Žuta zgrada na brijegu – od male realke do škole budućnosti

sanja_PS

Sanja Pavlović Šijanović

Mala je realka sa četiri razreda i 46 učenika-dječaka, u Vukovaru počela raditi davne 1891.godine i to u prostorijama općinske gostionice „Kod zvijezde“. Tri godine kasnije izgrađena je velika, reprezentativna, školska jednokatnica iza katoličke (franjevačke) crkve, na uzvišenom položaju odakle se pružao prekrasan pogled na Dunav i sam grad. 1895. godine mala realka postaje realna gimnazija i djevojčice dobivaju pravo upisa. Od 1906. godine otvaraju se viši razredi, godinu dana kasnije zaočinju radovi na proširenju školske zgrade i dogradnja dvorane za tjelovježbu tzv. „gombaona“ te 1911. godine školu Prvi maturanti vukovarske gimnazijezavršavaju prvi maturanti (abiturienti). Već je 1912. godine škola imala osam razreda i 240 učenika, od toga 70 učenica. (Izvor: Gimnazija u Vukovaru – 100 godina, Dr. Vlado Horvat). „Vukovarska gimnazija stajala je na brijegu iznad grada i bila je obojena žuto. Zato je nalikovala na svjetiljku koja je postavljena visoko s nekom osobitom namjerom.“ (Pavao Pavličić). Cjenjena i priznata iznjedrila je generacije mladih, sposobnih ljudi, kasnije priznatih stručnjaka i intelektualaca.

U doba Domovinskog rata, zgrada gimnazije u potpunosti je uništena: „…onda je svjetionik razbijen upravo na svoj stoti rođendan. Svjetlost se ugasila, grad je potonuo u mrak, pa se i nasukao, kao što su se nasukali i njegovi stanovnici. Više nije bilo orijentacije ni u prostoru ni u vremenu. Na trenutak je izgledalo da je sve izgubljeno.“ (Pavao Pavličić). Od 1991. godine do 1998. stajala je tako razrušena, zaboravljena i izložena vremenskim utjecajima.

Vođeni i ohrabreni riječima Siniše Glavaševića: „ Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti.“, škola je obnovljena 2000. godine na ponos svih Vukovaraca i iste te godine započela je i nastava. Učenici koji trenutno pohađaju srednju školu rođeni su puno godina nakon domovinskog rata te osim priča svojih najbližih i putem medija nemaju pravu predodžbu o tome što se u Vukovaru dogodilo 1991. godine. Gimnazija Vukovar već dugi niz godina iz generacije u generaciju obnavlja to sjećanje, te na taj način učenicima iz svih krajeva Lijepe naše pokušava približiti i ispričati noviju hrvatsku povijest kako bi sa ponosom i dostojanstvom živjeli svoju budućnost, bez sumnji i predrasuda o Domovinskom ratu, njegovim žrtvama i hrabrim ljudima. Rekao je Siniša Glavašević: „Naučite djecu da se smiju, da misle lijepo, da ih upozorite da njihova htijenja ne budu veća od nebeskog svoda, da njihove ruke ne prljaju ničija djetinjstva, i ničije želje, morate ih jednostavno naučiti da ljube….djeca su budućnost, ona su nada u bolje sutra, vjera da će ono što slijedi zaštititi starost. „

III. gimnazija SplitDanas gimnazija nastavlja dalje….Nastava se odvija na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu te na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu. Naši nastavnici i učenici aktivno se uključuju u projekte i razne izvannastavne aktivnosti i tako sudjeluju u društvenom i kulturnom životu lokalne zajednice ali i šire. S ponosom nastavljaju stope istaknutih vukovarskih gimnazijalaca poput znanstvenikaIstaknuti vukovarski gmnazijalci Vinka Zidarića, akademika Pavla Pavličića, glumca Krešimira Zidarića, povjesničara i muzeologa Vlade Horvata, književnika Rene Matoušeka, profesora, slikara, kipara i medaljera Branka Crlenjaka, profesora Željka Mataje, profesorice Ljiljane Gehreche, akademkinje Aliche Wertheimer Baletić, arhitekte i urbaniste Matije Salaja, slikara Vladimira Filakovca, hrvatskog vojnog zapovjednika u Domovinskom ratu Alfreda Hilla, arheologinje Branke Šulc te današnjim generacijama poznatog rukometnog reprezentativca Damira Bičanića i mnogih drugih. Nasljeđe vrijedno čuvanja a samim time i izazov i poziv za nastavak tradicije danas i u vremenima koja nadolaze. Nastavnici vukovarske gimnazije svjesni činjenice da se odgojem i obrazovanjem prenosi i usvaja cjelokupno socijalno naslijeđe kao skup kulturnih vrijednosti te moral, radno iskustvo i običaji, nastavljaju dalje. Bogato iskustvo i tradicija primjenjuju se u novim životnim uvjetima i na taj način omogućuje se našim učenicima dolaženje do novih znanja, vještina, otkrića i iskustava. Time naša škola odgovorno i samouvjereno odgaja i obrazuje buduće građane spremne za uključivanje u cjelokupni društveni život kao njegovi aktivni graditelji.

