Škola na daljinu u Sloveniji

mateja_cizerle

Mateja Cizerle

Sažetak

Članak govori o tome kako je u Sloveniji započelo obrazovanje na daljinu te jesu li učitelji bili spremni na ovakav način podučavanja. U početku sam mislila da takav način rada neće biti toliko zahtjevan koliko se to u sljedećih nekoliko tjedana pokazalo. Nailazila sam na različite prepreke, primjerice nepoznavanje informatičkih alata, gubitak motivacije kod učenika, negodovanje roditelja. U članku se opisuje i kako sam uspjela uspješno isplanirati školsko gradivo, na koji sam ga način prenijela učenicima te kako sam pratila njihov napredak.

Ključne riječi: obrazovanje na daljinu, informatički alati, komunikacijski kanali, roditelji, učenici, usvajanje gradiva,

Uvod

Sloveniju je bolest COVID-19 prvi put zahvatila u ožujku 2020. godine pojavom prvog slučaja zaraze, nakon čega se sve brže i brže širila. Vlada Republike Slovenije odlučila se za potpuni lockdown. To je značilo da su se 9. ožujka 2020. zatvorili svi dječji vrtići, osnovne i srednje škole te svi fakulteti, i započelo obrazovanje od kuće, odnosno obrazovanje na daljinu. Bili smo potpuno nepripremljeni na nastalu situaciju, nisu postojali protokoli komuniciranja, a poznavanje rada korištenjem računalnih alata bilo je daleko od dostatnoga. Nismo mogli ni zamisliti kako će se obrazovanje na daljinu razvijati. Učitelji i nastavnici u školi primili su dopis Ministarstva obrazovanja u kojem je pisalo da se škole zatvaraju na razdoblje od 14 dana. Međutim, obrazovanje na daljinu nije trajalo samo 14 dana, već čitavih 10 tjedana.

Načini prenošenja gradiva

Za gradivo koje su učenici morali svladati trebalo je pronaći način na koji im se ono može prenijeti tako da ga razumiju. Mnogo sam vremena trošila na sastavljanje uputa koje će učenicima biti dovoljno jasne i razumljive. U tih 10 tjedana roditelji su kod kuće kombinirali ulogu učitelja i roditelja. Često bi izražavali svoje negodovanje, jer uloga roditelja nešto je sasvim drugo od uloge učitelja. Bilo im je teško gradivo objašnjavati djeci, jer ne posjeduju pedagoško znanje. Upravo sam zbog toga počela tražiti načine kojima bi se roditeljima taj posao olakšao i gradivo učenicima prenijelo na dovoljno kvalitetan način. Tako sam s pomoću različnih komunikacijskih kanala počela snimati predavanja. Učenici su ih mogli pogledati bilo kad i onoliko puta koliko su željeli kako bi gradivo i usvojili. Snimila sam predavanja, važne pojmove, izvođenje postupaka, postupke rješavanja matematičkih zadataka… Osim toga, snimke su bile važne i zato što su me učenici mogli vidjeti, čuti. Koristila sam različite alate, aplikacije: Zoom, Padlet, Thatquiz, Kahoot.

Zatim su učitelji preko Zoom-a počeli održavati video sjednice. Virtualna okupljanja postala su vrlo važna, jer ste se s učenicima mogli vidjeti, zajedno s njima ponoviti i utvrditi gradivo, a ako neki dio gradiva nije bio dovoljno jasan, mogli ste ga dodatno objasniti. Tijekom video susreta dobila bih i povratnu informaciju o njihovu radu. Ubrzo sam kod učenika primijetila gubitak motivacije za rad, koji je bio izraženiji kod učenika s teškoćama i učenika imigranata. Kako je vrijeme odmicalo rad učenika bio je manje kontinuiran, uz mnogo isprika zašto nešto nisu napravili, prepisali, izračunali. Trebalo je razmisliti kako dalje.

Srećom, broj oboljelih počeo je padati i 18. svibnja 2020. vrata škole ponovno su se otvorila za učenike od 1. do 3. razreda, a zatim nakon 1. srpnja i za sve ostale. Po povratku u školu ubrzo smo uočili ogromne praznine u znanju učenika. U planiranju nastave u novoj školskoj godini 2020./2021. u obzir smo uzeli i ono što učenici moraju usvojiti, a nisu to uspjeli u školskoj godini 2019./2020.

Način podučavanja

Pokazalo se da ni u školskoj godini 2020./2021. nije moguće izbjeći obrazovanje na daljinu i 9. studenoga 2020. vrata svih škola i dječjih vrtića ponovno su se zatvorila. Učitelji su se odmah organizirali, a usvajanje gradiva odvijalo se neometano dalje. Kako bi učenici imigranti bili jače motivirani pružena im je individualna pomoć u učenju. Kontinuirano provjeravanje znanja bilo je vrlo važno. Ako bih primijetila da s nekim gradivom postoje poteškoće, gradivo bih odmah dodatno pojasnila i ponovila, kako bismo mogli nastaviti dalje. Fleksibilnost i prilagodljivost vrlo su važne. Prilagoditi je trebalo oblike i metode podučavanja, ali i učenja. Gradivo je trebalo diferencirati i na neki način slijediti načelo „manje je više”. Učitelji i nastavnici, ali i uprava škole, bili su mnogo bolje pripremljeni na obrazovanje na daljinu nego je to bio slučaj tijekom proljetnoga zatvaranja. Zabilježen je protokol koji definira odvijanje obrazovanja na daljinu, obveze učenika i učitelja. Prihvaćene su i „Arnes Učilnice“ (učionice Arnes), jedinstven komunikacijski kanal kojim se učenicima prenosi gradivo. Na taj su način učitelji postali jedinstveni, dosljedniji, jer su svi poštovali zabilježeni protokol. Razlika između proljetnog i jesenskog zatvaranja škole je u tome što sam ja sad veći naglasak stavljala na prikupljanje dokaza učenika o njihovu učenju. Svaki dan slali su mi fotografije domaćih zadaća i na taj sam način jednostavno provjerila jesu li gradivo razumjeli i usvojili. Mislim da su tijekom ovog razdoblja učenici napravili veliki korak ka samostalnosti.

Zaključak

Nastava na daljinu nikako ne može zamijeniti odgojno-obrazovni rad koji učitelji i nastavnici obavljaju u školi neposredno s učenicima. Svi mi, učitelji, ali i učenici i njihovi roditelji, trudili smo se najviše što smo mogli. Satove preko video susreta pokušali smo održavati kvalitetno i svi u školi vodili su brigu o motivaciji i fizičkoj aktivnosti učenika. Dokazali smo da je obrazovanje na daljinu moguće. Možda se ovakvim načinom rada kod učenika postiglo bolje čitanje s razumijevanjem, veća sposobnost pismenog izražavanja, djeca su postala samostalnija … No, točno je i da obrazovanje od kuće ima i nekih negativnih strana, a one će se na žalost ispoljiti tek nakon nekog vremena.

Online nastava u Sloveniji

natalija_novak

Natalija Novak

Sažetak

Članak predstavlja prednosti i nedostatke te preporuke za izvođenje učenja na daljinu zbog epidemije COVID-19.

Navedena iskustvena mišljenja čitaju se kao sažetak spomenutog načina rada u razdoblju od 6. studenoga 2020. do 12. veljače 2021. sa stajališta učiteljice razredne nastave koja predaje 23 učenikom u 4. razredu slovenske osnovne škole predmete: slovenski, matematika, prirodoslovlje i tehnologija, društvo, sport, likovna i glazbena umjetnost.

