Tallin – grad na jedan klik!

ela_veza

Ela Veža

vizuraZahvaljujući želji za istraživanjem i učenjem kolegice Nataše Hržić, OŠ Trstenik, Split se prije  dvije godine priključila Comenius projektu pod nazivom „The world around us – its cultural heritage and its landscapes“. Cilj projekta je prikazati sličnosti i razlike pojedinih dijelova Europe kroz prizmu kulturne baštine i prirodnih ljepota. U projektu je sudjelovalo 12 zemlja: Velika Britanija, Španjolska, Francuska, Njemačka, Poljska, Estonija, Grčka, Cipar, Italija, Rumunjska, Bugarska i naravno Hrvatska. Ostvareno je  sedam mobilnosti: Velika Britanija, Cipar, Italija/Hrvatska, Španjolska, Njemačka, Bugarska i Estonija. Na redovitim sastancima projektnog tima dogovarane sve aktivnosti i mobilnosti. 

Osim što sam u protekle dvije godine ( sudjelujući u projektnim aktivnostima )uvidjela da je ovo najbolji mogući način učenja među učiteljima i učenicima, ovladala sam i svim prednostima i nedostacima uređivanja stranica  na Twinnspaceu  . Ujedno sam ostvarila i svoje prve EU mobilnosti u Bugarsku i Estoniju. Svjesna vrijednosti ovakvog načina komunikacije i otvaranja vidika i ovim putem svoje dojmove rado dijelim dalje. Iako se bliži kraj projekta, a u svibnju smo u Estonije (Tallinu) i fizički rastali s ekipama iz ovog „mnogozemaljskog„ projekta ostala nam je sinteza, tj. da postavimo pitanja što smo vidjeli, čuli doživjeli, naučili gledanjem, slušanjem, interakcijom… Evo mojih dojmova:

Bugarska

Već na prvoj mobilnosti u Bugarsku osvjedočila sam se  da predznanje kojim rainterektivni muzejspolažem prije puta lako se da potvrditi ili opovrgnuti. Slovkajući natpise na ćirilici došla sam do zaključka  da nam se ipak isplatilo učiti to pismo u osnovnoj školi. Uz taksistovo poučavanje kako se naopako R (znak Я) čita kao „ja“ cijeli istok mi je bio pod nogama. Prepoznali smo i dosta sličnih riječi (turcizama): zelje, sač, sinija, figure, …naravno najčešće uz prebogatu trpezu.  Uz svu specifičnost bugarske glazbe i ritmova naša glazba im je potpuna nepoznanica. Tako da bi u nekom idućem projektu mogli povezati glazbu i matematiku od 7/8 do x/32.

Rečenica od koje se još dugo neću oporaviti je: „ Informatika je obligatna!“. Da informatika je obavezan  predmet od prvog razreda osnovne škole . Nakon što u prva dva razreda nauče ergonomski koristiti računala i pisati u programu za obradu teksta, u trećem razredu izrađuju svoje prezentacije i videouratke. U sklopu školskog kompleksa imaju i liječnika. Uspoređujući udžbenike matematike za 5. i 7. Razred uočila sam da imamo dosta sličnosti u programu, ali njihov je ipak  dosta opširniji. Povratkom u svoj 7. razred odmah  sam prenijela informaciju kako njihovi bugarski vršnjaci u 5. Razredu (kub) uče ono sto će oni tek u 8. I kome je teže?  Ocjene od 5 do 10 unose se u dnevnik kao i kod nas, ali u zbornici leži i ogromna knjiga (veća od naše matične) u koju svaki nastavnik mora upisati svoje sate na kraju dana. Nismo vidjeli e-dnevnik i e- maticu, ali imaju tri informatičke učionice s pametnom pločom , projektorom i kako kažu „terminalima“. Zaključak: Bugarska je u matematici i informatici miljama ispred nas. (Ne pasti u depresiju…)

Estonija

Još uvijek svježa je moja druga mobilnost  u sklopu Comenius projekta OŠ Trstenik ostvarena u svibnju u Tallin Estonija.

Znala sam da je u vrijeme dok sam pohađala osnovnu školu ta zemlja ( uz susjedne dvije Litvu i Latviju) težila ostvarivanju svoje samostalnosti. Sigurna sam da mom tadašnjem nastavniku priča o samostalnosti sovjetskih republika nije bila u planu i programu, ali očito sam imala sreću da imam učitelja i školu ispred vremena te smo imali priliku stjecati znanja koja nisu strogo propisana jedinstvenim planom i programom. 

Krug ljudi u kojem se krećem, Estoniju će prije svrstati u Skandinaviju nego SSSR. S pravom ili ne može se zaključiti već pri dolasku u zračnu luku. Ostajemo zapanjene dizajnom i različitošću originalnih ideja koje je nemoguće prepričati. I nakon povratka enigma je ostala neriješena što se krije u muškom WC-u  iza vrata na kojima piše Man stuff only? Izgledom, bojama i tekstom na ženskoj strani veoma smo zadovoljne. Koja žena bi mogla ne nasmiješiti se na  natpis „Is it a sun or did you just smile?“ …..

Glavni grad Tallin mogli smo upoznati preko prekrasnih televizijskih razglednica za vrijeme održavanja Eurovizije. A pravi ugođaj EU druženja mogli smo osjetiti i na ovom putovanju pošto se posljednja večer našeg dvogodišnjeg druženja u projektu poklopila s finalnom večeri Eurosonga koji smo pratili na središnjem gradskom trgu umotani u dekice i navijajući za sve članice našeg projekta. Doživljaj jedinstven i nezaboravan, kao kad je Toto 1992. u Zagrebu  pobijedio s „Insieme-united, united  Europe“.

festivalska pozornicaKad smo kod glazbe i festivala još nam je ostala velika enigma posjet prekrasnoj festivalskoj pozornici na otvorenom. Nije enigma pozornica, već festival koji se održava svako PET godina. Kako to objasniti ikome u Splitu? 

Inače, prvi dan našeg boravka u ovom prekrasnom sredovjekovnom gradiću iskoristili smo za posjet veoma modernom televizijskom tornju. Koliko je toranj visok i kako se  radio valovi se šire u krugo radijusa 90 km  piše na zidovima pri ulazu u muzej što sigurno učitelji matematike dobro iskorištavaju u svojim posjetima s učenicima tornju za zanimljive zadačiće . Osim toga na interaktivnim ekranima može se iščitati dobar dio povijesti , a kako je toranj na neki način simbol osamostaljenja 1991. i zbog načina prezentiranja naše voditeljice moglo se zaključiti da raniju povijest i ne (pre)poznaju. Pronašli smo (za sedmaše ) gradivo iz vjerojatnosti i statistike. Na interaktivnim ekranima možete jednostavno izračunati kolika je  vjerojatnost da u Estoniji naiđete na nekog kao vi sami ili naučite nešto o stupnjevima i radijanima. Učiteljska mašta baš radi svašta. A tek s kurikulumskim pristupom .Smile

Oduševljenost njihovim muzejima i interaktivnim sadržajima u njima nastavila se i u preostala dva savršeno tehnološki i opremljena suvremena muzeja koja smo imali prilike posjetiti. Znači li to da muzeji postaju  veoma zanimljiva mjesta ili ja samo starim? 

Sam koncept da kroz muzej posjetitelj šeće s karticom pomoću koje sve zanimljive sadržaje koje ne stigne iščitati može sebi poslati na mail oduševljava. A tek  mogućnosti snimanja i fotografiranja nečega što možete poslati kao razglednicu nekome tko nije s vama u danom trenutku sigurno će obradovati primatelja. Od jedara i jedrilica, elisa aviončića do prave podmornice kroz koju možete prošetati. Sve na jednom mjestu. Radionica za djecu  i video-igrice, mogućnosti izrade svojih fotografija i filmova, simulacije broda koji tone ., do edukativnih sitnica iz fizike pomoću kojih se jednostavno mogu savladati pojmovi otpora, topline, princip nastajanja virova u vodi ili prolaska broda sustavom kanala, način rada radara za otkrivanje u moru….

Naravno sve uz suvremeni dizajn i budno oko voditelja. 

Da nisu to samo dva slučajno odabrana muzeja pokazao je i teći u kojem su za nas svečani prigodni program dobrodošlice pripremila djeca iz vrtića.  Uz zanimljivu glazbenu igru imali smo priliku vidjeti prepariranog tuljana , stari način izrade konzervi, kao i porculanske garniture servisa za jelo…

Radni školski dan proveli smo u školskom kompleksu  koji obuhvaća na jednom mjestu sve  od vrtića do srednje škole. 

Na ulazu u školu običan hrvatski učitelj odmah ostaje fasciniran portom točnije recepcijom s koje nas ljubazne domaćice upućuju u jedno od četiri krila. Pred ravnateljskim kancelarijama dočekuje nas ljubazna tajnica ravnateljice, a u zbornici za jednim od okruglih stolova grupica učitelja vjerojatno dogovara neki zajednički projekt. Prostor ravnateljičinog kabineta  veći je od mnogih naših zbornica. 

Uz svaka ulazna vrata u učionicu nalazi se staklena ploha kroz koju se može vidjeti cijeli razred, ali i radoznali učenici mogu vidjeti što je na hodniku. Ne znam kako bi to kod nas funkcioniralo, ali gotovo sam sigurna da ovi učenici niti ne primjećuju vanjske događaje na hodniku.

Velika dvorana za koncerte i predstave, a na zastoru duž cijele visine ispisana je školska himna. „Ajme di mi živimo!“ Ali to nije sve. Informatička učionica s projektorom, pametnom pločom i ergonomski planiranim radnim mjestima. Susjedna prostorija naziva se Server. Prostorija prostrana, s računalima i okruglim stolom . U manjoj prostorijici do fizički je smješten server, a na podu u velikom kovčegu nemarno odloženo  tridesetak tableta. AHHH

U vrtiću koji je izgleda noviji dio kompleksa sav namještaj je u obliku geometrijskih tijela. Lopte za pilates (odnosno za rad na računalima) kotrljaju se po zbornici umjesto fotelja, i zelene vreća fotelje. Ravnateljica kaže da je na ideju o ovom zdravom i zabavnom namještaju došla za vrijeme posjeta Silicijskoj dolini.

Ako pogledate kartu uočit ćete da je Helsinki preko puta  Talina, ali ako niste dobro informirani nećete niti razmišljati o putovanju preko te „bare“. Ipak Finska nije Brač ni pa se iz Talina do Helsinkija može poći i na jednodnevni izlet. 

Ugođaj na brodu koji za prekratka dva sata savlada baltički zaljev je bila moja motivacija za izlet. Od početnog oduševljenja uređenjem  wc do programa na brodu, animatora, kviza i binga pokušavam sa smiješkom zamisliti slično na relaciji Split-Stari Grad.

Helsinki u nedjelju skoro kao Venecija, kupuju se karte za brodove koji vode na otočiće…pazari se u luci, pjeva u parku, reklamira na ulici, jede na travi, prosvjeduje u parku, diskutira pod šatorima,…ali i vjerovali ili ne uspijeva cjenkati s prodavačem nektarina. Pa 6 komada umjesto za 2 eura daje i za 1 . Ne vjerujem da je rođen u Finskoj.

Online kupnju karata smo savladali još prilikom prvih rezervacija avionskih karata iz Splita.

Samostalno štampanje karata u zračnoj luci u Oslu bez posebne pomoći osoblja smo uspješno savladali još u dolasku, no na odlasku iz Talina smo zapeli jer od četiri terminala, jedan ne radi, a ubrzo smo shvatile da ne radi ni drugi. Hoću li sad morati razuvjeravati  svoje prijatelje da ipak nije riječ o „Skandinaviji“? Ne, jer u blizini uočavam jednostavan anketni aparat s četiri smajlića od mrguda do najveselijeg te na najjednostavniji način možemo ostaviti svoj utisak. Samo jednim klikom. 

