Od knjige do filma

slika9

Napisala: Romana Perečinec, prof.

Multimedija u nastavi DaF

Televizija, glazbeni klipovi, video i film najčešći su mediji koje prate naši učenici. Zato je logično da se koriste u nastavi stranih jezika. Pomoću njih uvježbavamo sve četiri jezične
vještine, a Landeskunde se usvaja na prirodan i zanimljiv način. Igrani film je autentičan govorni materijal koji pritom pobuđuje emocije, znatiželju i motivaciju za predmet.
Usprkos tome on se relativno rijetko koristi u nastavi njemačkoga jezika, iako je sastavni dio medijske kulture u nastavi hrvatskoga, što znači da učenici već posjeduju potrebna predznanja. Osim što se može višestruko iskoristiti kao sredstvo izgrađivanja i nadograđivanja jezičnoga znanja učenika, ali i mnogih drugih znanja, on je i – zabavan. No,
potrebno je voditi računa o tome da način njegove uporabe odgovara predznanju i razini jezičnoga znanja učenika. Osim toga, zbog ograničenosti satnice stranih jezika, ne moraju se
uvijek gledati filmovi u ukupnom trajanju, nego samo pojedini ulomci ili najave novih filmova, tzv. foršpani.

Obrada filma (ili ulomka filma)

Da biste uspješno primijenili film u razredu, poželjno je slijediti metodičke upute:

  1. Učiteljica/učitelj prvo treba sama/sam pregledati film.
  2. Prije gledanja u razredu učenicima treba najaviti naslov, duljinu trajanja i na ploču napisati ključne nepoznate riječi. Ujedno je preporučljivo učenicima uvijek usmjeriti pozornost na događanja u filmu.
  3. Nakon gledanja filma ili ulomka treba provjeriti koliko su učenici razumjeli te ponoviti dijelove koji su im bili osobito zanimljivi ili pak nejasni i nerazumljivi.

Nakon toga postoji bezbroj mogućnosti jer pomoću multimedije možete uvježbavati gramatiku, vokabular, razvijati komunikacijske, međukulturne i socijalne kompetencije, jezične vještine, a sve to individualno, u paru ili skupinama, te provoditi različite razredne projekte.

Prijedlozi obrade filma u nastavi DaF

a) Prije gledanja filma učenike možete pripremiti sljedećim vježbama (vještine: govorenje, pisanje):

  • pomoću fotografija iz udžbenika napraviti brainstorming u razredu
  • izraditi asociogram odabranoga ključnog pojma, npr. naslova
  • iz skupine riječi Wortsalat odabrati riječi koje se dobro slažu s naslovom
  • na temelju naslova pokušati odgonetnuti o čemu bi u filmu mogla biti riječ…

b) Za vrijeme gledanja možete podijeliti učenike u skupine i dati im različite zadatke koji obuhvaćaju obradu vokabulara, gramatike, radnje, teme filma… (vještine: slušanje, pisanje)

  • zabilježiti i opisati likove, mjesta, radnju ili slično, a za lakše snalaženje može se izraditi i tablica u koju se unose bilješke slika10
  • zabilježiti internacionalizme, poznate njemačke izraze te pokušati zabilježiti nepoznate izraze koji se često pojavljuju te uočene gramatičke specifičnosti
  • ukratko opisati temu filma
  • napraviti popis ključnih riječi za radnju filma…

c) Vježbe nakon gledanja (vještine: govorenje, pisanje, čitanje)

  • pomoću bilježaka prepričati ili napisati tijek radnje
  • voditi raspravu za i protiv o temi koju film obrađuje
  • nakon što se učenici podijele u skupine, svaka skupina odabere scenu koju će izvesti pred razredom
  • napraviti usporedbu uočenih kulturoloških sličnosti i razlika: povesti diskusiju o tome
  • usporediti bilješke o jezičnom izražavanju (internacionalizmima, poznatim/nepoznatim izrazima) te povesti diskusiju o tome
  • različiti zadaci gramatike i vokabulara, primjerice rečenice s weil, wenn, dass; Lückentexte itd.
  • obrada gestikulacije, mimike, intonacije te ostalih neverbalnih znakova karakterističnih za govornike njemačkoga te njihova usporedba s našim sustavom neverbalnih znakova…

I na kraju učenici mogu za domaću zadaću ili kao razredni projekt napraviti analizu i usporedbu knjige i filma, odnosno ulomka knjige (u udžbeniku) i ulomka filma koji su odgledali.

Viel Spaß beim Anschauen und Lesen!

Neobično vrenje

slika1

Napisala: Suzana Šijan, prof., urednica fizike

Sljedeći put kada pogledate u lonac kipuće vode, pristavljen za kavu ili juhu, zaustavite se na trenutak i razmislite: kako bi vrenje izgledalo u svemiru? Bi li se turbulentni mjehurići dizali ili spuštali? Kolike bi bili veličine? Bi li tekućina uopće ostala u posudi?

