Maturalno putovanje vukovarskih gimnazijalaca

Upoznajemo Italiju

sanja_PS

Sanja Pavlović Šijanović

Kraj kolovoza, za većinu maturanata, podrazumijeva putovanje koje se pamti cijeloga života. Odlazak na maturalno putovanje planira se pomno već od početka trećeg razreda srednje škole, a iščekuje se s nestrpljenjem i bezrezervnim veseljem. Vukovarski maturanti za svoje odredište odabrali su sjevernu Italiju sa smještajem u prijestolnici primorskog turizma, gradu Rimini. Na putovanju koje je trajalo tjedan dana posjetili smo Padovu, San Marino, Firenzu, Bolongu i Ravennu. Naučili smo puno, vidjeli puno više a ponajviše smo se družili u opuštenom i vedrom raspoloženju.

Na putu do Riminija, posjetili smo grad Padovu u regiji Veneto, na sjeveru Italije. Većina će pri spomenu Padove reći kako se tamo nalazi jedna od najznačajnijih bazilika na svijetu – BPadovaazilika sv. Antuna Padovanskog a interesantno je što je Padova domaćin i svetišta hrvatskoga svetca Leopolda Bogdana Mandića rođenog 1866. u Herceg Novom, a koji je u umro u Padovi 1942. godine. U kapeli unutar svetišta od 1963. godine u grobu od crvenog mramora nalaze se posmrtni ostaci svetog Leopolda. Grad je to prognanog Dantea, kapele Scrovegni poznate po čuvenim Giottovim freskama, Palazzo Del Bo sveučilišta na kojemu su poučavali najveći talijanski mislioci poput Kopernika, Galilea i Casanove. Interesantna činjenica vezana za sveučilište kaže da je na ovom sveučilištu diplomirala Elena Lucrezia Cornaro Piscopia prva žena na svijetu koja je stekla doktorat filozofije 1678., puno prije nego što je ženama uopće bilo dozvoljeno studirati. Na središnjem trgu u Padovi smještena je Palača razuma (Palazzo della Ragione) a smjestili smo se i mi u trenutcima odmora, prije no što ćemo nastaviti put prema našem odredštu Riminiju. Za Padovu možemo samo reći da je grad bogate povijesti koji pruža jedinstveni doživljaj koji zasigurno vrijedi ponoviti.

Padova - vukovarski gimnazijalci

Nakon šetnje Padovom, nastavili smo svoje putovanje. U večernjim satima uslijedio je smještaj u hotel i večera. Svima nam je dobro poznato kako je talijanska gastronomija čudo a mi smo se u to i uvjerili uz savršene torteline, cheescake s ricottom, umak bolognese, parmezan…raj za nepce. Šećer na kraju – večernji izlazak i zabava u ugodnom okruženju.

Odmorni i osvježeni, prijepodne, proveli smo obilazeći i upoznavajući Rimini. Rimini je Rimini - vukovarski gimnazijalcigrad na dvije rijeke koje se ulijevaju u more i grad podijeljen na dva dijela, stara povijesna jezgra sa impozantnim trgovima u koji se ulazi kroz Augustov slavoluk i moderni dio, gdje smo se i mi smjestili sa nizom hotela, restorana i pješčanih plaža dugačkih čak 15 km, na kojima smo u slobodne vrijeme uživali u ljetnom suncu i toplom moru. Od znamenitosti, izdvojili bi katedralu Tempio Malatestiano izgrađenu u 13. stoljeću u gotičkom stilu i srednjevjekovni renesansni dvorac Sismondo (Castel Sismondo). Poznavatelji filma, znaju da je Rimini i rodni grad Federica Fellinia, filmskog redatelja i scenarista a zanimljivo je istaknuti da je i Tiberijev most kao svjedok prometnog značaja Riminija u antici izrađen od istarskog kamena. Odmor i slobodno vrijeme uz talijanski cappuccino proveli smo na najljepšem trg u Riminiju – Piazza Cavour.

Drugi dan posjetili smo jednu od najmanjih država na svijetu – San Marino. Naš vodSan Marinoič ispričao nam je zanimljivu legendu po kojoj je klesar Marin s otoka Raba 301. godine krenuo za Rimini ali se zbog progona kršćana sklonio na obližnje brdo Monte Titano i izgradio kapelicu koja danas čini jezgru grada San Marina. Savršene fotografije napravili smo na Piazza della Liberta gdje smo se zatekli baš kada je tzv. Guardie di Rocca radilo smjenu straže. Budući da je penjanje do vrha planine Titano na +35°C bilo prilično zahtjevno, okrijepili smo se uz cappuccino i tortu tre monti, omiljeni desert u državi. S obzirom da je San Marino – zona slobodne Mirabilandiatrgovine, kupovina je također postala dio našeg savršenog putovanja.