Da to bi bio moj doživljaj Estonije i Baltika. Sve na jedan klik! Smile

Frankopani u Europi

Comenius partnerstvo škola My Home – Our Planet – My Choice ( My Hope)

dubravka_crnic

Dubravka Crnić

Osnovna škola Frana Krste Frankopana iz Zagreba sudjelovala je u dvogodišnjem Comenius multilateralnom partnerstvu škola 2013. – 2015. pod nazivom My Home – Our Planet – My Choice ( My Hope). Nakon niza uspješnih Etwinning projekata ostvarenih u suradnji s europskim školama, pripremnog susreta i stručnog usavršavanja, ovo je Školi prvo odobreno Comenius partnerstvo. Comenius je jedan od potprograma Programa za cjeloživotno učenje koji provodi Agencija za mobilnost i programe Europske unije, a otvoren je za nastavnike i stručno osoblje u predškolskom, osnovnom i općem srednjoškolskom obrazovanju. Projekt „My Hope“ se financira iz fonda Europske unije na temelju natječaja AMPEU u okviru Programa za cjeloživotno učenje uz potporu Europske komisije., a ostvaren je u suradnji s partnerskim školama: Collège Simone Signoret (Francuska), Skansevejens skole ( Danska), Escola Sant Ramon ( Španjolska), 50. yıl Ortaokulu (Turska) i Steinhagener Gymnasium – Europaschule in Nordrhein-Westfalen ( Njemačka). Cilj projekta je razvijati svijest o važnosti ekološkog promišljanja i utjecaja čovjeka na prirodu, usporedba naše prakse s ostalim državama ( prijevoz, otpad i recikliranje, potrošnja hrane, alternativni oblici energije), sudjelovanje u komunikaciji na stranom jeziku ( engleski), napredovanje u pismenom i usmenom sporazumijevanju, upotreba IKT-a i alata web 2.0. Projekt se odvijao u četiri faze: prijevoz – otpad i recikliranje – potrošnja hrane – alternativni oblici energije.

Tijekom dvije školske godine ostvarili smo 26 mobilnosti učitelja i učenika.

Prvi susret Comenius partnerstva škola održan je u gradu Belfortu u Francuskoj u rujnu 2013., a školu su predstavljale Suzana Stipković, profesorica biologije i kemije, i Dubravka Crnić, koordinatorica projekta. Belfort je grad od 50 000 stanovnika, smješten u regiji Franche-Compte. Zovu ga „grad lava“ prema velikoj skulpturi lava smještenoj u podnožju citadele, kipara Frederica Bartholdija, čije je najpoznatije djelo Kip slobode u New Yorku. U Belfortu su predstavnici šest europskih škola planirali daljnje aktivnosti partnerstva, upoznali se s francuskim obrazovnim sustavom, radom kolega, ali i družili se kroz zajedničke aktivnosti – geocatching i posjet Alzasu. Susret je bio medijski popraćen te je izašao članak i u novinama. Domaćine i goste je primio gradonačelnik Belforta Mr. Etienne Butzbach. Predstavljanju projekta prisustvovali su predstavnici Ministarstva obrazovanja, prijevoznih tvrtki, a posebno iznenađenje domaćini su pripremili Hrvatima – susreli su se s dugogodišnjim francuskim konzulom u Bosni i Hercegovini.

U siječnju 2014. su prvi put susretu prisustvovali učenici. Cijelo prvo polugodište su Hrvati, zajedno s europskim vršnjacima, istraživali prijevoz u gradu – njegov razvoj i današnju prometnu mrežu. U studenom su bili u posjetu ZET-u i, zahvaljujući gospodinu Tomislavu Juriću, saznali sve o razvoju ZET-a, današnjoj prometnoj mreži, karakteristikama tramvaja i autobusa, linijama, održavanju vozila, planovima za budućnost i upoznali se sa studijom odakle se predstavnici ZET-a javljaju s aktualnim informacijama o prometu i odakle se emitira ZET-ov Youtube kanal. Provedena su dva istraživanja, za učenike i odrasle. Učenici su putem Twinspacea i Etwinninga komunicirali sa svojim europskim vršnjacima te su osim znanja engleskog jezika, proširivali i znanje modernih informatičkih tehnologija. Budući da je puno učenika sudjelovalo u radu, bilo je teško izabrati tko će otputovati na susret u Steinhagen. Zainteresirani učenici su pisali motivacijska pisma u kojima su objašnjavali zašto bi baš oni trebali predstavljati Školu. Izabrano je osmero učenika ( Ivana Kulaš, Mirela Kolak, Anamarija Kučak, Lorena Hlupić, Lea Perasović, Jan Mark Novalija, Marko Nujić i Stipe Marić) koji su otputovali u Njemačku u siječnju u pratnji ravnateljice Jadranke Bjelice i koordinatorice projekta Dubravka Crnić. Učenici su bili smješteni u obiteljima s kojima su komunicirali mjesec dana prije putovanja putem e-maila i Skypa te se tako dobro upoznali prije susreta.

U Steinhagenu je svaka država predstavljala svoju brošuru koju su napravili na temu prijevoza te prezentirala rezultate istraživanja. Osim toga, učili su jedni od drugih o obrazovnim sustavima pojedinih država i pokazali prezentacije o svojim školama. Rezultate istraživanja o prijevozu su učenici i učitelji analizirali na radionicama i uspoređivali praksu Danske, Hrvatske, Njemačke, Francuske, Turske i Španjolske te našli puno sličnosti, ali i razlika među državama.

Učenici su prisustvali i nastavi te su odlučili usporediti njemačke i hrvatske udžbenike i pomoću plakata prikazati učenicima svoje škole. Njemačka škola je „stara“ samo 10 godina i vrlo je moderna te su naši učenici s oduševljenjem koristili blagodati sobe za igre, sobe za odmor, multifunkcionalne dvorane za nastavu tjelesnog te se oduševili opremljenošću učionica kemije i fizike.

Sve učenike i učitelje je primio gradonačelnik Steinhagena Klaus Besser i iznenadio ih poklonima – vrećicama s brošurama i razglednicama Steinhagena. O susretu je izašao članak u novinama Haller Kreisblatt sa slikom hrvatskih predstavnika. Gradonačelnik je dobio poklone iz svih država, a iz Hrvatske su ga iznenadili majicom, ručno oslikanom kravatom ( radom Učeničke zadruge Fran), brošurama i suvenirima iz Zagreba i Hrvatske.

Domaćini su organizirali posjet muzeju Heinz – Nixdorf, najvećem svjetskom muzeju kompjutera u Paderbornu te vidjeli 5 000 godina povijesti, sadašnjosti i budućnosti informacijske tehnologije.

Organiziran je i izlet u Bielefeld, gradu poznatom po tvornici Dr. Oetker. Nalazi se u srcu pokrajine Eastern Westphalia, a ove godine slavi 800. godina postojanja. Comenius ekipe su obišle dvorac Sparrenburg koji potječe iz 13. stoljeća te prošetali starom gradskom jezgrom.

Domaćini su na završnom „Eco Party 2.0“ iznenadili goste programom koji je vodio Ben, popularan voditelj s Kike. Bili smo ponosni na našu učenicu Ivanu koja je na tečnom njemačkom razgovarala s Benom na pozornici. Razveselili smo se kad je hrvatski logo izabran za logo cijelog projekta. Predstavljeni su i završni rezultati i zaključci istraživanja. Večer je završila veličanstvenim vatrometom i koncertom školskog benda.

Njemačke obitelji i hrvatski učenici su se u suzama rastali nakon tjedan dana boravka u Steinhagenu. Hrvati su još posjetili prekrasan stadion Borussije Signal Iduna Park u Dortmundu.

U svibnju 2014. bili smo domaćini 12 profesora i 18 učenika iz partnerskih škola. U radnom dijelu susreta smo predstavljali i uspoređivali radove i statistike vezane uz temu Otpad i recikliranje. Naše europske prijatelje smo proveli kroz Zagreb i upoznali ih s našom kulturom i poviješću. Najviše ih je oduševila ljepota Plitvičkih jezera, a posjetili smo i Krapinu i Muzej krapinskog pračovjeka. Kućama su ponijeli licitarska srca, glagoljičke čestitke i radove koje su sami napravili na radionicama u našoj školi. Posjetili smo Hrvatski sabor i predstavili partnerstvo Domagoju Hajdukoviću, članu Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, Odbora za obitelj, mlade i sport, Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu i Odbora za predstavke i pritužbe i Danielu Mondekaru, članu Odbora za europske poslove, Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu, Odbora za međuparlamentarnu suradnju te zamjeniku člana Izaslanstva Hrvatskoga sabora u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe.

Kroz rad na temu Hrana, naučili smo puno o ekološkom uzgoju hrane zahvaljujući suradnji sa Savjetodavnom službom i dr.sc. Ivanom Danjekom te Eko Severom. U studenom smo na susretu u El Pla de Santa Maria, gradiću u Španjolskoj, te predstavili što smo naučili. Profesoricu likovne kulture Vesnu Pokas i koordinatoricu projekta Dubravku Crnić oduševila je katalonska gostoljubivost i povijest i šarm Katalonije. U vrijeme susreta, u Katalokiji se održao referendum na kojem su se Katalonci izjašnjavali žele li se odcijepiti od Španjolske te je sve bilo u znaku izbora. Naši domaćini su nam organizirali izlete u Tarragonu i Barcelonu. Drugi najveći grad Španjolske i središte Katalonije, Barcelona, spremno prihvaća najnovije međunarodne trendove što je posebno vidljivo u arhitekturi koja svojim živim bojama i neograničenom energijom oslikava upravo tu strast za životom ovoga grada. Gaudíjeve bajkovite zgrade, kip Kristofora Kolumba visok 200 stopa (oko 60 metara) koji pokazuje na more, jedan je dio onoga što nas je oduševilo. Posebno je bila zanimljiva priča o Gaudiju, arhitektu katedrale Sagrada Familia. Gaudí je zamislio baziliku kao golemo alegorijsko djelo. Ova katedrala počela se graditi još 1882. godine, a gradi se i danas.Ona je stalno gradilište, a bit će još dugo s obzirom da je od zamišljenih 18 tornjeva, prema Gaudijevom nacrtu, do danas izgrađeno njih osam Antonija Gaudíja je pregazio tramvaj. Zbog njegovog lošeg izgleda i praznih džepova taksisti su ga odbili voziti u bolnicu u strahu da neće moći platiti vožnju. Nitko nije prepoznao najslavnijeg arhitekta Barcelone, dok ga prijatelji nisu pronašli u bolnici za siromašne sljedećeg dana. Kada su ga htjeli premjestiti u bolju bolnicu, on je to odbio. Umro je dva dana kasnije, a za njim je žalila cijela Barcelona.

Posjetili smo i Barcelonin stadion, na oduševljenje muškog dijela Comenius teamova.

U travnju ove godine u Aalborgu, prekrasnom danskom gradu na fjordu, našu školu su predstavljali Jadranka Bjelica – ravnateljica, Branko Gelenčer – prof. tehničke kulture i informatike, Dubravka Crnić – koordinatorica projekta te sedmero učenika: Mario Petar Bišćan, Jakov Priester, Jan Mark Novalija, Jan Fabijan Tomičić, Iman Ali, Ana Čančar i Karlo Brčina. Aalborg je stari grad i luka na sjevernom dijelu poluotoka Jyllanda (Region Nordjylland) na Limfjordu povezan mostovima sa gradom Nørresundby i četvrti je najveći grad u Danskoj. Grad leži na fjordu Lim. Jedna od zanimljivosti je građevina Utzon centar čiji je arhitekt Danac Jorn Utzon tvorac Opere House u Sydneyu. Prema legendi, Utzon je inspiraciju za najpoznatiju australsku građevinu našao u naletima valova Limfjorda. Aalborg je sveučilišni grad. Tradicija počiva na nasljeđu Vikinga te tako u luci stoji stari vikinški brod koji je pretvoren u restoran. Danci vole bicikl kao jeftino prijevozno sredstvo pa je Aalborg bio pun biciklista, iako je bio siječanj.Najviše smo boravila u Skansevejens skole, osnovnoj školi koju pohađa oko 500 učenika. Obrazovanje u Danskoj počinje predškolom u petoj ili šestoj godini djetetovog života i nastavlja se osnovnom školom koja traje devet godina. Deseta godina je izborna i učenici je odabiru ako žele utvrditigradivo osnovne škole, bolje se pripremiti za srednju školu ili razmisliti što žele dalje. U svakom razredu ima oko 20- 25 učenika. Učenici često samo biraju prostor gdje će napraviti zadatak: u učionici, pomoćnoj učionici, na hodniku, za računalom… Naravno, ta sloboda nije omogućena onim učenicima za koje učitelj procijeni da neće raditi zadano – oni moraju ostati u razredu pod kontrolom učitelja. Sva nastava je fokusirana na učenika i na razvoj njegovih vještina, usvajanje znanja i maksimalni napredak u skladu sa sposobnostima. Učitelji se mogu dogovoriti i na nastavi npr. danskog jezika, podijeliti dva razreda u tri skupine kako bi svakom učeniku bio omogućem čim indivizialiraniji pristup. Postoje i razredi – prijatelji: peti razred je prijatelj prvome, šesti drugome itd. Stariji učenici pomažu mlađima. Naša škola domaćin je posebna po tome jer ima razred za strance. Učenici koji dolaze iz cijele Europe tamo uče danski jezik i pripremaju se za odlazak u redovni razred. Komunikacija s roditeljima se često odvija putem maila i posebnih stranica za suradnju učitelja i roditelja. Učitelji na stranice pišu poruke učenicima, obavijesti o zadaćama i svemu što je važno za razred.