Odgovori na ova pitanja dani su u posljednjem desetljeću 20. stoljeća. Riječ je o značajnoj temi jer se vrenje ne događa samo u loncima za kavu, nego i u elektranama i rashladnim sustavima svemirskih letjelica. Inženjeri moraju znati kako funkcionira vrenje.
U ranim je 90-im godinama tim znanstvenika i inženjera sa Sslika2veučilišta Michigan i NASA-e odlučio otkriti tajnu. Korištenjem freonskih rashlađivača proveli su niz eksperimenata vrenja na space shuttleu tijekom pet misija između 1992. i 1996. godine. I zaista, otkrili su neke zanimljive razlike između vrenja tekućina na Zemlji i njihova vrenja u orbiti. Primjerice, tekućina koja vrije u bestežinskom stanju stvara – ne tisuće mjehurića – nego jedan divovski mjehur koji guta manje mjehuriće!  U slobodnom padu u orbiti vrenje je jednostavnije nego na Zemlji. Bestežinsko stanje učinkovito uklanja dvije varijable vrenja – konvekciju i uzgon, što objašnjava razloge zbog kojih se tekućine koje vriju u svemiru ponašaju tako različito. Također, ovo otkriće moćan je alat za znanstvenike koji žele razmrsiti zapetljanu fiziku vrenja. Svemir za nas pojednostavljuje problem koji proučavamo. Kada se bazen tekućine zagrijava na Zemlji, gravitacija uzrokuje dizanje toplijih (zbog manje gustoće i lakših) slojeva tekućine. Proces spuštanja hladnijih i gušćih slojeva nazivamo konvekcija. Na taj se način toplina širi tekućinom. Nakon što počne vrenje mjehurići se, zbog uzgona, kreću prema gore i stvaraju ključanje.

slika3

Bez konvekcije ili uzgona proces se odvija drugačije. Grijana se tekućina ne podiže, nego se smješta oko grijača i postaje sve toplija. Dijelovi tekućine koji nisu blizu grijača ostaju relativno hladni. Budući da se zagrijava manji obujam vode, slika4do vrenja dolazi mnogo brže. Kad se oblikuju mjehurići pare, oni ne odlaze na površinu – stapaju se u golemi balon koji se valja u tekućini.

slika5

 

 

Znanje o tome kako tekućina u svemiru vrije dovest će do učinkovitijeg sustava hlađenja svemirskih letjelica. Poznavanje vrenja u svemiru također se može koristiti u dizajniranju elektrana na svemirskim postajama koje koriste sunčevu svjetlost za stvaranje para iz vrele vode i koja se potom u turbini koristi za proizvodnju električne energije.
Uz bolje razumijevanje fizike vrenja inženjeri će biti u stanju osmisliti bolji način hlađenja i električne sustave koji će služiti ljudima u budućnosti – kako u svemiru, tako i ovdje na Zemlji.

Izvor: NASA

RADNI LISTIĆ

Neobično vrenje
1. Ponovite:
Na štednjaku zagrijavate lončić s vodom. O čemu ovisi količina topline koju slika6treba dovesti lončiću s vodom da bi voda zakipjela?

2. Istražite: U vatrostalnu posudu (zdjelu, lončić, veću laboratorijsku čašu) ulijte vodu i stavite na štednjak (plinski ili električni) da se zagrijava. Promatrajte što se događa s vodom. Posebno obratite pažnju na trenutak kad je voda blizu točke vrelišta te detaljno opišite kako se i gdje stvaraju mjehurići.

3. Pokušajte odgovoriti:
a) Kako se zagrijava voda u posudi?
b) Je li temperatura cijele količine vode u posudi jednaka?
c) Zašto se stvaraju mjehurići? Što su zapravo ti mjehurići?
d) Zašto se mjehurići stvaraju pri dnu?
e) Kamo putuju mjehurići? Zašto?
f) Mijenja li se obujam mjehurića dok se kreću kroz vodu? Ako da, kako? Možete li objasniti zašto je tomu tako?

4. Razmislite i zaključite: Zamislite da se nalazite u svemirskom brodu. Želite popiti čaj i stavljate vodu u posudu da se zagrije.
a) Kako bi ta posuda trebala izgledati?
b) Možete li pretpostaviti kako će se voda u njoj zagrijavati? Obrazložite svoju pretpostavku.
c) Koje dvije sile u svemiru nemaju utjecaj na vrenje, a važne su kod vrenja na Zemlji?
d) Hoće li se u vodi stvoriti mjehurići? Kako će se oni gibati?

slika7

 

slika8

Znanost, demokracija i matematika

Napisao: dr. sc. Zvonimir Šikić

new9

Matematika izvan matematike

Što je znanost? Kako za neku teoriju s pravom možemo reći da je znanstvena?

Da ne bismo otišli u pretjerano teorijska razmatranja, zadovoljit ćemo se odgovorom koji je sudac W. R. Overton dao u procesu protiv američke države Arkansas zbog njezinog zakona da teorija evolucije i kreacionizam moraju imati jednaku zastupljenost u znanstvenom obrazovanju Arkanzašana (takve je zakone 1995. i 1996. godine bilo predložilo pet američkih država). Naime, Ustav SAD strogo odvaja crkvu od države što implicira zabranu podučavanja vjerskih doktrina u državnim školama. To je navelo pobornike kreacionizma da tu vjersku doktrinu pokušaju uvesti u arkanzaške škole kao znanstvenu teoriju koja se na satima biologije treba predavati paralelno s teorijom evolucije. To su i uspjeli spomenutim zakonom. Ipak, podnesena je tužba koja dovodi u pitanje znanstvenost kreacionizma, a time i ustavnost arkanzaškog zakona, pa je sudac Overton trebao neke kriterije po kojima će prosuđivati znanstvenost teorija. Odlučio se za manje-više standardne kriterije prema kojima je teorija znanstvena ako ima sljedeća svojstva:

  1. Prihvaća prirodne zakone.
  2. Svoja objašnjenja temelji na prirodnim zakonima.
  3. Moguće ju je empirijski provjeravati.
  4. Moguće ju je opovrgnuti.
  5. Njezine tvrdnje nisu apsolutne i konačne.