Treći dan proveli smo u zabavnom parku Mirabilandia, najvećem zabavnom park u talijanskoj pokrajini Emilia Romagna. Zabava na 300 000m2 površine sa atrakcijama podijeljenim u tri skupine: Extreme, Moderate i Soft i 5 tematskih različitih dijelova. Cijeli dan na atrakcijama poput Nissan Grand Prix, Autoplash, Blu River, Explorer, Delirium, Las Vegas, Niagara a da to nismo ni osjetili. Zabavni park nas je u potpunosti oduševio ali i izmorio.

Mirabilandia - vukovarski gimnazijalci

Peti dan rezerviran je za renesansni dragulj u srcu Italije, grad Firencu. Firenca je glavni Firenzagrad toskanske regije, a naše odredište bio je stari grad u koji kada stignete svi povijesni spomenici, galerije i muzeji nalaze se skoro na jednom mjestu. Na glavnom trgu, Piazza della Signoria, nalazi se gradska vijećnica Palazzo Vecchio a ispred nje replika Michelangelovog Davida. Veliki vrtuljak ugledali smo u sredini trga Piazza della Repubblica a na trgu Piazza del Duomo dočekala nas je oktogonalna krstionica i firentinska katedrala s Giottovim zvonikom u raznobojnom mramoru. Obilazak Firence završili smo razgledanjem poznate zbirke umjetnina u muzeju Galleria degli Uffizi koja sadrži neka od najljepših djela svjetske umjetnosti i umjetnika kao što su Michelangelo, Botticelli, GhirlFirenza1andaio, Giotto, Leonardo da Vinci… Da Firenca skriva nevjerojatne tajne i skandale, shvatili smo slušavši priče o obitelj Medici koja je na razne načine poduprla razdoblje renesanse, razloge zašto Hitler nije odlučio uništiti Ponte Vecchio u Drugom svjetskom ratu ili kako je stvarao Michelangelo…Zasigurno, Firencu ćemo pamtiti po veličanstvenoj arhitekturi i pogledu od kojeg zastaje dah.

Šesti dan posjetili smo grad znanja – Bolognu. Za razliku od gradova koje smo obilazili prethodnih dana, trgovi i ulice Bologne nisu preplavljene turistima a sam grad ima manje Bolognaod 400 tisuća stanovnika te skoro 100 tisuća studenata koji se školuju na nekom od brojnih studija. Bolognu karakteriziraju tri epiteta – La dotta, La rossa, La grassa – učena (studentska metropola), crvena (cigla, fasade, crijepovi –sve je u nijansama crvene, naranđaste i žute boje) i debela (svjetski čuveni ragu alla bolognese i mortadela).

Razgledajući grad, primjetili smo da je sav “natkriven” arkadama, tako da ukoliko i kiša pada, kišobran nije potreban. Navodno je bila obaveza graditi kuće s arkadama dovoljno širokima da pod njima putnik namjernik može prenoćiti. Obilježje grada su i dva kosa tornja u centru a na glavnom trgu Piazza Maggiore je i gotička bazilika zaštitnika grada, Sv.Petronija, unutar koje je najveća meridijana na svijetu, a sama crkva je peta po veličini na svijetu dok se ispred crkve nalazi Neptunova fontana. Budući da je Italija poznata po sladoledu, nismo mogli odoljeti izazovu i slobodno vrijeme proveli smo uživajući u okusu omiljene ljetne slastice, talijanskog gelata.

Ravenna - Danteova grobnicaVrlo brzo, došao je dan za pakiranje i putovanje u Vukovar. Na povratku posjetili smo nekadašnju prijestolnicu Zapadnoga Rimskog Carstva – Ravennu. Ravenna je mjesto u koje se od progonstva sklonio poznati renesansni majstor Dante Alighieri i u kojem je dovršio svoju Božanstvenu komediju. Dante Alighieri je otac talijanske književnosti i talijanskoga standardnog jezika a njegova se grobnica nalazi upravo u Ravenni. Ravena nudi uistinu za svakoga ponešto poput Teodorikova mauzoleja, Bazilike sv. Apolinarija, Bazilika sv. Vitalea te prekrasnih mozaika po kojima je Ravenna prozvana europskom prijestolnicom mozaika.

Puni dojmova, novih spoznaja i znanja, osnaženi u duhu prijateljstva i zajedništva, vratili smo se u Vukovar i sa posebnim žarom pričamo i prepričavamo svoje dogodovštine i iskustva uz bezbroj fotografija koje će nas zauvijek podsjećati na naše zajedničko maturalno putovanje u Italiju.