Prezentirali smo što smo naučili u zadnjem bloku aktivnosti – Alternativni oblici energije. U realizaciji projekta smo surađivali s Gradskim uredom za energetiku, Energetskim institutom Hrvoje Požar i DOK-INGom te sve što smo načili i saznali pokazali sudionicima susreta. U Danskoj smo posjetili testni centar za nove vjetroagregate, bunker – muzej 2. svjetskog rata, „hladne Havaje“ na Sjevernom moru i elektranu na valove.

Završni susret partnerstva održan je početkom lipnja u Samsunu u Turskoj. U završnoj evaluaciji susreta vidljivo je da su učenici stekli samopouzdanje u komunikaciji na engleskom i njemačkom jeziku, naučili puno novih web 2.0 alata, osvijestili važnost ekološkog promišljanja i stekli iskustvo koje će pamtiti cijeli život. Svoje dojmove prenose drugim učenicima i vidljivo je porast motivacije za učenje jezika, informatike i izvannastavnih aktivnosti te radu na samom projektu. Svi bi preporučili rad na projektu drugim učenicima. Učitelji su dobili priliku uspoređivati svoj rad s radom europskih kolega, razmjenjivati primjere dobre prakse i unijeti novosti i promjene u samu nastavu i u rad Škole. Škola je dobila europska dimenziju i priliku da daljnji napredak i usavršavanje i uspoređivanje s različitim europskim obrazovnim sustavima.

Komunikacija među učenicima i učiteljima odavno je prerasla okvire projekta. Naši učenici su se posebno povezali s njemačkim vršnjacima. Iako je dio učenika otišao u srednju školu, i dalje žele znati što smo radili, a mnogima je jedan od kriterija odabira srednje škole bio sudjeluje li škola u europskim projektima. Bilo je to neponovljivo iskustvo i aktivnosti u partnerstvu neizmjerno su obogatile i i oživjele način poučavanja učitelja, odnos učenika prema jezicima i IKT-u i potiču nas na još veći angažman i učenje i inspiriraju nas. Učili smo jezik u smislenoj i prirodnoj komunikaciji, otkrivali nove informatičke programe,razmišljali o zaštiti okoliša, kulturi, tradiciji, povijesti, običajima, upoznali nove prijatelje i pritom nismo bili ograničeni učionicom i njenim zidovima.

Ova publikacija odražava isključivo stajalište autora publikacije i Komisija se ne može smatrati odgovornom prilikom uporabe informacija koje se u njoj nalaze.

Iceland is Niceland

ankica_bilandzic

Ankica Bilandžić

Čovječe, zamisli da si ptica! Zamisli da letiš iznad Europe. Vidiš li Dunav? Da, to ti je ta moćna zelenoplava anakonda duga 2880 km. Odleti sad malo na njegovo ušće, njegovu svi zajednodeltu. Vidiš li tu širinu? E, tu se ulijeva u Crno more u lepezi od 300 kilometara! Kreni uzvodno, prati je i zastani na polovini. Eto, baš tu na sredini je tzv. druga delta Dunava ili Kopački rit, park prirode jedinstven u Europi upravo po tome što ima svoju srednju deltu.

Vidiš, tu malo dalje jedan je dvorac, a u parku, odmah do njega jedna je škola. To ti je, čovječe, naša škola-Osnovna škola Bilje.

Vidiš li ti taj naš trokut, tu našu Baranju? Naše granice? Zarobila nas Drava na jugu, Dunav na istoku a granica s Mađarskom na sjeveru i zapadu. Sad si sigurno misliš da smo stvarno zarobljeni, da smo izolirani, da ne mrdamo!

Čovječe, grdno se varaš!

Jesi li ikada čuo za cjeloživotno učenje, jesi li čuo za Comenius? Znaš li ti što je to etwinning? E, vidiš to su ti programi Europske unije koji su nam omogućili da se upoznamo sa stotinama europskih škola, tisućama učenika i učitelja. To su ti programi koji su nam omogućili da pređemo granice ovog našeg magičnog trokuta i odemo daleko, zaista daleko od Dunava.

Zanima te gdje smo sve bili? E, pa vidiš li Atlantik, vidiš li Crno more, vidiš li Baltik, vidiš li Sredozemno more, vidiš li La Manche, vidiš li Tirensko more? Sve smo ti mi to posjetili, na svim tim obalama smo bili. Na jednima šetali, na drugima plivali. U Normandiji smo se iskrcali, pod Eiffelovim tornjem se parkirali, pored Big Bena čavrljali. U Aja Sofiji smo se molili, u Pragu zalutali, Andaluziju biciklom otkrivali. Krakovski geto osjetili, švedski nam sobovi cestu preskakali. Helsinški je aerodrom izgledao kao sasvim novi. U Ankari smo se Ataturku poklonili. Rimskim smo Forumom prošetali, aquadukte od dvije tisuće godina dodirnuli. U Auschwitzu smo bili. Miris krematorija osjetili. Holokaust izučili. Za žrtvama plakali. Ukupno 11 učitelja i 25 učenika na 63 putovanja bili.

Naše zadnje putovanje bilo je do naše najudaljenije partnerske škole. Da dođeš do nje moraš preletjeti Sloveniju, Austriju, Njemačku, Belgiju i Ujedinjeno Kraljevstvo. Čak i Škotsku! E, onda stižeš na Island. Točno 4004 km od nas do njih! U jednom smjeru, naravno!

igralisteNaša se islandska partnerska škola koju domaćini zovu Arskoli smjestila na samom sjeveru Islanda u jednom fjordu udaljenom nekih 150 km od arktičkog kruga. Island je površinom gotovo duplo veći nego Hrvatska. Grad Saudarkrokur jedan je od najvećih islandskih gradova. Broji oko 2500 stanovnika. Cijeli Island ih ima oko 330 tisuća. Kao naša Osječko-baranjska županija. Dvije trećine ili oko 220 tisuća živi u glavnom gradu Reykjaviku koji se smjestio na zapadu otoka. To ti je jedan odličan mali glavni grad koji nosi epitet najsjevernijeg glavnog grada na svijetu. Nema trunke prašine, a njegov te vjetar šiba poput dubrovačke jake bure. Jesi kad stajao na dubrovačkoj jakoj buri? Zapravo, klima im je polarna, ali temperature zimi ne prelaze -26, niti ljeti +26 st. Celzijusa. Problem je samo u tome što zbog vjetra na +4 imaš dojam ako da je -4. Fasade su im tako čiste kao da su baš sada sagrađene. Krovovi crkava iz devetnaestog stoljeća se tako kartasjaje da to ne možeš vjerovati. Čovječe, imaju najstariji parlament na svijetu! Možeš li to zamisliti? A mali je, kao neka kućica. Nemaju vojsku, ne treba im! Doduše, nemaju ni jedan metar željezničke pruge. Imaju jedan autoput broj 1. Ide u krug u dva smjera i dug je oko 4000 km. Da ga kao dobar putnik pređeš autom, potrebno ti je oko 5 dana.

Čovječe, za obrazovanje izdvajaju 8 % proračuna! Mi, njihovi partneri iz Baranje samo 2,5 %!

Učitelji im imaju plaće oko 3000 eura. Na učiteljskom parkingu od ukupno 42 automobila, izbrojali smo čak 28 raznih džipova i SUVova! U školi imaju oko 350 učenika i 40 zaposlenih, što otprilike odgovara našem standardu. Školska je oprema nova, moderna i praktična. Otvorili smo jednu učeničku torbu. Unutra je bio samo laptop. Nijedna knjiga! One se ne nose kući, ostaju u školi. U kuhinji je bilo 4 radnice. Prije i poslije doručka učitelj tjelesne i zdravstvene kulture vodi ples uz glazbu i svi plešu. Imaju ručak i izbor od tri jela. Obroci su uz meso puni voća i povrća. Nastavno sportska dvorana je triput veća od naše. Imaju preko 500 raznih lopti. Pumpaju ih kompresorom. Kompletan školski razglas je ugrađen u zidove. Zaštićen kliznim vratima. Nikuda ga ne moraš prenositi, žice spajati, patiti. U školskoj knjižnici 20-ak laptopa po stolovima. U raznim bojama. Onako, kao kod nas krede. Papiri, toneri, vuna, konci, materijali se mogu dobiti bez ograničenja. Nema brojanja. Sve je stvar povjerenja. U školu je uvedeno plaćanje karticama. Nema tečaja, preračunavanja, mučenja. Imaju i osobe s posebnim potrebama. I asistente za sve njih. Zbornica je velika, svjetla, udobna, namještena trosjedima. Kava je besplatna. Svakodnevna. Tu je učenje i rad uživancija. Partneri iz Welsa, Poljske, Španjolske, Finske, Njemačke, Italije i Mađarske imali su što vidjeti i naučiti. Dobra ćemo iskustva kod kuće primijeniti.

knjiznica-tabletiucionicavuna

Cijena goriva ne prelazi 12 kuna po litri. Nema nezaposlenih. Stopa nezaposlenosti je 0 %! U 2013. godini bili su najsigurnija država na Kugli Zemaljskoj. Drugim riječima, imaju nultu stopu kriminaliteta. Za cijelo vrijeme svog boravka tamo nismo vidjeli da imaju i jednu svinju. Zato imaju nebrojeno puno ovaca. Kažu da su upravo ovcama zahvalni za svoj opstanak, jer ih je povijesno hranila i grijala. Davala im toplinu. Njena je vuna i koža jedan od glavnih izvora prihoda na Islandu. Imaju nacionalno udruženje štrikera ili pletača. Zajednički izraradoviđuju tipične islandske pulovere i veste koje putem nacionalne robne marke Geysir dosižu cijene i do 150 eura po komadu. Pletenje je dodatni izvor prihoda i za neke učiteljice, jer smo svojim očima vidjeli da na raznim sastancima i seminarima slušaju govornike i usput pletu. Dodatno zarađuju. Tamo se i od turizma može lijepo živjeti. Možeš unajmiti helikopter za dvije osobe za dva sata za samo tisuću eura. U staroj luci Raykjavika možeš uplatiti Wallewatching ili promatranje kitova. Ako iznajmiš bicikl, to će te koštati 30 eura na dan.

Njihova nam hrana baš i ne paše-što po okusu, što po iznosu. Jedu sirove morske pse, ptice Paffin, janjeće glave i razne konjske kobasice. Pečena janjeća glava košta 20 eura a janjeći kupanjekotlet 40! Za samo jedan kotlet, ja u hrvatskoj školi moram raditi 2 dana. Osom toga, ni ne volim ga baš nešto. Inače, imaju predivne islandske konje. Na otoku je oko 70 tisuća grla. U dijaspori ih živi oko 100 tisuća. Dok se voziš cestom uz predivne krajolike možeš naletjeti na termalnu kupku. Dok se sve puši, autobus se zaustavi i samo sa +4 lagano uroniš u +40. Usput još dobiješ rakiju od 40 gradi da sve selolakše podneseš. Na Island nikada nemoj ići bez da na sebi imaš kupaću opremu, jer nikad ne znaš iza kojeg ugla te sreća čeka. Island je otok sa vrlo visokom seizmičkom aktivnošću. Prevedeno, to znači da se neprestano trese, što od zemljotresa što od vulkana. Tamo je normalno doći na benzinsku i prvo pogledati televizorske ekrane s upozorenjima (alertima) o vulkanskim erupcijama i smjerovima u santakojima se moraš, odnosno ne smiješ kretati. Islanđani 90 % svojim kućanstava griju energijom iz termalnih izvora. Energetski su najučinkovitija zemlja na svijetu. 10 % površine im pokriva lava i 10 % ledenjaci. Na skamenjenoj lavi grade kuće. Kad izadeš na dvorište, sve je neravno i puno lave. Zamisli ti to, čovječe!

