Miro Matijaš
Informacijska i komunikacijska tehnologija omogućuju prijenos i uporabu svih vrsta informacija i ona stoga ostaje temelj ekonomije u društvu 21. stoljeća. Strategija RH 
‘Informacijska i komunikacijska tehnologija – Hrvatska u 21. stoljeću naglašava da će „jednostavan pristup informacijama i znanju omogućiti donošenje kvalitetnih odluka u poslovanju, državnoj upravi, obrazovanju, zdravstvu i privatnom životu.” Vremenska udaljenost neće biti prepreka za komuniciranje, a svi će građani imati mogućnost pristupa informacijama i znanju, ali i mogućnost stvaranja novih informacija i znanja.
Da bi informacijska i komunikacijska tehnologija uspješno pridonijela gospodarskom razvoju Republike Hrvatske neophodno je sustavno ulaganje u informacijsko obrazovanje radne snage. Zato se u Strategiji uporno ukazuje na presudnu važnost kvalitetnog obrazovanja i upućuje se na izgradnju programskog ciklusa cjeloživotnog učenja u kojem bi središnje mjesto zauzimala informacijska tehnologija. Tijekom formalnog obrazovanja mlade svakako treba osposobiti da rade sigurno i suvereno s novim tehnologijama te im omogućiti stjecanje osnovnih uvjeta za uspješno konkuriranje na tržištu rada. Zato treba poboljšati opće obrazovanje i založiti se za kvalitetu i otvorenost novim procesima. Nužan je posve drugačiji pristup u sustavu formalnog obrazovanja. Prije svega važno je osigurati veću samostalnost učenika u samom obrazovnom procesu te istodobno poticati vještinu ciljanog analiziranja i kritičkog razmišljanja.
Uporabom informacijske i komunikacijske tehnologije tijekom formalnog obrazovanja učenicima bi se olakšalo stjecanje novih znanja vezanih za nove tehnologije. U skladu s navedenim prva je zadaća tehnologije olakšati put do informacija i znanja te omogućiti bolju i sadržajniju komunikaciju. Ako u redovitom školovanju djeca nauče samostalno učiti cjeloživotno će učenje ići s lakoćom. Posebnu pažnju potrebno je posvetiti obrazovnim programima koji razvijaju i stimuliraju inovativnost od najranije dobi jer bi se učenici kroz njih adekvatno pripremili za proces cjeloživotnog učenja kao nužni preduvjet uspješnog djelovanja u budućem društvu znanja. Cijeli se obrazovni sustav zato mora prilagoditi i usmjeriti prema cjeloživotnom obrazovanju slijedeći zakone, osobito Zakon o obrazovanju odraslih pa do Zakona o strukovnom obrazovanju.
Za taj dio posla snosi odgovornost informacijska i komunikacijska tehnologija. Naime, ona omogućuje prijenos i uporabu svih vrsta informacija. Dakle nove tehnologije postaju temelj ekonomije i društva 21. stoljeća. U strategiji “Informacijska i komunikacijska tehnologija – Hrvatska u 21. stoljeću” jasno se najavljuje da će „jednostavan pristup informacijama i znanju omogućiti donošenje kvalitetnih odluka u poslovanju, državnoj upravi, obrazovanju, zdravstvu i privatnom životu.” (Strategija, 23). U toj novoj epohi bit će uklonjene prepreke za komuniciranje. Svi će imati otvoren pristup informacijama, i svaki će akter moći stvarati nove informacije i nova znanja. Iz navedenih konstelacija evidentna je nasušna potreba obrazovane radne snage, jer kako bi inače informacijska i komunikacijska tehnologija
uspješno pridonijele gospodarskom razvoju Republike Hrvatske. Strategija ukazuje na važnost cjeloživotnog učenja kojim bi se poticalo i upućivalo korisnike, između ostalog, na stjecanje znanja putem interneta. Zato je dio Strategije usmjeren na mlade generacije. Njih bi trebalo u okviru formalnog obrazovanja osposobljavati da rade s novim tehnologijama kako bi stjecali uvjete za uspješnu konkurenciju na tržištu rada. Tako se stvaraju temelji za opće obrazovanje pri čemu je važno poraditi na što većoj samostalnosti učenika u samom procesu obrazovanja. Iz takvog pristupa proizašle bi kod pojedinaca i grupa izrazite analitičke i kritičke sposobnosti.