NDan skole Pavao Pavlicica inicijativu ravnatelja, profesora Davora Šijanovića i spremnošću učenika i nastavnika, ove je godine Gimnazija Vukovar, prvi puta obilježila Dan škole i to predstavljanjem svoje bogate povijesti izložbom rijetko viđenih materijala koje nam je, za ovu prigodu, ustupio ovogodišnji dobitnik europske muzejske nagrade Silletto, Gradski muzej grada Vukovara, te izložbom starih razglednica i zapisa koje su vjerno čuvali roditelji naših učenika ali i nastavnici koji su svoj radni vijek proveli u ovoj školi. U sistematizaciji i kronološkom prikazu povijesnih materijala, profesoricama Karolini Potpisivanje knjigaDvojković i Sanji Pavlović Šijanović, značajno je pomogla gđa. Olivera Crevar, knjižničarka i gdin.Zdravko Dvojković, muzejski savjetnik, profesor povijesti umjetnosti i kustos Zbirke Bauer u Gradskom muzeju Vukovar koji je, zbog predanog 40- godišnjeg rada u Gradskom muzeju Vukovar i Zbirci Bauer i Galeriji umjetnina, 2015. godine, dobio nagradu Grada Vukovara za životno djelo. Profesor Dvojković, zajedno sa svojim gimnazijskim profesoricama i ravnateljem škole, želio je ovom izložbom potaknuti i mlade sugrađane na shvaćanje vrijednosti likovne kulture kao temelja za buđenje svijesti o važnosti sredine u kojoj žive. Posjetitelji izložbe mogli su šetnjom kroz cjelokupni prostor škole, kronološki pratiti događaje vezane za osnutak, devastaciju tijekom Domovinskog rata, obnovu i današnja postignuća učenika, nastavnika i prijatelja Gimnazije Vukovar.

Izlozba Od male realke do e skoleIzložba „Od male realke do e-škole“ bila je otvorena za javnost i kao takva izazvala je veliki interes ne samo kod učenika i nastavnika, već i kod građana grada Vukovara jer kako je ustvrdio Od male realke do e-skolePavao Pavličić i sam vukovarski gimnazijalac: „Po njoj smo se snalazili u svojoj biografiji, jer život se dijelio na ono što je bilo prije Gimnazije, na ono što je bilo u Gimnaziji i na ono što je bilo poslije. I, svačijem životu vrijeme što ga je proveo u Gimnaziji ostaje kao herojsko doba: tada su nam se dogodile najljepše i najuzbudljivije stvari, tada smo bili najduhovitiji, najhrabriji, najzaljubljeniji, najviše ono što jesmo. Zato ni danas ne možemo udahnuti miris vlažne krede a da ne osjetimo nostalgiju za žutom zgradom po kojoj se i sad orijentiramo na svojoj životnoj plovidbi.“ Riječi koje smo imali priliku čuti od samog hrvatskog akademika, književnika, književnog znanstvenika, prevoditelja i scenariste, Pavao Pavlicic i Davor SijanovicPavla Pavličića koji nas je svojom posjetom nadasve oduševio jer gotovo da nema Vukovaraca kojima kroz ruke nisu prošle lirsko-memoarske knjige o gradu Vukovaru: Dunav, Šapudl, Kruh i mast, Vodič po Vukovaru, Vesele zgode djeda i bake, Vukovarski spomenar, Vukovarske razglednice…kojima je prikazao i brojne slike grada kako je izgledao za vrijeme njegovog školovanja, odrastanja i Domovinskog rata. Baš kao što je Pavao Pavlićić svojim djelima tako smo i mi našom izložbom, pokušali osigurati sjećanja kako nikada ne bi pala u zaborav.