Budući da kreacionizam nema nijedno od ovih svojstava, sudac Overton odbacio je arkanzaški zakon kao neustavan.

Što je demokracija?

Najopćenitije kazano, demokracija je način kolektivnog odlučivanja koji u najvećoj mogućoj mjeri poštuje individualne odluke. Kako doći do demokratskih odluka nije lako pitanje i nekim njegovim aspektima posvetit ćemo posljednji dio ovoga članka. Za sada samo napominjemo kako se radi o tome da se iz individualnih odluka izvedu kolektivne odluke i da se pritom osiguraju jednaka prava svih individua. To se najčešće ne može postići u idealnom obliku, ali sustav je to demokratskiji što veći broj individua, pod što jednakijim uvjetima, može sudjelovati u donošenju kolektivnih odluka.

Nakon što smo okvirno naznačili što mislimo pod znanošću i demokracijom, prelazimo na pitanje njihova odnosa.

Povijesna je činjenica da se klasična i moderna znanost javljaju istovremeno s klasičnom i modernom demokracijom. Kolijevka klasične jonske znanosti i demokracije antička je Grčka, dok je kolijevka moderne znanosti i demokracije novovjekovna Europa. Na istim prostorima i u istim vremenima pojavljuju se znanost i demokracija, a slijedi im razvojni „bum”. Je li to slučajno?

new10

Jonsku znanost karakterizira odbacivanje tajnog i posvećenog znanja koje je dostupno samo nekima i prihvaćanje javnog i običnog znanja koje je dostupno svima. Jonska znanost nudi prirodna objašnjenja dostupna svima umjesto natprirodnih objašnjenja dostupnih samo posvećenima. Tu autoritet ustupa mjesto empirijskoj provjeri i argumentu, a apsolutna nepogrešivost posvećenoga znanja zamjenjuje se pogrešivošću običnoga znanja. Slične promjene susrećemo i u novovjekovnoj Europi. Renesansa će također odbaciti autoritet i prihvatiti argument. I ona će se pobuniti protiv posvećenoga znanja i svrstati uz obično znanje, te potražiti prirodna objašnjenja umjesto natprirodnih. Veza s demokracijom je očita. Ako je znanje obično i svima dostupno, onda takvo mora biti i odlučivanje, jer znanje daje pravo na odluku. Novovjekovnu povijest Zapada možemo iščitavati i kao sve cjelovitije ostvarenje te osnovne ideje. U tom procesu, povratnom spregom, znanost gura demokraciju i demokracija znanost k svojim punim realizacijama. Vjerojatno bi se mogla obraniti teza da puna realizacija jedne ne bi bila moguća bez ostvarenja druge, kao ni druge bez prve, no ta je tema izvan okvira ovoga članka.

Ograničit ćemo se stoga na jednu konkretnu ilustraciju toga kako znanost, u ovom slučaju matematika, može unaprijediti demokraciju.

Podsjetimo se još jednom da je odlučivanje demokratsko ako se kolektivne odluke izvode iz individualnih uvažavanjem što većeg broja individualnih odluka. Ilustrirajmo to jednim jednostavnim primjerom.

Pretpostavimo da neki kolektiv od 7 individua treba odlučiti o svojim preferencijama između opcija A, B, C, D i E, te da individualne odluke izgledaju ovako:

new11

Dakle, prva od sedam individua ponuđene opcije preferira redoslijedom A, C, B, D, E, tj. za nju je najbolja opcija A, nešto joj je lošija C, još lošija B, još lošija D i najlošija E. Sljedeće dvije individue preferiraju redoslijed A, D, C, E, B; sljedeća nakon njih preferira redoslijed B, C, D, A, E itd. do zadnje individue koja preferira redoslijed E, B, D, C, A. To su individualne odluke o preferencijama. Problem je kako donijeti kolektivnu odluku o preferiranju ponuđenih opcija, tako da ona što više uvaži postojeće individualne odluke. Na primjer, koju bi opciju kolektiv trebao odabrati kao najbolju?

Odlučimo li se za većinski sustav donošenja kolektivnih odluka, najbolja je opcija A, jer nju kao najbolju opciju preferira (relativna) većina individua. Naime, tri individue najboljom smatraju opciju A, dvije individue najboljom smatraju opciju B, a samo po jedna individua najboljima smatraju opcije C i E.

Odlučimo li se za eliminatorni sustav, najbolja je opcija B, jer će u prvom krugu biti eliminirane opcije C i E, a tada će u drugom krugu pobijediti opcija B. Naime, u drugom krugu će prve tri individue kao najbolju preostalu opciju odabrati A, ali će zadnje četiri individue kao najbolju preostalu opciju (nakon eliminacije C i E) odabrati B.

