Opisno ocjenjivanje

iz perspektive roditelja i učitelja razredne nastave

eva_slapnik

Eva Slapnik

Izraz opisno ocjenjivanje imao je različita značenja u različitim razdobljima, a učitelji su ga obavljali različito. Prvi je put uveden kao eksperiment u osnovne škole. Kasnije je, međutim, opisno ocjenjivanje postalo propisano zakonom i obavezno u prva tri razreda osnovne škole. Opisno ocjenjivanje je od 2013./14. školske godine korišten za ocjenjivanje znanja učenika u prva dva razreda osnovne škole. Istraživanjem sam željela pokazati kakav je pogled roditelja i učitelja prema opisnom ocjenjivanju.

Ključne riječi: opisno ocjenjivanje, roditelji, učitelji razredne nastave i istraživanje.

Opisna ocjena trebala bi analitički pokazati u kojoj je mjeri učenik svladao pojedine ciljeve. Učitelj riječima izražava konkretna znanja koja je učenik već stekao, znanja koja je trebao steći, razvijene vještine, uvjete u kojima je stekao znanje i vještine, s kakvom marljivošću, zanimljivošću i pažnjom je znanje stekao i kakvo je bilo njegovo cjelokupno ponašanje tijekom školske godine.

Opisno ocjenjivanje individualna je ocjena učenika. Dobra je povratna informacija koja od učitelja zahtijeva ažurne bilješke, komentare na djetetove proizvode i bilješke o djetetovim postignućima (Razdevšek Pučko, 1999).

“Osnova za formiranje opisnog ocjenjivanja jesu ciljevi i standardi znanja koji su zapisani u novim kurikulumima, a koji su ciljani i uključuju standarde znanja koje bi učenici trebali postići u pojedinim predmetima u pojedinim godinama” (Razdevšek-Pučko, 1995., str. 23).

Na taj je način opisno ocjenjivanje na razini dječjeg iskustva kao učenika, a sve više i kod roditelja, pridonijelo drugačijoj, kvalitativnijoj percepciji povratnih informacija ili ocjena (Rutar Ilc, 2003).

U istraživanje su bili uključeni i roditelji i učitelji razredne nastave. Uključeno je 115 roditelja djece koja pohađaju 2., 3. ili 4. razred, a za prikupljanje podataka koristila sam anketni upitnik kao istraživački instrument.  U istraživanje je također uključeno sedam učitelja razredne nastave, kao instrument koristila sam kvalitativnu tehniku polustrukturiranog intervjua.

Iz odgovora roditelja o razumljivosti i informativnosti opisnih ocjena, ustanovila sam da velika većina roditelja razumije opisne ocjene i smatra ih dovoljno informativnim da vide napredak i neiskorišteno znanje svoje djece. Zanimljivo je da je većina roditelja, unatoč činjenici da razumiju opisne ocjene i smatraju ih dovoljno informativnim, izrazila želju za numeričkim ocjenama, jer na taj način odmah vide o kojem je stupnju znanja njihovo dijete. Polovina roditelja dala je prijedloge za poboljšanje opisnih ocjena. Većina prijedloga, unatoč činjenici da su kod ogromne većine roditelja opisne ocjene bile razumljive i informativne, odnosila se na činjenicu da bi željeli brojčane ocjene. Međutim, nekoliko je roditelja napisalo da bi željeli kombinaciju opisne i numeričke ocjene. U slučaju prijedloga nekoliko je puta zabilježen podatak da roditelji ne ocjenjuju opisne ocjene dovoljno kritičnim, jer nije jasno što dijete nije savladalo u školskoj godini, ali trebalo bi. Smatraju da bi učitelji trebali biti kritičniji u bilježenju opisnih ocjena te također bilježiti neznanje i probleme učenika.

Nakon provođenja razgovora s učiteljima, zaključila sam da intervjuirani učitelji koji predaju u razredima s opisnim ocjenama preferiraju opisno ocjenjivanje, a učitelji koji predaju u razredima s numeričkim ocjenama preferiraju numeričko ocjenjivanje.

Na pitanje da li učitelji smatraju da opisne ocjene imaju smisla, došla sam do krajnje pozitivnog zaključka kako ih ispitanici smatraju smislenim. Smatraju da učenici imaju različita prethodna znanja prilikom upisa u osnovnu školu te da nije prikladno da se ocjenjuju na temelju prethodnih znanja.

Na pitanje o sadržaju opisne ocjene, ispitanici su bili pomalo zbunjeni. Nitko nije znao točno što bi trebala sadržavati opisna ocjena. Najčešće se kaže da sadrži djetetove standarde znanja i postignuća. Zabrinjavajuće je što nitko od ispitanika ne upisuje standarde znanja koje dijete nije postiglo tijekom školske godine, jer ne postoji zakon koji zabranjuje takve zapise. Zbog toga roditelji opisne ocjene često mogu pogrešno shvatiti, jer u opisnoj ocjeni vide samo standarde znanja koje je dijete postiglo, ali ne i one kojih nije. Međutim, ohrabruje činjenica da većina učitelja na kraju školske godine roditeljima predstavi sve ciljeve koje bi učenici trebali usvojiti u školskoj godini. Tijekom predaje završne opisne ocjene, učitelji također pojedinačno objasne roditeljima gdje su potencijalni problemi u učenju.

Učitelji se također suočavaju s poteškoćama u pisanju opisnih ocjena. Najviše problema imaju sa terminologijom i opisima. Također su mi priznali da često i sami ne razumiju određene ciljeve.

Kao i roditelji, imaju i učitelji prijedloge za poboljšanje opisnih ocjena. Rekli su da bi željeli u opisnu ocjenu uključiti svoja opažanja, i tako opisnu ocjenu učiniti osobnijom, pisanom točno za određenog učenika i ne tako uobličenu. Također bi željeli jasnije i razumljivije ciljeve.

Na pitanje osjećaju li učitelji da roditelji razumiju opisne ocjene, pet učitelja bilo je mišljenja da ih razumiju. Ogromnu većinu anketa podijelila sam s roditeljima djece s čijim sam učiteljima razgovarala, a iz ovoga je jasno da učitelji imaju pravo da velika većina roditelja stvarno razumije opisne ocjene. Svih pet učitelja složili su se da roditelji razumiju opisne ocjene kada ih učitelj usmeno objasni.

Pisanje opisnih ocjena izuzetno je velika odgovornost, jer se učitelj mora pobrinuti da se opisna ocjena napiše profesionalno, ali u isto vrijeme i dovoljno razumljivo za roditelje. Ocjena mora biti napisana pojedinačno za svakog učenika, pokazati napredak i osigurati da nema ponavljanja zapisa.

Iz dobivenih rezultata došla sam do zaključka da je sudjelovanje roditelja i učitelja izuzetno važno tijekom opisnog ocjenjivanja. Početkom školske godine učitelj upoznaje roditelje s ciljevima koje će učenici naučiti tijekom školske godine. Tijekom same školske godine informira roditelja o napretku i svim mogućim problemima koji mogu nastati kod učenika. Na kraju školske godine usmeno i pismeno prezentira opisnu ocjenu učenika i roditelju je na raspolaganju za sva pitanja.

Literatura

  1. Razdevšek Pučko, C. (1995). Opisno ocenjevanje – teoretična izhodišča in praktični napotki za opisovanje dosežkov pri posameznih predmetih. Novo Mesto: Pedagoška obzorja.
  2. Razdevšek Pučko, C. (1999). Opisno ocenjevanje. Ljubljana: Univerza v Ljubljani.
  3. Rutar Ilc, Z. (2003). Pristopi k poučevanju, preverjanju in ocenjevanju znanja. Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za šolstvo.

Uloga knjižnice u informacijskom opismenjavanju

brigita_fridl

Brigita Fridl

Sažetak

Knjižnice i knjige imaju veliko značenje u informacijskom opismenjavanju. U svakidašnjem životu potrebna nam je velika količina informacija i pri tome si možemo pomoći knjižnim gradivom, budući da knjižnice predstavljaju informacijska središta. Važno je da ciljevi za postizanje informacijske pismenosti izlaze iz prava pojedinaca na obrazovanje kako bi se aktivno uključio u život. Cilj svake knjižnice je da korisnike informacijski opismeni. Vještine koje korisnici stječu kroz proces su aktivno korištenje, samostalnost, kritičnost prema informacijama i kreativno razmišljanje. Napomenula sam da je važno prikupljati informacije iz različitih izvora i da je knjižnica ta koja korisnike treba motivirati. U tom procesu od važnog su značenja knjižničari i njihova komunikacija s korisnicima. U članku je istaknuta knjižnica kao zbirka knjiga, kao zbirka literature, zbirka medija i kao informacijska ustanova.

Ključne riječi: informacijsko opismenjavanje, uloga knjižnica, doživotno obrazovanje.

1. Uvod

Ljudi za svoj svakidašnji život trebaju knjige. Knjige trebamo za obrazovanje, slobodno vrijeme, za razonodu, ukratko, za dobivanje informacija i za zadovoljenje naše radoznalosti. Danas nam je potrebno sve više informacija, što nam nameću životni uvjeti. Sve knjige koje trebamo imamo na raspolaganju u knjižnicama jer bi bilo besmisleno, a i nemoguće, imati sve knjige kod kuće. Stoga imamo knjižnice koje predstavljaju informacijska središta i često kažemo da knjižnice predstavljaju srce škole. Knjižnice uvelike pridonose posredovanju informacija. Važno je da su ljudi informacijski pismeni.

Knjižnica mora osigurati odgovarajuće knjižničarsko gradivo i time zadovoljiti potrebe svih korisnika za znanjem te korisnike mora na različite načine motivirati i odgajati ih u samostalne i aktivne korisnike. Njezin je zadatak razvoj vještina za cjeloživotno i samostalno učenje, za aktivno pridobivanje znanja, razvoj sposobnosti za čitanje, pisanje, slušanje i govor.

2. Informacijsko opismenjavanje

Informacijsku pismenost određuju informacijsko društvo i tehnologija koja omogućava način oblikovanja, čuvanja, dostupnost i uporabu informacija. Knjižnice su također informacijski opismenjene. Postoje školske knjižnice, opće, visokoškolske, specijalne te nacionalne knjižnice. Cilj svih knjižnica je, među ostalim, informacijski opismeniti sve svoje korisnike. U školskim knjižnicama pokušavamo učenike opismeniti pomoću knjižničnih informacijskih znanja.

Ciljevi i sadržaji knjižničnih informacijskih znanja temelje se na osnovnim ciljevima odgojno – obrazovnog rada. Znanja, sposobnosti i vještine koje učenici razvijaju u okviru knjižničnih informacijskih znanja osiguravaju i potiču aktivno stjecanje kvalitetnog znanja iz različitih područja, kreativno razmišljanje i izražavanje misli. Učenici uče upotrebljavati informacije iz različitih izvora, navikavaju se na knjižnični okoliš i počinju shvaćati knjižnicu kao informacijsko i kulturno središte škole. Također razvijaju pozitivan odnos prema knjigama i čitanju. Učenici uz uporabu knjižnične materije i drugih informacijskih izvora spoznaju probleme te uče učinkovite strategije njihovog rješavanja. Razvijaju različite vještine i sposobnosti, npr. komunikacijske, informacijske, istraživačke.

Važno je da učenici nauče prikupljati informacije iz različitih izvora. Kod svega toga je vrlo važna komunikacija.

Komuniciranje je jedna od najvažnijih aktivnosti između ljudi. Komuniciranjem dajemo i primamo različite informacije, razmjenjujemo mišljenja, znanja, misli, rješenja, rješavamo probleme, održavamo međusobne odnose i komuniciranjem se sporazumijevamo. Kada komuniciramo, uvijek pred sobom trebamo imati jasno postavljen cilj koji komunikacijom želimo postići. Često je upravo radi manjka komunikacije zatvoren put do uspjeha i dobrih međuljudskih odnosa. Komunikacija mora biti učinkovita i primatelj treba razumjeti poruku pošiljatelja. Komuniciranje može biti verbalno ili neverbalno. Verbalno komuniciranje može biti u govoru ili pismu. Kod govornog komuniciranja moramo biti prilagodljivi, uviđavni, blagi, osjećajni, odlučni, dobri slušatelji, moramo se znati staviti u ulogu sugovornika, biti topli, puni razumijevanja, samosvjesni, maštoviti. Pisano komuniciranje odvija se putem oglasnih ploča. Takve su poruke trajne i jasno prikazane. U knjižnicama imamo više takvih obavijesti. To su knjižnični red, popisi knjiga za lektiru i značku za čitanje, popisi učenika koji su zaslužili značku za čitanje, pravila ponašanja u knjižnici, misli o knjigama i o čitanju. Ponekad me učenici nešto upitaju i, umjesto da im odgovorim, savjetujem ih da to pročitaju na oglasnoj ploči. Time učenike navikavam da sami potraže određene informacije koje im se nude.

Kod neverbalnog komuniciranja je važan prostor i njegova uređenost, govor tijela i osobni izgled te osobne karakteristike. Važno je da je prostor u kojemu komuniciramo uređen. Kod komuniciranja je važan i govor tijela, naš položaj, pokreti ruku, glave, mimika lica i očiju. Važna je i osobnost čovjeka. Moramo biti ljubazni, znati se nasmijati, pomagati učenicima, zajedno sa njima raditi i veseliti se, znati ih pohvaliti i poticati.