Na temelju iskustva i osobnog kritičkog razmišljanja iznose se izjave ili preporuke o tome što bi bilo dobro u slučaju moguće provedbe učenja na daljinu u kombinaciji s izvornom metodom školovanja u budućnosti održati ili dopuniti s namjerom – osvijestiti društvo da učenik uči za svoje „stečeno“ OSNOVNO ZNANJE, a ne samo za OCJENU.

U isto vrijeme, zalagati se za promjenu percepcije znanja, da su ishodi učenja učenika rezultat uloženog napora, napornog rada, tako da svatko tko ulaže u kontinuirani rad može i NAPREDOVATI.

S obzirom na mogućnost da se učenik samoprocjenjuje ili samokontrolira i posljedično kritički razmišlja.

Ključne riječi: učenje na daljinu, znanje, učenik, učitelj.

Uvod

Uvod ističe glavne slabosti koje su se pojavile tijekom učenja na daljinu kod učenika. Nastavak članka sadrži osobna pozitivna iskustva koja treba uključiti u redovno izvođenje nastave u učionici (školi).

Na kraju se daju osobne iskustvene preporuke za moguću prethodnu pripremu i najbolju moguću organizaciju učenja na daljinu od strane školskog menadžmenta, nastavnika i ostalih školskih stručnjaka koji sudjeluju.

clip_image001 Pa čega se odreći?
Onog što ne djeluje, nije praktično, ne donosi željene rezultate.

Kod UČENIKA:

Predugo vremensko razdoblje, odnosno sama dužina učenja na daljinu, dovodi do apatije, umora, nemotiviranosti učenika, a nakon tri mjeseca sve češće i slabije reakcije, uključujući i bolesti kod učenika.

Izvođenje ŠPO učenicima se čini da nije “nužno” obavezno, nemaju određenu sportsku opremu, teško se prilagoditi sportskim izvedbama pred kamerama, sportskim aktivnostima vani ili u prirodi (planinarenje, biciklizam) moraju se provoditi u društvu roditelja, za što bi i njima trebalo odgovarajuće vrijeme, koje u većini slučajeva nije na raspolaganju.

Besmislena provedba dana aktivnosti (npr. Sportski dan), jer je značenje provedbe dana aktivnosti druženje ili projektni rad učenika (njihove aktivnosti u homogenim i heterogenim skupinama) u stjecanju znanja u drugačijem obliku provedbe.

imageŠto očuvati?
Jer djeluje. Jer vrijedi probati. Značenje se prepoznaje.

U interakciji UČITELJI – UČENICI:

a) Količina dodatno tiskanog (fotokopiranog) nastavnog materijala za studente smanjila se za to vrijeme, što znači da studenti više pišu, pišu u bilježnice (za to im treba više vremena, bilješke su organiziranije, posebno čitljive, čitljivije).
b) Učitelj od učenika dobiva razne dokaze o onome što su naučili, napretku i koristi ih kao oblik izvora (usmeno znanje, bilježenje, fotografija, bilježenje, o) različito stečenih znanja i vještina. Prihvaća to kao vrijednost.
c) Učitelj je uvijek aktivno uključen u proces formativnog praćenja rada i znanja učenika / učenika.
d) Učitelj vodi i usmjerava učenike u potrazi za kreativnim rješenjima tako, da postignu višu razinu pokazanog kreativnog rada (vlastite ideje) u identificiranju, rukovanju otpadnim materijalima i eko-gradnji u potrebnom na primjer kod umjetničkog ili tehničkog proizvoda.

Ovo razmišljanje podsjeća na izreku:
»Iz malog raste veliko

e) Učitelj još više potiče aktivnosti kreativnog razmišljanja (jača kreativnost i istraživanje).
f) Učitelj usmjerava i potiče interdisciplinarne veze ili. upotreba “korisnog povezujućeg znanja” i posljedično razumijevanje stečenog znanja (npr. prepoznavanje, čitanje i pretvaranje mjernih jedinica za masu povezano je s praktičnom provedbom: svaki učenik, na primjer, pročita 250 g = 25 dag maslaca, …).
g) Učiteljevo znanje o interesima i jačim stranama učenika omogućava bolju međusobnu suradnju.
h) Studenti imaju fleksibilno organizirani (fleksibilni) RASPORED, što je zasigurno izvedivije na razini razrednog stupnja nego na razini predmetnog stupnja.
i) Učenici dobivaju priliku naučiti kako postupati s odabirom i naručivanjem knjižnog materijala putem školske digitalne knjižnice.

U interakciji STRUČNI SARADNICI, STRUČNA AKTIVA– VODSTVO ŠKOLE:

“Komunikacija na daljinu” mogla bi biti jedan od dodatnih organiziranih oblika dijaloga između kolega ili stručnim osobljem škole i članova stručne aktive (razredne i stručne; smisleno kod organizacije sudjelovanja članova aktive vertikalno i horizontalno), zašto:

  • Budući da ovaj obrazac smanjuje mogućnost uznemiravanja dionika (na primjer zamjena, pratnja …), video kontakt je stoga učinkovitiji.
  • Kvalitetnija razmjena mišljenja u stvarnom vremenu, pronalaženje rješenja, iznošenje ideja, razmišljanja;
  • Moguće uključivanje na sastanak u slučaju odsutnosti članova aktiva (zbog Škole u prirodi, Erasmus+ različitih školovanja, drugih projekta..)
  • Budući da je moguće postići višu razinu interdisciplinarne povezanosti ili simultane povezanosti s učiteljima iz različitih predmetnih područja.

clip_image003PREPORUKE UČITELJIMA i ostalim STRUČNJAKIMA na ŠKOLSKOJ razini u organizaciji učenja na daljinu prije njegove provedbe:

a) Korištenje jednog komunikacijskog kanala na školskoj razini (npr. MS Teams, Zoom, Free Cam, Vox …).
b) Provjeriti kompetentnost kolega učitelja u odnosu na digitalnu pismenost.
c) Provjeriti računalnu informacijsku podršku nastavnika i učenika.
d) Provedbeni protokol mora prethodno sadržavati ispunjeni RASPORED s organizacijom video sastanaka učenika razredne i predmetne razine (uzimajući u obzir preporuke Zavoda za obrazovanje, npr. broj sati dnevno / tjedno).
e) Uključivanje aktivnih školskih stručnjaka (socijalnih, savjetnika, pedagoga …), aktivnog sudjelovanja u njihovom području stručnosti, traženja rješenja za jačanje socijalnih vještina, više razine motivacije i digitalnog rasterećenja, … među učenicima i nastavnicima.
f) Neposredan pregled i emitiranje kurikuluma za svaki razred (ostaju sadržaji usmjereni na život, oni se tretiraju još preciznije, iskustveno (npr. sadržaji koji se odnose na obitelj, prirodu, ekologiju, osjećaje, dužnosti, vrijednosti …), s druge strane, sadržaj koji su preopširni, manje održivi, ​​se smanje ili izbrišu iz programa, u određenoj fazi razvoja neki sadržaji se mogu ponovno uvesti, drugi ukinuti).
g) Pronaći načine za pretvaranje praktičnog znanja u teoriju i obrnuto.
h) Kako bi društvo postalo svjesno da učenik uči za svoja “stečena” OSNOVNA ZNANJA, a ne samo za OCJENU. Istodobno, zalagati se za promjenu poimanja znanja, da su ishodi učenja učenika rezultat napora, napornog rada, tako da svatko tko ulaže u trenutni rad može i NAPREDOVATI. Učeniku se daje mogućnost samoevaluacije ili samokontrole i posljedično kritički razmišlja.
i) Održavati smanjeni broj ili opseg ocjenjivanja iz pojedinih predmeta.
j) Održati provedbu učenja na daljinu kao dopunski ili dodatni oblik u sljedećim slučajevima:

  • U nastavu (u školskoj učionici) bi bilo dobro uključiti stečeno učiteljevo znanje o rukovanju ICT alatima (onima koji su se pokazali kao dobrodošla dodatna pomoć u stjecanju i učvršćivanju znanja u kontekstu učenja na daljinu) .
  • Ukoliko je potrebno, omogućiti ili uključiti učenje na daljinu za studente upisane u DSP program (dodatna stručna pomoć) i za studente kojim odgovara individualan pristup (npr. student s poremećajem pažnje, student s dugotrajnom bolešću – dijabetesom, oštećenom mobilnošću, …).
  • Ti bi studenti također trebali poticati suradničko učenje, učenje u paru (kao dvosmjernu lekciju), koje se može provesti i kroz učenje na daljinu.
  • Čini se smislenim nastaviti s učenjem na daljinu u slučaju odsutnosti učenika (za dulje odsutnosti, 14 dana do 1 mjeseca, zbog hospitalizacije, trajne bolesti (npr. dijabetes, cerebralna paraliza, astma …, opće virusne bolesti,
  • Održati primjenu učenja na daljinu kao dopunskog ili dodatnog oblika učenja jezika za strane studente (za one koji su na prvoj ili drugoj godini u Sloveniji).
  • Održavati kao dopunsku opciju “komunikaciju na daljinu” putem odabranog školskog komunikacijskog kanala kao jedan od dodatnih mogućih oblika komunikacije s roditeljima (govorno vrijeme, roditeljski sastanak).

k) Također je moguće izvoditi HOSPITACIJE ili “šetnju na daljinu” s učiteljima, kako:

  • Da ravnatelj zna provjeriti rad na daljinu ili ima uvid u rad i način davanja sadržaja (po odjelima, razredima) u internetskoj učionici.
  • Da se ravnatelj uključi, sudjeluje u video kontaktima s učenicima i učiteljem koji uči. Kako rad učitelja ne bi bio provjeren samo sa strane ankete roditelja i ostalih učitelja.

Zaključak

Ključno je, da ravnatelj prilikom izvođenja obrazovanja na daljinu uzima u obzir okolnosti u kojima se nalazi odgojno-obrazovna ustanova i resursi koji joj stoje na raspolaganju, te zajedno sa zaposlenicima određuje najoptimalnije uvjete za provedbu obrazovanja na daljinu program.

Obrazovanje na daljinu diktira drugačiju dinamiku i koordinaciju aktivnosti učitelja, ostalih stručnih suradnika i rukovoditelja koji sudjeluju u odnosu na uobičajene situacije. Za kvalitetnu provedbu neophodna je odgovarajuća obuka stručnih suradnika, koja osigurava internetsku sigurnost i privatnost, da je mrežno okruženje za učenje sigurno i zaštićeno lozinkom.

Ova otkrića sugeriraju mogućnosti i rješenja koja zasigurno nisu konačna. Pokriveni su samo osnovni nalazi, ovi i drugi bit će predmet daljnjih planiranih istraživanja na razini sustava u budućnosti.

Međutim, ono što treba učiniti danas ili ovog trenutka jesu trajne akcije za poboljšanje i promjene.

Svima će biti lakše naučiti provoditi obrazovanje na daljinu, ako to shvatimo kao činjenicu kada je potrebno riskirati i eksperimentirati također u obrazovanju u kontekstu svih okolnosti.

Na taj se način mogu postaviti smisleniji i dugoročniji temelji za korištenje IKT-a u učenju i poučavanju, smjernice za pedagoške inovacije i otvorenije i fleksibilnije okruženje za učenje.

To bi također trebalo značiti veću otpornost odgojno-obrazovnih institucija na promjene u budućnosti.

Literatura

  1. Earley, P. 2013. “V učenje usmerjeno vodenje: kako se uresničuje.” Vodenje v vzgoji in izobraževanju, 13 (2): 3-16.
  2. 1. Rupnik Vec, T. in ostali. 2020. Analiza izobraževanja na daljavo v času prvega vala epidemije Covida-19 v Sloveniji (spletna izdaja) Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za šolstvo.
  3. 2. Zavašnik, M. in ostali. 2020. Na kaj naj bo ravnatelj pozoren pri vodenju izobraževanja na daljavo? Ljubljana: Šola za ravnatelje.

Pozitivna klima

tijekom učenja na daljinu

nina_volcanjk

Nina Volčanjk

Sažetak

U članku je prikazano kako sam održavala pozitivnu razrednu klimu i osjećaj povezanosti između učitelja i učenika i samih učenika tijekom dvomjesečnog nastavnog razdoblja. Rezultati su pokazali da se učenici, još uvijek, međusobno dobro povezuju nakon što su se vratili u školu. Klima u razredu se donekle čak i poboljšala.

Ključne riječi: učenje na daljinu, osnovna škola, učenici, pozitivna klima u razredu.

Maintaining a positive classroom climate during distance learning

Abstract

In the paper I present how I maintained a positive classroom climate and a sense of connection between the teacher and students and the students themselves during the two-month period of distance learning. The results show that students were at the return to school very well connected. The classroom climate has even improved somewhat.

Key words: distance learning, primary school, pupils, classroom climate.

Uvod

Društveni odnosi koje učenici mogu formirati u školi mogu biti primjereni (prikladni) ili neprimjereni ali u svakom slučaju utječu na kvalitetu školovanja učenika (Košir, 2013).

Škola i razred su veliki društveni kontekst s kojim se učenik svakodnevno susreće (Košir, 2013).

Kvalitetni međuljudski odnosi u razredu izuzetno su važan dio kvalitetne provedbe odgojno-obrazovnog procesa (Košir, 2013).

Svi učenici koji čine pojedini dio razredne zajednice, imaju potrebu za sigurnošću i kohezijom i doživljavaju sebe kao dostojne i poštovane osobe. Ključ za to je uključenost učitelja koji može promicati kvalitetu međuljudskih odnosa ali i negativno utjecati na međuljudske odnose (Košir, 2013).

U svakom slučaju, razredna klima ne ovisi isključivo o učitelju već je uvjetovana mnogim čimbenicima koji utječu na to kako će razred funkcionirati kao cjelina (Michie, van Stalen, West, 2011).

Pozitivna klima u učionici ima pet sljedećih karakteristika (Zacarian, Alvarez-Ortiz, Haynes, 2020):

a) Pozitivni odnosi na osnovi imovine vidljivi su među svima u učionici.
b) Učenici imaju glas i mogućnost izbora u pitanjima koja se njih tiču.
c) Lekcije su relevantne povezivanjem kurikuluma sa životom učenika.
d) Fizičko okruženje u učionici odgovara preferencijama učenja učenika.
e) Rutine i prakse imaju predvidljiv ritam.

Učenje na daljinu

Učenje na daljinu suvremeni je način učenja i usvajanja novih znanja, zasnovan na materijalima koje učitelj pruža učenicima primjenom različitih informacijskih tehnologija.

Kod učenja na daljinu postoje prednosti i nedostatci. Najvažnije prednosti su sljedeće:

a) Proces učenja na daljinu stavlja učenje u ruke učenika, učitelj je taj koji priprema nastavu koju će učenik slijediti.
b) Učenik može usvajati znanje vlastitim tempom i na mjestu i vremenu koje njemu odgovara.
c) Učitelj se ne mora ograničiti na vrijeme, ima više slobode kod pripreme različitih sadržaja za istu nastavnu jedinicu. Učenici mogu odabrati one koje im najbolje odgovaraju.
d) Povratne informacije koje su ključne za bilo koju vrstu učenja uvijek su dostupne.
e) Učenik se ne obraća samo učitelju, nego i na drugim učenicima, tako da mogu učiti jedni od drugih (Mayerova, 2014).