Odlučimo li se za bodovni sustav u kojem prva opcija dobiva 4 boda, druga 3, treća 2, četvrta 1 i peta 0 bodova, najviše će bodova skupiti opcija C, pa je prema tom sustavu ona najbolja.

Odlučimo li se za niz duela (dvoboja) u kojima se prvo ogledaju opcije A i B, zatim se pobjednik tog duela ogleda sa C, zatim pobjednik tog duela sa D i na kraju pobjednik tog duela sa E, ustanovit ćemo da na kraju pobjeđuje opcija D. Dakle, prema tom sustavu najbolja je opcija D.

Mogli bismo se odlučiti i za diktatorski sustav u kojem je najbolja opcija ona koju preferira jedna istaknuta individua koju ćemo zvati diktatorom. Na primjer, ako je zadnja individua u našem početnom popisu individualnih preferencija diktator, onda će u diktatorskom sustavu pobijediti opcija E.

Sve u svemu, u različitim sustavima kolektivnog odlučivanja iz istih individualnih odluka izvode se različite kolektivne odluke:

new12

Koja od ovih kolektivnih odluka u najvećoj mjeri odražava individualne odluke iz kojih je izvedena? Drugim riječima, koji od ovih sustava kolektivnog odlučivanja najbolje uvažava individualne odluke na koje je primijenjen? Još kraće kazano, koji je sustav najdemokratskiji?

new13Na ova pitanja nije lako odgovoriti. Američki matematičar i kasnije ekonomist Kenneth J. Arrow u svojoj je doktorskoj disertaciji iz 1950. godine dokazao da je matematički nemoguć sustav kolektivnog odlučivanja koji bi zadovoljavao razne međusobno suprotstavljene demokratske principe. Za taj je rezultat 1972. godine dobio Nobelovu nagradu za ekonomiju. To je bio prvi iz cijelog niza matematičkih rezultata kojima je dokazano da su mnogi demokratski kriteriji međusobno suprotstavljeni, tj. da se ne mogu zajedno realizirati u istom sustavu kolektivnog odlučivanja.

To je izuzetno važno znati i razumjeti jer je naivna potraga za takvim sustavima često vodila k tragičnim posljedicama. Na to je ukazao i K. J. Arrow, u svojem govoru na dodjeli Nobelove nagrade 1972. godine: „…većina ljudi podcjenjuje nesigurnost svijeta. Velika zla proizašla su iz te vjere u sigurnost koja se pojavljuje kao vjera u povijesnu nužnost, velebne diplomatske sheme ili ekstremnu ekonomsku politiku.”

Značajke kvalitetnog sata glazbene kulture

new1

Ružica Ambruš Kiš, prof., urednica glazbene kulture

Poučavajte pjevanje i glazbu u školi na način koji neće biti muka, već radost djeci. Pobudite u njima žeđ za lijepom i dobrom glazbom, žeđ koja će potrajati do kraja života.

Zoltan Kodaly

Zašto djeca i adolescenti u svakodnevnici glazbu rado slušaju, dok im u školi na glazbenom glazba nerijetko nije radost i užitak, već muka? Možemo li ovaj stoljetni glazbeno-pedagoški i metodički izazov konačno prevladati? Može li nam suvremena tehnologija i u tome pomoći?

U vječnoj potrazi za načinom poučavanja u kojem će glazba kao zasigurno plemenita umjetnost postati i ostati djeci nezaboravan doživljaj i trajna potreba učitelji glazbe trebaju udružiti te dvije nedvojbene vrijednosti i pretvoriti ih u sretni spoj i dobitnu kombinaciju: new2Kako na nastavi ostvariti tu dobitnu kombinaciju?

Učenik treba biti središte nastavnog procesa, a glazba i kompetentan učitelj sredstvo njegova razvoja.

Učenik na satu treba doživjeti radost muziciranja bilo da pjeva, svira, pleše, stvara ili sluša glazbu. Nastavni sat treba biti susret s kvalitetnom i lijepom glazbom, bez obzira kojoj vrsti pripada: popularnoj, klasičnoj ili tradicijskoj. Ako je skladba lijepa i vrijedna, učenik će ju rado izvoditi. I upravo je u tome ključna uloga učitelja: oblikovati i usaditi učeniku kriterije pomoću kojih će znati prepoznati lijepu te estetski i etički vrijednu glazbu. Taj zadatak umjesto nas ne može učiniti suvremena tehnologija; učenik može pomoću iPoda, iPhonea, YouTubea ili Facebooka susresti pregršt raznovrsne glazbe, ali njihovu punu vrijednost ostvarit će tek u interakciji s drugima. Učitelj kao vrstan moderator nastavnog procesa treba s uvjerenjem voditi učenike kroz zvukovni labirint glazbenih vrsta i stilova otvarajući njihovu osjetljivost za dobrom i lijepom glazbom, šireći njihove mogućnosti opažanja, potičući znatiželju, istraživanje i vrednovanje.

new3

Uporišne točke nastavnog procesa glazbene kulture i umjetnosti

Jedan je od jasnih kriterija dobrog nastavnog sata glazbene kulture prezentnost dobrenew4 glazbe koja treba ispunjavati veći dio nastavnog sata (oko 70%). Glazbeni treba biti ispunjen glazbom, zar ne?