U školi se trebamo truditi da kulturu čitanja dignemo na što višu razinu. Čitanje je ljudska vrijednost kojom razvijamo svoju osobnost i duhovno se obogaćujemo. U tome se trudimo se kao učitelji i kao knjižničari. Vrlo je važno da knjižnica predstavlja srce škole, ogledalo škole, središte kulturnog i društvenog života, stoga bi to trebao biti prostor gdje ćemo se svi dobro osjećati. Dosta se trudim da učenici rado čitaju i da zavole čitanje. Znam da je čitanje najbolje učenje ne samo materinjeg jezika, već je i podloga za učenje ostalih školskih predmeta. Čitanje je važno za sve generacije, stoga želim knjige približiti upravo učenicima. Naravno da pri tome moramo sudjelovati svi: učenici, učitelji, roditelji i knjižničari. Kao knjižničarka učenike trebam motivirati za čitanje i potaknuti ih da rado čitaju. Uz knjigu razvijaju i oplemenjuju govor, svoje mišljenje i intelekt. Razvijaju svoju maštu i to ih potiče na različite oblike kreativnosti. U knjizi pronalaze mnoge informacije koje im trebaju. Često nam knjige otvaraju mogućnost za međusobnu komunikaciju.

Učenici se trebaju upoznati s postupcima za samostalno učenje, za rješavanje problema, za kritičko razmišljanje i za vrednovanje. Važno je da učenik, odnosno svaki korisnik knjižnice, najprije prepozna informacijsku potrebu. Za predmet istraživanja je važno da učenik zna upotrebljavati različite izvore, da prikupljene informacije kritički vrednuje i iste učinkovito i kreativno upotrijebi.

3. Uloga knjižnica u informacijskom opismenjavanju

Knjižnica mora osigurati odgovarajuće knjižnično gradivo i time zadovoljiti potrebe svih korisnika za znanjem te ih mora na različite načine motivirati i odgajati ih u samostalne i aktivne korisnike. Vrlo je važno da je knjižničar stručnjak koji vlada prikupljanjem, organiziranjem i prezentiranjem informacija svim korisnicima. Knjižničari već imaju značajnu ulogu u prikupljanju gradiva i obradi podataka. Važno je da ciljevi informacijske pismenosti izlaze iz prava za obrazovanjem pojedinca, kako bi se isti mogao razvijati i aktivno uključiti u život. Zato knjižnica treba osigurati slobodan pristup cjelokupnoj građi koja se nalazi u knjižnici. Pritom knjižnica treba poticati korisnike da koriste različite izvore, poticati ih da uče i da se informacijski opismenjuju. Kao što sam već napisala, važno je da korisnicima osiguramo pristup informacijama te da ih motiviramo za rad. Smatram da je motivacija značajan čimbenik pri postizanju ciljeva. Dobrom motivacijom uspijevamo savladati probleme i postižemo postavljene ciljeve. Svi u životu želimo biti uspješni. Za uspjeh trebamo prije svega znanje, strpljenje i osobnu motivaciju. Za osobnu motivaciju pak trebamo samopouzdanje, jer ako ćemo vjerovati u sebe, u nas će vjerovati i drugi.

U radu kojeg obavljamo ne smijemo zaboraviti na osobnu motivaciju. Vrlo je važan odnos pojedinca prema sebi samom, koji je podloga u samoostvarenju, samokritičnosti, samoobrazovanju te mijenjanju samog sebe. Motivacija znači nastojanje pojedinca da postigne postavljene ciljeve. Ukoliko smo motivirani za rad, naš će posao biti obavljen kvalitetnije i uspjeh će biti veći. Motivirani smo ako imamo pozitivan odnos prema suradnicima, korisnicima i prema svom radu. Važno je da želimo zadatak uspješno obaviti. Motivacija ovisi o individualnim karakteristikama pojedinca, karakteristikama posla, organizaciji i društvenim karakteristikama.

Knjižničar ima važnu ulogu kao savjetnik. Motivacijom i savjetima korisnicima najlakše pomažemo da samostalno uče i prikupe različite informacije.

3.1. Knjižnica kao zbirka knjiga

Knjižnica je uređena i upotrebljiva zbirka knjiga. Naravno, u knjižnici uz knjige pronalazimo i revije, časopise, videokazete, kazete, CD-e. Broj knjiga u svijetu i kod nas neprestano se povećava, budući da knjiga još uvijek pripada među najvažnije medije. Knjiga je svestrana, zato što je možemo prenositi, nositi sa sobom i za čitanje ne trebamo nikakve alate i pomagala. Smatram da je knjiga često naša najbolja prijateljica, koju možemo u svakom trenutku uzeti u ruke. Knjige su te iz kojih najviše saznajemo te iz njih učimo za život. Tko voli čitati, bogat je.

Često učenicima ističem da čitanjem produbljuju svoje čitateljske sposobnosti, a uz to mogu uživati i doživjeti literarno-estetsku ugodu. Početna motivacija pri čitanju je vrlo važna. Pritom se možemo motivirati iz različitih igara mašte, iz razgovora sa učenicima o njihovim iskustvima, iz glazbenih ili likovnih umjetnosti. Važno je da učenicima ostavimo njihovu kreativnost i osobni doživljaj umjetničkog teksta, da im se omogući nadogradnja i razumijevanje tekstova. Trebamo stvoriti pozitivno raspoloženje među čitateljima. Knjižničari trebaju biti jednakovrijedni čitatelji učenicima, a učenici su jednakovrijedni inicijatori čitanja. Učenike nikada ne prisiljavam na čitanje, a svakako ih potičem i pokušavam prikazati da je knjiga naša najbolja prijateljica.

3.2. Knjižnica kao zbirka literature

Knjižnica sadržava sve što je napisano uz namjeru da se objavi. Tako možemo kazati da je uređena knjižnica zbirka literature. Literatura ne obuhvaća samo knjige, nego može biti objavljena u obliku elektroničkih medija. Knjižnice u tom primjeru posreduju literaturu i informacije o toj literaturi svim korisnicima, budući da je korisnici mogu posuđivati.

3.3. Knjižnica kao zbirka medija

Mediji su alati za posredovanje informacija. U tom smislu i knjiga spada među medije i moje je mišljenje da je knjiga još uvije najčešće korišten medij. Uz knjige, poznajemo i tehničke medije, kao što su mikrofoni, dijapozitivi, kazete, videokazete, CD-i, diskete i slično. Međutim, za uporabu tehničkih medija trebamo i tehničke alate.

3.4. Knjižnica kao informacijska ustanova

Knjižnica je ustanova koja svim korisnicima posreduje informacije. Stoga knjižnice ubrajamo među informacijska središta. U knjižnicama gradivo se prikuplja, obrađuje, pohranjuje i posreduje. Knjižnica nudi usluge koje su od šireg društvenog interesa za postizanje određenih ciljeva. Knjižnica treba stvarati mogućnost za razvoj informacijske pismenosti. Naravno da mora učiti samostalno stjecanje znanja tako da svaki korisnik sam istražuje, skuplja, vrjednuje i upotrebljava informacije. Knjižnica bi trebala omogućiti svakom korisniku savladavanje informacijske pismenosti.

4. Zaključak

Knjižnice imaju veliku ulogu pri informacijskom opismenjavanju te posebno prate razinu čitalačke pismenosti. Na pismenost knjižničari mogu utjecati tako da učenike potiču i motiviraju na čitanje. Neka im knjiga bude neodvojiv dio života, budući da iz nje mogu puno naučiti. Učenici rado surađuju jer se vesele različitim metodama nastave. Učenike moramo sistematično osposobljavati da postanu samostalni i aktivni korisnici knjižnice, da znaju odabrati određene informacije te iste upotrijebiti. Čitavo vrijeme trebamo ih voditi i usmjeravati. Pri tome trebamo imati pozitivan i profesionalan odnos s korisnicima. Naj taj način biti ćemo zadovoljni, kao i svi korisnici i knjižnica će zaista biti ustanova koja služi svojoj namjeni.

5. Literatura

  1. JAMNIK, Tilka. (1994). Knjižna vzgoja otrok od predbralnega obdobja do 9. leta starosti. Ljubljana: Zavod RS za šolstvo in šport.
  2. KOBAL GRUM, Darja, KOLENC, Janez, LEBARIČ, Nada, ŽALEC, Bojan. Samopodoba med motivacijo in tekmovalnostjo. (2004). Ljubljana: Študentska založba.
  3. LIKAR, Tatjana. Motivacija in knjižnični menedžment. (2000). Knjižnica, 44, (1-2), 7-25.
  4. MOŽINA, Stane, TAVČAR, Mitja, ZUPAN, Nada, KNEŽEVIČ, Ana Nuša. (2004). Poslovno komuniciranje. Maribor: Obzorja.
  5. NOVLJAN, Silva. (2002). Informacijska pismenost. Knjižnica, 46 (4), 7-25.
  6. SHINN, George. (1999). Čudež motivacije. Ljubljana: Tuma.
  7. STEINBUCH, Majda. (2000). Informacijska pismenost, knjižnična informacijska znanja in prenova gimnazij. Šolska knjižnica, (2), 78-83.
  8. URBANIJA, Jože. (2004). Knjižnica kot informacijsko središče. Informacijsko opismenjevanje. Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za šolstvo.
  9. ZWITTER, Savina. Motivacija za branje v šolski knjižnici. (1999). Vodnik za šolske knjižničarje. Ljubljana: Zavod RS za šolstvo.

Promocija i popularizacija strukovnog obrazovanja

natjecanjima, smotrama i e-Knjigom

Josip Filić, Kristinka Lemaić i Mate Sabol

1. Uvod

Zagrebačka Industrijska strojarska škola (ISŠ) obrazuje učenike za mnoga zanimanja obrazovnog sektora strojarstva koja su lakozapošljiva, stipendirana, deficitarna, gospodarski perspektivna i cijenjena u svijetu rada i stoga tim činjenicama želimo dodatno motivirati i usmjeriti učenike na upis obrtničkih zanimanja. Cilj aktivnosti koje se provode u ISŠ-u, uz redovan odgojno-obrazovni rad, promicanje je strukovnog obrazovanja i deficitarnih zanimanja za koja se učenici obrazuju ne samo u ISŠ-u, već i u mnogim drugim školama Republike Hrvatske, a cilj je i informiranje o mogućnostima stipendiranja deficitarnih zanimanja od strane Grada Zagreba, lokalnih zajednica i Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta. U određenom broju slučajeva učenici završnih razreda osnovnih škola upisuju strukovnu školu kao „drugi odabir“. Stare predrasude dovele su do toga da strukovno obrazovanje i osposobljavanje ima nisku privlačnost i ugled u društvu. Strukovno obrazovanje i osposobljavanje danas je inovativno, koristi moderne tehnologije te se njime stječu vještine koje su potrebne i tražene na tržištu rada. Bez strukovnih vještina nema nijednog modernog društva te svijet i život kakav poznajemo ne bi funkcionirao. Strukovne vještine prijeko su potrebne i zato su učenici ISŠ-a, koji se obrazuju u zanimanjima automehaničar, bravar, alatničar, instalater grijanja i klimatizacije, autolimar, tokar, tehnički crtač i CNC operater iznimno važni u svakodnevnom životu modernog društva.

2. Realizacija

Kako bismo kod učenika dodatno razvili generičke kompetencije potičemo ih da i izvan neposrednog nastavnog procesa sudjeluju u izvanučioničkim aktivnostima, Erasmus+ mobilnostima, natjecanjima i smotrama i tako kod njih razvijamo poštovanje radne discipline, suradničke odnose, prihvaćanje različitosti i učenje na radnome mjestu što pridonosi razvijanju poduzetničkoga duha, poštovanju standarda u struci i propisanih pravila u okviru zanimanja. U nastavnoj godini 2018./2019. učenici su bili posebno aktivni sudjelujući u natjecanjima i smotrama.

2.1. Državno natjecanje učenika strukovnih škola World Skills Croatia 2019

imageU organizaciji Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih Zagrebački je velesajam od 27. do 28. ožujka 2019. godine u šest paviljona ugostio Državno natjecanje učenika strukovnih škola – WorldSkills Croatia 2019. Ovo inovativno događanje najveće je strukovno natjecanje u ovomu dijelu Europe, a u prilog tome govore brojke: 43 discipline, više od 2000 sudionika (580 natjecatelja i sudionika smotri, 450 mentora, 600 nastavnika i učenika volontera i 220 članova prosudbenih povjerenstava). Novi, osuvremenjeni koncept strukovnih natjecanja usklađen je sa standardima svjetskih i europskih natjecanja mladih u vještinama (EuroSkills i WorldSkills) i sličnim događanjima u drugim zemljama. Posjetiimagetelji su mogli besplatno posjetiti natjecanje i imati priliku i sami isprobati svoje vještine i sudjelovati u brojnim predavanjima. Natjecateljske discipline obuhvatile su atraktivan spektar od tradicionalnih struka, kao što su frizerstvo i pekarstvo, sve do suvremenih interdisciplinarnih disciplina, robotike i mehatronike. Posebno važnu ulogu imaju inovativne i razvojno orijentirane škole domaćini natjecanja, koje su u suradnji s Agencijom glavni nositelj ovoga velikog događanja kojem je podršku pružilo i Ministarstvo znanosti i obrazovanja. Škole i učenici, sudionici natjecanja došli su iz svih imagežupanija pa su svi učenici i djelatnici ISŠ-a posebno ponosni što su imali svoje predstavnike. Učenik Zvonimir Krezić, uz mentorstvo nastavnice strojarske skupine predmeta Karmen Mott Bingula, zastupao je ISŠ u disciplini Automehatronika osvojivši izvrsno osmo mjesto. Učenici Anamarija Rahelić i Bruno Šikac, uz mentorstvo voditeljice Praktične nastave Kristinke Lemaić, podršku ravnatelja ISŠ-a prof. Nenada Pavlinića i veliku pomoć nastavnika Josipa Filića, Slavena Kuhara, Nenada Posimageavca i Mate Sabola, sudjelovali su u Međusektorskoj smotri obrazovnog sektora Strojarstva, brodogradnje i metalurgije. Učenici su izradili vacuum forming uređaj i prezentirali izradu kalupa u koji se ulijeva rastopljena baza sapuna kako bi se dobio personalizirani sapun za posjetitelja. Učenici su osvojili treće mjesto i brončanu medalju. Učenici Anamarija Rahelić i Bruno Šikac, surađujući s učenikom Matijom Ostoićem, imagepobrinuli su se da njihovo sudjelovanje na Međusektorskoj smotri ostane zabilježeno i kao video uradak. Učenik Matija Ostoić izradio je video sadržaj koji zorno prikazuje sve prednosti sudjelovanja na Međusektorskoj smotri u okviru WorldSkills Croatia 2019. Na poveznici http://bit.ly/ISŠnaWorldSkillsCroatia2019 možete vidjeti kakva je bila atmosfera dok su učenici izrađivali vacuum forming uređaj, a možete vidjeti i djelić sjajne atmosfere Državnog natjecanja učenika strukovnih škola i trenutke osvajanja brončane medalje učenika ISŠ-a. Neosporno je imageda će sudjelovanje na WorldSkills Croatia 2019 učenicima Anamariji Rahelić i Bruni Šikcu ostati u nezaboravnom sjećanju kao iskustvo koje ih je obogatilo i osnažilo na profesionalnoj i osobnoj razini.