Među negativne posljedice mogli bi dodati:

a) Učenici su kroz učenje na daljinu u socijalnoj izolaciji, često uče sami, zanemarujući razvoj socijalnih vještina.
b) Učenje je manje individualizirano. Često se gubi mogućnost naknadnog objašnjenja (Cook, 2007).

Tijekom učenja na daljinu susreli smo se s mnogim kontroverznim značajkama učenja na daljinu. Veliki naglasak smo stavili na razvijanje socijalnih odnosa i održavanja pozitivne klime.

Empirijska istraživanja

Svrha istraživanja

Svrha istraživanja bila je ispitati utjecaj učenja na daljinu na razrednu klimu i međuljudske odnose u razredu. Posebno nas je zanimala povezanost učenika prije i poslije učenja na daljinu i stupanj međusobnog prihvaćanja i odbijanja.

Metodologija

U istraživačkom radu korišten je idiografski pristup i deskriptivna istraživačka metoda, kvalitativna eksperimentalna studija slučaja bez kontrolne skupine. Opisali smo učenike trećeg razreda u jednoj školi u Podravskoj regiji u Sloveniji. Prosječna dob sudionika bila je 8 godina. U istraživanju je sudjelovalo 22 učenika, od toga 9 djevojčica i 13 dječaka.

Upotrijebila sam sociometrijski test. Proveden je 27. siječnja 2020 prije učenja na daljinu, koje je započelo 16. ožujka 2020. Učenje na daljinu se je izvodilo do 18. svibnja 2020. Prvog lipnja napravili smo još jedan sociometrijski test.

Učitelj u razredu je promatrao i zabilježio podatke o razredni klimi tijekom cijele godine.

Podaci su prikupljeni kvalitativnom metodom.

Rezultati

Rezultati sociometrijskog testa provedenog u siječnju pokazali su da među učenicima postoji izrazita razdvojenost između djevojčica i dječaka. Jedna djevojčica nije bila prihvaćena kod dječaka, jedna kod djevojčica. Ostale djevojčice su formirale dvije zatvorene skupine. Cijeli razred nije prihvaćao tri učenika, dvojica iz te skupine su prijatelji. Ostali dječaci su formirali skupine po tri dječaka zajedno.

Razrednica je primijetila da se djevojčice često međusobno isključuju. Povremeno su bile isključene dvije djevojčice ali nikada obje istovremeno. Neprihvaćene dječake su više puta zadirkivali i vrijeđali. Kod tih dječaka je bilo prisutno i verbalno i fizičko nasilje. Jedan od dječaka koji je bio među neprihvaćenima je najčešće bio i nasilan.

Na sociometrijskom testu su dječaci i djevojčice zapisali pozitivan i negativan odgovor. Kod prvog testa je samo nekolicina izrazila želju da ne napišu negativan odgovor. Dinamika u razredu je vrlo zahtjevna jer je u razredu pet učenika s posebnim potrebama (ADHD, Aspergov sindrom, blaga cerebralna paraliza, disleksija sa skotopijskim sindromom) i djevojčica iz inozemstva. Ta djeca su u nekoliko navrata napominjala kako se loše osjećaju u razredu.

23. ožujka započelo je razdoblje učenja da daljinu. U tom periodu je razrednica primjenjivala različite načine održavanja dobre klime u učionici tako da je održavala vezu između učenika i učitelja i između samih učenika. Uz pisani materijal, svakodnevno je učiteljica dijelila svoje snimke s objašnjenjima, osobnom životnim događajima, pozdravima i željama za djecu. Tjedno je provodila video konferenciju u kojoj su sudjelovali svi učenici. Svakog je tjedna prikupljala tematske fotografije (kako izgleda moje učenje kod kuće, najsmješnije fotografije u tjednu itd.) i druge učeničke materijale (zagonetke, eseje, pisma skrivenih pošiljatelja, pisanje razglednica skrivenom učeniku u razredu) i posredovala ih na kraju tjedna. Svakodnevno je davala povratne informacije učenicima za njihove zadaće. U povratnim informacijama i aktivnostima vezanim za održavanje osjećaja povezanosti i dobre klime u učionici se usredotočila i na jače poticanje pozitivnog ponašanja.

U međuvremenu je vodila i pojedinačne video ili telefonske društvene razgovore s naglaskom na savladavanju poteškoća kod pojedinaca sa anomalijama u ponašanju i pojedinaca koji su tijekom školske godine bili neprihvaćeni u razredu.

Nakon dvomjesečne nastave na daljinu učenici su se 18. svibnja vratili u školu.

Rezultati sociometrijskog testa provedenog u lipnju su pokazali veću povezanost učenika. Djevojčice su formirale dvije grupe u kojima nije bilo eliminacije pojedinca. Med dječacima je bilo manje fizičkog i verbalnog nasilja. Nitko nije bio zanemaren, jedan dječak je i dalje bio neprihvaćen. Učenici su potvrdili da se u razredu osjećaju bolje. Kada su učenici u sociometrijskom testu morali navesti negativan odgovor, čak teći učenika to nije htjela učiniti.

Slika 1Slika 2
Slika 1. Ciljni graf 27. siječnja 2020       Slika 2. Ciljni graf 18. svibnja 2020

Iz zapisa učiteljice koja je vodila bilješke tijekom cijele godine, razredno odjeljenje je postiglo veliki napredak na području socijalne klime. Na kraju godine se fizičko nasilje znatno smanjilo ali su se formirale skupine među dječacima. Djevojčice su sporove rješavale puno (mnogo) samostalnije krajem godine. Povremeno se događala eliminacija iz grupe. Na kraju su još uvijek dječaci i djevojčice ostali razdvojeni. Učenici su također napredovali i na individualnoj razini. Dječaci koji su početkom školske godine imali vrlo negativan stav, više su napredovali. Dječak s ADHD-om postao je mnogo neovisniji, dobro je reagirao i na povećanu razinu frustracije. Dječak s Aspergerovim sindromom još je uvijek imao problema s organizacijom, ali bio je uspješniji u pridruživanju grupama i pridruživanju u igri. Tome su doprinjeli razrednici koji su dječaku s Aspergerovim sindromom, individualno, prije početka igre, objasnili pravila igre. Na taj način je dječak bio uspješniji i prihvaćeniji.

Najbolji pokazatelj poboljšane klime u razredu je došao do izražaja kod grupnog rada, kada su učenici nasumce bili podijeljeni u grupe. Počeli su si međusobno pomagati jedni drugima i nije došlo do odbacivanja pojedinaca s negativnim reakcijama. Učenici su u velikoj mjeri razvili osjećaj empatije, međusobne pomoći i prihvaćanja različitosti. To se je odrazilo na cijeli obrazovni proces. Tako se je na kraju godine dinamika nastave značajno poboljšala i rad u učionici je bio kvalitetniji.

Zaključak

Iz dobivenih rezultata možemo vidjeti da je učenje na daljinu bio novitet za učenike. Naglasak tijekom učenja na daljinu bio je i na izgradnji dobrih međuljudskih odnosa u razredu. Na kraju školske godine klima u učionici je bila pozitivnija. Među učenicima je bilo manje konflikata.

Treba napomenuti da rezultat za bolju klimu u učionici nije učenje na daljinu. Učenje na daljinu nedovoljno je za radikalnu promjenu razredne klime, posebno zato što učenje na daljinu ima negativan utjecaj na razvoj društvenih odnosa jer su ti odnosi brzo zanemare. Također, teško je govoriti o međusobnoj povezanosti razredne klime i učenja na daljinu.