Uz izložbu, učenici i nastavnici priredili su niz aktivnosti za svoje drage goste i predstavnike lokalne zajednice s kojima Gimnazija Vukovar ostvaruje izuzetno kvalitetnu i produktivnu dugogodišnju suradnju i koji su svojom nazočnošću uveličali i podržali rad na promociji škole kao aktivne i uspješne odgojno obrazovne institucije: zastupnicu u Hrvatskom saboru gospođu MarijuPavao Pavlicic, Marija Budimir  i Davor Sijanovic Budimir, dogradonačelnika grada Vukovara Marijana Pavličeka, bivšeg gradonačelnika grada Vukovara gdina Vladimira Štengla, ravnateljicu Gradskog muzeja Vukovar gđu. Ružu Marić, ravnateljicu Hrvatskoga doma gđu. Ivanku Miličić, ravnateljicu Muzeja vučedolske kulture gđu. Mirelu Hutinec, ravnateljicu Gradskog društva Crveni križ Vukovar gđu. Zoricu Grgić, gvardijana i župnika Crkve sv. Filipa i Jakova, fra. Ivicu Jagodića, ravnatelje i djelatnike osnovnih i srednjih škola iz Vukovara i Osijeka i dugogodišnje prijatelje i suradnike iz V. Gimnazije Zagreb, III. Gimnazije iz Splita, gdina. Ivana Rodića, novinara Školskih novina, te mnogobrojne posjetitelje kojima Gimnazija Vukovar zauzima posebno mjesto u životu.

PriredbaPriredba1Priredba2

Tako je organizirana svečana priredba u Pastoralnom centru Crkve sv. Filipa i Jakova, niz kreativnih tematskih radionica otvorenog tipa u predmetnim učionicama te domjenak uz neformalno druženje i razmjenu dojmova, razmišljanja, iskustava i sugestija….

DomjenakDomjenak1

1891. godine bila je mala realka, poput feniksa 2000. godine uzdigla se iz pepela a danas je e-škola prepoznatljiva po svojoj tradiciji i usmjerenosti ka budućnosti.

Peek&Poke – jedinstven spoj zabave i učenja

kristian_benic

Kristian Benić

Neke od glasnih reakcija učenika osnovnih i srednjih škola, koje su se mogle čuti u riječkom OLYMPUS DIGITAL CAMERA         muzeju računala i tehnologije Peek&Poke, bile su: “Ajme, kako je ovaj laptop težak!”, “Ne mogu vjerovati da su ovo igrali!”, “Je li ovo računalo imalo mogućnosti spojiti se na Facebook?”, “Što je ova sprava koja izgleda kao robot?” itd. S obzirom na uzastopne uspjehe, Peek&Poke je posljednjih mjeseci bio čest OLYMPUS DIGITAL CAMERA         gost medija ili bar riječkih lokalnih razgovora – Typewriter Borosana Competition (snimka s natjecanja), uvrštavanje u listu Ryanaira među 50 top lokacija u Europi (vijest o prijevozu Ryanairom), dobivena podrška od Commodorea USA, posjet predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića (vijest sa službene stranice Peek&Pokea).

Strast hobista i “društvo snova”

Koje je porijeklo ovakvog interesa za mjesto kao što je Peek&Poke?
Uzrok njegove popularnosti i prepoznatljivosti zacijelo leži u jedinstvenosti, originalnosti 0112201112142sadržaja i osjećaju kreativne energije primjetnom iza provedbe svakog programa. Djelatnost i svakodnevno funkcioniranje Peek&Pokea rezultat su osobnog hobizma i strasti pojedinaca koji su 2007. godine dobili priliku smjestiti zbirku starih računala, do tada razmještenu po garažama, podrumima, spavaćim sobama itd., u 300 m² u prizemlju lijepe Austro-Ugarske zgrade s početka XX. stoljeća. Iz tog spoja kreativne energije i ugodnog prostora započela je avantura koja nakon četiri godine rada ima vlastitu prepoznatljivost i snagu.