U brojne discipline Agencija je kao partnere uključila više od 20 poslodavca, gospodarstvenika i obrtnika koji u svojoj djelatnosti koriste tehnologiju, proizvode ili pružaju usluge povezane s tom disciplinom i zapošljavaju učenike koji su završili srodne strukovne škole. Jedna je od glavnih svrha novoga modela natjecanja promocija i popularizacija strukovnog obrazovanja i poticanje učenika završnih razreda osnovnih škola na upis u strukovne škole. Posjetom Državnome natjecanju WorldSkills Croatia učenici osnovnih škola dobili su priliku vidjeti koje mogućnosti pruža strukovno obrazovanje, osobno se uvjeriti u atraktivnost strukovnih zanimanja i izvrsnost koju mogu dobiti u strukovnim školama pa tako i u zagrebačkoj Industrijskoj strojarskoj školi.

2.2. Zagrebački obrtnički sajam

Uz još privlačniji i bogatiji sadržaj negoli prethodne godine, naša je Škola po drugi puta imagesudjelovala na Zagrebačkom obrtničkom sajmu koji se na Zagrebačkom velesajmu održao od 3. do 5. travnja 2019. godine u organizaciji Obrtničke komore Zagreb i Grada Zagreba. Cilj ovog sajma promoviranje je i popularizacija obrtničkih zanimanja među učenicima zaimagevršnih razreda osnovnih škola. Učenici ISŠ-a na svom izložbenom prostoru predstavili su svoja zanimanja s nekoliko zanimljivih kreativnih radionica. Tako su se učenici osnovnih škola, uz učenike i nastavnike ISŠ-a, mogli okušati u izradi imagepersonaliziranih sapuna, lemljenju srca od bakrenih cijevi ili u piljenju i narezivanju navoja ili pak u konstruiranju 3D tehničkih modela koje su potom ispisivali na 3D pisaču. Izložbeni prostor ISŠ-a bio je izuzetno zapažen među posjetiteljima, medijima i organizatorima Sajma.

imageUčenici zagrebačkih osnovnih škola, kao i učenici okolnih županija, vrlo su rado dolazili u izložbeni prostor Škole i sudjelovali u izradi svjetiljke od pocinčanih cijevi u obliku trkača, a sa zanimanjem su pratili rad CNC stroja i izradu plastičnih šahovskih figura kao i demonstraciju rada motora automobila.

imageimage

Uz kreativne radionice, na izložbenom prostoru ISŠ-a posjetitelji su mogli pogledati kako imageizgleda školski namještaj kojeg učenici izrađuju u okviru Praktične nastave, a mogli su se uvjeriti i u kvalitetu još jednog proizvoda Škole – alatne elektro-brusilice. Osim što je Škola predstavila svoja zanimanja (automehaničare, tokare, CNC-operatere, instalatere grijanja i klimatizacije, tehničke crtače, alatničare i imagebravare), Škola je imala i Kutak za školske projekte učenika, gdje se moglo vidjeti što su učenici, zajedno sa svojim nastavnicima, imageizradili (okvir za fotografiranje, pila za drvo, radovi iz projekta „Budi muško, mijenjaj pravila!“, maketa CNC glodalice, “Metalno srce”, “Golden Gate”, „Trkač“, …). Na glavnoj pozornici svi posjetitelji mogli su sudjelovati u nagradnom online Kahoot kvizu o zaimagenimanjima za koja obrazujemo učenike, a organizatori su za pobjednike priredili nagrade. Učenici ISŠ-a sva tri dana trajanja Zagrebačkog obrtničkog sajma s oduševljenjem i ponosom prenosili su svoja znanja mlađim generacijama iz osnovnih škola.

image

2.3. Manifestacija „Dojdi osmaš, Zagreb te zove!“

Gradski ured za obrazovanje već šesnaestu godinu zaredom organizira manifestaciju “Dojdi osmaš, Zagreb te zove!” tijekom koje srednje škole Grada Zagreba predstavljaju svoje obrazovne programe učenicima osmih razreda osnovnih škola kako bi im odluku o izboru primjerene škole i nastavku obrazovanja učinile što lakšom. Ovogodišnja manifestacija “Dojdi osmaš, Zagreb te zove!” održala se na Trgu Nikole Šubića Zrinskog (Park Zrinjevac) u petak, 10. svibnja 2019. godine, od 10 do 16 sati. Čak 81 srednja škola odlučila se predstaviti na tradicionalnoj manifestaciji „Dojdi osmaš, Zagreb te zove!“. Kao i obično, predstavljanje škola bilo je popraćeno i bogatim zabavnim programom. Učenici, nastavnici i stručni suradnici Industrijske strojarske škole potrudili su se da bogatim izložbenim štandom i letcima s informacijama o ISŠ-u privuku što veći broj učenika osmih razreda.

image

2.4. Izložba inovacija Ivanić-Grad I3G

imageŠestu godinu zaredom u Ivanić-Gradu održala se Izložba inovacija Ivanić-Grad I3G na kojoj se predstavljaju nadarena djeca i mladi, inovatori i poduzetnici kako bi razmijenili ideje i iskustva te predstavili najnovije projekte i inovacije. Ponosni smo što su na Izložbu inovacija Ivanić-Grad I3G pimageozvani učenici ISŠ-a Anamarija Rahelić i Bruno Šikac i njihova mentorica Kristinka Lemaić. Učenicima je pružena mogućnost da na Izložbi predstave rad vacuum forming uređaja za izradu kalupa kojeg su izradili i za kojeg su nagrađeni brončanom medaljom na Državnom natjecanju strukovnih škola WorldSkills Croatia 2019.

Elektronički i računalni klub u suradnji s partnerima organizirao je šestu po redu Izložbu inovacija Ivanić-Grad I3G koja se održala 15. i 16. svibnja 2019. godine u Hotelu Sport u Ivanić-Gradu. Na nacionalnoj izložbi inovacija mladih u Ivanić-Gradu i ove su godine bile predstavljene ideje, projekti i inovacije učenika iz srednjih strukovnih škola i studenata tehničkih i drugih fakulteta iz gotovo cijele Hrvatske. Predstavili su se i već afirmirani poduzetnici i inovatori, a u okviru izložbe održao se zanimljiv popratni program događanja s radionicama iz područja tehničke kulture i inimagespirativnim predavanjima inovatora i poduzetnika. Organizatori izdvajaju radionice programiranja tvrtke IMMERSA i radionice izrade modela pametne kuće Hrvatskog robotičkog saveza te zanimljiva predavanja „Pohrana diploma studenata na blockchain“ Ivana Sekovanića s Veleučilišta u Bjelovaru i „Virtualna i proširena stvarnost“ Ante Javora s Veleučilišta u Bjelovaru. Ovogodišnji ambasador izložbe bila je tvrtka ByteLab iz Zagreba, specijalizirana za razvoj inovativnih rješenja iz područja elektronike, u vlasništvu trojice mladih FER-ovaca Danijela Babića, Matije Puškara i Ivana Dodiga. imageIzložba se održala pod pokroviteljstvom Hrvatskog sabora, Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta i Ministarstva znanosti i obrazovanja, a partneri su bili Hrvatska zajednica tehničke kulture, Zajednica tehničke kulture Zagrebačke županije, Udruga inovatora Hrvatske, grad Ivanić-Grad, Fakultet elektrotehnike i računalstva Sveučilišta u Zagrebu, Fakultet strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu, Fakultet elektrotehnike, računalstva i informacijskih tehnologija Osijek i zagrebački Tehnički muzej „Nikola Tesla“. Učenici Anamarija Rahelić i Bruno Šikac, u pratnji nastavnika Kristinke Lemaić i Nenada Posavca te ravnatelja prof. Nenada Pavlinića, sudjelovali su 15. svibnja 2019. godine na Izložbi inovacija I3G u Ivanić-Gradu i ponovno sjajno predstavili ISŠ osvojivši brončanu medalju u kategoriji strukovnih škola.

2.4. Natječaj „Poduzetnici budućnosti“ Hrvatske udruge poslodavaca

Učenici ISŠ-a Anamarija Rahelić i Bruno Šikac kao i njihova mimageentorica Kristinka Lemaić nagrađeni su s 25.000 kn na natječaju „Poduzetnici budućnosti“ Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) za projekt Vacuum forming uređaj za izradu kalupa za odljevak. HUP nas je izvijestio da je projekt ISŠ-a ocijenjen kao jedan od najboljih projekata prijavljenih u okviru natječaja za srednje škole „Poduzetnici budućnosti“ Hrvatske udruge poslodavaca. Na Danu poduzetnika 2019., središnjem događaju Udruge na kojem se svake godine okupi više od 700 uzvanika iz gospodarskog, imagepolitičkog i javnog života zemlje, održanom 10. lipnja u Kristalnoj dvorani zagrebačkog hotela Westin, dodijeljene su nagrade najboljim poduzetničkim idejama timova srednjih škola Republike Hrvatske. Natječajem „Poduzetnici budućnosti“ Hrvatska udruga poslodavaca nagradila je 25 poduzetničkih ideja timova srednjih škola s ukupnim nagradnim fondom od 250.000 kuna. HUP prvih pet najboljih projekata nagrađuje nagradom u iznosu od po 25.000 kuna svaki, pet sljedeće rangiranih (6.-10. mjesto) nagrađuje s po 10.000 kuna svaki, a ostalih 15 projekata (11.-25. mjesto) dobili su po 5.000 kuna. Ukupno je prijavljeno 146 projekata. Projekt „Poduzetnici budućnosti“ podržala su tri institucionalna partnera: predstavništvo Europske komisije u Hrvatskoj, Ministarstvo znanosti i obrazovanja te Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta Republike Hrvatske.

Najbolji projekti timova srednjih škola, koje su u 2019. osvojile svaka po 25.000 kuna, bili su:

  • Industrijska strojarska škola, Zagreb – „Vacuum forming uređaj za izradu kalupa za odljevak“
  • Industrijsko obrtnička škola, Slatina – „Dijagnostički pisoar za otkrivanje raka prostate“
  • V. gimnazija, Zagreb – „Mundus Education System“
  • Gimnazija „Velika Gorica“ – „Spasimo hrvatske šume“
  • Obrtnička škola, Požega – „Vinys“

Djelatnici HUP-a zahvalili su i čestitali svim mentorima, učiteljicama i učiteljima te ravnateljicama i ravnateljima škola koji su svojim nesebičnim radom i doprinosom pomogli u stvaranju inovativnih poduzetničkih ideja učenika čineći tako našu zemlju ljepšim mjestom za život.

2.5. „Zašto upisati ISŠ“, e-Knjiga o zagrebačkoj Industrijskoj strojarskoj školi

“A što sad? Kamo nakon osnovne škole? Kako donijeti odluku o budućem zanimanju?”, samo su neka od pitanja koja si postavljaju učenici osmih razreda i njihovi roditelji. Kako bi učenici završnih razreda osnovnih škola Grada Zagreba i Zagrebačke županije imali dostupne informacije na jednom mjestu, nastavnici ISŠ-a Josip Filić, Kristinka Lemaić i Mate Sabol izradili su e-Knjigu nadajući se da će učenici i njihovi roditelji oimagedgovore pronaći u e-Knjizi „Zašto upisati ISŠ?“. Na poveznici https://libar.carnet.hr/knjiga/?derid=47742 učenici mogu pogledati e-Knjigu koristeći pri tome svoj AAI@Edu elektronički identitet (ime.prezime@skole.hr) i lozinku koju upotrebljavaju za pristup e-Dnevniku dok obrazovni djelatnici koriste svoj akademski račun AAI@Edu (ime.prezime@skole.hr) i lozinku koju upotrebljavaju pri prijavi edukacija. Poveznica na e-Knjigu poslana je svim osnovnim školama Grada Zagreba i Zagrebačke županije. Cilj e-Knjige “Zašto upisati ISŠ?” također je promocija i popularizacija ISŠ-a i strukovnog obrazovanja sektora strojarstva te poticanje učenika završnih razreda osnovnih škola na upis u ISŠ, no autori e-Knjige smatraju da je e-Knjiga zanimljiva za cijelu Hrvatsku jer i mnoge druge srednje strukovne škole imaju iste obrazovne programe kao i zagrebačka Industrijska strojarska škola. Ova e-Knjiga nije namijenjena samo učenicima osmih razreda i njihovim roditeljima, već i nastavnicima, razrednicima i stručnim suradnicima u osnovnim školama. Koristeći animacije, video zapise, fotografije, križaljku, kviz i druge popularne igre poput igre memorije, e-Knjiga na interaktivan način pojašnjava i zorno pokazuje sve prednosti strukovnog obrazovanja sektora strojarstva čiji su obrazovni programi mahom deficitarni i stipendirani. Korištenjem e-Knjige svi zainteresirani dobit će priliku vidjeti koje mogućnosti pruža strukovno obrazovanje, osobno se uvjeriti u atraktivnost strukovnih zanimanja i izvrsnost koju mogu dobiti u strukovnim školama pa tako i u zagrebačkoj Industrijskoj strojarskoj školi.