Tijekom učenja na daljinu učiteljica je primijenila različite metode i načine održavanja i poboljšanja dobre klime za učenje. Na međuljudskim odnosima, poštovanju i izgradnji pozitivne klime radila je tijekom cijele školske godine.

U svakom slučaju, učenici i učitelji otkrili su pozitivne promjene koje su se dogodile tijekom ispitivanog razdoblja. Stoga bi bilo vrijedno provesti longitudinalno proučavanje utjecaja učenja na daljinu na međuljudske odnose, poštovanje i prihvaćanje između učenika. Učitelj također mora staviti veliki naglasak na društvene odnose tijekom učenja na daljinu.

Literatura

  1. Cook, D. (2007). Web-based learning: pros, const and controversies. Medical education; str. 37-42).
  2. Košir, K. (2013). Socialni odnosi v šoli. Univerzitetna knjižnica Maribor, Maribor.
  3. Mayerova, Š. i Rosicka, Z. (2014). E-Learning Pros and Cons: Active Learning Culture? Social and Behavioral Sciences (str. 958-962).
  4. S. Michie, M. van Stalen, R. West. (2011). The behaviour change wheel: A new method of characterising and designing behaviour change interventions. Implementation science (str. 1 – 12). BioMedCentral.
  5. D. Zacarian, L. Alvarez-Ortiz i J. Haynes. (2020). Five elements of a positive classroom environment for students living with adversity. Dostop: https://inservice.ascd.org/five-elements-of-a-positive-classroom-environment-for-students-living-with-adversity/.

Moje iskustvo s poučavanjem na daljinu

alenka_franges

Alenka Frangeš

Sažetak

U članku sam opisala svoje iskustvo s poučavanjem na daljinu. U mjesecu ožujku u cijeloj nas je Sloveniji iznenadila novost da moramo ostati kod kuće i da će se nastava održavati na daljinu. Za sve nas je to bilo nešto novo, nešto s čime se još nikada nismo susreli. Preko nastave na daljinu upoznali smo se s radom u virtualnim učionicama, preko ZOOM-a, a u svemu tome je najvažnije da smo spoznali koliko je bitan i potreban socijalni kontakt.

Ključne riječi: nastava na daljinu, videokonferencije, virtualne učionice, socijalni kontakt.

Uvod

2020. godina je bila posebna godina. Kada je u rujnu 2020. počela nova školska godina, niti u snovima nismo pomislili da će se tako neobično okrenuti, da će nam donijeti iskustva koja nitko od nas nije očekivao. Pratili smo zbivanja u svijetu. Čulo se da se u Kini pojavio neki virus koji je podivljao, da se zatvara javni život, škole. “Pa tko bi se zbog toga previše opterećivao, ta to je tako daleko od nas”, smo tada razmišljali. Ali ipak je doseglo i nas. U mjesecu ožujku se počelo govoriti da će se možda zatvoriti škole. Neki su takve informacije prezirali, a druge je bilo strah što će se dogoditi iz svega toga. I u školama je započelo neko novo razdoblje koje je naglavačke izokrenulo cjelokupni školski sustav.

Ožujak 2020.

U petak, 13. ožujka 2020. su učenici u cijeloj Sloveniji dobili informacije da ostaju kod kuće nekoliko tjedana, dok se ne smiri zdravstvena situacija. Učitelji naše škole trebali su u ponedjeljak doći u školu da naprave inventuru i održe sastanak. U nedjelju navečer je ravnateljica poslala obavijest da ostanemo doma. Svi. I da za učenike moramo pripremiti zaduženja i poslati imih elektroničkom poštom. Tako je počelo. Jedan tjedan se pretvorio u dva, tri…osam. U škole smo se opet vratili u drugoj polovici mjeseca svibnja, ali i to samo učenici od 1. do 3. razreda. Ostali učenici su im se pridružili u lipnju.

Tijek nastave na daljinu

S kolegicom koja također poučava u 3. razredu čula sam se svako jutro. Planirale smo rad za učenike. Pritom je bilo potrebno razmišljati i o okolnostima koje imaju učenici kod kuće. Nisu svi imali računalo, a kamoli printer. Nemaju ni svi učenici svoju sobu gdje bi se nesmetano mogli posvetiti školskom radu. Bilo je i nekoliko učenika stranaca iz Sirije, Iraka i Roma čiji roditelji ne govore slovenski jezik, a učenici imaju jako skroman vokabular.

Svaku nedjelju navečer sam roditeljima putem elektroničke pošte poslala zaduženja učenika za sljedeći tjedan. Uzela sam u obzir da kod kuće nema prave okoline za učenje, da se teže koncentriraju te je stoga i zadaća bilo manje nego što bi ih bilo u školi. U 3. razredu smo se na matematici usredotočili na računanje do 100 i tablicu množenja, a iz slovenskog jezika na pisanje i čitanje. Sve ostalo je bilo u smanjenom opsegu.

Učenici su svoje proizvode fotografirali i fotografije mi slali elektroničkom poštom. Tako je cijeli moj dan prošao u čitanju elektroničke pošte i slanju povratnih informacija učenicima. Za svakoga sam otvorila i mapu u koju sam spremala njegove uratke.

IMG_20200326_17542020200325_111514

Video konferencije

Jedna od novosti s kojom smo se susreli u ovo neobično vrijeme bile su video konferencije s učiteljima i ravnateljicom, ali i s učenicima. Počeli smo sa Skypeom i nastavili sa ZOOM-om koji se nekako bolje primio i omogućavao nam nesmetaniji rad. S učenicima strancima koji nisu bili tako vješti u radu na računalu čuli smo se preko društvenim mreža. S jednima putem WhatsAppa, a s drugima putem Vibera ili Messengera. Na taj smo način imali barem mali pregled nad radom učenika i što je najbitnije, da smo se na trenutak vidjeli ili barem čuli. Ali pravi društveni kontakt time još uvijek nismo dobili.

»Ono što snagu znanja istinski ojača i nadogradi u evolutivni skok su vještine kontakta, uvida i, na kraju krajeva, prijenosa znanja, što se ne podrazumijeva samo po sebi. U vrijeme udaljenih platformi i e-verzija poučavanja, od Zoomova i Teamsa te klasičnog Skypea, smo svatko za sebe i na svoj način doživljavali razdoblje ožujka i travnja koje je u svojoj tjeskobnosti i nejasnosti bilo zaista posebno. I pitanje kako na daljinu osjetiti kontakt, razabrati sentiment tima ili osjetiti osjećanje suradnika pojavilo se kao grom iz vedra neba.

Svatko je kod sebe promatrao kako naši osjeti uvijek ne uspiju osjetiti i/ili prevesti sve informacije kod dobijemo preko e-kontakta. Pitanje kako osjetiti onu esenciju prijenosa znanja na slušatelje koje ni ne vidimo (ili samo neke) i kada nam se čini da govorimo sami sebi ili prijenosnom računalu koje nam ne odgovara ni na koji način osim prazninom ili idejom o tome da da se jednostavno čujemo i vidimo da je sve lijepo i krasno, još uvijek odzvanja u ušima brojnih. A dragi svi, virtualni poljubac je ipak virtualni. Jednako tako i virtualni zagrljaj. Biste li zamijenili virtualno za realno? Ne. Možemo li imati oboje? Da. I što bi nam nedostajalo? Kontakt, bez dvojbi. Pogled. Karizma. Razmjena sentimenta i emocija pogledom u oči. Osjećaja u prostoru koji su puni veselja. Ili žalosti. Sve to čovjek zamjećuje. S pet ili još šestim, sedmim i desetim osjetilom.« (Mulej, 2020.)