Ovdje možete pogledati album s fotografijama.

Na kraju , samo informativno – uz 14 raznih Comenius kontaknih seminara, pripremnih posjeta i strateških multilaterarnih projekata, naša je OŠ Bilje dobila i dva K2 Erasmus plusa i u svakom partnerstvo s još po šest škola.

Raduj se, čovječe, još ćeš s nama letjeti! Raduj se, do bola!

Comenius projekt koprivničke gimnazije

marina_njers

Marina Njerš

Sažetak: Timski rad učenika i nastavnika neke škole vrlo je važan kod ugošćivanja partnerskih škola. Organizacija brojnih aktivnosti, priprema tehničkih detalja (akreditacije, potvrde, certifikati), dogovori s obiteljima koje će udomiti učenike partnerskih škola, roditeljski sastanci, sastanci učenika, nastavnika, priprema programa, suradnja s lokalnom upravom, udrugama, ustanovama, obrtima, gospodarstvenicima samo je dio poslova koje je trebalo odraditi u pripremi mobilnosti u Koprivnicu. Većinu tih poslova obavlja koordinator projekta. No da bi mobilnost bila uspješna potreban je velik tim nastavnika i učenika. Kako je to provedeno u Gimnaziji „Fran Galović“ Koprivnica pročitajte u nastavku teksta.

Ključne riječi: Comenius projekt, mobilnost, Gimnazija „Fran Galović“ Koprivnica

Četvrti sastanak partnerskih škola međunarodnog comenius projekta „Save the PAST, live the PRESENT, IMAGINE the FUTURE“ održan je u Gimnaziji „Fran Galović“ Koprivnica. Dvadeset troje učenika i dvadeset četvero nastavnika iz Latvije, Poljske, Rumunjske, Bugarske, Grčke i Turske bili su gosti Gimnazije. Hrvatski tim od dvadeset nastavnika i stotinjak učenika Gimnazije pripremio je niz aktivnosti tijekom radnog tjedna.

Svečanom dočeku i otvorenju sastanka pridružili su se gradonačelnica Koprivnice Vesna Želježnjak i dožupan Ivan Pal koji su pozdravili prisutne kao i domaćin ravnatelj mr.sc. Vjekoslav Robotić, te glavna koordinatorica projekta Alina Paduraru iz Rumunjske. Splet etno pjesama otpjevao je glazbeni tim pod stručnim vodstvom Darije Kivač, prof. Djelić.

Gosti su prošetali školom te izrazili oduševljenje „školom budućnosti“.  Nakon razgleda škole posjetili su Podravku. Tamo su odslušali prezentaciju o tvrtki, upoznali Linu, degustirali čajeve te posjetili pogon marmelade.

6
Slika 1. Sudionici projekta u Podravci

Iako je kiša uporno padala, tijekom šetnje po centru Koprivnice, koprivnički gimnazijalci upoznali su goste s poviješću grada, predstavili Muzej bicikala na otvorenom, posjetili Medičarski i svjećarski obrt Špičko te Crkvu Sv. Nikole. Crkvu je predstavio Miljenko Flajs, prof. Koprivničke učenice prošetale su gradom u renesansnim haljinama. Učenici povijesnog i jezično – prevoditeljskog tima bili su mali vodiči po gradu. Pripremili su zanimljive priče o Koprivnici, o medičarskim proizvodima kao zaštićenoj nematerijalnoj baštini RH te o jedinstvenom Muzeju bicikala na otvorenom. Mentori učenicima su bili Gordana Trnski, prof., Martina Grgac, prof. i Saša Kresojević, prof.

U utorak, pod radnim naslovom aktivnosti Our past is one of the our best teachers, posjetili su Peteranec, Hlebine i Đurđevac. U Peterancu su Udruga žena Peteranec i KUD „Fran Galović“ Peteranec pokazali kako se živjelo u vrijeme Frana Galovića. Gosti su posjetili seosko dvorište, etno kuću s pokućstvom iz 20.st., naučili kako se mijese i kuhaju 12„mudlini“ i „makuči“ (tradicionalna peteranska jela), probali domaće kolače, čuli kako Galović zvuči na izvornom peteranskom, naučili kako se veze peteranski bijeli vez te vidjeli i čuli pjesme, kola i igre Peteranca. Mentorice učenicima su Marina Njerš, prof. i Ines Sertić, prof.

Slika 2. Plesovi Peteranca

Druženje je nastavljeno u Hlebinama u Galeriji Josipa Generalića. Gimnazijalac Ivan 17Generalić (predsjednik Vijeća učenika Gimnazije), praunuk slikara Ivana Generalića predstavio je naivno slikarstvo Podravine, a naivni slikar Milan Generalić održao je radionicu slikanja na staklu. Uz njegovu pomoć nastala je Comenius slika. Predstavnici  svih škola sudjelovali su u njenom nastajanju.

Slika 3. Milan Generalić vodi radionicu naivnog slikarstva

Projektne aktivnosti nastavili su u Đurđevcu. Tamo ih je dočekala zamjenica gradonačelnika Brankica Kolomaz i pročelnik upravnog odjela za pripremu projekata i razvoj Martin Mahović. Razgledali su Galeriju Stari grad, naučili Legendu o picokima i posjetili Đurđevačke pijeske. Učenici su pripremili predavanja o posebnom (geografsko-botaničkom) rezervatu Đurđevački pijesci te su ispričali Legendu o picokima (nematerijalna kulturna baština RH). Mentori učenicima su bili Zvonimir Treščec, prof., Gordana Trnski, prof. i Miroslav Samardžić, prof. Domaćica u Đurđevcu je bila Jasmina Šandor, mag. psych.

Sljedeći dan, srijedu, proveli su u prirodi. U Legradu na ušću Mure u Dravu s Regionalnim parkom Mura – Drava, sve prisutne upoznala je Marta Lenac iz Javne ustanove za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima na području Koprivničko-križevačke županije.

Nastavak aktivnosti proveden je na Ješkovu, jezeru pored Drave. Učenici su mjerili biotički indeks, istraživali rukavce Drave, proučavali floru i faunu rijeke, natjecali se u raznim sportskim igrama, sudjelovali u izradi keramike, te sa gastro timom pripremali obrok za sve sudionike. Prostor je ustupio gosp. Dragutin Ciglar, a u pripremi hrane pomogli su gosp. Zlatko Sedlanić (Podravkin gastro promotor) i gosp. Davor Bukovčan. Radionicu izrade keramike vodila je Iva Stanko, prof., a biološku radionicu Miroslav Samardžić, prof. Stare igre osmislili su članovi zdravstveno-rekreativnog tima Natalija Šalamon, prof., Filip 27Šalamon, prof., Mišela Lokotar, prof., Ines Sertić, prof., Željka Perošić, prof. i Marina Tomac-Rojčević, prof. Gastro timom koordinirale su Sanja Mikulić, prof. i Ljerka Gazdek, prof., a za razgled rijeke Drave zadužen je bio Zvonimir Treščec, prof.

Slika 4. Likovna radionica

U četvrtak su učenici gostovali na nastavnim satima u školi, a nastavnici na okruglom stolu o obrazovanju u zemljama partnerskih škola. Uočene su velike različitosti u sustavima obrazovanja pa je dogovorena daljnja rasprava. Za učenike su pripremljena predavanja Mišele Lokotar,prof. Kategorije prostorne zaštite u Republici Hrvatskoj, Katarine Horvat, prof. Građanski odgoj, te psihološka radionica Mire Soldić, prof. Okrugli stol o obrazovanju moderirao je Saša Kresojević, prof.

34Školski  rekreativno – zdravstveni tim organizirao je biciklijadu učenika do PRC-a (Podravkin rekreacijski centar). Osim bicikliranja učenici su računali potrošnju kalorija, mjerili krvni tlak, broj impulsa, računali brzinu kretanja. Djelatnici PU Koprivnica održali su im predavanje o prometnoj sigurnosti i ponašanju na prometnicama.

Slika 5. Biciklijada

Na PRC-u je Podravkin kulinarski tim pripremio podravska jela koja je prezentirao gosp. Zlatko Sedlanić, a učenici svake partnerske škole pripremili su prezentacije o tradicionalnoj kuhinji njihove zemlje i izložili tipična jela i začine.

Sve prezentacije možete vidjeti ovdje.

37Održana je i revija tradicijskih frizura koje su nosile učenice članice etno tima i profesorica koprivničke gimnazije Marina Furkes. Frizure je izradio Frizerski salon Mulier.

Slika 6. Revija etno frizura

Radionicu izrade lutkica i cvijeća od komušine održala je gđa. Jelena Vargović, a predstavili su se i koprivnički mušketiri. Uz šetnju po podravskim goricama, pečenje kestena, pjevanje uz gitaru, igranje nogometa, badmintona, koprivničanci i njihovi gosti proveli su ugodno popodne.

   Petak je bio posljednji dan druženja svih sudionika te je bio organiziran posjet Plitvičkim jezerima.   Tijekom tjedan dana boravka gostiju u Koprivnici, učenici su bili smješteni u obiteljima. Jedan je od ciljeva projekta upoznavanje tradicije, načina života i osobitosti kraja. Dojmovi učenika su vrlo pozitivni, a nastavnici su usavršili drugačije metode rada. Učenici koprivničke gimnazije su bili vodiči, promotori, prevoditelji, a nastavnici njihovi mentori.

Dojmovi gostiju su vrlo pozitivni. Što su napisali o nama pročitajte na sljedećim poveznicama:

Dojmovi kolega  iz Poljske
Dojmovi učenika iz Rumunjske
Dojmovi nastavnika iz Turske
Dojmovi partnera iz Grčke
Dojmovi učenika iz Bugarske
Dojmovi učenika iz Latvije

Pisali su o nama i u medijima

Koprivnica.net
Koprivničko-križevačka županija

A evo nas i na TV-u:

SrceTV

Film o mobilnosti

Sve projektne aktivnosti fotografirali su i snimali učenici pod mentorstvom Bojane Habek, prof. Fotogaleriju možete vidjeti ovdje.

Koordinatorica projekta je Marina Njerš, prof.

Financijska sredstva za provedbu projekta dodijeljena su na temelju natječaja Agencije za mobilnost i programe EU u okviru Programa za cjeloživotno učenje uz potporu Europske komisije.

‘This project has been funded with support from the European Commission. This publication [communication] reflects the views only of the author,  and the Commission cannot be held responsible for any use which may be made of the information contained therein.’

Peti susret Comeniusovog projekta „Be smart be safe“

stefanija_sarec 

Štefanija Šarec

OŠ Veliki Bukovec može se i ove školske godine pohvaliti svojim projektnim aktivnostima. Upravo je uspješno realizirana peta i posljednja u nizu mobilnost vezana uz dvogodišnji Comeniusov projekt „Be smart, be safe“. U tom projektu sudjeluju škole iz Hrvatske, Francuske, Italije, Švedske i iz Cipra, oko 1500 učSlika 1 (800x600)enika, njihovi učitelji, roditelji i članovi lokalne zajednice. Financijsku potporu za ovaj projekt OŠ Veliki Bukovec je dobila na natječaju Agencije za mobilnost i programe EU-a.

Slika 1. Ekipa iz OŠ Veliki Bukovec u posjetu Italiji: Marta Bačani, Marija Kuzmić, Elena Kovaček, Rudolf Leon Filip, učiteljice: Sanja Ivačić i Štefanija Šarec

Osnovni cilj projekta je podići razinu osviještenosti učenika o negativnim i pozitivnim stranama korištenja interneta, osposobiti učenike da koriste internet na primjeren, odgovoran i siguran način, uvesti promjene u poučavanje o sigurnijem korištenju interneta u svim predmetima, osposobiti učenike za sudjelovanje u međunarodnim projektima te im omogućiti upoznavanje, komuniciranje i suradnju s vršnjacima iz različitih europskih zemalja.