3. Zaključak

Svim navedenim aktivnostima učenici i nastavnici ISŠ-a pokazali su da su strukovne vimageještine svuda oko nas i da je odabir strukovnog obrazovanja često – bolji odabir, a pokazuje se i da se trud, rad i fokus na bitno isplate jer su učenici Anamarija Rahelić i Bruno Šikac, zajedno s njihovom mentoricom Kristinkom Lemaić, 5. srimagepnja 2019. godine u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog nazočili svečanoj dodjeli nagrada “Profesor Balthazar” koje je Grad Zagreb dodijelio učenicima i njihovim mentorima za osvojeno prvo, drugo ili treće mjesto na državnim natjecanjima u školskoj godini 2018./2019. i tako ih novčanim iznosima nagradio za izvrsnost. Uživali smo u sjajnom društvu 309 ponajboljih učenika i njihovih 225 mentora.

Sigurno je da smo povećali interes za upis u obrazovne programe zagrebačke Industrijske strojarske škole jer je upisna kvota učenika za školsku godinu 2019./2020. popunjena što je najbolji rezultat upisa u posljednjih sedam godina. Sigurno je da smo bolje upoznali naše učenike i njihova razmišljanja, sigurno je da su učenici razvijali svoje osobne prednosti, sigurno je da smo svim aktivnostima pokazali da uz znanje učenici razvijaju i praktične vještine što je temeljna vrijednost strukovnog obrazovanja, sigurno je da je ozračje u Školi još pozitivnije, ali najsigurnije je da smo se izvrsno zabavljali realizirajući sve navedene aktivnosti.

Vloga šole za uspešno vključevanje romskih učencev v viz

irena_CP

Irena Čengija Peterlin

Povzetek

Uspešnost vključevanja romskih učencev v vzgojo in izobraževanje je odvisno od dela vsakega posameznega člana v trikotniku šola – učenec- starši. Vzpostavitev zaupanja do šole kot institucije, obiski naselja, izobraževanja strokovnega kadra, vključevanje v projektno delo so elementi, ki pripomorejo in vplivajo na uspešnejše vključevanje romskih učencev v šolski sistem. Naloga in cilj vsake šole je optimalni razvoj otroka ne glede na socialno, kulturno poreklo, spol, narodno pripadnost in zagotavljanje kakovostne splošne izobrazbe vsemu prebivalstvu. Pedagoško delo z učenci Romi zahteva individualni pristop, metodično in didaktično dovršene ure, fleksibilnost, visoko mero strokovnosti ter znanja in predvsem stalnost kadra. Zaradi premoščanja socialnih, ekonomskih in kulturnih razlik ter predvsem nerazumevanje slovenskega jezika največji poudarek pri strokovnem delu namenjamo didaktičnemu in metodičnemu pristopu.

Uvod

Osnovna šola Frana Metelka Škocjan že vrsto let izobražuje tudi romske učence, ki prihajajo iz enega najbolj neurejenih naselij v Sloveniji, Dobruške vasi. Število romskih učencev iz leta v leto narašča in na OŠ Frana Metelka Škocjan se je v dobrih desetih letih skoraj podvojilo. Kar za šolo in okolje predstavlja specifični izziv, saj je večanje populacije pripeljalo do novih izzivov s katerim se sooča širše okolje in tudi šola. Naloga in cilj vsake šole je optimalni razvoj otroka ne glede na socialno, kulturno poreklo, spol, narodno pripadnost in zagotavljanje kakovostne splošne izobrazbe vsemu prebivalstvu. Učenci Romi so v slovenski šolski sistem vključeni že več desetletij. Šole, ki vključujemo in izobražujemo romske učence imamo različne izkušnje z organizacijo dela in pristopi. Pedagoško delo z učenci Romi zahteva individualni pristop, metodično in didaktično dovršene ure, fleksibilnost, visoko mero strokovnosti ter znanja in predvsem stalnost kadra. Zaradi premoščanja socialnih, ekonomskih in kulturnih razlik ter predvsem nerazumevanje slovenskega jezika največji poudarek pri strokovnem delu namenjamo didaktičnemu in metodičnemu pristopu. Veliko vlagamo v stalno strokovno izpopolnjevanje strokovnih delavcev ter jim omogočamo medsebojne hospitacije. Potrebno se je zavedati, da učenci Romi dejansko prihajajo v šolo z minimalnim znanjem oziroma predznanjem, z nerazumevanjem slovenskega jezika in so zaradi pomanjkanja izkušenj in ne-vključevanjem v predšolsko vzgojo v primerjavi s svojimi vrstniki, ki obiskujejo predšolsko vzgojo v izrazito neenakopravnem položaju. Opremljenost in pripravljenost romskega predšolskega otroka, ki prihaja iz našega šolskega okoliša, je nizka, zato je potrebno v šoli zagotoviti optimalne pogoje za razvoj vsakega učenca, še posebej pa mora biti učitelj in clip_image002svetovalna služba pozorna na učence, ki prihajajo iz drugačnega kulturnega, socialnega in ekonomskega okolja. Z ustreznim in premišljenim načrtovanjem dela in učnega okolja učitelj vzpostavi ustrezne pogoje za čim boljše napredovanje in vključevanje učencev Romov. Pri tem mora biti pozoren, da vsem učencem zagotovi enake možnosti učenja in napredovanja.

Zaradi primanjkljajev na vseh področjih, nespodbudnega okolja v katerem živijo, neznanja in nerazumevanja slovenskega jezika, romski učenci slabše napredujejo oziroma počasneje osvajajo standarda znanje od vrstnikov večinske populacije in za napredovanje potrebujejo veliko pomoči ter spodbude s strani šole, saj je doma večinoma niso deležni oziroma jim starši, tudi če želijo, ne zmorejo pomagati, saj so večinoma sami nepismeni. Prvo vzgojno izobraževalno obdobje je ključno za osvajanje temeljnih znanj ter za razvoj socialne in čustvene zrelosti. Ključno je tudi za vzpostavitev ustreznega vključevanja romskih učencev v šolsko okolje. To obdobje je izredno zahtevno, saj se gradijo temelji, osvajajo številske predstave, učenci se opismenijo, zato bi bilo nujno potrebno, da sta v oddelku prisotna dva strokovna delavca v času pouka slovenščine, okolja ter matematike v celotnem prvem triletju. Spreminjanje in prilagajanje učnega procesa in učnega okolja za zagotovitev uspešnosti učencev, ki prihajajo iz drugačnega kulturnega in jezikovnega okolja, je naloga šole. Ob tem je potrebno poudariti, da je uspešnost vključevanje romskclip_image004ih učencev v vzgojo in izobraževanje na vseh nivojih, od predšolske vzgoje do srednje šole, odvisno tudi od reševanje in urejanja bivanjskih razmer, zagotavljanja osnovnih dobrin za preživetje, ozaveščanje ter reševanje zdravstvenih težav, od možnosti zaposlovanja, in nenazadnje tudi od njihove želje in potrebe po vključitvi v širšo socialno skupnost.

Romsko naselje Dobruška vas

Organizacija dela z romskimi učenci skozi čas

Našo šolo je v šolskem letu 1965/66 obiskoval prvi romski učenec. Pouk je obiskoval le eno leto in še to neredno. Ni si težko predstavljati, kako se je ta učenec počutil v šoli ob nerazumevanju jezika, slabih razmerah, v katerih je živel, neurejenem prevozu v ter iz šole, ob nepripravljenosti šolskega sistema na prilagajanje….

Romski učenci so v šolskem sistemu prisotni v mnogih šolah po Sloveniji že desetletja. Pri delu z učenci Romi so se šole, ki se srečujejo z izobraževanjem romskih učencev srečevale in preizkušale različne oblike in metode dela. Vsaka izmed njih je imela svoje prednosti in pomanjkljivosti.

Skozi leta, še posebej v 90 – tih letih prejšnjega stoletja, so se v šolah uveljavili tako imenovani čisti oddelki ter delno čisti oddelki, kar je pomenilo, da je pouk za romske učence potekal ločeno od matičnega razreda ves čas trajanja pouka oziroma le pri urah matematike in slovenščine. Kasneje so se oblikovale učne skupine, ki so združevale učence Rome glede na njihovo znanje oziroma predznanje in ne glede na razred, ki so ga obiskovali ter heterogene skupine ali oddelki, pri katerih so romski učenci integrirani v redno delo oddelka in so vključeni v dodatno strokovno pomoč, ki se izvaja v oddelku, če jo potrebujejo. Integrirano delo z romskimi učenci poteka v večini šol, kjer se izobražujejo tudi romski učenci in je najprimernejša oblika dela, saj se tako razvija multikulturnost, učenci Romi razvijajo pripadnost širši skupini, učenci se prilagajajo in se učijo spoštovanja drugačnosti. Pri procesu integracije romskih učencev v redne oddelke pa ima posebej izrazito in odločilno vlogo romski pomočnik, ki otrokom ob vstopu v prvi razred pomaga prebroditi strah pred institucijo, čustveno in jezikovno oviro in predstavlja vez med šolo, učenci in starši.

Naloge šolske svetovalne službe pri vključevanju romskih učencev v vzgojo in izobraževanje

Svetovalna služba na šoli predstavlja posebno mesto na šoli, ki povezuje, svetuje in pomaga učencem, staršem, strokovnim delavcem, vodstvu in zunanjim sodelavcem preko svetovalnega odnosa. Svetovalna služba je vsem udeležencem v šoli enako dostopna in njena dostopnost je vsem enako razvidna. Poslanstvo šolske svetovalne službe je prilagajanje šolskega sistema potrebam posameznika (učenci s posebnimi potrebami, nadarjeni učenci, učenci s težavami na vedenjske področju, ….) in vzpostavljanje optimalnih pogojev za učenje in napredovanje vseh učencev.

Pri vključevanju in izobraževanju romskih učencev v vzgojo in izobraževanje ima svetovalna služba izredno pomembno vlogo. Svetovalna delavka tesno sodeluje z romskim pomočnikom, saj prva navezuje stike s starši ob obiskih naselja in spoznavanju staršev in otrok. Predstavlja prvi stik s šolo tako za otroka, ki bo postal prvošolec kot tudi za starša. Njena naloga je vzpostavljanje zaupanja in vzpostavitev pozitivnega odnosa do šole. Premagovanje strahu pred šolo in vzpostavitev sodelovalnega odnosa s starši, je izredno pomembno za uspešno vključitev otrok v šolski sistem. Kajti znano je, da odnos, ki temelji na zaupanju staršev do šole in obratno, pomembno vpliva na uspešno vključevanje otrok v šolski sistem. Otroci se bistveno hitreje in z manj stiskami vključijo v šolski sistem. Delo svetovalne delavke tako lahko opredelimo kot nepogrešljivo pri vključevanju in izobraževanju romskih učencev, saj ne le da vzpostavlja sodelovanje s starši, temveč tudi tesno sodeluje z romskim pomočnikom, sodeluje in svetuje učiteljem pri načrtovanju dela za uspešno vključitev otrok v delo v oddelku ter jim pomaga pri navezovanju stikov s starši, sodeluje s Centrom za socialno delo in Policijo, spremlja projekte, ki spodbujajo lokalne skupnosti in šole k vključevanju romskih otrok v predšolsko vzgojo, sodeluje z vodstvom šole. Naloge svetovalne službe pri sodelovanju s posameznimi deležniki so naslednje:

1. Delo s starši.

Raziskava o korelaciji med sodelovanjem staršev s šolo oziroma učitelji ter med pogostostjo obiska pouka romskih učencev, ki smo jo na šoli opravili, kaže da sodelovanje staršev s šolo pozitivno vpliva na povečanje obiska pouka pri učencih in posledično na boljši učni uspeh. V raziskavo smo zajeli desetletno sodelovanje staršev in učiteljev na govorilnih urah, roditeljskih sestankih, individualnih razgovorih, obiskih učiteljev v naselju ter za enako obdobje pregledali rednost obiska pouka in napredovanje učencev. Ugotovili smo, da se je sodelovanje s starši v desetih letih bistveno izboljšalo (za 30 %) in posledično se je zviševal odstotek obiska pouka ter napredovanje učencev. V raziskavi smo tudi pregledali, s katerimi dejavnostmi smo uspeli okrepiti sodelovanje s starši. Ugotovili smo, da smo s pomočjo vključenosti v različne projekte, ki so bili namenjeni delu z romskimi učenci in starši, izoblikovali različne načine sodelovanja. Najpomembnejši način sodelovanja so zagotovo obiski naselja s strani učiteljev z namenom spoznavanja staršev, bivanjskih pogojev učencev ter povabilo staršem za obisk šole na govorilnih urah. Obiski naselja pa ne vplivajo pozitivno le na starše, temveč tudi na učitelje same, saj spoznajo učence v drugačni luči in spoznajo vzroke za morebitne učne, vzgojne ali čustvene težave posameznega učenca. Ravno tako pa obiski pozitivno vplivajo tudi na učence, ki so ponosni, da jih obiščejo učitelji in začutijo povezanost s šolo. Drugi izredno pomemben način sodelovanja s starši je sodelovanje s pomočjo romskega pomočnika ob prenosu informacij. Romski pomočnik predstavlja nepogrešljivo vez med starši in šolo. Učitelji starše v šolo vabijo tudi preko vabil na govorilne ure, ki so pisna ali ustna preko telefona oziroma osebno. V primeru, ko se starši ne odzivajo vabilom, jih učitelji povabijo v šolo v sodelovanju s šolsko svetovalno službo. In kot zadnje je povabilo staršem s pomočjo Centra za socialno delo. Pri slednjih gre za večje vzgojne, čustvene in tudi učne težave učencev, ko je sodelovanje s starši oteženo zaradi različnih vzrokov. Z raziskavo smo učiteljem in strokovnim delavcem predstavili učinke sodelovanja v projektih ter izvajanja mnogih dejavnosti v okviru projektov. Pomemben vidik dela z romskimi učenci za strokovne delavce je tudi zmožnost »videti napredek« na posameznih področjih dela. Ker so učitelji vsakodnevno zelo vpeti v delo, pogosto ne opazijo napredka, kar jih z leti lahko demotivira. Zato je pomembno, da šola, šolska svetovalna služba beleži in analizira podatke, s katerimi šola razpolaga ter učiteljem poda povratno informacijo o uspešnosti njihovega dela.

