Informacijsko-komunikacijske tehnologije

Razvoj informacijskog društva

miro_matijas

Miro Matijaš

Razvoj globalnog ICT tržišta mjeri se indeksima koji okupljaju i sabiru rezultate različitih indikatora i slažu ih prema statističkim vrijednostima. Tako rast i razvoj ICT tržišta postaje transparentan. (Ivanović, 2011: 4). Indeksom DAI (Digital Access Indeks) ispituju se sposobnosti pojedinaca da učinkovito koriste informacijsko komunikacijske tehnologije. (Ivanović, 2011: 1) Kako i koliko ih koriste najbolje se vidi ispitivanjem ključnih kategorije, a riječ je o infrastrukturi, dostupnosti, znanju, kvaliteti i korištenju ICT-a. Zatim je važan indeks ICT-OI (Opportunity Indeks) njime se ispituje razvijenost digitalnih mogućnosti ICT-a. Isto tako je bitno indeksom DOI (Digital Opportunity) propitati kako države rješavaju samu dostupnost ključnim tehnologijama. Navedeni se indeksi na kraju sabiru i prelijevaju u jedan jedinstveni pokazatelj ITU ICT-a u kojemu se očitava sposobnost i operativnost država da osiguraju što širu dostupnost ICT kako bi se napredovalo prema informacijskom društvu. U tom se kontekstu govori o tri stupnja u razvojnom procesu formiranja informacijskog društva. U samom startu ekonomija se usmjerava prema ovladavanju znanjem u širokom rasponu. Zato se ulaže u omogućavanje pristupa građanima kako bi aktivno koristili sve informacijsko komunikacijske tehnologije s pretpostavkom da je infrastruktura stabilna. U drugom stupnju razvoja podrazumijeva se visoka kvaliteta korištenja ICT u društvu. Treći stupanj znači praćenje rezultata ovog važnog procesa. Naime, redovito se vrše mjerenja kako bi se pratio rast utjecaja koji ICT tehnologija ostvaruje uslijed primjene. (Ivanović, 2011: 4).

image

Prema rezultatima međunarodnog dokumenta ‘ITU Measuring the Information Society’ (2011.) informacijske i komunikacijske tehnologije (ICT) postupno se šire u svim regijama svijeta. Sukladno tome raste dostupnost ICT-a, povezanost je u znatnom porastu. Cijeli taj proces potaknut je širenjem mobilnog interneta. O tome svjedoče permanentna mjerenja kojima se pokazuju smjerovi i razine razvoja informacijskog društva. Rezultati Dokumenta temelje se na ispitivanju informacija koje oblikuju političku platformu, na učinkovitosti učenja, dostupnosti ICT usluga, visini troškova širenja ICT usluga i na stupnju inovativnosti. I dalje su razlike između zemalja veoma velike. Unatoč razlikama trend sveprisutnih mobitela, mobilnih širokopojasnh usluga, pristup internetu od kuće koji porastao od 2007. za 41 posto. (ITU, 2011: Uvod, III). Komisija za digitalni razvoj prema navedenom Dokumentu zacrtala je četiri cilja koji bi se trebali realizirati do kraja 2015. godine. Prvi je korak omogućiti pristup širokopojasnim mrežama zemljama u razvoju. Tako bi se spriječilo njihovo isključivanje iz globalne digitalne ekonomije i aktualne informacijske revolucije. Nakon što se ostvari uključivanje pristupit će se mjerenju stupnja širokopojasnog razvoja. Za jednu takvu kompleksnu akciju potrebna je politička inicijativa koja promiče obuku aktera. I zadnji cilj sastoji se u formiranju stručnih povjerenika koji bi pronalazili adekvatne modele. Planirani program je neostvariv bez ulaganja. Moraju se osigurati izvori financiranja kako bi se planski ulagalo u razvoj telekomunikacijskih mreža. U suprotnom se znatno usporava razvoj prema društvu znanja osobito u zemljama s nižim nacionalnim dohotkom. (ITU, 2011: 2/4).

