Dijete i ilustrirana knjiga

lucija ademoski

Lucija Ademoski

Sažetak

U članku se govori o značenju ilustracija pomoću kojih djeca uspostavljaju prvi dodir s knjigom. Ilustracije su prvi likovni rad s kojim se djeca susreću već u ranom djetinjstvu. Dobre ilustracije pomažu im u intenzivnom doživljavanju teksta, njegovom boljem razumijevanju i razvijanju mašte te ih potiču na čitanje. Prikazani su kriteriji utvrđivanja kvalitete ilustracije kao i niz slikovnica za djecu s posebnim potrebama, primjerice taktilne slikovnice.

Ključne riječi: ilustracije, ilustratori, slikovnice, kvaliteta ilustracija, taktilne slikovnice

Uvod

„Ilustracija je vrsta likovne umjetnosti kod koje su, kao i kod ostalih oblika slikarstva, važni likovni elementi: linija, boja, svjetlo i sjene, oblici, struktura i kompozicija. /…/ Ilustracija obogaćuje literarno djelo i igra vrlo važnu ulogu u predškolskom razdoblju djeteta te kasnije tijekom školovanja, kako u njegovom otkrivanju likovnog izlaganja različitih pripovijetki tako i u dubljem doživljavanju i razumijevanju teksta. Potiče čitanje i istovremeno i dječje zanimanje za vlastito likovno stvaralaštvo.” (Avguštin, 2003: 103)

Djeca se s ilustracijom susreću već u najranijem pred-čitalačkom razdoblju, kad posežu za leporellima – jednostavnim 3D slikovnicama u kojima se preko cijele stranice nalaze slike životinja, biljaka i različitih predmeta koji ih okružuju. U dobi od dvije do tri godine upoznat će kartonske slikovnice – knjige s vrlo izdržljivim stranicama od kartona koje djecu uvode u pisani svijet slikovnica te prve knjige s tankim listovima kojima ostaju vjerni i u nižim razredima osnovne škole.

Uloga ilustracija

U hijerarhiji naših osjetila vid zauzima prvo mjesto. Djeca čitaju priče u slikama mnogo ranije nego ih čitaju napisane riječima. Na taj način otkrivaju i upoznavaju izmišljene likove koje je za njih stvorio netko drugi. U ilustracijama se elementi svakodnevnog života isprepleću s elementima mašte, zato imaju važnu ulogu u razvoju pojmova kod djece. Pozornost koju djeca pridaju ilustracijama ovisi o vanjskim i unutarnjim čimbenicima. Vanjske čimbenike čine podražaji kao što su intenzivnost, veličina, gibanje, kontrast pozadine i likova, dok se unutarnji čimbenici odnose na naše vrijednosti, potrebe, motive, osjećaje i očekivanja. Pozornost djece brzo prelazi s jednog podražaja na drugi, stoga ih moramo znati potaknuti na gledanje slikovnica. Djeca predškolske dobi imaju skromna iskustva o svijetu pa im zato ilustracije obogaćuju njihovo zamišljanje predmeta, osjećaja i događanja te su izvrsna motivacija za kasnije čitanje knjiga.

Autorske slikovnice bez teksta djecu potiču na samostalnu interpretaciju događaja i Slika 1. Ilustracija Damijana Stepančiča u knjizi ''Zgodba o sidru''sastavljanje priče na temelju ilustracija, čime se razvijaju mašta i jezične sposobnosti. Precizno promatranje ilustracija omogućuje im snažan doživljaj jer im nudi sve što je potrebno za razumijevanje priče.

Slika 1. Ilustracija Damijana Stepančiča u knjizi „Zgodba o sidru”

Ilustracije djeci stvaraju poseban ugođaj. Čitanje uz njihovu pomoć traje kratko, a djeca bez posebne prisile usvajaju različite tehnike likovnog jezika. Ilustracije kod njih izazivaju kako pozitivne tako i negativne osjećaje. Općenito vrijedi: što je u slikovnicama više slika to ih djeca radije čitaju. Gledanje slika nudi im odmor od čitanja, a likovni govor ilustracija prenosi i mnoštvo drugih informacija koje čitanjem djeca mogu provjeriti i pridodati svojim očekivanjima. Važnu ulogu imaju i živopisne boje koje potiču njihovo zanimanje za cijelu priču.

„Dijete promatra ilustracije, međusobno ih uspoređuje; ako ne zna sadržaj na temelju redoslijeda slika pokušava zaključiti o čemu se radi; primjećuje da se na nekim ilustracijama pojavljuju isti likovi te da se ponegdje pojavljuje isti ili vrlo sličan okoliš, da se određeni elementi mijenjaju, razvijaju /…/ Dijete detaljno proučava ilustracije, tone u njih i otkriva skrivene, jedva primjetne sitnice. Pritom uživa i uči.” (Zupančič, 2012: 6)

Slika 2. Ilustracija Kestutisa Kasparavičiusa u knjizi ''Trapaste zgodbe''Ilustracije, koje prate zahtjeve teksta, govore same po sebi – s njima literarni tekst dobiva novu snagu. Vezane su uz sadržaj i raspoloženje iskazano u tekstu, a ponekad kazuju više i od samog teksta. Prikazuju motive kojih nema u tekstu pa se djeca lakše povezuju s cijelom pričom. Na licima junaka mogu razabrati njihovo raspoloženje, iako ono u tekstu nije posebno opisano. A ono što je već dovoljno naglašeno i opisano u tekstu nije potrebno isticati i na ilustraciji.