Dva su šira kulturološka preduvjeta omogućila nastanak Peek&Pokea. Unutar povijesne znanosti došlo je do pomaka s istraživanja tema političke povijesti prema povijesti s, mentaliteta pri čemu novije razdoblje, obilježeno informatičkom revolucijom, tek počinje dobivati svoje mjesto. Ipak, valja zamijetiti da je istraživanje povijesti računala, informatizacije, kulture informatičkog društva postalo pravovaljana znanstvena tema koja, osim dubljih spoznaja, ima i potencijal veće zanimljivosti. S druge strane, u XXI. stoljeću došlo je do snažnih promjena u željama i potrebama korisnika znanja i kulturalnih produkata. Pojavu je možda najbolje sažeti u ideji uglednog futurologa Rolfa Jensena o nastajanju “društva snova” čija se ekonomija temelji na ponudi snažni0212201112145h doživljaja. S pozicije muzeja riječ je o značajnoj promjeni i izazovu jer se mjesta nastala kroz modernističku paradigmu znanja moraju preoblikovati u snažne “tvornice doživljaja”, što zapravo i zahtijevaju potrebe novijih generacija odraslih uz igraće konzole, hiperprodukciju medijskog sadržaja i ADSL internet. Stoga je kombinacija znanja, doživljaja i zabave recept koji se pokušava primijeniti za funkcioniranje Peek&Pokea.

Holodek “geek” kulture

Iako titula “muzeja računala” može izgledati drugačije, Peek&Poke nije mjesto koje opsesivno pokušava čuvati tone čipova, plastike i metala koji oblikovani u danas zastarjela računala više nikome ne koriste. Njegov cilj je njihovo oživljavanje, pružanje novog života pomalo zaboravljenim uređajima i pripovijedanje jedinstvene priče koja se krije iza svakog modela računala, mobitela, kamere, televizije, igraće konzole…

Uz stara računala i potrošačku elektroniku, kroz Peek&Poke se istražuje, štiti od propadanja i posjetiteljima se predstavlja cjelokupna znanost, kultura i umjetnost oblikovana na njihovoj bazi – astronautika, književne knjige, filmovi, filmski plakati, umjetničke instalacije, fotografije, video igre, stripovi itd. koji su ravnopravni “partneri” i nerazdvojno povezani, primjerice s disketama od 8 inča, elektronskim cijevima prvih računala i mehaničkim kalkulatorima. Stoga se sadržajem Peek&Poke značajno podudara s interesima tzv. “geek” kulture koja u zemljama poput SAD-a predstavlja značajan faktor budući da okuplja najnadarenije umove čineći snažan proizvod znanja. Tako su sama računala “samo” podloga za detaljnije razmatranje različitih sklonosti temama kao što su, primjerice povijest dizajna, pisanja, učenja, komunikacije, zabave itd. koji čine bitne predmete suvremenih povjesničarskih istraživanja. Sve se to odvija unutar izvorne sredine koja je osjećajem jako bliska dnevnom boravku i uredskim prostorima kroz koje su računala i ostala potrošačka elektronika ušli u naše živote.

Od prijenosnika s Olimpijade u Sarajevu do računala Bonga Vrageca

Stalno mijenjajući postav Peek&Pokea sastoji se od primjeraka svih važnih modela računala iz njihove relativno kratke povijesti – od Minivaca 601 iz 1961. godine preko terminala s magnetskim vrpcama korištenih u Rade Končaru, sve do osobnih računala. Naravno, povijest potonjih detaljno je zastupljena pa su u muzeju vidljivi Apple II, Macintosh, IBM PC, Commodore 64, Sinclairovi ZX 80, ZX 81 i ZX Spectrum… Iza svakog modela krije se priča koju posjetiteljima na zanimljiv način predstavljaju stručni voditelji od kojih se, primjerice, može saznati uz koja su računala nastali specijalni efekti Ratova zvijezda i Jurskog parka, koje računalo je korišteno na Olimpijadi u Sarajevu, a na kojem je stvorena prva internetska stranica.