Povratak u škole – svibanj 2020.

U drugoj polovici svibnja u škole smo se vratili svi učenici i učitelji od 1. do 3. razreda. Nikada prije nismo mogli ni zamisliti da ćemo se tako veseliti povratku u školu. Rad od kuće svima je donio ponajprije nedostatak socijalnih kontakata koji su nužno potrebni za razvoj svakog pojedinca.

U tom smo razdoblju ponovili i utvrdili prvenstveno nastavno gradivo koje su učenici proradili kod kuće. Školsku godinu započeli smo s nadom da je rad na daljinu bio iskustvo koje se više nikada neće ponoviti.

Rujan 2020. – nova školska godina

Startali smo u novu školsku godinu s nadom da će se odvijati uobičajeno i istovremeno s nekim strahom da se škola na daljinu ne ponovi. I popodnevne edukacije učitelja odvijale su se u tom pravcu: upoznavanje virtualnih učionica, videokonferencije putem ZOOM-a, dogovaranje kako će biti kod nas i sl. Sve je išlo u pravcu »za svaki slučaj«. Jednako tako, učitelji su primijetili nedostatke na određenim područjima kod učenika koji su u proljeće radili na daljinu. Preuzela sam učenike trećih razreda koji su se opismenjavali u vrijeme proljetnog školovanja na daljinu. Kod učenika sam primijetila nedostatke kod tekućeg čitanja i poznavanja pisanih slova. Ove su vještine učenici učili sami kod kuće.

Školovanje na daljinu, drugi put

Poslije jesenskih praznika ponovo smo ostali kod kuće. Najprije su praznici produženi za jedan tjedan, a nakon toga se nastavilo školovanje na daljinu. Pripreme na rad odvijale su se slično kao u prvom valu (dogovori s kolegicom, planiranje rada..), samo što smo ovaj puta gradivo svakodnevno snimali u virtualne učionice. Tako rad sada lakše teče jer je sve dostupno i spremljeno na jednom mjestu. Komunikacija se odvija samo po jednom kanalu. Jednako tako, ovog smo puta u nastavu uključivali ZOOM satove s učenicima. Ja sam takve satove imala približno dva puta tjedno. Svrha ovih satova bila je ponajprije susret s učenicima. Puno smo razgovarali. Svatko je mogao reći nešto o sebi: kako se osjeća, kako mu ide rad od kuće, na daljinu. Ako sam primijetila da im neki zadatak predstavlja poteškoće to smo također proradili i o tome razgovarali. U prosincu se već jako osjetio umor učenika i pad učinkovitosti. Rad sam planirala tako da je bio više blagdanski obojen i da su učenici ostali motivirani do kraja. Upotrijebila sam i puno poticajnih misli.

»Naše ponašanje povezano je s mišljenjem koje imamo o samome sebi. Škola je za većinu učenika teška zato trebaju što više duševnog oslonca, a to im, između ostalog, daju i optimistička stajališta i poticajne misli.« (Mendler, 2019.)

Zaključak

Mjesec prosinac ide kraju. Još uvijek ne znamo kada ćemo se moći vratiti u škole. Govori se da će to biti moguće već 4. siječnja, ili barem za mlađe učenike u mjesecu siječnju. Učitelji i učenici žele da se to dogodi što prije. Da se vidimo, da se nasmijemo i razgovaramo, bez smetnji i vremenske odgode kao što se to na ZOOM-u redovito događa. Zasigurno smo naučili cijeniti blizinu drugih ljudi koja nam je u ovo vrijeme bila oduzeta.

Literatura

  1. Mendler, A. N. (2019). MOTIVACIJA V RAZREDU: Orodja in strategije za učinkovitejše poučevanje. Založba Rokus Klett; Ljubljana.
  2. Mulej, L. (2020). Z emotivnim poučevanjem v novo šolsko leto. ONAPLUS. Preuzeto s: https://onaplus.delo.si/dr-lucija-mulej-z-emotivnim-poucevanjem-v-novo-solsko-leto

Tihe žrtve obrazovanja na daljinu

jelka_golob

Jelka Golob

Sažetak

U članku su prikazane negativne posljedice obrazovanja na daljinu. Fokusira se na ranjive skupine sudionika koje je odgojno-obrazovni proces preko ekrana najviše zahvatio. Predstavljena su razmišljanja o posljedicama dugotrajnog zatvaranja škola za učenike s posebnim potrebama, romske učenike i doseljenike, darovite učenike, obitelji i učitelje. U prilogu se naglašava da mnoge od posljedica ovoga, za naše okolnosti, novog pristupa obrazovanju još nisu u cijelosti pojašnjene i da će tek vremenski odmak od situacije otkriti stvarne veličine žrtava koje će iza sebe ostaviti odgojno-obrazovni proces putem ekrana.

Ključne riječi: obrazovanje na daljinu, rizične skupine, posljedice.

Uvod

Dimenzije epidemije novog virusa odražavaju se na brojnim područjima života. Ni škola nije ostala imuna na globalne promjene koje su se tako neočekivano i intenzivno pojavile u društvu. U kratko smo se vrijeme i na području obrazovanja našli pred izazovima na koje nas fakulteti nisu pripremali. Škola kao živi organizam u vrlo se kratkom vremenu reformirala i u okviru svojih resursa prilagodila obrazovanju na daljinu.

Temeljno obilježje obrazovanja na daljinu je fizička udaljenost između učitelja i učenika. Komunikacija između njih odvija se isključivo putem korištenja različitih mrežnih alata što od učenika i učitelja zahtijeva znanje i vještine kojima do sada nisu pridavali posebnu pozornost. »U našem prostoru je korištenje tehnologije u svrhe poučavanja, do prvog vala epidemije, bilo istraživano ponajprije kao dio nastave uživo.« (Rupnik Vec, 2020., str. 13). Slovensko osnovnoškolsko obrazovanje računalstvo naime ne predviđa kao obvezan predmet i zato su iznenadni zahtjevi za aktivnim poznavanjem korištenja različitih internetskih i ostalih aplikacija još produbili razlike između učenika. Osim računalne nepismenosti kao takve, ništa manje rizični faktor nije ni faktor odsutnosti osnovne računalne infrastrukture koja za školovanje na daljinu predviđa računalnu opremu i brzu internetsku vezu.

Učenici s posebnim potrebama

Posljedice iznenadnog zatvaranja škole najprije su se odrazile na jednoj od edukacijski i socijalno najranjivijih skupina učenika, a to su učenici s posebnim potrebama. Djeca sa smetnjama u duševnom razvoju, gluhi i nagluhi, slijepi i slabovidni, djeca s govorno-jezičnim smetnjama, motorički ometani, djeca s nedostacima na pojedinim područjima učenja, dugotrajno bolesni, djeca s emocionalnim i ponašajnim smetnjama te djeca s autističkim smetnjama koja u uobičajenim okolnostima u školi dobivaju različite oblike pomoći u učenju te pomoć za svladavanje nedostataka i smetnji su kod usvajanja nastavnog gradiva, odnosno temeljnih vještina ostali bez stručnog vođenja učitelja, specijalnih pedagoga i ostalih stručnjaka.

Radi se o skupini djece kod kojih je individualni kontakt od bitnog značenja i računalni zasloni ga ne mogu nadomjestiti. Različite terapije, pristupe za rukovanje sa smetnjama pozornosti i koncentracije, iskustvenog pristupa, socijalnog učenja i ostalih sličnih vještina nije moguće provoditi na daljinu jer često ovise o dodiru, kontaktu očima, izvođenja vježbi pokretima i slično. Štetu koja je nastala zbog nedostatka stručne obrade djece s posebnim potrebama u školi trenutno još nije moguće precizno procijeniti, ali je činjenica da razdoblje bez pomoći za ovu skupinu djece često znači i nazadovanje u već usvojenom znanju i vještinama. U našoj je osnovnoj školi približno 15% ovakvih učenika.