Kojim aktivnostima učenika treba biti ispunjen nastavni sat glazbene kulture? Dakako, glazbenim koja su ujedno i nastavna područja glazbene nastave: pjevanje, sviranje, stvaranje, ples i pokret na glazbu te slušanje glazbe.

Pjevanje

Lijepo pjevanje potaknut će, dakako, učitelj kao dobar model. Pritom ne mislimo samo na pjevanje lijepim glas, koji je dakako vrlo važno, već na izražajno pjevanje. A što to podrazumijeva? U prvom redu iskazivanje emocija pjevanjem. Danas, kada smo većinom skloni zatomljivanju emocija, upravo pjevanje treba biti trenutak iskazivanja emocija: radosti, tuge, srdžbe, oduševljenja, suosjećanja. Izražajno pjevanje, nadalje, podrazumijeva suživljenost izvođača s tekstom. Zato s učenicima treba razgovarati o tekstu. Prigoda je to za formiranje stavova i vrijednosti jer tekstovi pjesama, bilo da su autorski ili narodni, kazuju o doživljaju i iskustvu života koji svi dijelimo te je i s učenicima vrijedno podijeliti to iskustvo.

Pjevati treba puno. Ako je pjesma lijepa učenici će ju rado višekratno pjevati. Jednom kad je pjesma sigurno naučena (a za dosegnuti taj cilj nije dovoljno pjevati ju samo jedanput ili dvaput), treba ju ponavljati uz variranje. Poticaj za istančanu razliku u interpretaciji doći će najprije od vas, a kasnije će učenici i predlagati varijacije (glasno-tiho, muški-ženski glasovi, pojedinac-skupina, itd.).

Nakon toga pjesmi možete dodati pratnju bilo tjeloglazbom, Orffovim i drugim dostupnim glazbalima. Djeci će biti sasvim prirodno da pjevanje obogate odgovarajućim pokretom. Pritom možete isticati metriku, ritam i oblik pjesme. Izražajno pjevanje podrazumijeva i razumijevanje glazbenih sastavnica koje su temelj izraza pojedinog napjeva. Ponekad je to melodija, ritam, metrika, tempo, dinamika, harmonija, oblik, a najčešće izražajnost pjesmi daje više sastavnica glazbenog izraza zajedno. Učitelj će odrediti obim i razinu do koje će moći učenicima objasniti značaj i funkciju pojedine sastavnice za glazbenu ekspresiju pjesme.

Sviranje

Premda može biti izvor velike radosti i spontanog izraza djece, riječ je o manje zastupljenoj aktivnosti u našim razredima glazbene kulture. Lakši put je sviranje kroz izraz metrikom, ritmom i tempom, a potom melodijom i harmonijom. Svi učenici mogu izvoditi metro-ritamske pratnje tjeloglazbom. Različitim načinom i mjestom udara o tijelo ili tijelom dobit ćete i veliku izražajnu paletu zvukovnih boja. Postupno možete uvoditi i glazbala Orffova instrumentarija na kojem mogu svirati svi učenici razreda. Trebate učenike senzibilizirati na zvučnost i boju pojedinog glazbala. Kombinirajte zvukovne boje drvenih, metalnih i kožnih udaraljki, s obzirom na metriku i ritam skladbe.

Učenici mogu i sami istraživati zvuk pojedine udaraljke i odabrati na kojoj će svirati. Prelaskom na melodijske udaraljke učenici će svladati tehniku i zapis sviranja različitih tonskih visina. Na satu redovite nastave glazbene kulture uključit ćete u nastavno područje sviranja i učenike koji uče neko od klasičnih glazbala na izvannastavnim aktivnostima
ili u glazbenoj školi. Bit će to poticaj razvoju njihova samopouzdanja i uspješne socijalizacije među vršnjacima.

new5

Pokret/ples

Izraz pokretom oduvijek je bio prirodna reakcija tijela na zvuk glazbe. Odgovarajući pokret tijela bit će podrška glazbenom izrazu i mogućnost cjelovitog izraza djeteta. Pokret može biti jednostavan izraz metrike, ritma, tempa i oblika glazbe. Pokret ocrtava oblik u prostoru i vremenu te značajno ujedinjuje djetetov doživljaj i ekspresiju glazbe. Zato ga učenicima nikad ne treba uskraćivati. Temelji ritmike, tradicijskih i društvenih plesova mogu i trebaju naći svoje mjesto na satima glazbene kulture.

Stvaranje

Ovo je zapostavljeno nastavno područje u tradiciji hrvatske glazbene metodike. Hvalevrijedni primjeri dobre prakse koji se primjenjuju u nastavi glazbene kulture
najčešće povezuju stvaranje sa sviranjem i pokretom. Učenik se lakše izražava spontanom improvizacijom u području metrike, ritma i pokreta nego melodijom ili harmonijom.

