generacije učenika preferiraju e-učenje, tj. učenje uz pomoć računalne tehnologije tj. učenje koje ima osobine učenja na daljinu (Huzjak, 2010). Net-generacija često kreira znanje iz neprovjerenih, nepouzdanih izvora poput Wikipedije (Keen, 2010., prema Bilić, 2015), te se govori o krizi profesionalizma, tj. vladavini neobrazovane rulje što može imati različite negativne posljedice u sustavu obrazovanja.

Velika greška kod nastavnika je kada oni sami misle da koriste moderne tehnologije pa u suvremenoj nastavi koriste isključivo „PowerPoint“ i tako imaju mišljenje da je to garancija uspješnijeg učenja od „klasične“ nastavne metode, tj. usmenog izlaganja (Matijević i Topolovčan, 2017). S obzirom na to da su naviknuti na brzinu u svim aktivnostima pripadnici net generacije ne dozvoljavaju pojavu nestrpljenja i dosade, te ih je nužno uključivati u zadatke i razne aktivnosti (Vidaković, 2013). Tapscott (2009) krivicu za nedostatak usredotočenosti net generacije pripisuje nastavnicima koji imaju dosadna i nezanimljiva predavanja. „Digitalne urođenike“ potrebno je dodatno educirati o neprihvatljivim ponašanjima tijekom nastave, kao što je npr. situacija kada se na nastavi informatike učenike nagradi igranjem računalnih igara, što za nastavnika nije vrijeme odmora od odgojno-obrazovnog rada (Krelja Kulenović, Vasiljević i Bodiš, 2013).

2011. godine UNESCO (2011:23) je objavio važan dokument za institucije s preporukama o IKT obrazovanju s tri nivoa kompetencija:

  • Razumjeti tehnologije i integrirati tehnološke kompetencije u kurikulum (tehnološka pismenost),
  • Korištenje tih kompetencija – za cilj ima produbljivanje znanja studenata, građana i radnog stanovništva i ciljem da primijene stečena znanja u školi za rješavanje složenih problema s kojima se susreću u stvarnome životu,
  • Stvaranje novih znanja – nastavnici ne bi trebali samo osmišljavati aktivnosti u učionici prema ciljevima nego i sudjelovati u razvoju programa unutar škole koji unaprjeđuju njihove ciljeve.

UNESCO (2011) predlaže kurikulumske ciljeve koje bi nastavnici trebali ostvariti prema modulima te su detaljnije prikazani u tablici 1.

Tablica 1. Ciljevi za nastavnike, prema UNESCO (2011).
image

Car (2013) u svojem radu zaključuje da je veliki izazov na pedagozima, nastavnicima i roditeljima da pokušaju razumjeti mlade i pripremiti ih za budućnost te kontinuirano integrirati vanjske utjecaje gdje je jako bitna teorija cjeloživotnog učenja. Bilić (2015) zaključuje da ne treba kriviti tehnologiju za probleme s novom generacijom, već da treba sagledati i odgajatelje (digitalne pridošlice) koji nisu pripremljeni za nove generacije. Kako bi se u prvome redu osposobilo nastavnike koji poučavaju djecu, nastavnike treba pripremiti već na nastavničkim fakultetima za nove scenarije i pitanja važna za školski život i djelovanje (Matijević i Topolovčan, 2017).

Zaključak

„Univerzalni“ recept poučavanja novih generacija učenika ne postoji, s obzirom na to da su svake godine učenici napredniji, te stoga treba neprestano primjenjivati druge, modernije i različite metode poučavanja. Shahneaz i sur. (2014) u svojem istraživanju zaključuju da se tehnologiju ne treba smatrati zasebnom cjelinom nego sastavnim dijelom poučavanja.

Metaforsko shvaćanje odgoja novih generacija navodi Gudjons (1994), govoreći o dva odgojitelja koje naziva „kipar“ i „vrtlar“. „Kipara“ opisuje kao osobu koja oblikuje odgajanika prema vlastitoj zamisli onoga što je prema njegovom shvaćanju odgoj, a „vrtlara“ promatra kao odgajatelja, tj. kao osobu koja stvara uvjete za razvoj i odgoj, gdje odgajanik postaje samostalniji.

Net generacije vrlo dobro prate nove tehnologije, ali nisu dovoljno dobro upoznati sa opasnostima koje vrebaju na internetu, te je nužan bolji odgoj, tj. netiquette (internetski bonton) koji detaljnije pojašnjava pravila i posljedice ponašanja na internetskim mrežama. Učitelji, „digitalni pridošlice“, moraju se potruditi oko pridobivanja učenika nove generacije, ali trebalo bi organizirati i radionice i razna predavanja kako bi se i učenike pokušalo „natjerati“ na prihvaćanje drugih načina rada i razmišljanja.