image

Zato je nužno propitati ekonomski sustav koji očito ne ulaže dovoljno niti ciljano prema prioritetima jer ne osigurava dostatna ulaganje u razvoj društva znanja, i tada naravno zamire intelektualni kapital. Kako je to pitanje rješavano u Turskoj veoma ilustrativno pokazuje Yilmaz u svom radu „Prijelaz u društvo znanja u Turskoj. Sadašnje stanje: perspektive i budućnosti“. (Yilmaz, Y. 2012). On detaljno analizira i opisuje proces tranzicije prema društvu znanja s namjerom da ukaže na perspektive i blisku budućnost s obzirom na aktualno stanje u Turskoj. Pri tom polazi od opće poznatih mjesta kojima problematizira narav gospodarstva, koncept društva znanja, društvene mreže, fenomen e-vlade, intelektualni kapital u aktualnom kontekstu. Gospodarstvo doživljava niz promjena. Prva se očituje u samoj ekonomskoj strukturi koja se više ne temelji na robi nego na nematerijalnim sredstvima. Stoga je za napredak gospodarstva postalo znanje ključno, dakle informacije su zamijenile materijalni proizvodi. Tako ni kapital ne leži u materijalnim dobrima, njegova je snaga u intelektualnim vještinama. Znanje na prvom mjestu omogućuje napredak i stvarnu korist u gospodarstvu novog doba, sposobno je proširiti spoznaje i nadići regionalne granice. Novi pristup znanju teži integraciji različitih znanja, a rezultat svega je sposobnost proizvodnje znanja u kontinuitetu. To je siguran put kojim će se uvoditi tehnološke promjene ključne za razvoj društva znanja. Za razliku od informacije znanje ima vodeću ulogu jer osigurava organizacijsku dimenziju, povezuje i sve važne segmente integrira. Zato je nužno održavati stanje u kojemu se promovira kontinuirano učenje kako bi se ostvarili preduvjeti za stvaranje inovativnih rješenja u gospodarskim akcijama. I radniku se u kontekstu konstituiranja društva znanja jednostavno mora omogućiti ovladavanje informacijama kako bi racionalno koristio ona znanja koja mogu unaprijediti samu organizaciju rada. U tom smislu je važna temeljita obrada informacija, prijenos, suradnja i razmjena. Pod tim vidom u Turskoj je pokrenuta inicijativa i akcijski plan kojima se organizirano i planski nastojalo promatrati i mjeriti rad javnih računalnih mreža, te stvaranje konkurentne ekonomske strukture kako bi se tranzicija u turskom društvu bazirala na znanju. Ulagalo se u povećanje broja osobnih računala, u povećanje broja korisnika interneta također, pratio se broj telefonskih linija i broj mobilnih pretplatnika ali se računalo i na rast broja korisnika širokopojasnih pretplata. Po tim komponentama, kada se one statistički poslože, može se vidjeti proces razvoja i rasta, a osobito je zanimljiva transformacija društva u novo društvo znanja. Kada se povećao broj pretplatnika i korisnika interneta i kada je porastao broj upisa na svim razinama obrazovanja sukladno tome je porastao broj inovacija. Ciljano i planski usmjereno obrazovanje nužno je za uspješan prijelaz u društvo znanja, a to je ključna promjena za uvođenje informacijsko komunikacijske tehnologije.

Globalizacija i obrazovanje

aida_hodzic

Aida Hodžić

„ Imagine there is no countries. It isn’t hard to do!“
John Lennon

1. Uvod

Danas, na početku XXI. stoljeća, živimo u svijetu obilježenom raznim promjenama, napetostima, ali i utjecajima različitih pojava na društvo i pojedince u njemu. Jedna od takvih pojava je globalizacija.

Globalizacija je omiljena fraza novinara i političara. Postala je ključna ideja za poslovne teorije i praksu, ušla u akademske rasprave i postala fokus za raspravu u obrazovanju. Ali ono što ljudi podrazumijevaju pod pojmom globalizacija često je zbunjujuće jer se globalizacija definira na različite načine.

Što je globalizacija?

Globalizacija se može sagledati iz različitih kutova pa se može definirati kao moderna forma i zagonetni fenomen koji sadrži višestruke i drastične promjene u svim dimenzijama života. Usprkos sposobnosti da prezentira promjene i uključuje cijeli svijet, neki istraživači zapažaju da najveću ulogu ipak imaju informacijske tehnologije koje stvaraju globalnu mrežu među ljudima u različitim krajevima svijeta te engleski jezik koji se koristi kao globalni jezik u cijelom svijetu.