Domaćin prve mobilnosti je bila Hrvatska, u listopadu 2012., zatim u ožujku 2013. – Švedska, u svibnju 2013. – Cipru te u listopadu 2013. – Francuska.

Peti posjet održan je od 7. – 13. travnja 2014. godine i Italiji, u prekrasnom gradiću Traniju.

Slika 2 (800x600)Biskupski grad na jugoistoku Apeninskog poluotoka, u pokrajini Apullia, koji leži uz obalu Jadranskog mora, udaljen 45 km sjeverozapadno od Barija. Trani je centar poljoprivrednog kraja, poznat po muškatnom vinu i kamenolomima, a za lokalnu ekonomiju je važno ribarstvo i turizam.

Slika 2. Trani

Putovanje u Trani

U ponedjeljak 7. travnja krenuli smo u jutarnjim satima vatrogasnim vozilom Općine Mali Bukovec prema zagrebačkoj zračnoj luci. Bili smo jako uzbuđeni jer je za većinu članova naše ekipe ovo bio prvi let zrakoplovom. To nam nije pokvarilo raspoloženje pa smo uživali u letu kao i u pogledu na prekrasne krajolike naše domovine. U Splitu smo se iskrcali zbog carine i nastavili let do Rima gdje smo imali nekoliko sati vremena do leta za Bari. To vrijeme smo iskoristili za šetnju, okrepu i odmor. Slijedio je još jedan let i to noćni, koji nas se najviše dojmio. U Bari smo stiglu u kasnim večernjim satima. Bili smo već umorni od putovanja, ali smo se još više zabrinuli kad smo shvatili da nam tri kofera nisu stigla. Tu smo se zadržali još neko vrijeme jer smo morali prijaviti nestalu prtljagu tako da su nas naši domaćini u Traniju morali dugo čekati. Susret s domaćinima bio je dirljiv. Odmah smo shvatili da su to ljudi jako društveni i susretljivi. Rado su se pobrinuli za potrebne stvari onima koji nisu dobili svoju prtljagu.

Predstavljanje sudionika i program dobrodošlice

Slijedeći dan ujutro svi sudionice okupili su se u dvorani za priredbe naše škole domaćina Scuola Secondariadi Primo „Bovio – Palumbo“. Bili smo pomalo skeptični što se tiče sporazumijevanja i upoznavanja, ali kad smo ugledali neka već poznata lica s prijašnjih susreta, a i nova, prijateljski raspoložena, sve je bilo lakše i Slika 3.veselije.

Na početku svečanosti pozdravio nas je gradonačelnik Tranija , a zatim nam je dobrodošlicu uputio i ravnatelj škole.

Slika 3. Predstavljanje naše škole

Program predstavljanja škola započela je naša ekipa. Budući da je zadatak svake škole bio prezentirati neku zanimljivu povijesnu priču, mi smo odabrali legendu o nastanku kravate ( prema priči Božidara Prosenjaka) koju smo interpretirali uz dramatizaciju i pjesmu o našem zavičaju „Bukovečki lepi kraj“. Ostale škole također su imale zanimljive nastupe. Škola domaćina zadivila nas je svojim predstavljanjem i programom dobrodošlice.

Upoznavanje Tranija i kviz o poznavanju prošlosti grada

Slika 4 (800x600)U poslijepodnevnim satima imali smo organizirano upoznavanje grada Tranija uz igru „Skriveno blago“. Bili smo podijeljeni u četiri grupe pomiješane nacionalnosti i tražili zadana mjesta u gradu gdje smo slušali sadržaje o povijesnim znamenitostima i odgovarali na zadana pitanja.

Slika 4. „Skriveno blago“

Najviše nam je ostala u sjećanju crkva svetog Nikole, sakralna građevina na tri kata. Jedna crkva je u podrumu, ispod razine mora, druga u prizemlju i treća je na katu. Upoznavanje grada završili smo u dvorcu Trani gdje smo s oduševljenjem slušali priču o kraljici Heleni i hrabrim ratnicima koji su u prošlosti snalažljivo branili ovaj grad.

Radionice o sigurnosti na internetu

Radionice o sigurnosti na internetu održavale su se u školu „Bovio – Palumbo“. Učenici su bili podijeljeni u nekoliko grupa tako da su u svakoj grupi bili predstavnici svih država. U grupnom radu su komunicirali, surađivali i dogovarali s ostalim sudionicima. Uređivali Slika 5 (800x600)sadržaje za digitalni časopis koji je jedan važan rezultat rada na ovom projektu. Zatim su učenici imali zadatak da pronalaze lažne Web stranice i obrazlože svoja stajališta o njima u javnim prezentacijama. Učenici su u skupinama i stvarali interaktivne ptiče na temu o sigurnosti na internetu.

Slika 5. Elena uređuje digitalni časopis

Učiteljski tim usklađivao je kurikulum o sigurnosti djece na internetu, s naglaskom na pedagoško – didaktičkom modelu kurikuluma te ga doveo u konačan oblik.

Tradicionalne radionice

Već prvog dana našeg boravka u školi „Bovio Polumbo“ bilo nam je jasno da učenici i učitelji imaju smisla za umjetnost svih vrsta. Na hodnicima su izloženi ogromni mozaici od komadića stakla koji prikazuju zanimljive povijesne sadržaje. Zato su nam domaćini pripremili veoma zanimljive radionice.

Jedna grupa učenika je sudjelovala u izradi glinenih privjesaka u obliku malih sovica te raznih drugih oblika, patuljčića i zvjezdica. Druga grupa je ukrašavala staklene tanjure tehnikom decoupaqe i zlatnim bojama. Veseli nas što smo dobili nove ideje za rad u ovim Slika 6tehnikama.

Učitelji su okušali svoje kulinarske sposobnosti. Iskusne starije domaćice Tranija

Slika 6. Tradicionalna izrada tjestenine „ orecchiette“

demonstrirale su način izrade tradicionalnih talijanskih špageta i tjestenine orecchiette koju smo sa zadovoljstvom kušali.

Posjeti i izleti

Svi sudionici projekta „Be smart be safe“ imali su čast posjetiti gradonačelnika Tranija Luigia Nikolu Riserbata. Iako nas je gospodin Slika 7gradonačelnik već pozdravio prvog dana u školi, bilo nam je veoma ugodno boraviti u njegovom društvu te slušati njegove izraze zadovoljstva i pohvale zbog svih aktivnosti našega projekta.

Slika 7. Gradonačelnik s ravnateljem škole i profesoricom Marilinom Lonigro

Naši domaćini organizirali su nam nekoliko prekrasnih izleta na kojima smo upoznali povijesne, kulturne i gospodarske osobitosti talijanske pokrajine Apullia. Tako smo išli u razgledavanje srednjovjekovnog dvorca Castel del Moonte izgrađenog u doba rimsko – njemačkog cara Fridrika II. Dvorac ima oblik osmerokuta. U njemu se ističu dobro očuvani stupovi sagrađeni od kamena i mramora sa nalazišta u južnom dijelu Italije.

Posjetili smo i grad Andriu koji je kao i Trani jedan od većih gradova talijanske pokrajine Apula. Tu smo se upoznali s obiteljskom tradicijom izrade čokoladnih poslastica u čokolateriji „ Giovanni Mucci“ i, naravno, uživali u slatkim proizvodima.

Bili smo i u gradu koji je dobio ime po prvoj kraljici Italije, Margherita di Savoia. U blizini Margerite nalazi se solana koja je svojom veličinom prva u Europi, a druga u svijetu. Bazeni solane protežu se preko nacionalnog parka koji je pod zaštitom Ramsarske konvencije od 1971. godine. Posjetili smo muzej u jednoj staroj solani i upoznali smo način proizvodnje soli. U muzeju se nalaze i razne statue od soli koje se izrađuju na prigodnim manifestacijama.

Slika 8 (800x600)Izlet u Alberobello, gradić koji se nalazi 45 km južno od Barija, u brežuljkastom dijelu pokrajine Apullia ipak nam je ostao u najljepšem sjećanju. U vožnji autobusom koja je trajala jedan sat i trideset minuta uživali smo u prekrasnom krajoliku rascvjetanih voćnjaka agruma, prostranih vinograda i maslinika.

Slika 8. Sudionici projekta u Alberobellu

Ovaj je kraj uz bogatstvo poljoprivrede poznat po jedinstvenim kućicama koje su građene bez veziva, od kamena vapnenca. U Alberobellu su te kućice sačuvane u izvornom obliku. Nazivaju se trulli i nalaze se u UNESCO – vom popisu svjetske kulturne baštine u Europi od 1996. godine.

Rastanak i povratak

Večer uoči našega povratka proveli smo u prostoru samostana časnih sestara Klarisa gdje smo se družili uz glazbu i domaće specijalitete. Posljednji trenuci našega druženja bili su vrlo emotivni. Svima nam teško pao rastanak s novim prijateljima.

Slijedećeg jutra svi smo se okupili pred školom naših domaćina. U očima mnogih zrcalile su se suze. Tmurni oblaci prekrili su talijansko nebo koje je počelo kišiti kao da suosjeća s nama. Dugo se nismo mogli rastati od predivnih ljudi koji su nas u proteklom tjednu primili u svoj grad, u svoje domove, pružali nam nesebičnu brigu i pažnju.

Krenuli smo autobusom zajedno s našim prijateljima iz Švedske, Cipra i Francuske prema zračnoj luci u Bari. Tu su nas prvi napustili Šveđani koji su se ukrcali na poseban let. S Francuzima i Cipranima rastali smo se u Rimu. Nastavili smo putovanje prema našim domovima koji su nam počeli pomalo nedostajati.

Vratili smo se svojim kućama u kasnim večernjim satima. Bili smo umorni od putovanja i napornog tjedna, ali sretni zbog uspjeha našega projekta koji je dao velik doprinos sigurnosti na internetu.

Bilo je to za nas jedno nezaboravno životno iskustvo. Uz naše tematske radionice uspjeli smo upoznati novi kraj, ljude, njihovu kulturu i način života. Obogatili smo se novim idejama i brojnim prijateljstvima koja će se svakako nastaviti, ali u virtualnom svijetu.

Osnovna škola „Podrute“ u projektu “Spirit of Hope“

marijana_DC

Marijana Dugandžić Cvetko

Od 1. kolovoza 2012. godine Osnovna škola „Podrute“ sudjeluje u međunarodnom projektu Spirit of Hope koji će se provoditi do 31. srpnja 2014. godine. Riječ je o Comenius projektu unutar Programa za cjeloživotno učenje. U projekt je uključeno 11 škola iz 11 europskih zemalja (Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska, Italija, Španjolska, Nizozemska, Turska, Norveška, Danska, Rumunjska, Poljska i Hrvatska).

Ciljevi i zadaci projekta

Poticanje čitanja i ljubavi prema literaturi, razvijanje jezičnih, komunikacijskih i informatičkih vještina, mobilnost učenika i učitelja, poticanje kreativnosti učenika i jačanje njihovog samopouzdanja, promocija vlastite zemlje i kulture, poticanje cjeloživotnog učenja, osvješćivanje o važnosti vode te obogaćivanje nastavnog plana i programa, samo su neki od ciljeva i zadataka koji se nastoje ostvariti.

Kako bi se oni i realizirali, provode se brojne aktivnosti koje se nastoje uklopiti u samu nastavu, a zasnivaju se na čitanju domaće, ali i strane literature koja je uvrštena u popis lektirnih djela.

Provedene aktivnosti prezentiraju se i dovršavaju na zajedničkim susretima učenika i učitelja u pojedinim zemljama, a rezultati se objavljuju na TwinSpaceu i web stranicama škole.

Aktivnosti

Svaka partnerska škola odabrala je knjigu iz svoje zemlje koju su učenici pročitali kako bi clip_image002mogli sudjelovati u daljnjim aktivnostima u projektu. Tema odabranih knjiga povezana je s putovanjima, odnosno nemogućnošću putovanja. Osnovna škola „Podrute“ odabrala je knjigu Besa J. Horvata, engleska škola odabrala je Gulliverova putovanja J. Swifta, a nizozemska škola Dnevnik Ane Frankimage, itd.. Na temelju pročitanih knjiga osmišljene su razne aktivnosti, a učenike se je najviše dojmila izrada stripa na temelju pročitane nacionalne knjige, reproduciranje pročitane strane literature jer su izrađivali model kuće u kojoj je bila sakrivena Ana Frank, izrada modela jedrilice clip_image002[4]kojom je Joža Horvat oplovio svijet te izrada odjeće iz razdoblja prikazanog u knjizi za modnu reviju koja je bila održana prilikom susreta u Francuskoj.