Nezaboravno maturalno putovanje

Wadowice – Krakow – Wieliczka – Auschwitz – Brno – Prag

sanja_PS

Sanja Pavlović Šijanović

Konačno je došao i taj dugo iščekivani dan. Vrijeme za maturalnu ekskurziju učenika 3.a, 3.b i 3.c razreda Gimnazije Vukovar. Putovanje je započelo vožnjom kroz Mađarsku, Slovačku, Poljsku do prvog odredišta Wadowice -rodnog mjesta sv. Ivana Pavla II gdje smo obišli rodnu kuću, koja je pretvorena u spomen muzej i crkvu Blažene Djevice Marije te smo  nastavili putevima Pape Ivana Pavla II do Kalwarie Zabrzydowske- mjesta njegova čestog hodočašća, grada u južnoj poljskoj pokrajini Malopoljsko vojvodstvo koji je ime dobio po vjerskom kompleksu (kalvarija), koji je 1999. godine upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi. Križni put prostire se na 7 četvornih kilometara te se naziva i „Poljska golgota“, ima 42 crkve i kapele s centralnom bazilikom i franjevačkim samostanom.

3c krakov1Nakon razgleda, mokri od kiše i već poprilično umorni od dugog putovanja, uputili smo se u Krakow, gdje smo se smjestili, odmorili i izmijenili iskustva prvog dana našeg putovanja. Hladna i kišna večer primorala nas je da  ostanemo u hotelu, koji je zadovoljio sva naša očekivanja. 

Sunčano i toplo jutro  bilo je rezervirano za razgled kraljevskog dvorca Wawel ponad Visle s katedralom-mjesto krunjenja poljskih kraljeva. Slobodno vrijeme proveli smo u razgledu najvećeg srednjovjekovnog trga u Europi, šetnjom kroz Kazimiercz, židovsku četvrt i mijenjanjem kuna u zlote. Naime, zloti su službeno sredstvo plaćanja u Poljskoj i njihove mjenjačnice tzv. kantori, nalaze se na svakom uglu. Iznenadila je nas gostoljubivost domaćeg stanovništva i pitomost jednog od najstarijih i drugog po veličini grada u Poljskoj. Večer je bila rezervirana za noćni razgled i zabavu, iako smo ostali zatečeni strogim zakonima koji se provode i po kojima maloljetnici bez pratnje odraslih osoba ne smiju ulaziti u disco klubove i kafiće nakon 23:00 sata. Olakšanje nama razrednicima.

Sljedeće toplo jutro (a mi sa jaknama u rukama, zbog mjesta u koje idemo i temperature niže od 15°C) donjelo nam je  putovanje od svega 12 km, do grada Wieliczke. Mjesto je 3c rudnk solinajslavnije po Rudniku soli Wieliczka koji je 1978. godine upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi. Rudnik soli Wieliczka je kontinuirano proizvodio stolnu sol od 13. stoljeća do 2007. godine kao jedan od najstarijih rudnika soli u Poljskoj, te se vjeruje da je tada bila 14. najstarija tvrtka koja je još uvijek djelovala na rudn soli1svijetu. Kroz trosatni razgled rudnika, ostali smo bez daha i to doslovno. Morali smo se spustiti niz 378 stuba, 67 metara u dubinu, kako bi posjetili rudarske hodnike, kapele, oltare, skulpture i slano jezero, a na dubini od 135 metara nalazilo se dizalo koje nas je vratilo na površinu. Sam rudnik sastoji se od devet katova i doseže dubinu od 327 metara a dug je preko 300 km. Turistička cesta koju smo prehodali  duga je 3.5 km i orudnik soli3bilazi najznamenitije dijelove rudnika putem kojih smo  vidjeli brojne skulpture,  cjelovitu Crkvu sv. Kinge (najveće podzemne crkve na svijetu), koju su rudari isklesali iz žive kamene soli, muzej rudarstva te patuljke i luster od soli. Nakon razgleda, pomalo promrzli i zbog upale nožnih mišića odmorili smo se i osunčali  na glavnom trgu te se psihički pripremili za sutrašnju destinaciju .

Nakon doručka, napustili smo hotel i krenuli put koncentracionog logora Auschwitz,  posljednjeg odredišta u Poljskoj. Kako bi se što bolje pripremili za ovaj posjet, organizirali Auschwitzsmo  21. svibnja 2015. predavanje na temu Ideologije antisemitizma i njihovi korijeni u europskoj povijesti  koje je održala gđa. Valerija Turk-Presečki, prof. savjetnica povijesti u Gimnaziji Daruvar. Predavanje i radionica  gđe. Valerije Turk-Presečki, trajale su četiri sata, a imali smo osjećaj kao da smo tek zakoračili u pitanja predrasuda, rasizma, antisemitizma i stereotipa u bilo kojem društvu. Predavanjem smo dobili uvid u mnoge povijesne, društvene, vjerske, političke i ekonomske čimbenike koji su kumulativno rezultirali holokaustom, ali nas je potaknulo i na razvijanje svijesti o vrijednostima postojanja različitosti u pluralističkom društvu te na senzibilnost za položaj manjina. 