2. Delo z učenci

Svetovalna služba vzpostavlja pogoje dela s predšolskimi otroci in učenci. V sodelovanju z vzgojiteljicami načrtuje in organizira vključevanje predšolskih otrok v popoldanske dejavnosti v vrtcu. Romski otroci iz naselja, ki sodi v naš šolski okoliš, niso vključeni v vrtec, zato jih spodbujamo k sodelovanju in vključevanju v dejavnosti organizirane za predšolske otroke v našem vrtcu. Dejavnosti potekajo v obliki delavnic, s katerimi razvijamo socialno, čustveno zrelost ter predvsem razumevanje jezika. Cilj delavnic je vključitev otrok v predšolsko vzgojo saj preko delavnic želimo staršem in predvsem pa otrokom približati vrtec kot institucijo in starše motivirati za vpis otrok v vrtec. Svetovalna služba organizira in spremlja izvajanje dodatne strokovne pomoči za učence, ki pomoč za doseganje ciljev potrebujejo. Poleg tega tudi nenehno spremlja napredovanje učencev ter doseganje ciljev pri posameznih predmetih. Zelo pomembno vlogo ima svetovalna delavka pri svetovanju in pomoči učencem v stiski ter učencem z vzgojnimi in disciplinskimi težavami.

3. Svetovalno in posvetovalno delo z učitelji

Naloga svetovalne službe je pomoč in svetovanje učiteljem pri delu z romskimi učenci. Redno spremljanje in sodelovanje svetovalne službe in učiteljev na sestankih ali strokovnih aktivih, na katerih rešujejo aktualno problematiko, pregledajo doseganje ciljev pri posameznih učencev, se posvetujejo o načinu dela s posamezniki, o oblikami pomoči učitelju, … Svetovala delavka učiteljem svetuje o zagotavljanju osnovnih pogojev za varno in spodbudno učno okolje med poukom in zunaj pouka, pri izbiri oblik in metod dela v integriranem oddelku, sodeluje z učitelji za učinkovito delo z učenci, ki imajo čustvene, vzgojne ali disciplinske težave. Skrbi za povezovanje razrednikov in učiteljev, ki izvajajo dodatno strokovno pomoč ter za povezovanje učiteljev z romskim pomočnikom.

4. Sodelovanje z vodstvom

Svetovalna služba vodstvu zavoda podaja predloge za izvajanje strokovnega izpopolnjevanja učiteljev, za zagotavljanje pogojev za oblikovanje ustrezne kulture in klime ter sodelovanje pri umeščanju romskega pomočnika v delo šole. Z vodstvom šole sodeluje tudi pri načrtovanju celotnega svojega dela na področju dela z romskimi učenci, od sodelovanja s starši, do obiska naselja, organizacije delavnic za predšolske otroke, sodelovanja z učitelji, …

Naloge ravnatelja pri vključevanju romskih učencev v vzgojo in izobraževanje

Ravnatelj je na šoli pedagoški in organizacijski vodja. Pri usmeritvah dela na šoli je izjemnega pomena ravnateljev pogled na vzgojno izobraževalno delo, projektno delo, odnos do marginalnih skupin, pripravljenost za iskanje rešitev, razumevanje šolske kulture in klime, spoštovanje in spodbujanje učiteljev, strokovno zaupanje, ….

1. Delo z učitelji

Edina stalnica našega življenja so spremembe. Spreminja se okolje, menjavajo se vlade, spreminjajo se podjetja, spreminjajo se izdelki, nastajajo nove gospodarske panoge, otroci odraščajo, itd. Vse to vpliva na naše delo in naše doživljanje realnosti. Nad večino sprememb nimamo niti nadzora niti moči, imamo pa moč nad odločitvijo, ali bomo postali ‘’mojster sprememb’’ ali ‘’žrtev sprememb’’. To, ali bomo ustvarjalci okoliščin ali njihovi sužnji, je odvisno od naših odločitev.

Ob želji, da bi se tudi učitelji ves čas spreminjali, spreminjali svoje delo in sprejemali novosti, pogosto naletimo na mnoge ovire. Fullan in Hargreaves sta opredelila šest problemov, ki se pojavijo pri učiteljih ob nenehnem uvajanju sprememb: preobremenjenost, osama, skupinsko mišljenje, neodkrite sposobnosti, ozkost učiteljeve vloge in slabe rešitve ter neuspele reforme. Ravnatelj lahko s spremljanjem učiteljevega dela, s sodelovalnim vodenjem navedene probleme omili ali jih celo (nekatere) prepreči. Ob stalnem uvajanju sprememb ter ob večletnem poučevanju skupin učencev*, ki se razlikujejo od večinskega prebivalstva, učitelj izgoreva, postaja preobremenjen, se osami, ima občutek neuspešnosti…. Ravnateljeva vloga je ustvarjanje sodelovalnega okolja, v katerem se učitelj počuti varnega, spodbujanje učiteljev, da sprejemajo strokovne odločitve, izboljšave so pravilo, ki prinaša nove zamisli, spodbujanje razmišljanja učitelja o lastnem delu, povratna informacija o uspešnosti dela (še posebej na področju dela z drugačnimi skupinami otrok). Pri delu šolske svetovalne službe je poudarjeno, kako pomembno je, da se učiteljem predstavi napredek na področju njihovega dela. Ravnatelj se mora zavedati, da učitelji potrebujejo pozitivno informacijo o uspešnosti njihovega dela, truda, izobraževanja, da lahko z delom nadaljujejo in ga nadgrajujejo. Tako se učiteljem predstavi napredek na nekem področju (sodelovanje staršev romskih otrok s šolo) in smisel vključevanja v projektno delo. Ravnatelj nudi suport učiteljem osebno in preko svetovalne službe ter skrbi za stalen pretok informacij med učitelji. Predvsem pa je pomembno sprotno reševanje nastalih problemov in dilem z iskanjem rešitev. Pri nalogah ravnatelja ne smemo pozabiti na organizacijo strokovnih izobraževanj, ki učiteljem nudijo podlago in strokovno podporo za njihovo delo.

Delo ravnatelja z učitelji sem pri nalogah ravnatelja za uspešno vključevanje romskih učencev v vzgojo in izobraževanje postavila na prvo mesto, saj so učitelji »nosilci« sprememb, zato jih je potrebno v odločanje vključiti. Vključiti se morajo v odločitve, kako bodo delali, kaj bodo spremenili ter kako bo potekal njihov strokovni razvoj.

2. Delo s svetovalno službo

Sodelovanja ravnatelja s svetovalno službo in usmerjanje dela svetovalne službe je ena izmed pomembnejših del ravnateljevega dela. Svetovalna služba je tista, ki zazna stisko učitelja ali učenca in mu priskoči na pomoč. Da bi zaznala stisko, pa mora biti dovolj senzibilna, mora imeti zaupanje učiteljev in učencev ter mora imeti podporo ravnatelja pri njenem delu. Kot primer dobre prakse, se je na naši šoli izkazalo tedensko srečanje svetovalne službe z vodstvom. Delovni sestanek je potekal enkrat na teden. Cilji sestanka so bili naslednji: izmenjava informacij (pregled posebnosti preteklega tedna), iskanje ustreznih rešitev, določanje usmeritev in zadolžitve. Izredno pomemben, pa tako imenovani skriti cilj sestankov, pa je bil spremljanje dela svetovalne službe ter nudenje podpore. Slednja je namenjena preprečevanju izgorelosti. Na sestanku je bilo ob pregledu nalog in dejavnosti zaznati morebitno preobremenjenost svetovalnih delavk in posledično neučinkovito iskanje rešitev za posamezen izziv. V takih primerih je bilo delo razdeljeno med ostale udeležence sestanka ali pa so bile na sestanku podane zamisli za rešitev problema.

3. Delo s starši

V trikotniku šola – učenec – starši je ravnateljeva naloga povezovanje trikotnika ter usklajevanje različnih interesov. Dejstvo je, da šola mora sodelovati s starši in obratno, saj oboji delujemo v dobro otroka. Eni doma, drugi v šoli. Pri sodelovanju s starši romskih učencev menim, da je naloga šole da starše pripravi do spoznanja, da šolo potrebujejo ter da razvijajo pozitivni odnos do šole. Naš cilj je, da bi starši prihajali v šolo po informacije prostovoljno v okviru govorilnih ur. Ostale naloge dela s starši:

  • Informiranje staršev o delu šole,
  • Odzivanje na individualne razgovore na pobudo staršev ali učiteljev,
  • Sodelovanje s starši ob reševanju vzgojnih in učnih težav.
  • Sodelovanje s starši ob obiskih naselja.
  • Predstavitev dela romskega koordinatorja.

Starši, ki se zavedajo pomembnosti šolskega sistema za uspešnost njihovih otrok v odraslosti, niso več izjeme. Vedno več je staršev, ki cenijo šolo, katerim znanje predstavlja vrednoto in to zahtevajo tudi od svojih otrok. To je temelj, na katerem gradi šola.

4. Delo z učenci.

Delo z učenci je postavljeno na zadnje mesto. Strinjam se, da bi moralo biti na prvem in posredno tudi je. Saj ravnatelj z usmerjanjem, spremljanjem dela učiteljev in svetovalne službe skrbi za napredek učencev ter njihovo vključevanje v delo šole. Neposredni stik z učenci ravnatelju daje realno sliko o učencih, njihovem počutju, napredku, o delu šole kot celote. Redna srečanja z učenci pri malici, na dnevih dejavnosti, med odmori in poukom so priložnosti, ki jih ravnatelj lahko izkoristi z namenom spoznavanja učencev in ustvarjanja realnega pogleda. Učenci so zadovoljni, da jih ravnatelj opazi, se z njimi pogovarja in se zanima za njihovo delo. S tem se poveča njihovo zaupanje v šolo kot institucijo ter v delo učiteljev. Seveda pa je potrebno učencem postaviti jasne meje, od katerih kot šola ne odstopamo. Nekateri učenci te meje »vidijo« šele kadar jim jih predstavi ravnatelj.

Zaključek

Prispevek govori o nalogah šolske svetovalne službe ter ravnateljevih nalogah pri uspešnem vključevanju romskih otrok v vzgojo in izobraževanje. Vsekakor se delo svetovalne službe ne more omejiti le na naštete naloge v prispevku. Le te so samo del delovne obveznosti svetovalnih delavcev, pa vendar izjemno pomembne za uspešno vključevanje romskih učencev v vzgojo in izobraževanje.

Uspešnost vključevanja romskih učencev v vzgojo in izobraževanje je odvisno od dela vsakega posameznega člana v trikotniku šola – učenec- starši. Vzpostavitev zaupanja do šole kot institucije, obiski naselja, izobraževanja strokovnega kadra, vključevanje v projektno delo so elementi, ki pripomorejo in vplivajo na uspešnejše vključevanje romskih učencev v šolski sistem. Odgovornosti za uspešno integracijo ne moremo in ne smemo prelagati le na šole. Svoj del odgovornosti pri vključevanju romskih učencev morajo prevzeti tudi starši in na to jih je potrebno pripraviti. Starši, ki so sami že bili deležni sistematičnega izobraževanja, imajo pozitiven odnos do šole, skrbijo za šolske potrebščine svojih otrok, sodelujejo s šolo in kar je najpomembneje otroke vsakodnevno pošljejo v šolo. Svoje naloge in odgovornost pa morajo prevzeti tudi učenci. Sprejeti šolska pravila, opravljati domače naloge, obveščati starše o sporočilih učiteljice, …

Šole oziroma ustanove in organizacije, ki delamo z romsko populacijo, najpogosteje delujemo ena mimo druge, brez pravega vsebinskega povezovanja in nadgrajevanja, čeprav imamo pri vključevanju le-teh enak cilj. Zagotoviti enake pogoje in možnosti za uspešno vključitev v družbo. Pri iskanju ustreznih rešitev pa je kot aktivne udeležence nujno vključevanje predstavnikov romske skupnosti. Prepogosto se dogaja, da razmišljamo o rešitvah mimo ali brez predstavnikov romske populacije, rezultat pa je nedoseganje ciljev, ki smo si jih zastavili. Sodelovanje šole z zunanjimi ustanovami kot je Center za socialno delo in Policija je vzpostavljeno na organizacijski ravni. Žal je pa premalo vsebinskega sodelovanja, sodelovanja ki ustvarja pogoje za preprečevanja osipa in sodelovanja, ki spremlja skrb staršev za otroke. Žal je trenutno delovanje Policije in Centra za socialno delo usmerjeno predvsem v »kaznovanje«, odvzem pravic in prijava inšpektoratu.