Osim aktivnosti koje su povezane sa samom knjigom provode se i one koje nam pomažu upoznati drugu zemlju, jezik i kulturu. Učenici su izrađivali Rječnik preživljavanja sa izrazima koji su njima važni na 11 različitih jezika, npr. Kako doći do bolnice, kina ili bazena? Imaš li dečka ili curu? Prikupljali su tradicionalne recepte pa je na taj način nastala elektronička kuharica s tradicionalnim jelima iz 11 zemalja na nacionalnom i engleskom jeziku, a neka od tih jela učenici su pripremali tijekom susreta u Norveškoj.

clip_image002[6] Englezi su tako pripremali Zagorske štrukle, Norvežani rumunjsku sarmu, itd. Snimljen je i video film s detaljnim uputama za pripremanje hrane. Osmišljen je logo projekta, himna projekta, web stranica projekta i dizajn majice s logom clip_image004projekta. Učenici su snimili i video film o našoj državi, županiji, gradu i školi. Pripremljena je prezentacija o lokalnoj arhitekturi, provedeno je analiziranje kvalitete vode iz izvora u blizini škole, učenici su proučavali povijest sporta te su igrali razne sportske igre tijekom projektnog susreta u Italiji.

Iza učenika i učitelja OŠ „Podrute“ su susreti u Hrvatskoj, Engleskoj, Rumunjskoj, Norveškoj, Francuskoj, Poljskoj i Italiji sa kojih se svi vraćaju ispunjeni i puni novih dojmova i iskustava. Učenici i učitelji ovim su projektom dobili mogućnost putovati u neku od partnerskih zemalja te neposrednim radom izmjenjivati iskustva i surađivati s kolegama iz različitih zemalja, a kroz različite dramske igre i ostale aktivnosti učiti jedni o drugima, družiti se i zabavljati.

clip_image002[8]This project has been funded with support from the European Commission. This publication reflects the views only of author, and the Commission cannot be held responsible for any use which may be made of the information contained therein.

Comenius projekt „EU Teens In Search of New Role Models“

daniela_usmiani

Daniela Usmiani

Talent, upornost, stručnost, originalnost, marljivost, poštenje i velikodušnost, motivacija, pozitivnost i biti bez predrasuda te preuzimati odgovornost za ono što govoriš i činiš glavne su osobine koje ćemo tražiti od naših uzora – potpisali su učenici Valentina Horvat i Filip Turk u ime učenika Srednje škole Bedekovčina, zajedno s predstavnicima učenika iz Rumunjske, Portugala, Španjolske, Italije, Mađarske, Turske i Poljske u poljskom Glogowu Malopolskom, 3. veljače 2014.

Osobine su dobili kao rezultat niza aktivnosti provedenih u okviru dvogodišnjeg Comeniusovog projekta „EU Teens In Search of New Role Models“, financiranog od strane EU-a i pod pokroviteljstvom Agencije za mobilnost.

preuzmi (3)U Poljskoj su se članovi projektnih timova susreli šesti put kako bi potpisali povelju s navedenim osobinama zajedničkih budućih uzora te su u skladu s njima radni dio zajednički proveli u pronalaženju novih 18 međunarodnih uzora koji zadovoljavaju dane kriterije. Nakon susreta u Poljskoj projektni će timovi u svojim školama zajednički pronaći nova tri nacionalna uzora za koje će se na idućem susretu u Hrvatskoj prezentirati novi lokalni uzori svake škole. Oni će se moći pronaći u zajedničkoj knjizi uzora koja će proizići iz projekta, a dizajnirat će ju i tiskati projektni tim iz Istanbula.

Učenici i nastavnici iz Bedekovčine upoznali su se sa školom domaćinom, sudjelovali u seciranju ribe na satu biologije i izvođenju pokusa na satu kemije te naučili i poneku rečenicu na poljskom jeziku. Primio ih je i gradonačelnik Glogowa Malopolskog kojemu je uručen i simbolični hrvatski suvenir, kao i vodiči po Hrvatskoj na poljskom jeziku.

Slobodno vrijeme proveli su u razgledavanju simpatičnog mjesta Glogow Malopolskie, Rsezowa – glavnog grada Potkarpatja te jednodnevnom izletu u Krakow koji je sveoborio s nogu svojim arhitektronski raznolikim građevinama, velebnim srednjovjekovnim trgom Rynek Glownyi, znamenitim oltarom Veita Stossa u crkvi Sv. Marije poznatim diljem svijeta. Posjetili smo i crkvu Sv. Florijana u kojoj je Karol Wojtila (papa Ivan Pavao II.) nekoliko godina vršio službu kapelana. Povijesna gradska jezgra uvrštena je od 1978. u UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi kao prvo mjesto uopće u svijetu koje je uvršteno na tu listu.

Isti dan posjetili su i Auschwitz, s dubokim poštovanjem prema žrtvama nacističkog terora obišli koncentracioni logor. Bio je to obilazak u šutnji, punoj pitanja, o tome kako se tako nešto uopće moglo dogoditi, na koja nisu nalazili odgovor.

Učenici su se međusobno družili, razmjenjivali informacije o svojoj domovini, o načinu života i zabave tinejdžera u njihovim zemljama i usavršavali znanje engleskog. Proveli su nezaboravne trenutke na gradskom klizalištu, noćnoj vožnji konjskom zapregom i završnoj gala večeri nakon koje su se oprostili u suzama.

Fotoaparat 639Fotoaparat 726Fotoaparat 737Fotoaparat 860

Projektni tim hrvatske ekipe ovoga puta predstavljali su učenici Valentina Horvat i Filip Turk u pratnji prof. Lovorke Lučić i koordinatorice projekta Daniele Usmiani.

Sljedeći susret projektnih timova planira se 30. ožujka u Hrvatskoj.

Fotografijom u Regensburg

natasa_sajko

Nataša Sajko

Skupina od sedam entuzijastičnih učenika i nastavnika ljubitelja fotografije iz Medicinske IMGP7201škole Varaždin provela je nezaboravan tjedan u njemačkoj kraljevskoj prijestolnici na rijeci Dunav – bavarskome gradu Regensburgu od 23. do 29. studenoga 2013. Zahvaljujući bespovratnim sredstvima dodijeljenim iz Programa za cjeloživotno učenje i programe EU. Na prvoj od šest mobilnosti u okviru dvogodišnjeg Comenius projekta nazvanog „Capture the World in a photo“ u koji je uključeno šest srednjih škola iz čitavog geografskog prostora Europe – od Finske i Poljske na sjeveru, Španjolske na zapadu, Njemačke i Hrvatske u srcu dragog nam kontinenta do pridružene nam Turske na istoku učenici Sara Bačani, Damir Horvat, Davorka Kramarić i Glorija Kuserbanj u društvu svojih profesora Ivana Gložinića, Saše Josipa Mileca i Nataše Sajko učili su o osnovama fotografije kao umjetnosti, poziranju, fotošopiranju i mnogim drugim tajnama fotografskoga zanata, predstavljalo se svoj grad i školu i vježbalo govoriti univerzalnim jezikom Europe, engleskim, učilo se timskome radu i međusobnom poučavanju.

Domaćica prvog susreta bila je strukovna škola Städtische Berufsschule II Regensburg, IMGP7747pravi div sa čak 3000 učenika. Mnogi od tih učenika u svoju školu stižu iz čitave Bavarske, neki čak i iz tristo kilometara udaljenih gradova, budući da srednjoškolsko obrazovanje za fotografa u Bavarskoj možete polaziti samo u dvije škole: ovoj u Regensburgu i drugoj u Munchenu. Odlično opremljene učionice i praktikumi te obrazovani i vrlo motivirani nastavnici ostavili su duboki dojam na nas goste. Sve je bilo organizirano u poslovičnom njemačkom duhu: točno, precizno i bez pogrešaka.

Nakon radionica namijenjenih upoznavanju, imali smo prilike saznati nešto o Rimljanima u Regensburgu, srednjovjekovnome gradu koji je svoje povlastice slobodnoga kraljevskog grada u istom stoljeću kad i naš Varaždin, 1245. Ali je i održao sve do 18. Stoljeća. 1486823_10201581294466441_1966621335_nRazgledali smo gotičku katedralu što se ponosno izdiže na brežuljku u središtu grada, stari kameni most i šarmantne kuće uz Dunav… Naši su učenici sa svojim kolegama, sveukupno ih je stiglo dvadesetak, fotografirali, a mi smo nastavnici izabrali najuspješniju fotografiju na prvom natječaju na koji je pristiglo 18 najuspjelijih fotografija iz svih škola sudionica. Tema je prvog kruga natjecanja bio minimalizam a najuspjelija je bila učenica iz škole domaćina, ali podrijetlom naše gore list s izvrsnim poznavanjem hrvatskoga jezika, Dijana Mujić koja je snimila ljutu crvenu papriku, no ni naši učenici nisu ostali bez glasova u javnome glasovanju.

Osim upućivanja u tajne fotografiranja, naši domaćini vješti su i u upućivanje u tajne bavarske kuhinje. Organizirali su nam posjet biskupskoj pivovari koja u njihovome gradu djeluje još od 13. Stoljeća, zatim smo saznali kako su izgledale srednjovjekovne večere pod svjetlošću svijeća, otputovali smo u bavarsku prijestolnicu Munchen i razgledali muzej BMW-a i Allianz Arenu i njihov memorijalnu zbirku i muzej FC Bayerna. Svi sudionici na projektu fotografirali su se ispred ovih monumentalnih modernih građevina. Ispunjeni uzbudljivim iskustvima i novim prijateljstvima, sretni smo si na kraju družanja uzviknuli: doviđenja u u Finskoj! Doviđenja u Lepavirti! Tamo nas u veljači očekuje noćno nebo i mnoštvo novim spoznaja i neka sad već znana prijateljska lica.

bmw

Comenius stručno usavršavanje „Drama u osnovnoj školi“

dubravka_granulic

Dubravka Granulić

Prijava i priprema

P1010003Kao učiteljica hrvatskog jezika radim u OŠ Budaševo-Topolovac-Gušće i unazad godinu i pol aktivno s učenicima provodim međunarodne eTwinning projekte. Uživam radeći u eTwinning zajednici, a suradnja s Agencijom za mobilnost i programe EU obogatila je moj profesionalni život jer su načela njihova djelovanja vrlo jednostavna:  jednakost pristupa,  sprječavanje sukoba interesa, prijavljivanje i sankcioniranje nepravilnosti,  transparentnost rada, opće dobro,  stručnost, cjeloživotno učenje, timski rad, kreativnost, odgovornost i inicijativa.

Kada sam se u ožujku 2012. registrirala na portalu www.eTwinning.net nisam ni slutila da će me internetsko istraživanje i izvrsna suradnja s Agencijom za mobilnost i programe Europske unije odvesti na jedananestdnevno stručno usavršavanje u Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske te da je financijska potpora dobivena u sklopu Programa za cjeloživotno učenje preko Agencije za mobilnost i programe Europske unije dovoljna za pokrivanje svih troškova u organizaciji i provođenju svih stručnih usavršavanja.

Naime, jedna elektronska pošta kolege iz Poljske na početku ove kalendarske godine povela me na stranice Comenius i Grundvig programa na kojoj sam pronašla brojna stručna usavršavanja u mnogim europskim zemljama.

Stručno usavršavanje pod nazivom „Drama in the primary classroom“ bilo je svojim P1010008programskim sadržajima vrlo primamljivo i odgovaralo je mojoj profesionalnoj orijentaciji jer se već dugi niz godina bavim dramskim odgojem kojeg ugrađujem i koristim kao metodu rada u nastavi hrvatskog jezika u osnovnoj školi i u radu s polaznicima Kreativnog učilišta Doma kulture Sisak. Želja da nadogradim svoje znanje o dramskim metodama i tehnikama, ali i da upoznam i obiđem neke od najljepših dijelova Engleske prevladala je nelagode i strahove od nepoznatog.