Većina ima vlastito viđenje o ovakvim i sličnim konstatacijama, međutim, zamjetne su sličnosti, posebno ako se radi o IT-u, obrazovnom ili nekom drugom okruženju.

prilog1Izvor: White paper on education and training , 1995.

Navedeni prilog ukazuje na samo neke od mogućnosti koje nam donosi globalizacija i koje možemo iskoristiti u svakodnevnom poslovanju i životu. Osnovna karakteristika koja se uočava je faktor uklanjanja granica koji ljudima širom svijeta omogućava da međusobno komuniciraju na veoma jednostavan način. Oslanjajući se na razna istraživanja, glavni cilj ovog rada predstavlja razmatranje obrazovanja u globaliziranoj klimi, uključujući raznovrsne koncepte, teorije i ideje. S jedne strane podučavatelje, asistente u obrazovanju, istraživače i mnoge druge može potaknuti na inovativnu perspektivu i primjenu obrazovnih reformi, a s druge strane poboljšati obrazovno usmjeravanje i promijeniti obrazovni menadžment u kontekstu globalizacije, lokalizacije i individualizacije.

2. Globalizacija i njen utjecaj na obrazovanje

2.1. Mijenja li globalizaciju ulogu obrazovanja?

globalizacija Prethodno smo vidjeli da je globalizacija svuda oko nas – ona je tu kada upalimo TV, kada otvorimo novine, tema je razgovora dok idemo u kupovinu.

Što je fenomen globalizacije? U osnovi to je čvršća integracija zemalja i naroda svijeta
do koje se dolazi ogromnim smanjivanjem troškova transporta i komunikacija kao i rušenjem umjetnih barijera za protok robe, usluga, kapitala, znanja i ljudi preko granica (Stiglitz, 2002.).

Izvor: Global economic symposium (2010.)

Neosporno je da globalizacija ima ne samo veliki značaj, nego i dalekosežan utjecaj na reformu sustava obrazovanja, naročito u zemljama u tranziciji. Ako postavimo pitanje na koji način, odgovorit ćemo riječima Josepha Stigliza koji kaže da je „globalizacija smanjila osjećaj izoliranosti koji je bio zahvatio veliki dio svijeta u razvoju i dala mnogim ljudima u tim zemljama pristup znanju daleko iznad razine najbogatijih u bilo kojoj zemlji u svijetu (Stiglitz, 2002. – slika iznad).

Ovo tumačenje možemo potkrijepiti i riječima Manuela Castellsa: „Globalizacija je mogućnost djelovanja u trenutku na distanci“ (Castells, 1996.) što ujedno znači da informacijama možemo pristupiti bilo kad i u bilo kojem vremenskom periodu. Cjelokupno studiranje može se završiti, a da se kolega ili kolegica fizički ne sretnu na predavanju. Takva mogućnost se unazad nekoliko godina nije mogla ni zamisliti. Ovdje se ne misli samo na face to face interakciju, nego i na dostupnost obrazovanja velikom broju ljudi.

Što je uvjetovalo ovaj moderni oblik obrazovanja? Kao prvo, na razvoj sustava obrazovanja su u velikoj mjeri utjecali proces industrijalizacije i širenje gradova. Kako se širila industrijska privreda, javila se i potreba za specijaliziranim obrazovanjem i odgovarajućom radnom snagom. Zanimanja su postajala raznovrsnija, a radne vještine su se sve manje prenosile s roditelja na djecu. Sve više ljudi je stjecalo znanja pomoću predmeta kao što su matematika, prirodne znanosti i slično, a ne kao što je bio slučaj ranije – pomoću radnih, prije svega poljoprivrednih vještina.

Taj cjelokupni proces iznjedrio je na površinu moderno društvo u kojemu su se pomjerile granice znanja. Pojavili su se oblici specijaliziranog i profesionalnog usavršavanja, a poslovna i obrazovna politika kretala se u smjeru da se pojedinac obrazuje u skladu s privrednim profilom zemlje i prema određenim zanimanjima. Iako se moderni – tehnološki sustav obrazovanja počeo formirati u skladu s brzim promjenama u društvu, za mnoge zemlje je to još uvijek značilo bojno polje ekonomskih, obrazovnih i drugih rasprava koje su donijele mnoge nesuglasice oko sustava i standarda, ali i jednakost u obrazovanja.