Za spontani i kreativni izraz djeteta glazbom preduvjet je sloboda izraza, mašta i znatiželja. U ovom nastavnom području nema krivog ili lošeg rada. Unatoč tome, radost otkrivanja zvuka osobnim izrazom, potaknut će učenika na intenzivnije učenje i vježbanje elemenata glazbenog izraza. Igrajući se i istražujući mogućnosti glazbenog izraza svladavat
će apstraktno glazbeno pismo i uvjeriti se u funkciju i značaj pojedinih sastavnica glazbenog jezika vođen unutarnjom motivacijom. Takvo iskustvo i znanje ostat će trajno i postati
stalna potreba. Digitalna tehnologija svojim softverskim programima otvara učenicima nove značajne mogućnosti aranžiranja i stvaranja glazbe.

new6

Slušanje

Treba li dijete doista učiti slušati glazbu? Ne sluša li mladež po cijele dane glazbu uživajući u njoj, premda ih nitko prije toga nije poučavao kako bi trebali slušati? Je li njihov doživljaj time manje vrijedan? Treba li emocionalno i doživljajno slušanje biti prisutno i u nastavi? Svakako, treba. Radi glazbe same ili radi djece? Učenik koji doživi da je on svrha nastavnog procesa, da je njegov doživljaj i emocionalni razvoj važan nastavniku i društvu, rado će
surađivati i intrinzično motiviran krenuti i u analitičko slušanje.
Sve prethodne aktivnosti učenika (pjevanje, sviranje, stvaranje, odgovor pokretom na glazbu) razvijaju djetetu desnu, intuitivnu i kreativnu stranu mozga koju samo 10% populacije ima razvijenu u većoj mjeri. Slušanje je takva vrsta aktivnosti koja u trenutku kada postaje analitička razvija lijevu, analitičku stranu mozga, koju ima razvijeniju
90% populacije.
Analitičkim slušanjem učenik će opažati, opisivati, uspoređivati, razlikovati, izdvojiti određeni glazbeni sadržaj i time razvijati kritičko i apstraktno mišljenje. Pri takvim aktivnostima bitno je da učitelj ne analizira umjesto učenika, već da ih osmišljenim zadacima vodi kroz analizu, sintezu i vrednovanje.
new7Od tzv. neglazbenih aktivnosti učenika na satu glazbene kulture, značajno mjesto treba pripasti odgojnim i socijalizirajućim sadržajima, tj. odgoju vrjednosnih stavova učenika. Sam glazbeni dio nastavnog procesa pruža pregršt povoda za etički odgoj učenika. U prvom redu su to tekstovi tradicijskih napjeva, autorskih popijevaka, libreta opera, opereta mjuzikla i dr. Nadalje, sama aktivnost skupnog muziciranja je izrazito pogodna za odgoj identiteta, suradnje, solidarnosti i odgovornosti.
Značajke kvalitetnog sata glazbene kulture sukladno prethodno izloženom bile bi:

  • nastavni sat ispunjen lijepom i vrijednom glazbom,
  • nastavni sat ispunjen aktivnostima učenika,
  • učitelj prisutan na satu kao kompetentni moderator nastavnog procesa.

Imajući u vidu te značajke, logično je upitati se kako udžbenici glazbene kulture mogu podržati i osigurati kvalitetu nastavnog procesa?
new8

  • Bogatom i raznovrsnom ponudom kvalitetne glazbe, bilo da se radi o pjesmama, poticajima za improvizaciju i stvaralački izraz djeteta, primjerima za sviranje ili skladbama za slušanje.
  • Jasno iskazanim zadacima za učenike.
  • Načinom prezentacije nastavne građe u kojoj su teorijska znanja izvedena analizom prethodnog glazbenog doživljaja.

Nekoliko ideja za razredu nastavu

clip_image002

PROFILOV Newsletter

Vesela abeceda

Stručni skup HPKZ-a, Opatija, ožujak 2012.
Andrea Škribulja Horvat predstavlja razredni projekt
Igrom do čitanja i pisanja
Može li čitanje i pisanje djeci biti veselje i izazov?

Odgovor na to pitanje dobila sam ostvarujući razredni projekt sa svojim prvašićima u nekoliko generacija djece. Projektom Igrom do čitanja i pisanja potiče se razvoj vještina čitanja i pisanja, razvijaju se komunikacijske vještine, socijalne kompetencije i prijateljski odnosi.
Projekt se sastoji od nekoliko manjih cjelina, a ovdje predstavljam jedan njegov dio: VESELU ABECEDU.
Vesela abeceda razredni je spomenar koji ima svako dijete. U njemu se nalaze stranice s imenima djece, poredane abecednim redoslijedom (A – Anita, B – Boris…). Svako dijete ima svoju stranicu spomenara.
Osim stranica s imenima djece sastavni su dio spomenara i stranice naslovljene: škola, roditelji, učiteljica, naši potpisi. Na stranicama slova abecede kojima ne počinju dječja imena nalaze se zagonetke, brojilice, bojalice…
Tijekom usvajanja slova učenici međusobno razmjenjuju spomenare i ispunjavaju „svoju stranicu” u spomenaru svojih prijatelja.
Dakle, može li djeci čitanje i pisanje biti veselje i izazov? Može!
Ostvarujući ovaj projekt djeca su se veselila pisanju i ispunjavanju spomenara, osmišljavanju sadržaja „svoje stranice”, crtanju i bojanju, razmjenjivanju spomenara te čitanju poruka svojih prijatelja.
Izazov im je bilo rješavanje zagonetki i pitalica i osmišljavanje najboljeg rješenja za „svoju stranicu”.
Spomenar su ponosno pokazivali ukućanima i prijateljima iz drugih škola, a roditelji su ga sačuvali kao uspomenu na početak školovanja svoga djeteta. Projekt Igrom do čitanja i pisanja predstavljen je i na stručnom skupu Hrvatskoga pedagoško-književnog zbora u Opatiji u ožujku 2012. godine.