Auschwitz8Međutim, za ono što smo vidjeli, ništa nas nije moglo dovoljno pripremiti. Koncentracioni logor Auschwitz-Birkenau, bio je najveći koncentracioni logor za uništavanje za vrijeme nacističke okupacije Poljske od 1939-45. godine. U ovom logoru deportirano je preko 1.300.000 ljudi iz čitave Evrope, od kojih je 1.100.000 ubijeno, a oko 900.000 odmah Auschwitz21nakon dolaska ubijeno u plinskim komorama ili ustrijeljeno. Ostalih 200.000 ljudi umrlo je od posljedica mučenja, zlostavljanja, teškog rada, medicinskih pokusa ili sistematskim izgladnjivanjem od strane čuvara logora, pripadnika SS. Danas su dijelovi tog kompleksa muzej i od 1997. godine pod zaštitom UNESCO-a i na popisu svjetske baštine UNESCO-a. Logor je danas spomenik svim žrtvama nacističkog sistematskog uništavanja Židova, kao i svih ljudi protivnika nacizma. Nakon što smo se dostojanstveno i sa velikim pijetetom  poklonili svim žrtvama Auschwitza, snažni dojmovi potakli su nas na promišljanje o prošlosti ali svakako i na odgovorno oblikovanje budućnosti.

Brno1Uslijedilo je šesterosatno putovanje prema Pragu. Usput smo posjetili grad Brno – glavni grad Moravske, osvježili se i promijenili novce u krune.  Vrlo brzo smo shvatili da mjenjačnice u Češkoj imaju vrlo visoku proviziju i da je bilo  pametnije novac promijeniti u Hrvatskoj. Tečaj krune varira od doba dana (nije isti ujutro, poslije podne i navečer) i mjesta lokacije same mjenjačnice. Svakako neugodno iskustvo. Nakon osvježenja i panoramskog razgleda Brna, nastavili smo put Praga-  smještenog u srednjoj Češkoj na rijeci Vltavi.  S obzirom da smo došli u kasnim večernjim satima, uslijedila je večera i odmor.

Prekrasno toplo jutro  donjelo je obilazak Karlovog mosta i ulice, Katedrale sv. Vita, Zlatne uličke, Strahova, Malostranske namesti, Staromestne namesty i odmor na Vaclavskoj namesti. „Zlatni grad“ i „grad stotinkarlov mostu tornjeva“  mjesto je u kojem se na svakom koraku osjeti njegov gotički duh, dok će bezbrojne pivnice i mnoštvo klubova zadovoljiti svakog željnog zabave. Osvježenje smo i mi pronašli u jednoj od najpopularnijih pivnica  „U Fleku“ , u kojoj je nekolicina hrvatskih studenata 1911. godine osnovala nogometni klub Hajduk. Za razliku od Krakowa, Prag nije tako pitom grad (na našu sreću, vodič  nas je upozopivnica flek hajdukrio na što sve treba pripaziti ) a i noćni život u je znatno dinamičniji (ovo je na nešto manje zadovoljstvo nas razrednika) te smo večer proveli u Karlovy Lázne, tik uz Karlov most, disco  na pet razina s pet različitih katova, svaki s  drugom vrstom glazbe. Kafići su otvoreni do ranih sati (do 02:00, neki i do 04:00), a klubovi i duže (neki i duže od 06:00, vrijeme kada metro i tramvaji počinju voziti po dnevnom rasporedu).

konopiste dvorac franje ferdinandaSutradan smo nastavili sa razgledom grada, ovoga puta iz jedne druge perspektive „Vltava Cruise“, brodom uz zvuke „Vltave“ Bedricha Smetane te posjetom i razgledom Konopišta-lovačkog dvorca Franje Ferdinanda, gotske majstorije, gdje nas je iznenadila (neke ugodno, neke baš i ne) zbirka oružja i lovačkih trofeja  te namještaja vojvode Franza Ferdinanda. Prošetali  smo i prostranim dvorskim vrtovima i napravili nezaboravne fotografije. Time smo naše putovanje priveli kraju. 

Jutro je donjelo cjelodnevno putovanje i povratak u naš grad. Bilo je lijepo, zabavno, edukativno. Vratili smo  se puni dojmova, pomalo umorni ali opet uzbuđeni što ćemo vidjeti svoje obitelji i prenjeti im naše događaje, iskustva i razmišljanja. Fotografije i ostatak zlota i kruna podsjećat će nas na nezaboravno druženje na našem maturalnom putovanju.