2.2. Razvoj obrazovanja u Velikoj Britaniji

Moderni sustav obrazovanja se na Zapadu počeo oblikovati početkom 19 stoljeća. Do polovice 19 stoljeća zemlje poput Nizozemske, Švicarske i Njemačke imale su univerzalnu politiku obrazovanja za osnovne škole, dok su mnoge druge zemlje stagnirale u tom pogledu. U periodu između 1870. i II. svjetskog rata u Velikoj Britaniji je uvedeno obavezno obrazovanje, a granica se pomjerila s 10 na 14 godina. Osnovna škola je bila besplatna dok se srednje školovanje plaćalo što je dovelo do klasnih podjela među djecom. 1944. je godine Zakon o obrazovanju uveo besplatno srednjoškolsko obrazovanje i podigao granicu obaveznog obrazovanja na 15 godina starosti. Uvedena je i selekcija učenika u periodu prelaska iz osnovnog u srednje obrazovanje u vidu male mature. Međutim, ovakav se pristup pokazao neadekvatnim jer je veoma mali broj učenika nastavljao školovanje. 1964. godina donijela je promjene u sustavu obrazovanja: osnovale su se opće srednje škole, ukinule granice između gimnazija i srednjih stručnih škola. Ovakvo stanje obrazovnog sustava nije se mijenjalo sve do 1988. godine kada su uslijedile značajne reforme: u obrazovanje je uveden element tržišne konkurencije, stvarale su se privatne i samostalne državne škole, stvoren je univerzalni okvir u školama državnog sektora, data je mogućnost stvaranja dotiranih škola koje su se mogle izdvojiti iz kontrole lokalnih vlasti i primati sredstva direktno od države.

Neki od ovih principa su nastavljali važiti i dalje, ali s dozom inovativnosti. Naime, 1997. godine u jednom dijelu dokumenta Bijela knjiga Europske zajednice zahtijeva se osuvremenjivanje općih srednjih škola i intervencija vlade u onim školama koje postižu loše rezultate, dok je u školama koje koriste kreativne pristupe i postižu dobre rezultate intervencija vlade bila ograničena.

Nadalje, obrazovne reforme istakle su značaj određenih metoda predavanja i rukovođenja školama i to:

  • poboljšanje škola koje konstantno postižu loše rezultate tako da se prvo zatvore pa ponovo otvore s novim osobljem pod vodstvom „izvanrednog direktora“,
  • stvaranje „mentora za učenje“ koji su, s jedne strane, savjetodavci učenicima koji izostaju iz škole, a s druge savjetnici nastavnicima u radu s ovakvom vrstom učenika,
  • plaća prema ostvarenim rezultatima znači da ravnatelj škole može odobriti veću plaću za nastavnike koji su kreativni, dinamični i postižu dobre rezultate te
  • rukovođenje školama koje može biti promijenjeno što znači da osobe iz privatnog sektora mogu podnijeti molbu da preuzmu rukovođenje školama koje ne postižu dobre rezultate.

Još jedna tendencija koja je bila posljedica globalizacije u obrazovanju jest uvođenje stranih jezika u nastavni plan i program mnogih država. U Bijeloj knjizi Europske zajednice o obrazovanju navodi se jedan važan cilj: da svi građani Europske zajednice trebaju biti u stanju razgovarati na tri europska jezika. Promocija stranih jezika treba početi veoma rano jer takav vid učenja predstavlja prilagodbu zahtjevima globalizacije i potrebama različitih aspekata rada, učenja i usavršavanja u društvu.