clip_image004

Sanja Škreblin predstavlja projekt

I prvašići istražuju

„S prvašićima se ne može istraživati”, reći će skeptici. „Premali su”, složit će se neki drugi s njima. „I nisu još ni pravi čitači”, dodat će treći. A tek brojanje… Sve je to istina. Mali jesu, a čitanje i računanje još su u zametku u njihovim glavicama. No i oni mogu biti i pravi mali znanstvenici, samo što za male znanstvenike treba osmisliti i mala istraživanja.

Osobna čistoća tema je koja nam pruža mogućnost vrlo jednostavnog istraživanja. Svakom djetetu u petak damo dvije tablice koje tijekom vikenda trebaju ispuniti.

Prva se tablica odnosi na dnevno održavanje čistoće njih samih i njihova doma. Djeca tijekom jednog dana vikenda prate koliko su puta toga dana oprali ruke, umili se, oprali zube, istuširali se i oprali noge.

OZNAČI CRTICOM U TABLICI SVAKI PUT KADA OBAVIŠ NEKU RADNJU OSOBNE ČISTOĆE.

tablica1

Prate i koliko se puta u njihovu domu taj dan pralo suđe, brisalo stol, melo podove i usisavalo. Svaki put kada je radnja obavljena, u tablicu upišu samo crticu, a navečer ih onda trebaju prebrojiti i upisati broj ponavljanja za svaku radnju.

CRTICOM OZNAČI SVAKI PUT KADA NETKO OD UKUĆANA ČISTI DOM.

tablica2

Drugu tablicu učenici trebaju ispuniti uz pomoć odraslih. U tablicu trebaju upisati koliko puta tjedno odrasli peru kosu, tuširaju se, kupaju se, režu i čiste nokte, obuku čisto donje rublje, čiste hlače i majice. Upišu i koliko se puta tjedno u njihovom domu pere rublje i čiste podovi.

—————————————-

RAZGOVARAJ S UKUĆANIMA I U TABLICU UPIŠI KOLIKO PUTA TJEDNO:

tablica3

tablica4

U ponedjeljak slijedi razredna analiza. Uspoređuju se podaci pazeći pritom da netko ne bude ismijan ili povrijeđen. Izvode se zaključci o tome koliko puta dnevno učenici našeg razreda peru ruke, zube, noge, te koliko se puta dnevno pere posuđe ili brišu podovi u našim domovima. (Učiteljica ili učitelj može izračunati prosjeke ili jednostavno za svaku radnju možemo odabrati broj koji se najčešće ponavlja.)
Zatim se prouče podaci i o tjednom održavanju čistoće, pa možemo odrediti koliko se često pere rublje, čiste nokti i provode sve radnje koje smo proučavali na tjednoj razini.
Analizirajući prikupljene podatke učenici će na zanimljiv i vrlo jednostavan način usvojiti pojmove čistoća i osobna čistoća. Kada se u razgovoru o rezultatima praćenja koristimo još i nazivima doba dana i dana u tjednu, u nastavi smo proveli izvrsnu unutarpredmetnu korelaciju nastavnih sadržaja prirode i društva, a da i ne spominjemo korelaciju s matematikom.
Što se istraživanja tiče, sve su etape prisutne: ishodišno pitanje i plan istraživanja ponudili smo im mi, no učenici sami prikupljaju podatke (povlače crtice za obavljenu dnevnu radnju) i obrađuju ih (broje crtice, međusobno uspoređuju podatke), a zaključak se izvodi zajednički.
Nadam se da će kod većine djece posljedica ovog malog istraživanja biti primjena zaključaka u praksi i bez onog stalnog roditeljskog natezanja: „Jesi li oprala/oprao zube?” Bar na neko vrijeme. clip_image006 

Nataša Svoboda Arnautov predstavlja izvannastavnu aktivnost

Europa u školi

Posljednjih godina u Republici Hrvatskoj često govorimo o pristupanju naše domovine Europskoj uniji. Djeca o tome slušaju u medijima, razgovaraju s roditeljima i starijim članovima obitelji. Zato bi i školska sredina trebala biti okružje u kojem učenici mogu saznati informacije o europskoj tradiciji i sadašnjici.
Upoznajući europske školske sustave susrela sam se praksom koja tijekom jedne školske godine pruža mogućnost upoznavanja jedne europske zemlje. Upoznajući drugačiju kulturu, navike, život ljudi učenici bolje razumiju i svoju tradiciju i običaje. Stoga sam odlučila u školi u kojoj radim osnovati skupinu izvannastavne aktivnosti „Europa u školi”.