Z ustreznim način dela, pomočjo, ki jo šole nudimo romskim učencem, vključevanjem v projektno delo, zagotavljanjem romskega pomočnika, tesnim sodelovanjem s socialno službo in policijo smo v zadnjih petih letih dosegli, da romski učenci ne izostajajo več od pouka in da so vsakodnevno prisotni. To je seveda za šolo velik dosežek, saj le z rednim obiskom poukom pouka ima otrok možnosti napredovanja na prav vseh področjih: socialnem, učnem, jezikovnem, čustvenem. Ni se spremenil oziroma izboljšal le obisk pouka, izboljšala se je predvsem disciplina oziroma upoštevanje šolskih pravil, znanje učencev, povečalo se je razumevanje jezika, izboljšala se je higiena učencev, ….

*skupin učencev: učenci, ki prihajajo iz drugačnega kulturnega, socialnega, ekonomskega okolja, so druge narodnosti, učenci z učnimi ali vedenjskimi težavami.

LITERATURA:

  1. M. Fullan, A. Hargreaves. ( 2000). Zakaj se je vredno boriti v vaši šoli. ZRSZŠ. Ljubljana
  2. Strategija vzgoje in izobraževanja Romov v Republiki Sloveniji. (2011). Dopolnilo Strategiji 2004. MIZKŠ. Ljubljana.
  3. Strategija vzgoje in izobraževanja Romov v Republiki Sloveniji. (2004). MŠŠ. Ljubljana.
  4. Kurikularna komisija za svetovalno delo. Programske smernice svetovalna služba. (2008). ZRSZŠ. Ljubljana.
  5. A. Kristančič. (1995). Svetovanje in komunikacija. Inserco svetovalna družba Ljubljana.

Estonski obrazovni sustav

marina_njers

Marina Njerš

13077081_1065174946876595_1743593513942165320_nEstonski obrazovni sustav na prvi se pogled ne razlikuje mnogo od hrvatskog. No, to je samo na prvi pogled. Većina školskih ustanova uključuje djecu od vrtićke dobi pa sve do srednjoškolaca. Takve su i dvije škole koje smo posjetili u sklopu usavršavanja TSP for STEM. Pelgulinna school škola je u predgrađu i pohađaju je učenici tog područja, za razliku od škole Gustav Adolfi School koja bi u Hrvatskoj imala naziv elitna škola jer je škola u centru grada, nju pohađaju birani učenici koji su najbolji po ocjenama ili nekim drugim sposobnostima. Ocjene se razlikuju od škole do škole. To određuje svaka škola svojim dokumentima pa tako neki imaju skali od 1 do 5, neki od 1 do 10, a ima škola gdje je i ocjenjivanje do 12. Od nastavnika se očekuje da dobro upoznaju učenike te da o svakom od njih napišu „esej“ – opisnu ocjenu koja uključuje od znanja do ponašanja, zainteresiranosti za predmet, zalaganje i slično. U školama nema kazni, ni opomena, ukora, već se samo razgovara s učenicima i saznanja smo da to utječe na njih, tj. da se posrame i da nema potrebe za vrlo čestim razgovorima. Svaka škola ima projektnog menadžera i IT menadžera. Prvi se brine o estoniaugledu škole, a drugi s timom učenika svakom od nastavnika izrađuje softvere za nastavu, tj. neku vrstu digitalnih priprema. Tableti se često koriste na nastavi, nastavnici čak imaju obvezu jednom mjesečno održati sat koristeći se njima. U edukaciju nastavnika ulaže se mnogo, a škole radije kupe 20 tableta nego jednu pametnu ploču jer ona na kraju koristi kao prezentacijsko pomagalo, a tablet za svakog učenika odličan je za istraživanja ili samu nastavu. Koriste se i nama poznatim web 2.0 alatima kao što su Kahoot, Nearpod, Storyio, Animoto, LearningApps, Sway, Infogram, ali mnogo je razvijenija robotika kao samostalan predmet. Estonia ima mnogo estonskih programa čiju je izradu platila vlada. Manje je poznato da je Skype estonski izum. Iznenađujuće je da informatika ne postoji kao samostalan predmet nego su npr. nastavnici matematike dužni učenike podučiti Excellu i programiranju (jer tamo to ima smisla), Power Point učenici nauče na nastavi povijesti ili geografije i slično. Smatraju da informatika sama za sebe nema smisla jer djeca danas uče ono što im treba i tek kada im se pokaže gdje to koriste. Glavna metoda poučavanja je BYOD (bring your own device), tj. dopušteni su tableti, pametni telefoni i slično na nastavi u obrazovne svrhe. Donesi svoj uređaestonia1j, istražuj i budi aktivan na nastavi. Vrlo se često kao didaktički materijal koriste lego kockice (npr. na nastavi materinjeg jezika koriste ih za razvijanje mašte i pričanje priča, na matematici za geometriju prostora…). Iako su škole (većina njih) vrlo dobro opremljene tehnologijom, još uvijek se važnim predmetima smatraju tehnički, likovni i glazbeni odgoj. Na tehničkom izrađuju npr. igračke za dječje vrtiće. Učenici su jako involvirani u rad škole. Neki su IT menadžeri, neki u marketinškom timu… Ti su učenici rjeđe na nastavi, tematski se profiliraju uz nastavnike s kojima usko surađuju. Vježbe za nastavu koje izrade IT menadžeri (profesor i učenici) nalaze se na Google-driveu i dostupni su svima. Preko Gdrive-a učenici izađuju seminarske radove, razmjenjuju podatke. Ono što će svakako oduševiti naše učenike je činjenica da u završnim razredima srednje škole ne trebaju dolaziti na nastavu, a dovoljno je da roditelj opravda izostanak te da jamči za svoje dijete. No, spomenuto je da to učenici ne iskorištavaju i da ipak redovito pohađaju nastavu. Učenici 12. razreda ne trebaju pohađati nastavu tjelesnog, već sami kreirati kako će se rekreirati. Volontiranje je obavezno i estonia3ulazi u svjedodžbu kao broj odrađenih sati. To može biti zalijevanje cvijeća, sviranje na orguljama kad dođu gosti, slaganje knjiga u knjižnici i brisanje prašine na njima, ali i programiranje nastavnih materijala. Ponedjeljkom 1. sat uvijek je slobodan za učenike jer nastavnici imaju planiranje nastave, koreliranje i pripremu digitalnih sadržaja. Gustav Adolfi School poznata je po akademicima, znanstvenicima, poznatim Estoncima čije fotografije krase zidove predvorja. Pored njih su zlatne pločice s imenima najboljih profesora i učenika po godinama te brojne nagrade koje je škola osvojila. Vrlo je zanimljiva skulptura anđela uz koju ide priča da anđeo tijekom školovanja čuva svakog učenika koji prođe kroz nju. Školska zbornica izgleda kao veliki dnevni boravak, a ravnateljev ured kao kraljevski salon (kraljica ih je odlikovala ordenom zbog zasluga u obrazovanju). Kako izgledaju nacionalni testovi možete vidjeti ovdje, a kurikulum. Studenti na pedagoškom fakultetu petkom nemaju nastavu. To je prilika da učenici svih škola u fakultetskim praktikumima rade laboratorijske vježbe iz fizike, kemije, biologije jer ih u svojim školama nemaju. Pokazano nam je da svaka izvanučionička nastava može biti zanimljiva i iskoristiva svakom predmetu. Najprije smo gostovali u Znanstvenom muzeju koji je nas nastavnike iz STEM grupe predmeta oduševio, a onda smo obišli Ukrajinski kulturni centar gdje smo se osjećali kao u stranom muzeju. Govorili su nam o izradi papira, kaligrafiji, povijesti Crkve, moralno – etičkim vrijednostima, a ponajviše smo bili zbunjeni kad smo dobili zadatak osmisliti estonia4radni listić svog nastavnog predmeta za svoje učenike kada posjete Centar. Estonski nastavnici nikada ne vode svoje učenike na nastavu izvan škole bez radnih zadataka. Na početku neobičan i nemoguć zadatak rezultirao je krasnim pripremama nastavnih satova. Jedna vrsta kaligrafije ima podlogu u crtanju elipse – i evo meni matematike. To je bila prilika da prisutnima pokažem kako primjenjujem geogebru. Estonci smatraju kaligrafiju vrstom molitve, a govore i da su igračke bitne za vladanje svijetom. Kakvim se igračkama igraju kao mali , tako vladaju svijetom kao veliki. Za Dan učitelja, svoje učitelje mijenjaju stariji učenici. Svake godine se bira državni učitelj godine i to prenosi nacionalna televizija. Zanimljivo mi je bilo što cijelo vrijeme u svim obrazovnim ustanovama na zvučnike puštaju cvrkut ptica (za Estonce se kaže da su šumski ljudi i da ih šuma jedino može umiriti). 3D printer je na raspolaganju svima jer su izračunali da im je plastika jeftinija nego toner. A za zaključak dali su nam nit vodilju njihovog obrazovnog sustava:

Davno: Learning about technology
Nakon toga: Learning from technology
Sada: Learning with technology

Islandski obrazovni sustav

jasmina_sandor

Jasmina Šandor

Kurikulum usmjeren na vještine

Island (1)Zahvaljujući projektu Striving for Excellence u sklopu Erasmus+ programa, imala sam priliku sudjelovati na edukaciji Structured Study Visit & Training Seminar na Islandu. Edukacija je bila zamišljena kao mogućnost da se iz prve ruke, odlaskom u različite škole, upozna islandski obrazovni sustav. Zašto sam se opredijelila za taj sadržaj? Evo nekoliko fascinantnih podataka. Preko 90 posto učenika osjeća se sretno u školi. Više od 80 posto učenika smatra da u školi daje sve od sebe. Samo je 1 posto djece bilo izloženo nekoj vrsti nasilja u školi. Zbog svega navedenog htjela sam pobliže upoznati specifičnosti islandskog obrazovnog sustava.

Krenimo od same organizacije obrazovnog sustava. Obavezno integrirano osnovno i niže srednje obrazovanje pohađaju učenici od 6 do 16 godina. Nakon toga, ovisno o školskom uspjehu, biraju između općeg ili strukovnog višeg srednjeg obrazovanja u trajanju od četiriju godina. Nakon općeg obrazovanja mogu upisati fakultet ili visoku školu, a nakon strukovnog višu strukovnu školu.

Island (2)Kurikul im je izrazito usmjeren na vještine, što se vidi i na prvi pogled iz rasporeda sati jer imaju kuhanje, stolarstvo i šivanje kao obvezne predmete do 14. godine. Tinejdžeri imaju 20 posto satnice izborno, a nudi im se pregršt mogućnosti – od uobičajenih jezika, sportova ili dodatne matematike pa sve do izrade filmova ili predmeta od srebra. Također, tinejdžere dijele u grupe ovisno o sposobnostima, odnosno učenici kojima se profesori trebaju najviše posvetiti idu u razred u kojem ima najmanje učenika, a oni izvrsni idu u razred s najviše učenika jer im treba najmanje nastavnikove pomoći. Kao i kod nas, maturanti polažu nacionalne završne ispite.

Island (3)Velika se pozornost posvećuje učenicima s posebnim potrebama, odnosno njihovoj integraciji. Islanđani smatraju da su svi jednaki i da nitko ne smije biti izdvojen. Do desete godine idu u redovite razrede, a škola im je dužna osigurati sve potrebne uvjete. Kada dijete napuni deset godina, roditelji biraju hoće li pohađati razred za djecu s posebnim potrebama unutar iste škole ili će ostati u svojem razredu. Čak i ako odluče da ide u poseban razred, još uvijek dio satnice sluša u svojem prijašnjem razredu.

Na nastavi vlada opuštena atmosfera, neki profesori dopuštaju i upotrebu mobitela iako su načelno zabranjeni. Svi učenici hodaju u čarapama, a na tjelesnom mogu biti ili u tenisicama ili potpuno bosi. Gotovo sve škole imaju dnevni boravak, a čak i ljeti organiziraju razne programe za djecu u školi. Više od 90 posto učenika nastavlja obrazovanje nakon obveznog školovanja.

Kao ključ uspjeha islandskog obrazovnog sustava izdvojila bih fleksibilnost i razvijanje odgovornosti kod djece od najranije dobi. Ne zvuči baš kao nemoguća misija, zar ne?

Švedski obrazovni sustav

zvonimirT_majaMT

Zvonimir Treščec i Maja Maček Treščec

Osnovna škola je u Švedskoj obavezna i traje devet godina, a većina djece polazi u prvi razred kada napune 7 godina. U osnovnu školu ubraja se obavezna osnovna škola, obavezna škola za djecu sa posebnim potrebama, Laponska škola i specijalna škola.

bdf9784eOsnovna škola je besplatna. To znači da se obrazovanje, školski prijevoz, nastavna sredstva i školski materijal, na primjer olovke i papir, ne plaćaju, bez obzira na to o kakvoj se školi radi. I hrana u školi je besplatna. Jedino što se plaća su izleti, ali i to u smanjenom iznosu. Sada svi učenici u Stockholmu dobivaju na korištenje iPad, a rečeno nam je da je do 2017. godine cilj da iPad imaju svi učenici u Švedskoj.