Iz navedenih konstelacija evidentna je nasušna potreba obrazovane radne snage, jer kako bi inače informacijska i komunikacijska tehnologija uspješno pridonijele gospodarskom razvoju Republike Hrvatske. Strategija dalje ukazuje na važnost cjeloživotnog učenja kojim bi se poticalo i upućivalo korisnike, između ostalog, na stjecanje znanja putem interneta. Zato je dio Strategije usmjeren na mlade generacije. Njih bi trebalo u okviru formalnog obrazovanja osposobljavati da rade s novim tehnologijama kako bi stjecali uvjete za uspješnu konkurenciju na tržištu rada. Tako se stvaraju temelji za opće obrazovanje pri čemu je važno poraditi na što većoj samostalnosti učenika u samom procesu obrazovanja. Iz takvog pristupa proizašle bi kod pojedinaca i grupa izrazite analitičke i kritičke sposobnosti. Informacijske i komunikacijske tehnologije svojim posebnostima u pretraživanju i sustavnom istraživanju omogućile bi učenicima i drugim korisnicima tijekom formalnog obrazovanja brzo i učinkovito stjecanje znanja potrebnih za otvaranje novih inovacijskih mogućnosti. Stoga obrazovni sustav mora biti tako oblikovan da potakne interes učenika za samostalno učenje te ih tako osposobi ih za cjeloživotno obrazovanje kao nužan preduvjet uspješnog djelovanja u budućem društvu znanja. Dakle, informacijske i komunikacijske tehnologije trebale bi svim korisnicima, a naročito učenicima, olakšati put do novih informacija i znanja i tako im otvoriti prostor za stvaranje bolje, složenije i kvalitetnije komunikacije. Ako učenici u redovitom formalnom školovanju nauče samostalno učiti, bitno će im se olakšati proces cjeloživotnog učenja koji na kraju očekuje sve članove društva. U Strategiji se izdvajaju aktivnosti koje bi trebale poticati ostvarivanje svih etapa cjeloživotnog učenja, i to bi se trebalo provoditi temeljito i detaljno. U tim procesima, u svim etapama učenja, nužna je razrađena primjena informacijske i komunikacijske tehnologije. Osobito je potrebno prema Strategiji posvetiti pažnju sadržajima obrazovnih programa jer na njima je da razvijaju i stimuliraju inventivnost od najmlađe dobi. Školski programi stoga moraju sadržavati atraktivne promotivne aktivnosti aktualnog informacijskog društva. Zato je opet potrebno angažirati nastavnike, no njih bi prije trebalo sustavno osposobljavati za rad s informacijskom i komunikacijskom tehnologijom. Taj cjelokupni proces rada na obrazovanju i cjeloživotnom učenju morao bi poprimiti oblik organiziranog cjeloživotnog učenja. Dok informacijska i komunikacijska tehnologija obilježavaju naše razdoblje obrazovni sustav mora učenike pripremati za cjeloživotno učenje koje se prikazuje kao nužni preduvjet uspješnog djelovanja u budućem društvu znanja. Isto tako, školski se sustav mora uključiti punim snagama u ostvarenje preduvjeta za provedbu cjeloživotnog učenja. Za očekivati je da će se cjelokupni obrazovni sustav trebati prilagoditi cjeloživotnom učenju. Dosljedno i potpuno ispunjenje navedenih ciljeva vezanih uz obrazovanje i cjeloživotno učenje jedino može uvesti Republiku Hrvatsku u informacijsko društvo, odnosno u zajednicu ‘društva znanja’. Samo tako će se Hrvatska približiti krugu razvijenih zemalja Europske unije.
Napomena: Tekst preuzet iz Magistarskog rada Društvo znanja: EU i Hrvatska 2013.