Slika 2. Ilustracija Kestutisa Kasparavičiusa u knjizi „Trapaste zgodbe”

Kvaliteta ilustracija

„Kvalitetna ilustracije može biti vrlo jednostavna ili komplicirana, crtež ili slika, realistična ili apstraktno obojena. Ne djeluje šablonski, već živo i uvjerljivo.” (Avguštin, 2003: 103)

„Značaj dobre, kvalitetne ilustracije za razvoj djeteta može se usporediti s važnošću kvalitetnog literarnog ili glazbenog djela. /…/ Dijete nema razvijen osjećaj za likovno /…/ dobro, vrijedno i kvalitetno. Nažalost, upravo je obratno. Djecu mami sladunjavost, prezasićenost boja, vanjski sjaj, pretjerano ukrašavanje, nepotrebni dodaci, svjetleći elementi, ukratko sve čime se isticanjem vanjskog izgleda prikriva siromaštvo sadržaja. /…/ Dobru ilustraciju prije svega odlikuje visoka likovna kvalitetu. /…/ Govor linija, oblika, boja i njihovih odnosa, svijetlog i tamnog, teksture i njihovog suodnosa mora biti usklađen i uravnotežen. /…/ Dobra ilustracija je likovno pročišćena, što znači da ne sadrži nepotrebne likovne elemente. /…/ Na kvalitetnoj ilustraciji prikazani prostor djeluje realno, moguće. /…/ Tople i intenzivne boje optički približavaju, dok hladne daju osjećaj udaljenosti. /…/ Kvalitetna ilustracija sadrži zanimljive kutove gledanja, primjerice naglašenu žablju perspektivu odnosno pogled od dolje ili ptičju perspektivu odnosno pogled od gore. /…/ Svi predmeti i osobe na ilustraciji moraju se ponašati u skladu s istom logikom prostora. Tako dijete razvija sposobnost percepcije zakonitosti prostora u kojem živi i u kojem se radnje, o kojima mu govore ilustracije, odvijaju. /…/ Kvalitetni ilustratori uspijevaju prikazati raspoloženje teksta koji ilustriraju. U tome važnu ulogu igra odabir odgovarajuće likovne tehnike, materijala i načina izražavanja, kao i osobni dodir ilustratora ili ilustratorice odnosno njegov ili njezin stil.” (Zupančič, 2012: 6-11)

Taktilne slikovnice

Slijepa i slabovidna djeca u svom okruženju dobivaju manje poticaja za razvoj od ostale djece zato slikovnice moraju biti prilagođene njihovom opažanju. Za njih su primjerene taktilne slikovnice koje, nažalost, ne mogu u potpunosti nadomjestiti slikovni sadržaj. Namijenjene su slijepoj i slabovidnoj djeci, ali i djeci koja vide. Tekst je u njima otisnut Slika 3. Ilustracija Zvonka Čoha u taktilnoj slikovnici ''Žiga špaget gre v širni svet''uvećanim slovima i posebnim, Brailleovim pismom (brajicom). Njihova zastupljenost u knjižnicama koje posjećuju djeca sa razvijenim svim osjetilima, potiče empatiju prema vršnjacima s posebnim potrebama.

Slika 3. Ilustracija Zvonka Čoha u taktilnoj slikovnici „Žiga špaget gre v širni svet”

Zaključak

Djeca svijet doživljavaju najprije gledanjem, a tek se kasnije sporazumijevaju riječima. Ilustracije u knjigama njihov su prvi doticaj s likovnom umjetnošću, zato neka one budu kvalitetne i raznovrsne. Pomoću ilustracija djeca razvijaju kreativnost i stvarni svijet ujedinjuju sa svijetom mašte i snova. Likovni govor možemo otkriti pozornim promatranjem likovnih djela, a za njihov potpuni doživljaj djeca, jednako kao i odrasli, trebaju odvojiti više vremena.