Nastava se odvija samo u jednoj, prijepodnevnoj smjeni. Učenici na računalu rade već od prvog razreda. Vjeronauka u školama nema, školarce se ne opterećuje učenjem o povijesnim bitkama i ratovima, ali zato se od njih traži da već od nižih razreda budu pravi mali istraživači te da rade na projektima koje su sami odabrali. U 5. razredu uče kako napraviti prezentaciju, kako istražiti nešto na internetu ili u knjižnici. Već u 7. razredu samostalno sklapaju električne sklopove, a u 8. razredu svako dijete zna istesati stolicu i klupu i skuhati ručak. Do kraja osnovne škole svi moraju naučiti plivati, svirati jedan instrument, kuhati, šivati i snalaziti se u čitavom nizu praktičnih životnih situacija.

Zanimljivo je da učenici ocjene dobivaju samo na kraju drugog, petog, sedmog i devetog razreda. Ocjene se ne izražavaju brojkama, kao u Hrvatskoj, nego slovima: G (Dovoljan), VG (Vrlo dobar) i MVG (Odličan) gdje je MVG najveća ocjena. Ako učenik ne ispuni uvjete koji su postavljeni za zadovoljavajuću ocjenu G, onda se ocjene ne daju, nego se daje pismeno objašnjenje.

Umjesto ocjena, u prvom planu je zdravlje i pravilan c110eaeferazvoj djece. Tako se, primjerice, trajanje nastave iz svih predmeta može po potrebi modulirati, no broj sati tjelesnog odgoja ne smije se smanjivati. Tjedno vani moraju provesti minimalno 20 posto vremena provedenog u školi. U tjednu imaju najmanje dva puna sata tjelesnog odgoja, od čega je jedan sat plivanje. Svi učenici obavezno moraju naučiti plivati. Vrednuje se sve, od tehnike do izdržljivosti, te svako dijete dobije oznaku koliko je dobar plivač. Cilj je da na kraju srednje škole svatko od njih može samostalno otplivati 400 metara.

Na kraju devetog razreda polaže se državna matura iz samo tri predmeta: švedskog jezika, engleskog jezika i matematike. Matura se boduje, a oni koji dobiju prolaznih 10 bodova ili više (do maksimalnih 20 bodova) dobivaju certifikat o uspješno položenoj maturi.

Srednje škole dijele se na strukovne škole i gimnazije u kojima se uči 17 predmeta, od kojih su dva općenita i pripremaju učenike za studijsko obrazovanje. Švedski srednjoškolci mogu birati između nekoliko različitih programa i više se usmjeriti prema ekonomiji, društvenim znanostima, prirodnim znanostima, umjetnosti ili drugom. Obavezni predmeti na svim programima su matematika, engleski, švedski, umjetnost, prirodno područje, društveno područje, religija i tjelesni.

c0127418eUkoliko mladi Šveđanin želi studirati, još mora proći dvogodišnji program za osposobljavanje za željeni fakultet i položiti internacionalni (IB) i europski bakalaureat (EB).

U razgovoru sa kolegama iz Švedske saznali smo da profesori u Švedskoj imaju puno veću autonomiju i samostalnost nego mi u Hrvatskoj. Na primjer, profesor sam odlučuje o satnici, tako da se ona mijenja iz tjedna u tjedan. Također, veliki se naglasak stavlja na izvanučioničku nastavu koja je poželjna u svakom trenutku i tu profesori nemaju nikakvih administrativnih barijera.

Da je barem nama takva škola, škola za život, a ne za ocjene…

Španjolski obrazovni sustav

irena_mlinarevic

Irena Mlinarević

aeb12bb8U skladu sa španjolskim Ustavom podijeljene su nadležnosti vezane uz obrazovne aktivnosti između različitih uprava i upravnih tijela. Ukratko, Državna uprava pridržava isključivo pravo regulacije strukture različitih obrazovnih razina i uvjeta stjecanja, izdavanja i nostrificiranja akademskih i profesionalnih diploma.

Španjolski obrazovni sustav podijeljen je na pet velikih skupina:

1. PREDŠKOLSKI ODGOJ (od rođenja do šeste godine)

Nije obvezan i provodi se u ciklusima.

2. OSNOVNA ŠKOLA (od šeste do dvanaeste godine)

Obvezna je i besplatna, osim izdataka za udžbenike i školski materijal.

Prvi ciklus obuhvaća prva dva razreda (6 – 8 godina). Drugi ciklus podrazumijeva treći i četvrti razred (8 -10 godina). Treći ciklus sadrži peti i šesti razred (10 – 12 godina).

Sadržaji su organizirani u obveznim područjima, općeg su i integracijskog karaktera:

  • upoznavanje prirode i društva
  • umjetničko obrazovanje
  • tjelesni odgoj
  • španjolski jezik i književnost (materinski jezik)
  • strani jezici
  • matematika.

Podrazumijeva sustavno pohađanje nastave, a ima za cilj omogućiti i pripremiti sve učenike za usvajanje osnovnih elemenata kulture, stjecanje vještina pismenog i usmenog izražavanja, računanja i osamostaljivanja.

3. SREDNJA OBVEZNA ŠKOLA (poznatija po svojoj kratici ESO – Estudios Secundarios Obligatorios)

Obuhvaća četiri razreda za djecu od dvanaeste do šesnaeste godine.

Prvi ciklus obuhvaća prvi i drugi razred (12 – 14 godina, ako se ne ponavlja razred).

Drugi ciklus obuhvaća treći i četvrti razred (15 -16 godina).

Nakon četvrtog razreda polaže se završni ispit. Ako ga učenik uspješno položi, otvaraju mu se tri mogućnosti:

  1. pohađanje više stručne škole
  2. pohađanje fakulteta
  3. izravno zaposlenje (uz uvjet postojanja minimalne dobi za zaposlenje)

Ako učenik nije položio završni ispit, može se uključiti u program za stručno osposobljavanje.

4. SREDNJA NEOBAVEZNA ŠKOLA podrazumijeva pet mogućnosti koje učenik bira po završenom obveznom četverogodišnjem školovanju. To su: polaganje mature nakon dvije godine, srednja strukovna škola, srednja škola za umjetnost i dizajn ili srednja sportska škola.

5. VISOKA ŠKOLA ILI FAKULTET uključuje različite pristupne razredbene postupke, ovisno o odabranom smjeru, a podrazumijeva sveučilišni studij, visoke umjetničke škole ili akademije, visoke strukovne škole i visoke sportske škole.

b7c8c898b9e0b00ebbfc0f74

Plickers – alat po mojoj mjeri

ela_veza

Ela Veža

U listopadu prošle godine, imala sam priliku zahvaljujući kolegici Ljiljani Jeličić iz Gimnazije Metković (u sklopu IPAQ PETA projekta ) upoznati Klikere (Classroom Response system) u nastavi matematike. Klikeri su zgodnan alat za blic provjeru znanja s veoma brzim analizom podataka.

20150310_181726Dok ispitivač prikazuje pitanja, svaki ispitanik u ruci drži uređaj nazvan Kliker te pritiskom na određeni gumb šalje točan odgovor u prijemnik. Ispitivač na računalu prati pristigle odgovore koji se lako mogu usporediti i prikazati tablično ili grafikonima.

Netko je od tada prisutnih sudionika edukacije iz matematike Klikere usporedio s najbržim prstom u nekad popularnom kvizu. Ova za mene nova tehnička naprava oduševila je sve nazočne.

Ipak za moju školu Klikeri su preskupi.

Već u studenom sam se uvjerila kako od novog ima još novije. Na edukaciji za učitelje informatike u Carnetu kolegica Vesna Tomić prezentirala je rad uz aplikaciju Kahoot. Nešto još jednostavnije. Nisu potrebni posebni uređaji. Dovoljno je da sudionici imaju mobitel (ili računalo) kojim pristupaju kvizu nakon što dobiju pripadajući kod od ispitivača. Odgovore na pitanja daju mobitelom ili računalom, a ispitivač jednostavno vidi tko je najbrži, koliko je točnih odgovora, kako pristižu odgovori,…Brzo, jednostavno i bez dodatnih troškova ako imate mobitele/ računala s pristupom internetu.

Kahoot je zgodan za korištenje u nastavi informatike jer učenici mogu sudjelovati sa svojih računala, ali van informatičkog kabineta još uvijek ga u mojoj školi ne možemo koristiti.

Zahvaljujući društvenim mrežama i kolegici Arjani Blažić upoznala sam Plickers. Ta besplatna aplikacija ne iziskuje nikakve dodatne troškove. Klikere i mobitele/računala iz prethodnih primjera u ovoj aplikaciji zamijenile su crno-bijele kartice (papirnati klikeri) . Nakon tiskanja na običnom papiru papirnati klikeri se mogu koristiti dok se ne potrgaju. Svakom učeniku potrebna je jedna kartica na kojoj su ovisno o položaju kartice odgovori a, b, c ili d.

20150313_100221U aplikaciju učitelj može unaprijed unijeti imena učenika po razredima te svakom od učenika dodijeliti karticu s odgovarajućim brojem. Kartice smo zbog sličnosti nazvali QR code kartice. Pitanja s odgovorima unesu se unaprijed u aplikaciju, a mogu se koristiti u svim razredima i ponavljati više puta.

Osim kartica za svakog učenika i mobitela/tableta s foto-aparatom na kojem je instalirana aplikacija nije potrebno ništa više (niti projektor ako pišete pitanja i odgovore na ploči) pa ovu aplikaciju možete koristiti u bilo kojoj učionici.

Plickers je jednostavan alat koji ću ubuduće koristiti za provjere znanja.

Obrazovni program “Sigurnost i mobilnost”

ivana_ruzic

Ivana Ružić

1907347_878756245473917_5648440614153262099_nSigurnost i mobilnost za sve je međunarodni obrazovni program usmjeren na podizanje svijesti o sigurnosti u prometu među mladima. Program okuplja više od 15 milijuna učenika u 35 zemalja sa ciljem poticanja, razvijanja i jačanja podučavanja i učenja o sigurnost na cesti i održive mobilnosti. Učenike usmjerava prema promatranju različitih situacija u prometu, razumijevanju svijeta oko sebe i razmišljanju o značenju i utjecaju njihovog kretanja. Podizanje svijesti na taj način omogućuje mladim ljudima da osmisle, predlažu i provode kampanju podizanja svijesti u svojoj školi, susjedstvu i široj zajednici, koristeći crteže, plakate, video i druge sadržaje i aktivnosti kroz koje će prenijeti snažne poruke na temu sigurnosti na cestama i održivu mobilnost za sve.

I. osnovna škola Čakovec je jedina škola iz Hrvatske uključena u ova10298847_878760132140195_3152401346824001423_nj program. 2012. godine provedene su mnogobrojne aktivnosti, izrađeni online obrazovni sadržaji za koje je škola dobila priznanje osvojivši drugo mjesto u svijetu.

I ove godine se učenici i učiteljica informatike Ivana Ružić uključuju u program izradom online tečaja za sigurno ponašanje u prometu pješaka i biciklista, nizom interaktivnih obrazovnih sadržaja i natječajem za najbolju fotografiju, multimedijalni i likovni rad za sve učenike osnovnih i srednjih škola u RH. Na natječaj se prijavilo preko 300 učenika iz 48 osnovnih i srednjih škola širom Hrvatske sa preko 400 fotografija, likovnih i multimedijalnih radova. Komisija od triju članova: Mira Žerjav, kao predsjednica i učiteljica savjetnica likovne kulture, Foto Kolor Vidović te Maja Barbić, učiteljica mentorica informatike, pažljivo je pregledala sve pristigle radove i izabrala najbolje.

16. svibnja 2014. u prostorijama PU Međimurske okupili smo se na svečanoj promociji projekta te nagradili učenike, autore najboljih radove i njihove mentore.

Osnovne škole

U kategoriji najbolja fotografija učenika iz osnovnih škola pohvaljuje se 14 fotografija i nagrađuje jedna najbolja fotografija. Pohvaljuju se:

  • Mirjam Varga i Ria Horvat iz OŠ Vladimira Nazora Pribislavec, mentorica Miroslava Novak
  • Lucija Obadić iz OŠ Tomaša Goričanca Mala Subotica, mentorica Nikolina Hampamer
  • David Bauer iz OŠ Gornji Mihaljevec, mentorica Lidija Novak Levatić
  • Dora Šmit iz OŠ Augusta Šenoe Zagreb, mentorica Sanja Kovačević
  • Margareta Doležaj iz OŠ Ivana Gorana Kovačića Sveti Juraj na Bregu, mentorica Vera Moharić
  • Anabela Sabol iz OŠ Jože Horvata Kotoriba, mentorica Karmen Somi
  • Ema Dravec iz III. OŠ Čakovec, mentorica Marija Šilec
  • Stjepan Ružić iz III. OŠ Čakovec, mentor Dražen Ružić
  • Lovro Posarić iz OŠ Ante Kovačića Zlatar, mentorica Nina Posarić
  • Nikola Lončar iz OŠ Ante Kovačića Zlatar, mentor Denis Vincek
  • Patricia Turk iz OŠ Petra Zrinskog Šenkovec, mentorica Ivana Kirić Balažić
  • Izabela Novaković iz OŠ Belica, mentorica Silvija Micek
  • Ana Krčelić iz I. OŠ Čakovec, mentorica Ivana Ružić

Ocjenjivački sud je među svim pristiglim fotografijama učenika iz osnovnih škola odabrao jednu najbolju, a to je fotografija pod nazivom Retrovizor autora Svena Cerovca iz OŠ Podturen.