2.3. Visokoškolsko obrazovanje

Sastavni dijelovi obrazovanja koji se sastoje od fizičke prisutnosti nastavnika, učenika/studenta u učionici, od komunikacije licem u lice i sl., bili su donedavno obavezan faktor u realizaciji nastave. Druge mogućnosti se nisu mogle ni zamisliti. Međutim, pod utjecajem različitih pojava, prije svega globalizacije i IT-a, struktura realizacije nastave se mijenja. Kao primjer može poslužiti Britansko otvoreno sveučilište koje je osnovano 1971. godine i prvo koristilo televiziju za učenje na daljinu (Giddens, 2001.). Programe Sveučilišta emitira stanica BBC ujutro i navečer, a studenti koriste iste televizijske programe usporedno s pisanim materijalom. Rade na osnovi dopisivanja, susreta s profesorom i ljetnih tečajeva s ostalim studentima. Na taj način mogu pratiti nastavu od kuće i studirati bez obzira jesu li negdje zaposleni. Danas se u rad ovog sveučilišta uključuje i internet kao jedan od glavnih posrednika između profesora, studenata i nastavnog procesa. Ovaj primjer pokazuje da se uvodi i novi princip tzv. elektronskih sveučilišta (slika ispod) što znači da je uz pomoć interneta obrazovanje i stjecanje diploma moguće iz svih krajeva svijeta.

globalizacija1 Izvor: Hanze University Groningem (2010.)

Učenje na daljinu pomoću interneta je aktualna i raširena pojava u svijetu. Učenici mogu sami rješavati zadatke i pomoću elektronske pošte ih slati profesorima na provjeru. Ovakav vid sveučilišta ima prednosti, a jedna od njih je da se jedno sveučilište može povezati s drugim ili cijelom grupom bez obzira na njihovo sjedište i na taj način razmjenjivati online akademske resurse, dijeliti inovacije u nastavi i poboljšavati obrazovanje u svojoj zemlji. Na ovakav je način visoko obrazovanje postalo masovno obrazovanje.

Dakle, ne samo da je utjecaj globalizacije vidljiv u spomenutim dimenzijama, već je njen utjecaj vidljiv i u sljedećem:

  • globalizacija utječe na prosvjetnu radnu snagu što znači da od njih zahtijeva cjeloživotno učenje i stalno usavršavanje,
  • njen utjecaj je vidljiv prilikom razmjene servisa i dobara između škola i sveučilišta (npr. online materijali, akademsko istraživanje i sl.),
  • globalizacija utječe na obrazovni sustav stvarajući različitost (diverzitet) škola i roditeljima pruža mogućnost izbora (npr. u Bosni i Hercegovini je pokrenut projekt online dnevnika koji roditeljima pruža mogućnost uvida u ocjene i prisutnost njihove djece na nastavnim satovima; ujedno mogu odabrati hoće li doći na roditeljski sastanak i obaviti komunikaciju licem u lice ili će izvršiti iste obaveze pomoću interneta),
  • podiže se standard obrazovnih zahtjeva,
  • zahtijevaju se mogućnosti improvizacije i kreativnosti kao i kompleksno mišljenje povezano s praksom i realnošću svakodnevnog života,
  • izazovi globalizacije zahtijevaju pripremu prosvjetnih radnika za rad u okruženju koje se konstantno mijenja, a s tim u vezi i pripremu studenata za moderni put u kojemu se konstantno razvijaju nove vještine, znanja i sposobnosti,
  • i najzad, prema novim obrazovnim modelima, prosperitet prosvjetnih radnika ovisit će o njihovoj sposobnosti da trguju vještinama, znanjima i poduzetničkim sposobnostima u globalnoj sferi obrazovanja.

Ovakvi utjecaji globalizacije s jedne strane predstavljaju napredak u razvoju socijalne kohezije, a s druge strane odražavaju negativnost za siromašne zemlje u svijetu.

2.4. Tehnološki jaz u obrazovanju

Između 1998. i 1999. godine 93 % britanskih srednjih škola i 62 % osnovnih škola imalo je pristup internetu (Giddens, 2001.). 1998. godine osnovana je i Nacionalna mreža za učenje čiji je cilj fokusiran na povezivanje svih škola, sveučilišta i biblioteka do 2002. godine. Ta mreža bi obrazovnim institucijama, nastavnicima i studentima omogućila da razmjenjuju iskustva, prikupljaju podatke, preuzmu određene dokumente i uče o raznovrsnim aktivnostima pomoću interneta. Ovaj podatak govori da Velika Britanija posjeduje mogućnost prilagođavanja na novitete, ali posjeduje i jaku materijalnu stranu koja omogućuje intenzivni tempo praćenja tehnoloških promjena.

Kakav je slučaj sa zemljama koje nisu u mogućnosti uspostaviti internetsku mrežu u obrazovanju?

Odgovor na ovo pitanje dala je Organizacija UN-a u svom izvještaju 1999. godine ističući Južnu Aziju kao jedno od slabo razvijenih područja u ovom sektoru jer imaju manje od 1 % korisnika interneta.