Učenici Romi i doseljenici

Učenici doseljenici i romski učenici spadaju u posebnu kategoriju ranjivih skupina djece koje od škole već u vrijeme kada nam ne prijeti smrtonosni virus zahtijevaju posebne oblike preventivnog djelovanja. Okolnosti školovanja na daljinu na njima su ostavile i dodatni pečat i dodatno ih deprivilegirale. »Djeca koja su pripadnici drugih etničkih i vjerskih skupina su djeca migranata i stranaca koji ne govore jezik većine, /…/ češće su od druge djece mete odbijanja, socijalnog osamljivanja, kaznene obrade, ponižavanja, podsmjeha, fizičkog nasilja i ostalih nasilnih djela.« (Lešnik Mugnaioni, Klemenčič, Filipčič, Rustja i Novaković, 2016., str. 15). Školovanje na daljinu ih je još dodatno gurnulo u neravnopravni položaj. Učenici Romi i doseljenici obično loše ili uopće ne govore slovenski jezik, nemaju odgovarajuću računalnu infrastrukturu kod kuće, njihovi roditelji nisu vješti u poučavanju djece jer mnogi su još uvijek nepismeni, a zbog kulturalnih razlika dolazi i do raskola u vrednovanju značenja školovanja, zbog čega ova skupina djece unatoč uvjetima za školovanje na daljinu, u tome ne sudjeluje. Svaki dodatni dan trajanja epidemije ovu djecu gurne dalje od uspješnog završetka školovanja i posljedice ovako dugotrajnog zatvaranja škola kao što ga imamo u Sloveniji možda će se pokazati i na području povećanog udjela nezavršenog školovanja među ovom populacijom. U našoj osnovnoj školi je 10% učenika Roma i 5% učenika stranaca.

Daroviti učenici

Daroviti učenici postižu visoke rezultate na različitim područjima i imaju potencijale za iznimna postignuća. Mogli bismo pretpostavljati da će se sa školovanjem na daljinu dobro nositi jer su opremljeni psihičkim sadržajima koji osiguravaju uspjeh – dobre radne navike i navike učenja, uspješne strategije učenja, divergentni način razmišljanja, sposobnost brze prilagodbe promjenama, spretnost traženja izvora i slično.

Ali u praksi se pokazalo da su mnogi daroviti učenici izgubili motivaciju za školski rad i da su ih mnogi edukacijski manje sposobni učenici redovitim radom dostigli, pa čak i prestigli. Daroviti učenici naviknuti su na misaone izazove i specifične nastavne situacije koje se u nastavi na daljinu pojavljuju u manjoj mjeri ili su nemoguće, različite radionice, stručne ekskurzije, natjecanja, natječaji i slično. Kakva će biti sudbina kriterija za dodjeljivanje Zoisovih stipendija zbog epidemije inače još nije poznata, ali je činjenica da su otkazana brojna natjecanja iz znanja koja u uobičajenim vremenima donose bodove za stipendije darovite djece. Prepoznatih darovitih učenika u našoj školi je oko 15%.

Obitelji

Epidemiološke okolnosti i njihove posljedice odražavaju se i na instituciji obitelji. Djeca u velikim obiteljima nemaju svaki svoje računalo za istovremeni kontakt sa školom što ih u usporedbi s vršnjacima iz obitelji s manje djece postavlja u neravnopravni položaj kod izvršavanja brojnih obveza. Velik je teret i na socijalno krhkim obiteljima koje za vrijeme obrazovanja u školi koriste subvencioniranu prehranu. Posljedice zatvaranja škola odražavaju se i time da su roditelji mlađe djece primorani ostati kod kuće i raditi od kuće, zbog čega je dosta nevolja, poteškoća s poslodavcima, duševnim zdravljem i slično. Mnogi roditelji se u novoj ulozi učitelja vlastite djece osjećaju nemoćni. Mnogi nemaju odgovarajuće izvore za pomoć djeci zbog čega raste stupanj obiteljske tjeskobe i obiteljski odnosi postaju zategnuti što može izbiti u različitim oblicima obiteljskog nasilja.

Negativne posljedice nedovoljne količine kretanja za vrijeme zatvaranja škola koje se već iskazuju u prvim istraživanjima samo je još dodatna sjena koja pada na zdravlje cijelih generacija djece i dimenzije čega će se u budućnosti reflektirati u obliku prekomjerne tjelesne težine, loših prehrambenih navika i navika kretanja te time uvjetovanih bolesti i kod mlađih generacija.

Učitelji

Na karaju krajeva, tihe žrtve obrazovanja na daljinu su i učitelji od kojih mnogi ne raspolažu dostatnim računalnim znanjem da bi odgovarajuće izveli nastavu putem ekrana. Štoviše, mnoge vještine gotovo nije moguće predavati na daljinu, ponajprije se ovdje radi o praktičnim vještinama u strukovnim srednjim školama i u pojedinim osnovnoškolskim predmetima(obrada različitih gradiva, matematičko planiranje, laboratorijski eksperimenti, različite motoričke aktivnosti i slično).

»Kod poučavanja na daljinu susrećemo se s različitim preprekama. Najveće poteškoće /…/ su nedostatak praćenja odaziva učenika te motivacija.« (Šef, 2020., str. 5) Jako je zahtjevno i provjeravanje i ocjenjivanje znanja bez neposrednog osobnog kontakta.

Istovremeno su mnogi učitelji i sami roditelji djece osnovnoškolske dobi.

Zaključak

Neizbježno je da su tako drastične i iznenadne promjene na području školovanja već za relativno kratko vrijeme ostavile posljedice na brojim skupinama djece za koje škola često predstavlja bitan zaštitni faktor za odgovarajući psihofizički faktor. “Kod izvođenja nastave na daljinu moramo ponajprije biti svjesni sposobnosti učenika. U razredu imamo jako različite učenike koji žive u različitom uvjetima kod kuće. U velikom broju slučajeva na jednom računalu na daljinu rade i djeca i roditelji.” (Šef, 2020., str. 5) Opseg posljedica obrazovanja na daljinu nevjerojatnije će biti konkretniji nakon završene epidemije i povratka u stanje prije nje.

Literatura

  1. Lešnik Mugnaioni, D., Klemenčič, I., Filipčič, K., Rustja, E. i Novaković, T. (2016.). Navodila s priročnikom za obravnavo medvrstniškega nasilja v vzgojno-izobraževalnih zavodih. Ljubljana: Zavod RS za šolstvo.
  2. Rupnik Vec, T. (Ur.) (2020.). Analiza izobraževanja na daljavo v času prvega vala epidemije covida-19 v Sloveniji. Ljubljana: Zavod RS za školstvo.
  3. Šef, M. (2020.). Izvedba dela na daljavo. Litija: OŠ Litija.

Školovanje na daljinu

sandra_jovanov

Sandra Jovanov

Sažetak

2020. godine započelo je školovanje na daljinu. Mi učitelji smo svoju nastavu preusmjerili iz učionica na videopozive i internetske učionice. Međutim, nismo zaboravili da nastava na daljinu može biti i zabavna i ugodna, osim toga učenici na kraju pokazuju svoje usvojeno znanje, što je daleko od lošeg kao što smo mogli očekivati. U članku sam ukratko opisala kako organizirati videopoziv kako bi školski sat na kraju bio uspješan i zabavan. Predstavila sam igre za motivaciju, način obrađivanja novog znanja i igre za utvrđivanje te produbljivanje usvojenog znanja.