U kategoriji likovnih radova pohvaljuje se njih 14 i nagrađuje jedan najbolji rad. Pohvaljuju se slijedeći radovi i njihovi autori:

  • Vedran Horvat i Lucija Horvat učenici OŠ Nedelišće, mentorica Zora Hajdarović
  • Matija Orehov, Ena Mihalković i Nika Bašić, učenici OŠ Vladimira Nazora Pribislavec i OŠ Podturen, mentorica Blaženka Križan
  • Karla Goleš učenica OŠ Doktora Ivana Merza Zagreb, mentorica Lahorka Rožić
  • Marko Orelj učenik OŠ Ante Starčevića Rešetari, mentorica Slađana Ninković
  • Lana Šarić učenica OŠ Jure Kaštelana Zagreb, mentorica Gordana Petrović
  • Mihály Sen učenik Prosvjetno-kulturnog centra Mađara u RH iz Osijeka, mentorica Ilona Trnko
  • Ana Marčec i Erik Krčmar učenici OŠ Tomaša Goričanca Mala Subotica, mentorica Ljiljana Rinkovec
  • Sven Bulat učenik I. OŠ Čakovec, mentorica Danijela Topličanec
  • Vjeko Zuhrić Novaković učenik OŠ Ive Andrića Zagreb, mentorica Lahorka Rožić

Ocjenjivački sud je među svim pristiglim likovnim radovima učenika iz osnovnih škola odabrao jedan najbolji, a to je rad učenice Ane Bogdan iz OŠ Vladimira Nazora Pribislavec, mentorica je Blaženka Križan.

U kategoriji multimedijalnih radova pohvaljujemo 14 radova i nagrađuje se jedan najbolji među njima.

  • Pohvalu za multimedijalni plakat zaslužuje Tina Bakić učenica OŠ Turnić Rijeka, mentorica Jelena Kralj-Smirčić.
  • Ena Kopčić učenica I. OŠ Čakovec autorica je pohvaljenog multimedijalnog stripa, mentorica je Veronika Kapelari Horvat.
  • Autori pohvaljenog, veoma zanimljivog i kreativnog Lego filma su učenici OŠ Rudolfa Strohale iz Lokva: Andreas Lenac, Marta Mihelčić i Rene Miketek, mentorica je Tamara Škibola.
  • Učenici OŠ Žitnjak iz Zagreba Sanela Ćatić, Marija Fabijanac, Manuela Petrović i Paulina Vujičić izradili su multimedijalni rad za koji zaslužuju pohvalu, mentorica Marija Zubec.
  • Učenice OŠ Jabukovac iz Zagreba autorice su triju pohvaljenih video uradaka; Jana Šinka, Sara Dolički i Elena Šimac, mentorica je Irena Dabić.
  • Pohvaljene edukativne računalne igre izradili su Juraj Vrhar Lipej, Oskar Ovčar i Josip Herman, učenici I. OŠ Čakovec, mentorica je Ivana Ružić.
  • Autorica pohvaljenog interaktivnog multimedijalnog plakata je Lucija Risek učenica OŠ Ljudevita Gaja iz Mihovljana, mentorica Slađana Benkus.
  • Alex Emerik Lukin učenik OŠ Galileo Galilei iz Umaga autor je pohvaljene animacije, mentorica Sabina Maurić.
  • Jurica Balenta i Matija Jalšovec učenici OŠ Strahoninec autori su pohvaljenih multimedijskih prezentacija, mentorica Vesna Mikulić.

Ocjenjivački sud je u kategoriji multimedijalnih radova zaprimio najviše radova i veoma je bilo teško izdvojiti samo jedan, pobjednički rad. Pobjednicima u ovoj kategoriji proglašavamo učenike OŠ Gornji Mihaljevac: Leon Novak, David Kerman, Marcel Kelnelić, Mateo Sternad i Filip Pilaj te njihovu mentoricu Lidiju Novak Levatić. Učenici su izradili film o dobrom i lošem ponašanju u prometu.

Srednje škole

Sven Todorović i Nino Škvorc učenici Graditeljske škola Čakovec autori su najboljeg multimedijalnog rada pod nazivom Petar Pan i promet. Njihov mentor je profesor Krunoslav Bedi.

Ocjenjivački sud pohvaljuje multimedijalne radove slijedećih učenika iz Gradisteljske škole Čakovec:

Robert Kašić, Nikola Janković, Drk Mateja, Kušek Veronika, Željka Hajdarović i Kristina Jagec. Mentor svim učenicama i učenicima je profesor Ivan Čondor.

U kategoriji za najbolju fotografiju učenika iz srednjih škola pohvaljuju se 4 fotografije te nagrađuje najbolja. Pohvaljuemo fotografije slijedećih učenika:

  • Antonia Hajdinjak učenica Graditeljske škole Čakovec, mentor Čondor Ivan
  • Manuela Tomašić učenica Graditeljske škole Čakovec, mentor Krunoslav Bedi
  • Monika Zadravec iz Gospodarske škole Čakovec, mentorica Nives Kocijan
  • Sven Tomašić iz Elektrostrojarske škole Varaždin, mentor Tibora Bun

Ocjenjivački sud je među svim pristiglim fotografijama učenika iz srednjih škola odabrao jednu najbolju, a to je fotografija pod nazivom Safe Planet autora Karla Kovačića iz Graditeljske škole Čakovec, mentor Ivan Čondor.

10366190_878799712136237_4602235875645623707_n10369216_878768935472648_8841954719665320328_n

Zahvaljujemo suradnicima i sponzorima koji su omogućili da se ovaj projekt može i ove godine nastaviti: gospođi Alenki Hošnjak predsjednici Savjeta za sigurnost prometa na cestama Međimurske županije, gospođi Ireni Branović iz Odsjek za sigurnost cestovnog prometa, gospodinu Nenadu Hraniloviću direktoru Međimurje plina, gospodinu Aleksandru Črepu iz Profila d.o.o., gospodinu Slavenu Pranjiću iz Školske knjige d.d., tvrtki TE-PRO d.o.o. i gospodinu Rajfu.

Veliko hvala našim suradnicima iz OŠ Podturen: ravnateljici gospođi Marijani Cerovec, učiteljicama gospođama Kseniji Zadravec, Veri Pongrac i Ljubici Mikac koje su pripremile prigodan i šaljiv program.

Svjetlost….boje….učenici….obrazovanje

alan_belak

Alan Belak

Počevši od biblijskog: „Neka bude svjetlost!“, preko antičkih, mediteranskih naroda i njihovih „sunčevih klinika“ do helioterapije u današnjem svijetu, Sunce, tj. sunčeve zrake su uvijek bile lijek. Naravno, uz oprez i bez pretjerivanja.

Jedna od boljih knjiga o ovoj tematici je i knjiga Jacoba Libermana: „Svjetlost: Lijek budućnosti“ (AGM, Zagreb, 2009). U kojoj autor na temelju osobnih životnih iskustava, ali i na osnovi iskustava kolega, mahom znanstvenika i liječnika raznih profila, iznosi svoj pogled na utjecaj prirodnog sunčevog svjetla i boja na ljude. Knjiga je vrlo opširna i iscrpna te ću se stoga nastojati usredotočiti na onaj dio koji pokriva područje djelovanja svjetla i boja u školama.

U knjizi ima zanimljivih informacija vezanih na utjecaj svjetlosti punog spektra kao i pojedinih boja na zdravlje (općenito i vezano za pojedine bolesti) ljudi te o povijesnom razvoju saznanja o tim temama. Nama je zanimljivo dugogodišnje istraživanje, pionirski rad dr. Harmona[1], provedeno u školskom sustavu Texasa (SAD). Cijeli je posao počeo 1938. g. a nastavljen je u četrdesetim godinama 20. st. Obuhvaćen je bio impresivan broj od 160 000 djece i više od 4 000 školskih učionica. U početnoj fazi napravljena je inventura tjelesnih i psihičkih poteškoća s kojima su se djeca susretala. Također su ispitani i mogući uzroci tih problema koji su povezani s učionicama u kojima su boravili. Preliminarnom analizom tih podataka utvrđeno je da se do kraja osnovne škole kod više od polovice djece razviju prosječno dva nedostatka koje je moguće spriječiti. Povezivanjem tih nedostataka i raznih faktora u učionicama ustanovljeno je da je dobar dio tih poteškoća povezan s tjelesnim aktivnostima izazvanim utjecajem svjetlosti na oči. Na temelju tih spoznaja su 1942. g. pokrenuta istraživanja kako bi se suzbili negativni fizički faktori u okruženju same učionice. 1946. g. nalazi svih tih istraživanja su iskorišteni kao osnova za planiranje eksperimentalnog centra čiji bi cilj bio optimalni razmještaj rasvjete i dekora kako bi se uz što manje napora polučili što bolji rezultati. U jednu od škola uvedene su odgovarajuće promjene te je provedeno polugodišnje eksperimentalno istraživanje.

Dječji problemi koji su smanjeni:

tablica1

Iako nitko ni u jednom centru nije pokušavao istraživati nastavni plan i program, obrazovne metode i oblike rada, uz ta očita poboljšanja tjelesnog zdravlja, uočeni su i određeni usporedivi rezultati na području obrazovnih postignuća.

Još jedan istraživač kojeg dr. Liberman u svojoj knjizi prilično često spominje je dr. John Ott[2] koji je u svojim, prvim radovima je ispitivao utjecaj svjetla na život laboratorijskih miševa. Istraživanja su održana istovremeno na nekoliko vrhunskih medicinskih fakulteta i kliničkih bolnica i pokazala su da su miševi koji su živjeli pod ružičastom ili dnevnom bijelom fluorescentnom rasvjetom živjeli prosječno 7,5 odnosno 8,2 mjeseca dok su miševi pod prirodnim nefiltriranim svjetlom bili znatno zdraviji i živjeli prosječno 16,1 mjesec. Na temelju ovog ali i drugih ispitivanja dr. Ott je zaključio da je prirodna svjetlost važna za život i zdravlje ne samo biljaka, već i životinja, a time i nas, ljudi. Prema savjetima ovog istraživača jedna je tvrtka uspjela, dodavanjem određene fluorescentne tvari koja proizvodi tri vrste ultraljubičastog zračenja istih omjera kao što je to i kod Sunčeve svjetlosti, razviti prvu fluorescentnu cijev punog spektra.

1973. g. Ott i Ekološki institut za istraživanje zdravlja i svjetlosti proveli su istraživanje u četiri učionice namijenjene prvašićima u Sarasoti, u Floridi. U dvije su učionice, od ukupno četiriju učionica bez prozora, postavili fluorescentnu rasvjetu punog spektra, a u druge dvije učionice, koje su služile kao kontrolni uzorci, postavljena je klasična hladno bijela fluorescentna rasvjeta. Skrivenim sporo snimajućim fotoaparatima, za koje nisu znali ni učitelji (koji su, inače, znali za istraživanje) ni učenici, snimani su slučajni nizovi fotografija i učenika i učitelja. Rezultati su bili zanimljivi. Pod hladno bijelom klasičnom fluorescentnom rasvjetom neki od učenika su pokazivali hiperaktivnost, umor, razdražljivost i rastresenost, dok su se u učionicama s rasvjetom punog spektra, u roku od mjesec dana, ponašanje učenika, njihov rad kao i obrazovna postignuća u značajnoj mjeri unaprijedili. Osim toga, dio učenika s posebnim potrebama, koji su patili od izražene hiperaktivnosti, čudesno su se umirili i nadvladali neke od svojih problema s učenjem i čitanjem.

Još jedan zanimljiv pokazatelj je i razvoj karijesa. Kod djece u učionicama s rasvjetom punog spektra razvila se tek jedna trećina zubnog karijesa koji se razvio kod djece u učionicama sa standardnom hladno bijelom fluorescentnom rasvjetom. Ovo je, inače, potvrđeno i u nekoliko drugih istraživanja 1938. g.[3] i 1939. g.[4]

Također su zanimljiva razna istraživanja[5] koja pokazuju određeno djelovanje boja na naš tlak, otkucaje srca, brzinu disanja i sl.

Cijela tablica u obliku slike

U svjetlu svih ovih činjenica, znajući da se i u našim školama barem povremeno moraju promijeniti pregorjela, oštećena rasvjetna tijela, a učionice povremeno obojiti/okrečiti, možda bi se i kod nas moglo otići korak dalje i razmisliti o tome kako na odgovoran, sustavan i znanstveno utemeljen način unaprijediti zdravlje i olakšati rad i učenika i nastavnika u obrazovnim ustanovama.

Literatura

http://info.thevisiontherapycenter.com/discovering-vision-therapy/bid/83035/Syntonic-Phototherapy-Yielding-Eye-Opening-Results
http://www.collegeofsyntonicoptometry.com/home.html
http://www.female.hr/dobivate-li-dovoljno-sunceve-svijetlosti/471/
http://www.covd.org/Home/AboutVisionLearning/tabid/102/Default.aspx
http://www.oepf.org/page/map
http://www.holisticmedicine.org/


[1] D. B. Harmon: „ The Coordinated Classroom“ (Grand Rapids, Michigan: American Seating Company, 1951.

[2] J. N. Ott: „Exploring the Spectrum“ (film dr. Johna Otta)

[3] E. C. McBeath i T. F. Zucker: „The Role of Vitamin D in the Control Dental Caries in Children“, Journal of Nutrition 15 (1938.): str. 547.

[4] B. R. East: „ Mean Annual Hours of Sunshine and Incidence od Dental Caries“, American Journal of Public Health 29 (1939.): str. 777.

[5] G. Trexler: „The World of Light, Color, Health and Behaviour (Fairfield, IA: vlastita naklada, 1985.)