Na našim druženjima „putujemo” Europom i upoznajemo se s europskim zemljama. Istražujemo običaje, znamenitosti, način školovanja, tradiciju, kulturu pojedinih naroda.
Djeca se s pojedinim državama i njihovim posebnostima upoznaju istražujući:

slikovne zapise: zemljovide, državne zastave i grbove, fotografije koje prikazuju ljude, gradove, prirodno okruženje, kulturno-povijesne znamenitosti, turističke znamenitosti, znamenite osobe iz povijesti, sporta, kulture i sl.
zvučne zapise: himne, popularnu i narodnu glazba pojedinih zemalja i sl.
audio-vizualne zapise: dokumentarne filmove, obrazovne emisije
tekstualne zapise: časopise, knjige, udžbenike, turističke prospekte
razne predmete koji simboliziraju pojedinu državu: suvenire, nošnje i sl.

U školi često organiziramo tematske izložbe, kvizove znanja, sudjelujemo u raznim priredbama na kojima u glazbeno-scenskim nastupima pokušavamo prikazati i predstaviti bogatu europsku kulturu i tradiciju.

U ovoj školskoj godini odabrala sam dva projekta: Na lijepom plavom Dunavu i Advent u Europi.

Tijek aktivnosti u projektu Na lijepom plavom Dunavu
Na zemljovidu Europe istražili smo gdje su izvor i ušće rijeke Dunav. Pratili smo tok rijeke i tako utvrdili kroz koje države protječe. Te države „označili” smo na zemljovidu tako da smo na prostor države zataknuli državnu zastavu te zemlje. Zastave su učenici nacrtali i obojili na papiriću koji su zalijepili na čačkalicu. Utvrdili smo da Dunav izvire u pokrajini Schwarzwald kod mjesta Donaueschingen na jugozapadu Njemačke. Nastaje od dvije male rijeke Breg i Brigach. Teče prema istoku i protječe kroz: Njemačku, Austriju, Slovačku, Mađarsku, Hrvatsku, Srbiju, Rumunjsku, Bugarsku, Moldaviju i Ukrajinu. Nakon puta od 2850 km ulijeva se u Crno more u Rumunjskoj tvoreći veliku deltu na granici s Ukrajinom. Delta Dunava zaštićeno je područje koje je UNESCO 1991. godine označio kao svjetsku baštinu.

Tok rijeke mogli su vidjeti na powerpoint prezentaciji koja prikazuje izvor rijeke i krajolike kroz koje protječe sve do svog ušća.

Djecu je zanimalo što znači riječ Dunav. Istražili smo i saznali da je Dunav ime navodno dobio po Danubiusu koji je bio rimski riječni bog.

Potrudili su se saznati kako Dunav glasi na ostalim jezicima: na njemačkom Donau, na engleskom Danube, na mađarskom Duna, na slovačkom Dunaj, na rumunjskom Dunarea, na hrvatskom, srpskom i bugarskom Dunav.

Nakon što su čuli i istražili osnovne podatke o rijeci, krenuli su u istraživanje nabrojanih država. Dobili su kartu na kojoj su države kroz koje protječe Dunav prikazane samo obrisnim crtama koje određuju granice. Zadatak je bio unutar karte ucrtati Dunav, veće gradove kroz koje protječe i najvažnije znamenitosti država po kojima su prepoznatljive. Naučili su da Dunav protječe kroz nekoliko velikih gradova: Beč, Bratislavu, Budimpeštu i Beograd.
Služi kao prirodna granica na više od 1000 km svog toka. Neke države imaju samo jednu obalu, a druga je na području druge države. To su uočili ucrtavajući rijeku na slijepoj karti. Dunav svojim tokom protječe kroz više klimatskih zona i raznolik okoliš. Zato su na karti zalijepili i fotografije Dunava u pojedinim krajevima. Tako su mogli uočiti raznolikost pejzaža kroz koje Dunav protječe.
Te pejzaže djeca su oslikavala te smo tako u projekt uvrstili i likovnu kulturu.

Johann Strauss mlađi skladao je u 19. stoljeću jedan od najljepših valcera Na lijepom plavom Dunavu. Austrijanci ga smatraju svojom neslužbenom himnom. Ta skladba bila nam je zvučna kulisa tijekom gotovo svih sati rada na projektu. Najhrabriji su odlučili napraviti i plesne korake uz ovu prekrasnu skladbu.

Tijekom rada na ovom projektu koristili smo se slikovnim, zvučnim, audio-vizualnim zapisima poput atlasa, zemljovida, enciklopedija, interneta, turističkih prospekata, fotografija, zvučnih zapisa himni država i skladbi koje potječu iz nabrojenih država. U radu su nam pomogli i neki stručni suradnici. Učitelj plesa djeci je pokazao plesne korake u valceru, učiteljica glazbene kulture nam je pomogla u prikupljanju CD-a s glazbom, a učiteljica geografije nam je ustupila zidne zemljovide Europe i dokumentarne filmove.

Dan Europe obilježava se 9. svibnja. Tada ćemo ostalim učenicima naše škole prikazati sve što smo istražili i saznali o ovoj predivnoj rijeci. clip_image008 Članci su originalno objavljenu u Profilovom proljetnom newsletteru kojeg možete pogledati na Profilovim stranicama.