U Africi, s druge strane, još manji broj ljudi ima mogućnost pristupa internetu. Dakle, postoji tehnološki jaz koji je postao linija razdvajanja bogatih i siromašnih zemalja. Nedovoljno razvijenim područjima koje se bore s usvajanjem osnovne pismenosti i nedostatkom osnovnih sredstava za realizaciju nastavnog procesa, potreban je bolji obrazovni sustav i infrastruktura koja će im omogućiti korist od programa učenja na daljinu. U takvim se okolnostima jedino mogu prilagoditi IT obrazovanju. Potrebno je još spomenuti da, bez obzira na tehnološki jaz, upotreba računala i interneta u obrazovanju ne mora dovesti samo do globalnih nejednakosti, već može pomoći u povezivanju ljudi iz različitih krajeva svijeta i stvaranju mogućnosti za njihovo obrazovanje i primjenu naučenih znanja. Suradnja s pojedincima, grupama ili kompanijama iz drugih zemalja mogla bi biti ključ za profesionalno usavršavanje, nadilaženje određenih teškoća ili moguće pronalaženje novih poslovnih mogućnosti.

3. Zaključak

Kao i u mnogim područjima društvenog života, i u obrazovanju globalizacija i informacijska tehnologija utječu na komercijalizaciju, smanjuju osjećaj izoliranosti među zemljama u svijetu, omogućuju rušenje umjetnih barijera za protok robe, usluga, kapitala, znanja i ljudi preko granica. Snaga ovakvih promjena utjecala je na stvaranje potrebe za novim znanjima, zanimanjima i zahtjevom za cjeloživotnim učenjem. Procesi usavršavanja i stjecanja potrebnih kvalifikacija mogu se usvajati pomoću interneta, bez fizičke prisutnosti, na bilo kojem mjestu i u bilo koje vrijeme. Na taj način pojam obrazovanja više nije jasno strukturiran prijenos znanja, već dobiva širi kontekst koji se odvija pod utjecajem globalizacije i informacijskih tehnologija.

Dakle, nove tehnologije, globalizacija i ekonomija znanja mijenjaju naša shvaćanja o obrazovanju. Zagovara se princip life long learninga ili učenja tijekom cijelog života. Postoji sve više mogućnosti da se ljudi tijekom svog života uključe u različite vidove obrazovanja, usavršavanja i stjecanja nužnih kompetencija za život u tehnološkom svijetu. Naglasak treba biti na prilagodbi tehnološkim inovacijama koje donosi suvremeno doba, a ne na ostanku u ritmu rutine nesposobne za prilagodbu. Završno razmatranje bih potkrijepila onim što je jednom prilikom rekao Stewart Brand: „Once a new technology rolls over you, if you are not part of the steamroller, you are part of the road!“ (Jednom kada informacijska tehnologija prijeđe preko vas kao valjak, ako ne postanete dio njega, postat ćete dio ceste!“) – pogledati sliku ispod

globalizacija2

 

LITERATURA

  1. Bourdieu, P., (1998.): Acts of Resistance: Against the Tyranny of the Market. The New Press. New York.
  2. COUNCIL OF ACADEMIES OF ENGINEERING AND TECHNOLOGICAL SCIENCES (1988.): „Globalization of technology“. International perspectives National academy press. Washington, DC.
  3. Centre for educational research and innovation, (2005.): Personalising education, OECD.
  4. Castells, M., (1996.): The Rise of the Networked Society. Oxford: Blackwell.
  5. Cogburn, D. L. (1998.): Globalization, knowledge, education and training in the global world: Conference paper for the InfoEthics98. UNESCO.
  6. Giddens, A.,(2001.)Sociology, Polity Press, Cambridge.
  7. Giddens, A., (1990.): The Consequences of Modernity. Stanford: Stanford University Press.
  8. Kotler&Keller, (2006.): Marketing management. XII izdanje.
  9. Marcelo,M. S. O.(2007.): Learning in the global era. University of California Press. London.
  10. Stigliz, Dž. E. (2002.): „Protivrečnosti globalizacije“. SBM-x. Beograd.
  11. Yin, C. C., (2005.): New paradigm for re-engineering education. Netherlands.