Literatura

  1. Benček, A. i Marenić, M. (2006). Motivacija učenika osnovne škole u nastavi matematike. Metodički obzori, 1(1), 104-117. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/11516
  2. Bilić, V. (2015). Načini učenja, online aktivnosti i ishodi odgoja net-generacije. U T. Gazdić-Alerić i M. Rijavec (Ur.), Istraživanje paradigmi djetinjstva, odgoja i obrazovanja (593-607). Zagreb: Učiteljski fakultet.
  3. Car, S. (2013). Adolescencija 21. stoljeća: društvena uvjetovanost, temeljne karakteristike i pedagoški izazovi. Pedagogijska istraživanja, 10(2), 285-292. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/129673
  4. Clemence, M. i Shrimpton, H. (2017). Millennial myths and realities. London: Ipsos MORI.
  5. Fernández-Cruz, F. J. i Díaz, M. (2016). Teachers generation Z and their digital skills. Media Education Journal, XXIV(46), 97-105.
  6. Generational breakdown: info about all of the generations. (2016). Preuzeto s The center for Generational Kinetics: https://genhq.com/faq-info-about-generations/
  7. Generations x, y, z and the orhers. (2018). Preuzeto s Social marketing: http://socialmarketing.org/archives/generations-xy-z-and-the-others/
  8. Gudjons, H. (1994). Pedagogija – temeljna znanja. Zagreb: Educa.
  9. Huzjak, M. (2010). Obrazovanje na distancu i e-učenje u likovnoj kulturi. Metodika, 11(20), 8-22. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/61529
  10. Keen, A. (2010). The Cult of the Amateur : How Today’s Internet Is Killing Our Culture. New York: Doubleday/Currency.
  11. Krelja Kurelović, E., Vasiljević, B. i Bodiš, S. (2013). Odgojna komponenta u nastavi informatike. Metodički obzori, 8(2013)1(17), 5-13. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/106245
  12. Kušić, S. (2010). Online društvene mreže i društveno umrežavanje kod učenika osnovne škole: navike facebook generacije. Škola i život, LVI(24), 103-125. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/63281
  13. Lisek, J. i Brkljačić, T. (2012). Tko nam to dolazi? Korištenje informacijske i komunikacijske tehnologije (ICT) i stilovi učenja kod novoupisanoga naraštaja studenata FER-a. Vjesnik bibliotekara Hrvatske, 55(3-4), 29-52.
  14. Mandarić, V. (2012). Novi mediji i rizično ponašanje djece i mladih. Bogoslovska smotra, 82(1), 131-149.
  15. Matijević, M. (2013). Multimedijska i konstruktivistička didaktika u učionici iz 19. stoljeća. U N. Hrvatić i A. Klapan (Ur.), Pedagogija i kultura (291-299). Zagreb: Pedagogija i kultura.
  16. Matijević, M. (2014). Učitelji, nastavnici i pedagozi između ciljeva i evaluacije u nastavi. Pedagogijska istraživanja, 11(1), 59-76.
  17. Matijević, M. (2017). Na tragu didaktike nastave za net-generacije. U M. Matijević, (Ur.), Nastava i škola za net-generacije (19-46). Zagreb: Učiteljski fakultet.
  18. Matijević, M. i Topolovčan, T. (2017). Izazovi i trendovi u multimedijskoj didaktici. Zavod za znanstvenoistraživački i umjetnički rad HAZU u Bjelovaru, 11, 87-99.
  19. Negroponte, N. (1995). Beeing digital. New York: Alfred A. Knopf.
  20. Oblinger, D. G. (2005). Educating the net generation. Washington: DC: EDUCAUSE.
  21. Papert, S. (1980). Mindstorms: children, computers, and powerful ideas. New York: Basic Books.
  22. Prensky, M. (2001). Digital Natives, Digital Immigrants. On the Horizon, 9(5), 3-6. Preuzeto 4. 1 2019 iz Edupoint, CARNet: http://edupoint.carnet.hr/casopis/40/clanci/3
  23. Previšić, V. (2007). Pedagogija: prema cjeloživotnom obrazovanju i društvu znanja. Pedagogijska istraživanja, 4(2), 179-186. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/118322
  24. Rijavec, M., Miljković, D. i Brdar, I. (2008). Pozitivna psihologija. Zagreb: IEP d.o.o.
  25. Rivoltella, P. C. (2002). Internet i odgoj. Analiza pedagoških modela i smjernice za razmišljanje. Kateheza, 24(3), 265-280.
  26. Sejtanić, S. (2016). Stilovi rada nastavnika. Mostar: Univerzitet „Džemal Bijedić“ u Mostaru, Nastavnički fakultet.
  27. Shahneaz, M. A., Akhter, S. i Yasmin, N. (2014). The impact of teacher and technology in class room. Journal of education and practice, 5(27), 79-82.
  28. Silov, M. (2007). Odgoj i teorija smisla. Odgojne znanosti, 9(1), 75-89.
  29. Tapscott, D. (2009). Grown Up Digital: How the net generation is changing the world. New York: Emerald Group Publishing Limited.
  30. UNESCO. (2011). UNESCO ICT competency framework for teachers. Pariz: Unesco. Preuzeto s https://unesdoc.unesco.org/ark:/48223/pf0000213475
  31. Vidak, I. (2014). Facebook, komunikacija 21. stoljeća. Praktični menadžment, 5(1), 48-52.
  32. Vidaković, M. (2013). Net generacija i e-učenje: savremena obrazovna revolucija. Digitalne medijske tehnologije i društveno-obrazovne promene, 3, 255-266.
  33. Vojvodić, K. i Matić, M. (2015). Online kupovni obrasci generacije Y. Market-Tržište, 27(2), 171-188. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/151320
  34. Vrcelj, S., Klapan, A. i Kušić, S. (2009). Homo Zappiensi – kreatori nove škole // Buduća škola – Škola budućnosti. U N. Potkonjak (Ur.), “будућа школа” (“Buduća škola”), Zbornik radova sa naučnog skupa, 2. dio (751-763). Beograd: Srpska akademija obrazovanja.