Literatura

  1. Avguštin, M. (2003). Slovenska knjižna ilustracija. V Beremo skupaj: priročnik za spodbujanje branja (103-109). Ljubljana: Mladinska knjiga.
  2. Kermauner, A. (2009). Tipne slikanice za slepe, Otrok in knjiga, 36(74) 85-91.
  3. Majhen, Z. (2004). Zaznavanje slikovnih in drugih znakov pri predšolskem otroku. Otrok in knjiga, 31(59), 51-55.
  4. Rot Gabrovec, V. (2003). Branje podob. V Beremo skupaj: priročnik za spodbujanje branja (99-102). Ljubljana: Mladinska knjiga.
  5. Zupančič, T. (2012). Kakovostna književna ilustracija za otroke. Otrok in knjiga, 39(85), 5-16. Preuzeto s https://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-LATXVY24/4d773199-5dcc-45ca-96f8-d5add097cae2/PDF

Fotografije: osobni arhiv Lucije Ademoski i https://www.google.si

Đuro the Seagull

Dvojezična slikovnica za djecu i sve koji se tako osjećaju

davorka_nekic

Davorka Nekić

Đuro 1

Zadnji dan mjeseca siječnja javnosti je predstavljena dugoočekivana slikovnica Đuro the Seagull autorice Vanje Vučinić, učenice VIII. razreda Područne škole Nikole Tesle u Moravicama.

SlikovĐuro 2nica je pisana na engleskome jeziku, ali i na materinskome ne bi li na taj način bila dostupnija širem čitateljstvu. Istu krase ilustracije, koje su autorski radovi učenica VIII. razreda Valentine Alinčić i Roberte Vučinić, ujedno i autorice fotografije koja krasi samu naslovnicu. Grafičku obradu slikovnice te pripremu za tisak napravili su Nebojša Petrović, nekadašnji učenik gore spomenute škole i profesorica Davorka Nekić, Vanjina mentorica prilikom rada na Đuri.

Ideja o Đuri začeta je pred tri godine kada je Vanja bila u petom razreda. Tijekom godina ideja je rasla i razvijala se dok nije bila spremna za slikovnicu.

Vanja je Đuru prvi put susrela u Šibeniku. Pitate se kako baš u Šibeniku!? Naime, Vanja je sa sestrom blizankom Robertom ljeta provodila u rodnome gradu njihove majke Goranke, pod budnim okom svoje bake Dragice koja je Vanji prvi put ukazala na jednoga posebnog galeba. Galeba koji je neprestalno dolazio na obližnju zgradu. Baka je svojoj unuci rekla da taj galeb dolazi ondje samo da nju vidi. I tako je taj galeb postao samo njezin. Od toga trenutku zvao se je Đuro. A Đuro se Vanji vraćao svakoga ljeta. Tako je rođena jedna velika ljubav između djevojčice i galeba.

Ta ista ljubav pretočena je u emocijama nabijenu slikovnicu, koja, osim što prikazuje odnos djevojčice i galeba, predstavlja i neraskidivu sponu između Vanje i njezine bake Dragice, kojoj je ista i posvećena.

Do promocije, Šibenik je bio znan kao Krešimirov grad. Međutim, nakon 31. siječnja, Šibenik je znan i kao Đurin grad. A Đuro je postao najpoznatiji galeb u Hrvatskoj.

Đuro 3

Što reći o Đuri? Ne biste vjerovali, ali Đuro je liječnik i dolazi iz obitelji kojoj je medicina u krvi. Naime, Đurin otac Petar i majka Đurđica su oboje liječnici. Dio vremena provodi radeći kao liječnik u bolnici na Šubićevcu dok slobodno vrijeme provodi sa svoja četiri najbolja prijatelja goluba – Mirkom, Petkom, Sinišom i Sašom, koji su, kao pravi Dalmatinci, osnovali i klapu More te vrlo rado zapjevaju svima, a osobito djeci koju vole uveseljavati kad god to mogu.

O Đurinoj važnosti i popularosti govori i njegova vlastita čokoladica. Ta čokoladica nosi i njegovo ime. Niste je probali!? Trebali biste čim prije, jer je jako ukusna.

I nije to sve. Đuru vole i mladi i stari o čemu nam svjedoče brĐuro 4ojne fotografije na kojima plišani Đuro (kojega Vanja mazi i pazi) putuje posvuda. Tako je posjetio Čakovec, Varaždin, plovio Murom, glumio Uskoka na Kuli Nehaj u Senju, obišao minijaturne replike mnogih poznatih građevina u austrijskome Minimundusu, gostovao na međunarodnoj konferenciji Hrvatskoga udruženja profesora engleskoga jezika u Šibeniku, itd. Oni najmlađi ga naprosto obožavaju. Čak su mu za promociju nacrtali svoje viđenje njegove vrste. Malo je reći da je Đuro bio oduševljen učeničkim radovima.

Đuro 5Uz prigodnu glazbu, zvuk mora i valova, prigodni plakat – rad slikara Novice Vučinića, čokladice Đuro u izradi BOOKat Design jdoo te stolicu posebno rađenu samo za Đuru – rad rođenoga Moravčanina Đorđa Dokmanovića kao i fotografsku stručnost Natalije Dokmanović i profesorice Željke Vrcelj… Đuro je doletio do Gorskog kotara, do predivnih Moravica i taknuo srca svih prisutnih. Nadam se da će taknuti i vas i da će slikovnica probuditi dijete u vama. Jer u svima nama leži dijete, a ova slikovnica će ga svakako razbuditi.