Trebalo je samo popuniti materijale za natječaj, ovjeriti ih u tajništvu škole i poslati na adresu AMPEU. Rezultati natječaja objavljeni su tijekom travnja, a za mene su značili brojne sate jezične pripreme, proučavanje materijala vezanih uz dramski odgoj u našim školama i mojoj praksi, priprema prezentacijskog materijala kojim se trebam predstaviti radnoj skupini i istraživanje ljepota, kulture i načina života Velike Britanije. Osim toga, trebalo je organizirati putovanje i kontaktirati organizatore stručnog usavršavanja u Engleskoj, International Study Programmes.

Stručno usavršavanje

Konačno, 19. kolovoza 2013. u večernjim satima, nakon dva kratka leta od Zagreba do Londona i dvo i pol satne vožnje brzim i udobnim autobusom engleskom brzom autocestom P1010019našla sam se u Southamptonu, najvećem gradu na južnoj obali Engleske, jednoj od najvećih engleskih luka najpoznatijoj po isplovljavanju Titanica. Dočekala me gostoljubiva domaćica koja me rado ugostila u svojoj tipičnoj engleskoj kućici u mirnom i pitomom dijelu ovog grada čiji arheološki ostaci govore da je postojao još u kameno doba. Southampton je oko 120 kilometara udaljen od Londona i leži na tri rijeke: Test, Itchen i Hamble, a te večeri postao je moj dom na deset dana.

Pored mene na ovom Comenius stručnom usavršavanju sudjelovalo je još dvanaest kolegica iz drugih europskih država koje se u nastavnom procesu bave dramskim odgojem kao metodom poučavanja.

Programski sadržaji su u narednih deset dana obuhvaćali brojna predavanja poznatih engleskih profesora, kao i radionice dramskih pedagoga i kazališnih profesionalaca u vođenju dramskih skupina i glumačkih ekipa.

Tako smo imali prilike igrati uloge Shakespearove drame Henry VI u izuzetnoj dramskoj radionici Joy Sullivan kojom nas je pripremila za gledanje iste drame u Shakespearovom Globeu nekoliko dana poslije. Kroz predavanje profesora Neilla Phillipsa upoznali smo organizaciju rada britanskih škola te raspravljali o utjecaju dramskih tehnika na nastavni proces, a u radionici iskušavali neke dramske metode kojom možemo osnažiti učenike za aktivno sudjelovanje u nastavnom procesu.P1010050 - Copy

Dojmljive i izuzetno zanimljive radionice organizirao je profesor engleskog jezika Graham Workman koji je u dvodnevnim aktivnostima predstavio jedinstvene tehnike i metode rada učenja stranog jezika te nam predstavio svoje wiki stranice s brojnim materijalima za učitelje i profesore engleskog jezika.

U okviru programa naša je studijska grupa posjetila Nuffiled Theatre u kojemu nam je gospodin Russ Tunney, dramski voditelj pokazao pristupe u radu sa skupinama te u aktivnoj radionici oslobodio našu maštu i potaknuo nas na kreativno promišljanje o integriranju dramskog praktičnog rada u našu nastavu.

O socijalnoj drami i korištenju autobiografskog zapisa učenika kao poticaju za stvaranje i razradu drame govorila je u višesatnoj radionici Sandra Phillip, dramski pedagog i pisac dramskih tekstova.

U svim je radionicama bio potrebno aktivno sudjelovati, pokazati znanje i vještine, želju za učenjem i stvaranjem, a naša mala radna skupina bila je sastavljenja od izvrsnih i kreativnih učiteljica kojima mašte nije nimalo nedostajalo.

Zelena Engleska – zemlja drame i kazališta

U okviru programa stručnog usavršavanja organiziran je posjet kazalištu Globe u Londonu u kojemu smo imali prilike pogledati izvrsnu Shakespearovu predstavu „Henry VI“ . Čudesno je i neobično bilo gledati sunčano englesko nebo iz lože za vrijeme trajanja povijesno značajne i svakako drugačije predstave, slušajući potpuno nerazumljivi engleski jezik iz Shakespearovog doba. Čak je i grupica Engleza u našem okruženju tvrdila da ponešto od svega nisu razumjeli, no biti u Shakespearovom Globe Theatreu jedan je od P8250318najljepših doživljaja cijelog stručnog usavršavanja i nikako me nije ostavio ravnodušnom. Šetnja uz Temzu nakon dva sata kazališne igre bila je kao vraćanje u zbilju, u moderan i užurban život londonskih prostranih ulica u kojima blicaju fotoaparati u potrazi za najljepšom slikom ispred Big Bena i Westminsterske palače. Brojni turisti čekali su pojavljivanje kraljevske zastave na vrhu Buckinghamske palače koja će obznaniti da je kraljica unutar zidina, a većina je iskoristila ljetno nedjeljno poslijepodne za lješkarenje na zelenoj tratini, ispijanju engleskog čaja i hranjenju pataka i vjeverica u Kraljevskom parku.

Nasuprot londonskoj gužvi ugodno sam se osjećala u manjim engleskim mjestima koje smo imali prilike obići i razgledati u okviru našeg programa stručnog usavršavanja.

Winchester je osobito lijep i doima se kao idealan engleski gradić za život. Impozantna Winchesterska katedrala poznata je kao jedna od najvećih u Europi, a nadaleko je poznato kao središte studentskog života u University of Winchester i popularne javne škole Winchester College. U blizini te škole je i najslikanija kuća u Winchesteru. To je nekadašnji dom Jane Austen, prominentne britanske književnice čiji su je pogledi na život žena i divno slaganje ironije učinili jednom od najznačajnijih književnica njezinog doba, a i dan-danas je njezino štivo omiljeno među pripadnicama ženskog spola.

P8240141Engleski zeleni krajolici i sunčani dani spojili su se u subotnju avanturu na Salisburškoj nizini među kamenjem Stonehengea čija je misterioznost strujala u zraku. Štovatelji Sunca promatrali su prodiranje sunčanih zraka kroz trilithon i promišljali o legendi da je sam čarobnjak Merlin postavio kamenje u neobične monolitne lukove i ostavio ih modernom svijetu na odgonetavanje njegova značenja.

Old Sarum je još jedna povijesna i arheološka atrakcija koju smoP8240166 posjetili. Naime, on je u prošlosti bio najranije naselje Salisburyja, a smješten je na samom uzvišenju oko dva kilometra daleko od današnjeg modernog grada istoga imena. Danas se u toj ogromnoj rukom iskopanoj rupi održavaju viteške igre iz srednjeg vijeka, a izletnici uživaju u pogledu na katedralu u centru grada i u mekoj zelenoj travi na kojoj Englezi obično jedu svoj ručak.

Pretposljednjeg dana našeg stručnog usavršavanja posjetili smo Chichester, ugodni festivalski grad utemeljen još u doba Rimljana, a danas poznat kao turistička destinacija osobito starijih ljudi.

Dan posjeta Chichesteru i Festivalu u parku bio je upotpunjen brodvejskom predstavom Barnum koja je sve gledatelje ostavila bez daha. Moderan i uzbuđujući mjuzikl s impresivnom biografskom pričom o Phineas T Barnumu, najvećem američkom šoumenu, bio je brilijatno prikazivanje teatralnog s gotovo akrobatskim glumačkim sposobnostima cijele postave.

Hrvatska u Europi

Naša odlično zbližena ekipa učiteljica iz raznih europskih zemalja odlučila je nastaviti suradnju kroz wiki stranicu „Time for drama“ na kojoj planiramo objavljivati članke, vježbe, radionice, slike i motivacijske priče o onome što smo naučile na ovom sveobuhvatnom i temeljito razrađenom strP8250327učnom usavršavanju. Osim toga, razvila su se među nama mnoga dragocjena prijateljstva i upoznale druge kulture , nadrasle razlike i otvorili putevi za neke nove međunarodne projekte.

No, dok sam u rano jutro 29. kolovoza polijetala s ogromnog Heathrowa i gledala krivudavu Temzu kako svjetluca u zelenilu britanskog otoka, sjetila sam se subotnje anegdote iz Salsburyja: u nepoznatom gradu tražila sam trgovinu za kućne ljubimce pa sam se zaputila u jednu od mnogobrojnih trgovina upitati za put, kako ne bih predugo lutala.

Za pultom je stajala mlada Kineskinja, a do nje stariji gospodin. Nakon prve moje rečenice shvatio je da zasigurno nisam Engleskinja, ali je bio spreman pomoći i pokazati mi put pa me poveo pred vrata trgovine. No, na samom izlazu okrenuo se i pitao:“Odakle ste?“

„Iz Hrvatske,“ rekoh. On mi tada pruži ruku i rukuje se sa mnom pa izgovori na čistom hrvatskom jeziku:“Dobar dan!“

Ne moram reći kako sam bila oduševljena i sretna što sam, srećom ili sudbiP8240239nom, naišla na nekog tko zna riječ hrvatskog. Gospodin Peter je Englez i sedam godina, u vrijeme i nakon Domovinskog rata, boravio je u nekim dijelovima Hrvatske, a on i njegova supruga toliko su se zaljubili u Hrvatsku i naše hrvatske običaje, jela i naše gostoljubive ljude da su već za za sljedeću godinu iznajmili vilu na našoj – kako Peter reče- prekrasnoj obali i iduće ljeto provest će putujući Jadranom. Rastali smo se kao dobri stari prijatelji uz zagrljaj i s riječima hvale i zadovoljstva.

Tako sam se i ja toga jutra opraštala s uglađenim engleskim gostoprimstvom, engleskim ručkom na zelenoj travi u parku, toplim engleskim čajem i engleskim sunčanim ljetom. Ponijela sam sa sobom uspomenu na misterioznost plavog toplog kamenja sa Stonehengea, prijateljstvo s kolegicom Eszter iz Mađarske i dragog Petera iz Salsburyja uvjerena da je ovo bilo jedno divno iskustvo i najbolje stručno usavršavanje o drami.

Financijska potpora dobivena je u sklopu Programa za cjeloživotno učenje preko Agencije za mobilnost i programe Europske unije. Sadržaj ovog članka isključiva je odgovornost autorice, a Agencija za mobilnost i programe Europske unije i Europska komisija nisu odgovorne za načine na koje bi se te informacije mogle koristiti.

Iskustvo provođenja međunarodnog Comenius projekta

marina_njers

Marina Njerš

Sažetak:

Međunarodni Comenius projekt provodi se u Gimnaziji „Fran Galović“ Koprivnica od kolovoza 2012. godine. Članak donosi pregled aktivnosti koje su učenici i nastavnici proveli tijekom prve godine provedbe projekta. Ukratko su opisane i mobilnosti tijekom projekta.

Ključne riječi: Comenius projekt, Gimnazija „Fran Galović“ Koprivnica, kulturna baština

Kao i mnogobrojni drugi nastavnici i ja sam istražujući nastavničke forume, portale, pohađajući seminare otkrila Agenciju za mobilnost i programe EU te eTwinning portal.

Nekoliko je razloga što sam se zainteresirala za programe EU. Želja za usavršavanjem je bila prvi razlog, zatim upoznavanje novih metoda rada, razmjena iskustva, rad u timu, teme koje nisu nužno vezane uz redovan rad na nastavi. Danas kad je projekt već godinu dana u provedbi vidim da su mi mnogo važnije neke druge stvari. Promatrati učenike i kolege iz moje i svih partnerskih škola tijekom provođenja projekta, snalaženje u nekim novim situacijama, izlaze u prvi plan. Zanimljivo je naglasiti da projekt čiji sam koordinator nije iz područja nastavnog predmeta koji predajem.

Preko eTwinning portala povezala sam se s kolegama koji su tražili partnere. Osnovne škole Scoala cu clasele I-VIII Nr. 8 Elena Rares Botosani iz Rumunjske i ADIYAMAN MERKEZ İNÖNÜ İLKÖĞRETİM OKULU iz Turske te srednje škole General secondary school “Georgi Izmirliev” Gorna Oryahovitsa iz Bugarske i PROTYPO PIRAMATIKO LYKIO PANEPISTIMIOY PATRAS iz Grčke surađivali su već prije na nekim projektima. U novi projekt priključili smo se mi Gimnazija „Fran Galović“ Koprivnica, srednje škole Gimnazjum nr 25 w Zabrzu iz Poljske i ISMA vidusskola “Premjers”, Riga iz Latvije i osnovna škola Școala cu clasele I-VIII Săveni iz Rumunjske. Ukupno osam škola iz sedam država. U natječajnoj prijavi bile su prijavljene i škole iz Portugala, Italije, Slovačke i Mađarske no nisu dobile financijska sredstva u nacionalnim agencijama.