Logično, snažan je naglasak stavljen na domaće gledište proizvodnje te koOLYMPUS DIGITAL CAMERA         rištenje računalne i potrošačke elektronike. Kultna Galaksija s potpisom tvorca Voje Antonića, računalo za osnovne škole Orao, računalo za srednje škole Ivel Ultra, koje u poznatoj seriji Smogovci koristi i genijalac Bongo Vragec, dio su računala spašenih od propasti i zaborava. Peek&Poke je također udomitelj jedne od najvećih svjetskih zbirki kalkulatora u kojoj se ističu domaće perjanice – legendarni bujski “digitroni” zbog čijeg naziva je na cijelom području bivše Jugoslavije vrlo čest naziv za džepno računalo upravo – digitron. Tu je i model db800, prvi europski i jedan od prvih svjetskih džepnih elektronskih kalkulatora nastao u Bujama!

Za razliku od većine klasičnih muzeja obilježenih statičnošću i svojevrsnom udaljenošću posjetitelja od izložaka, u Peek&Pokeu smiju se koristiti gotovo svi elementi računalne prošlosti. Tako posjetitelji mogu iskusiti kako je bilo programirati na ZX Spectrumu, igrati Pac-Mana na prvom PC-u ili kultni Pong na Gorenjevoj konzoli iz 1978. godine! Na raspolaganju je i slobodan uvid u “retro” biblioteku ispunjenu s više tisuća primjeraka knjiga i časopisa poput Mog Mikra, Trenda, Hakera, Računara u vašoj kući čijim se listanjem može dodatno pojačati osjećaj izvornog vremena. vakodnevice, kulture

Prema zahtjevima posjetitelja organiziraju se i dodatne OLYMPUS DIGITAL CAMERA         aktivnosti poput predavanja uz prezentacije s temama: “Kako smo maštali budućnost – futurologija pedesetih godina XX. stoljeća, “Povijest pisanja”, “Digitronska revolucija iz Buja”, “Roberto Bartini – Riječanin koji je poslao Gagarina u svemir”, “Kako je računalo pokorilo SFRJ”, “Igrice – povijest naše zabave”.

Peek&Poke i Bloomova taksonomija

Sagledano u povezanosti obrazovnih ciljeva predmeta osnovnih i srednjih škola te odgovarajućih pojmova iz Bloomove taksonomije, mogućnosti koje nudi Peek&Poke mogu se pokazati višestruko korisnima. Dovoljno je aktivno, ponekad “out of the box” razmišljanje, a da se pronađe logična i produktivna povezanost između pojedinih školskih predmeta i aktivnosti Peek&Pokea. Dopustit ću si slobodu nekolicine prijedloga, a na svakom je pojedincu da vlastitim snagama domisli moguće aktivnosti. Nastava likovne kulture i povijesti umjetnosti može biti obogaćena razmatranjem povijesti dizajna samih računala i proučavanjem upotrebe računala u grafičkom dizajnu (primjerice, uporaba Macintosh računala među grafičkim dizajnerima, Appleova ideologija jednostavnosti dizajna proizvoda, evolucija dizajna računalnih igara), OLYMPUS DIGITAL CAMERA         dok nastava glazbene kulture dobiva dodatnu razinu uvidom u razvitak glazbe nakon širenja računala (primjerice, uporaba džepnog računala za izradu glazbe od strane grupe Kraftwerk, među glazbenicima famozna Atarijeva računala, programi za izradu glazbe). S obzirom na spomenuto baštinjenje istraživanja povezanosti astronautike i računala, Peek&Poke je korisno mjesto i za nastavu fizike. Ipak, posebno zanimljive aktivnosti moguće su unutar nastave hrvatskog jezika i povijesti. Dok povijest računala čini sastavni dio danas posebno suvremene povijesti svakodnevice, spoznaje korisne nastavi hrvatskog jezika mogu se kretati između tema kao što su temeljite promjene oblika pisanja i čitanja u vrijeme računalne revolucije, znanstveno-fantastična književnost i filmska kultura, umjetnička vrijednost stripa i sl.

Knjiga dojmova, nedavno potpisana i od predsjednika Ive Josipovića ovim riječima: “Ovdje u Peek&Pokeu našao sam i dio svoje povijesti, opet sam sreo svoj Digitron, Atari…”,  svjedoči da je kroz četiri godine rada bilo jako malo razočaranih budući da kombinacije zabave i učenja nije nedostajalo. Uostalom, tek poznavajući povijest računala i uz njih nastalu kulturu dobiva se potrebna inspiracija za ljepšu sutrašnjicu.