Ključne riječi: podučavanje preko videopoziva, igre preko videopoziva, podučavanje preko videopoziva, provjera znanja preko videopoziva.

Uvod

2020. godine u Europu je stigao novi korona virus. Ubrzo je virus izmakao kontroli pa se u Sloveniji u ožujku 2020. uvelo potpuno zatvaranje države. I škole su zatvorile svoja vrata. Školovanje se počelo provoditi na daljinu.

Mi učitelji nismo bili pripremljeni na to. Pokušali smo uspostaviti prvi kontakt s učenicima putem adresa e-pošte i telefonskih brojeva roditelja. Kad su nam odgovorili uslijedilo je slanje gradiva putem adresa e-pošte. Roditelji su igrali presudnu ulogu u prvom tjednu nastavka školovanja njihove djece.

Tijekom sljedećeg tjedna učitelji su već izradili vlastite planove za provedbu nastave na daljinu. Nastavila sam sa svojim predavanjima u aplikaciji Google Classroom. To je besplatna aplikacija namijenjena upravo učiteljima. U prvom valu nisam predavala putem videopoziva.

Budući da već nekoliko godina predajem u 5. razredu, znala sam da svoje 10-godišnje učenike mogu pravilno pripremiti za drugi val zatvaranja škola. U informatičkoj učionici od rujna učimo kako pristupiti videopozivima i internetskoj učionici, kako fotografirati i predati zadatke u internetskoj učionici i kako možemo vidjeti povratne informacije učitelja o zadatku.

Drugi val započeo je krajem listopada 2020. U studenom 2020. slijedio je zatvaranje škola i ponovna nastava na daljinu. Ovaj put nastava je išla puno lakše. Bili smo pripremljeni.

Tijek nastave preko videopoziva Zoom

Pola nastave predajem preko videopoziva (otprilike 2 do 3 školska sata dnevno), a drugu polovicu učenici samostalno rade kad imaju vremena. Upute za samostalan rad dobiju u internetskim učionicama, gdje također predaju riješene zadatke. Učenici su već u školi naučili kako se povezati na videopoziv i predati zadatke u internetsku učionicu bez pomoći roditelja.

Nastavu započinjemo u 8:30 ujutro, kada se svi pridružuju videopozivu. Razmjenjujemo nekoliko riječi o proteklom danu ili vikendu i slijedi motivacija.

Za motivaciju upotrebljavam različite igre:

1. Donesi …

Učenici moraju što prije donijeti i pokazati predmet koji ima određenu boju, oblik, veličinu.

2. Pogodi tko …

Jedan od učenika dobije privatnu poruku da je govornik. Svi se sakriju ispod stolova. Učenik koji je govornik počinje pričati priču. Ostali pogađaju tko je govornik.

3. Mijenjamo pokrete …

Uklanjam jednog učenika pomoću opcije „Breakout Rooms“. Taj će učenik biti detektiv. Zajedno s ostalim učenicima dogovorim se tko će biti vođa grupe. Uvodim detektiva natrag u glavnu sobu. Igra počinje na moj znak. Vođa grupe počinje izvoditi neke pokrete, ostali učenici ponavljaju za njim. Pokrete mijenja svakih 10 do 15 ponavljanja. Detektiv mora ustanoviti tko je vođa.

4. Neobična priča …

Određujemo učenika koji započinje pričati priču. Možemo je početi pričati i sami. Ako imamo ključnu temu kojom ćemo se baviti taj sat, možemo je uklopiti u priču. Svaki učenik kaže jednu rečenicu. Svaki sljedeći određeni učenik nastavlja priču suvislo Slika1prema svojoj zamisli. Dobivamo priču s neobičnim zapletima i raspletima. Promatramo kako učenici slušaju i suvislo nastavljaju priču.

Glavni dio nastave je objašnjavanje. Na stolu imam pričvršćen držač za mobilni telefon. Prijavljena sam na videopoziv svojim računalom i mobilnim telefonom.

Slika 1. Računalo i mobilni telefon

Slika2Tijekom objašnjavanja učenici prikvače (uvećaju) sliku mobilnog telefona na kojoj se vidi što pišem. Na manjoj slici i dalje se vidim ja kako objašnjavam. Tijekom objašnjavanja učenici zapisuju u bilježnice kao da prepisuju s ploče.

Slika 2. Prikaz zaslona

Ovakav način rada vrlo je jednostavan i prikladan. U matematici možete jasno prikazati upotrebu šestara, geometrijskog trokuta, crtanje ravnalom, crtanje grafova i crtanje različitih prikaza. Također možete prikazati različite stranice u radnoj bilježnici i udžbeniku. Osim toga, za sve to potreban vam je samo mobilni telefon koji ima svaki učitelj i stalak koji možete napraviti s malo mašte.

Vi koji radije koristite dijeljenje zaslona računala i radite putem programa računala, preporučujem vam program ActivInspire koji također omogućuje sve ove stvari.

Zaključak je kod mene uvijek internetska igra. To pripremim već unaprijed, ovisno o temi koja se obrađuje. Igrom se također pobrinem da kroz sat vremena postignemo zacrtane ciljeve.

Učenici svoje znanje nesvjesno utvrđuju kroz igru. Osim toga, igru koju smo već napravili možemo koristiti za ponavljanje materijala. Pri kreiranju igre vodimo računa da uključimo što veći broj ciljeva koje smo željeli postići u nastavi.

Postoji mnogo besplatnih aplikacija koje će vam pomoći. Učenicima samo podijelimo poveznicu preko koje oni pristupaju igri. Nekoliko primjera:

  • Kahoot

Besplatna verzija nudi izradu slikovnih kvizova. Učenicima dijelim zaslon. U igru se prijavljuju mobilnim telefonom ili računalom. Na dijeljenom se zaslonu odmah ispisuju imena učenika koji sudjeluju. Igra je zamišljena kao natjecanje na kojem se učenici međusobno natječu u razumijevanju obrađene materije.

  • Wordwall

Aplikacija ima bezbroj mogućih verzija igre. Od pronalaska parova, pronalaženja riječi, umetanja riječi u pravilan okvir, sortiranja po sustavu što pripada zajedno, anagrama, kvizova i još bih mnogo toga mogla nabrojati. U ovoj aplikaciji učenici se natječu sami sa sobom. Moraju riješiti postavljeni zadatak u najkraćem mogućem roku.

  • Padlet

Učenicima podijelimo poveznicu za pristup našoj padlet ploči. Učenici zapisuju ključne riječi koje smo obrađivali na nastavi na padlet ploču. U isto vrijeme sudjeluju svi učenici i svi učenici vide zapise drugih učenika. Zapisi se mogu pisati u obliku misaonog obrasca, stupaca, redova …

Zaključak

Iza nas je već 8 tjedana školovanja na daljinu u drugom valu. Zajedno s prvim valom provodimo školovanje na daljinu već 18 tjedana. Školovanje na daljinu mi je predstavljalo izazov već od početka. Znam da ovaj oblik učenja nije ni usporediv s učenjem u učionici, ali moramo se potruditi da im ova neobična situacija ostane u sjećanju također po lijepim, sretnim događajima kod kojih vrijedi pravilo: „Ako vam život ponudi limune, napravite si limunadu.“

I sama imam dvoje tinejdžera koji se školuju na daljinu. Čini mi se da obrazovanje ide dalje, a mladima najviše nedostaje socijalni aspekt i žale zbog propuštenih dana mladosti koji se više nikada neće vratiti.