Projekt je iz područja kulturne baštine ali kao i svaki projekt objedinjuje niz socijalnih, metodičkih i predmetnih područja. Uz razvijanje IT sposobnosti kod učenika (e-mail korespondencija, video konferencije, foto i video snimanje i obrada materijala, objavljivanje materijala na blogu projekta, na web stranici škole, pripremanje prezentacija, brošura) posebno je stavljen naglasak na timski rad i razvoj socio vještina. Naslov projekta je Save the PAST, live the PRESENT, IMAGINE the FUTURE. Mislim da je iz naslova lako dokučiti glavni cilj projekta. Učenici istražuju, raspravljaju, a na kraju i prezentiraju znanja i činjenice o povijesti kraja i zemlje, folkloru, običajima, monumentalnim spomenicima, arhitekturi, gastronomiji, biološkim rezervatima, prirodnim ljepotama. Na taj način čuvaju prošlost, a djelujući danas (npr. pravilnom prehranom) razmišljaju i o svojoj budućnosti.

Tijekom prve godine provedbe projekta realizirane su mobilnosti u Tursku, Grčku i Poljsku.

Turska škola ugostila nas je u studenom 2012. g. Osim raOLYMPUS DIGITAL CAMERAdnih sastanaka i prezentacija škole, grada i zemlje iz koje dolazimo, učili smo turski ples i pjesme, probali autohtonu tursku hranu, posadili Comenius šumu, te posjetili Mount Nemrut, Arsemiu, Pere i razgledali grad domaćina Adiyaman. Mobilnost su ostvarile nastavnice Marina Njerš i Martina Grgac.

Slika 1. Doček u Turskoj

 

U Grčkoj u Patrasu gostovali smo u travnju 2013. Učenici su tamo crtali divlji cvijet kraja iz kojeg dolaze (mi smo predstavili kockavicu), pjevali su stihove koje su sami napisali na glazbu grčkog učenika, prezentirali Dubrovnik, plesali sirtaki, natjecali se u trčanju na olimpijskom stadionu u Olimpiji (moram spomenuti: pomeli smo konkurenciju – učenik Ivan Generalić bio je najbrži u kategoriji učenika, a profesorice Marina Tomac – Rojčević, Mišela Lokotar i Marina Njerš osvojile su prvo, drugo i treće mjesto u kategoriji Slika 7. crtanje kockavice (640x360)profesorica). Razgledali smo Atenu, Patras, Naphilio, Epidaurus i Kouroutu. Putnici u Grčku su bili učenici: Ivan Generalić, Mirna Puhar, Lucija Sović i Dominik Dedić i nastavnice: Marina Tomac – Rojčević, Mišela Lokotar, Marina Njerš i Martina Grgac.

 

U svibnju 2013. boravili smo tjedan dana u Poljskoj u mjestu Zabrze. Osim dokumentacijskih posjeta logorima Auschwitz i Birkenau, Krakowu, Wadowicama, te rudnicima Guido i Wieliczka, učenici i nastavnici sudjelovali su u sportskim aktivnostima Slika 12. Hrvatski tim u Poljskoj (640x480)(sat aerobica, aquaaerobic, međunarodna odbojkaška utakmica), učili su poljski, izrađivali čestitke, crtali nošnje, plesali poljske tradicijske plesove, sadili sadnice u školskom vrtu, a posebno je bilo zanimljivo na satu hrvatskog jezika. Nastavnici koji su bili u Poljskoj su: Saša Kresojević, Iva Stanko, Darija Kivač i Marina Njerš, a učenici su: Davor Ćosić, Helena Bali i Lucia Balaško.

Na svakoj od mobilnosti bilo je organizirano gostovanje na nastavnim satima.

U šk.god. 2013./2014. planiraju se mobilnosti u Koprivnicu, zatim u Latviju, Bugarsku i Rumunjsku.

Osim mobilnosti učenici koji sudjeluju u provedbi projekta su tijekom godine provodili Slika 24. intervju s Daliborom Grubačevićem (640x480)brojne aktivnosti u svojoj školi. Realizirana je suradnja sa lokalnim društvima, obrtnicima, poznatim ljudima. Snimljen je tako video i foto materijal o božićnim običajima u Podravini u suradnjim s KUD-om „Fran Galović“ Peteranec, intervjuirani su podravski glazbenici Dalibor Grubačević i Natalija Imbrišak, održana je izložba jaslica autora Milana Generalića i Antuna Erdeca, održan je sat aerobica, zumbe i društvenih plesova u suradnji sa plesnim klubom „Ritam“ iSlika 27. Move to improve - aerobic day (424x317)z Zagreba, napravljen je film „Move to improve“, izrađeni su posteri o gastronomiji Podravine, prezentacije o poznatim slikarima, digitalni foto album aktivnosti, snimljena je pjesma i spot za nju u sklopu kampanje prevencije spolnih bolesti, učenici su pisali eseje na temu međugeneracijske solidarnosti An hour with my grandparents, projekt je promoviran na županijskom stručnom vijeću iz povijesti, na sjednicama Nastavničkog vijeća, te predstavljen na primanju u Županiji, održane su presice za SrceTv, HRT i VTV, a gostovali smo i na Radio Dravi i RKC-u.

Vijesti o projektu objavljujemo u lokalnim novinama, službenom blogu projekta i na stranici škole.

Financijska sredstva za provedbu projekta dodijeljena su na temelju natječaja Agencije za mobilnost i programe EU u okviru Programa za cjeloživotno učenje uz potporu Europske komisije.

‘This project has been funded with support from the European Commission. This publication [communication] reflects the views only of the author, and the Commission cannot be held responsible for any use which may be made of the information contained therein.’

Festival mladih Europe

dubravka_granulic

Dubravka Granulić

clip_image002[4]Festival mladih Europe po prvi je puta 28. svibnja 2013. održan u našoj zemlji u organizaciji Agencije za mobilnost i programe Europske unije. Festival mladih samo je jedan od aktivnosti koju je ova aktivna Agencija organizirala u sklopu Comenius tjedna, Europskog tjedna mladih i eTwinning proljetne kampanje.

Na zagrebačkom trgu Zrinjevac okupili su se u prijepodnevnim satima sudionici Festivala koji su na izložbenim prostorima prezentirali najbolje eTwinning i Comenius projekte na kojima su radili učitelji i učenici osnovnih i srednjih škola tijekom 2012. i 2013. godine.

clip_image002[6]U programu Festivala sudjelovalo je oko dvjestotinjak sudionika. Predstavnici Osnovne škole Budaševo-Topolovac-Gušće bile su, uz voditeljicu projekata Dubravku Granulić, i tri učenice Mia Slunjski iz 5. razreda, Marta Markota iz 6. razreda te Gerda Rajković iz 7. razreda koje su tijekom ove nastavne godine aktivno sudjelovale u četiri međunarodna projekta.

clip_image002[8]Pored predstavnika naše škole, Županiju sisačko-moslavačku predstavili su i voditelji eTwinning i Comenius projekata Tomislav i Ivana Pavlović iz OŠ Ludina iz Popovače.

Izlagači na štandovima bili su i učenici iz 1. OŠ Bjelovar, OŠ Petra Preradovića i OŠ Horvati iz Zagreba, kao i velik broj učenika iz zagrebačkih gimnazija.

clip_image002[10]Osim prezentacija projekata mladih održavale su se kreativne radionice za djecu predškolske i osnovnoškolske dobi te predstavili rezultati natječaja za najbolji projekt mladih u lokalnoj zajednici, a publiku i posjetitelje obradovali su izvođači glazbenih djela nastalih tijekom provedbe Comenius projekata te projekata programa Mladi na djelu.

Naposlijetku, sudionici Festivala natjecali su se u kvizu znanja o Europskoj uniji, a mladi su pokazali zavidno znanje te su organizatori u konačnici kviza dodijelili tri prve nagrade.

clip_image002[12]U završnici programa Festivala predstavnici Agencije dodijelili su nagradu najAktivcu godine – mladoj osobi koja je u protekloj godini organizirala akciju kojom je pozitivno utjecala na svoju zajednicu. Ove godine najAktivka je Jelena Gilja s 583 lajkova kojoj je predstavnica AMPEU predala nagradu u obliku vikend-aranžmana u nekoj od europskih metropola s uključenom avio kartom.

clip_image002[16]„Ovaj Festival je zaista nešto posebno. Raduje me što sam mogla drugima govoriti o svim našim projektima, a i pokazati da znam dosta o Europskoj uniji u koju uskoro ulazimo. Ustvari, čini mi se kao da smo danas pokazali da su mladi spremni za ulazak,“ rekla je na odlasku sa Zrinjevca Gerda Rajković i izrazila nadu da će i sljedeće godine biti dijelom ove pohvalne i izuzetno dobro organizirane aktivnosti Agencije za mobilnost i programe EU.

Comenius projekt Young Europeans Say

Break walls, be tolerant!

suzana_delic

Suzana Delić

Comenius projekt Young Europeans Say: Break walls, be tolerant! dvije nezaboravne godine „stanovao“ je u zagrebačkoj Osnovnoj školi Horvati. O toleranciji učenici su učili na najbolji mogući način, razmjenjujući iskustva pri međusobnim susretima, putujući u muzeje kako bi svjedočili netoleranciji koja je uzela toliko nevinih života u prošlom stoljeću pa sve do obilaska Auschwitza u kojem su upoznali strahote koje su se događale u Poljskoj, i ne samo u Poljskoj, nadajući se da se slični događaji neće nikada više ponoviti.

Kako su sami učenici budući građani Europe i svijeta, pojedinci koji će donositi odluke, zasigurno će nakon sudjelovanja u ovom projektu vrlo lako u budućnosti reći NE svakoj netoleranciji. Vjerujemo da su učenici kroz ovaj projekt koji je OŠ Horvati provela zajedno s još 7 europskih škola postali svjesniji europske prošlosti ali i svjesniji da i oni sami snose odgovornost za europsku budućnost.

U godini u kojoj je naša zemlja postala punopravnom članicom Europske unije, učenici osam europskih škola učili su o temeljnim sastavnicama EU te sastavili kviz. To je samo jedan mali dio aktivnosti koje su provedene od 2011. do 2013. godine.

Projekt je proveden uz financijsku, ali i svaku drugu potrebnu potporu, Agencije za mobilnost i programe EU. Susretljivost, ažurnost, ljubaznost samo su neke od osobina koje krase mladu ekipu Agencije koja je učiteljima koji provode projekt uvijek od velike pomoći.

U projektu Young Europeans Say: Break walls, be tolerant! OŠ Horvati provela je 25 mobilnosti. Koordinator projekta u školi bila je diplomirana učiteljica Suzana Delić, a veliku potporu imala je u ravnateljici mr.sc. Biserki Matić-Roško. U projektu je aktivno sudjelovalo više učitelja, a na završni susret u Milanu putovala je i dipl. učiteljica Dubravka Rušnov.

1

Dvanaest učenika škole putovalo je u Švedsku i Poljsku i sami susreti s prijateljima zasigurno će im ostati duboko u sjećanju.

OŠ Horvati bila je u ožujku 2012. i domaćin učiteljima i učenicima iz Poljske i Švedske. Zajednički razgled Zagreba, otoka Krka i hrvatske baštine, snimanje filmova te prezentacija u skupinama u kojoj su bili učenici iz triju zemalja ostavilo je velik, pozitivan trag na sve sudionike.

Posljednji susret održan je u Ceranu kraj Novare (Milano). Svatko od sudionika bio je izuzetno ponosan na sve ono što su učenici zajedno sa svojim učiteljima postigli u dvije godine.

Slike sa susreta podsjećat će sudionike na provedeno zajedničko vrijeme, postignute rezultate, ali ih i potaknuti na ponovno sudjelovanje u programima Agencije za mobilnost i programe EU.