Moje tijelo

tamara_krulec

Tamara Krulec

Sažetak

Naše tijelo je nešto najtajanstvenije i najčudesnije što postoji na svijetu. Sav njegov sastav, povezanost organa, pametni mozak, jako srce, maternica koja nosi novi život……

Djeca veoma rano pokazuju zanimanje za svoje tijelo. Kad prvi put u životu osjete majčino mlijeko, očevu jaku ruku, kad prvi put vide svoje malene ručice i kad ih stave u usta, kad osjete mokru pelenu….

Zanimanje pokazuju upravo tada kada se nauče govoriti, i veoma brzo shvate da dječaci i djevojčice nisu potpuno isti. Shvate da imamo različitu boju kose, različitu boju očiju, da nam se nos razlikuje i da imamo drugačije tijelo.

Tada postavljaju pitanja i veoma je bitno da odgovore dobiju istraživanjem i preko igre.

Ključne riječi: kosti, organi, sastav krvi, moje tijelo.

Uvod

Važnu ulogu u razvoju svakog djeteta imaju prirodne znanosti. U svemu tome veliku ulogu igra istraživanje. Dijete u vrtiću i izvan njega aktivno istražuje pojave koje ga zanimaju. To istraživanje je zabavno, te kao takvo otvara vrata do veoma novih i zanimljivih problema.

Kod aktivnosti, dijete spoznaje da nije sve moguće razumjeti i da se na sva pitanja ne mogu dobiti odgovori. Dijete kao takvo otkriva i spoznaje svoje tijelo, njegove značajnosti i funkcije dijelova tijela te usvaja ponašanje koje mu pruža dobar osjećaj. (Kurikulum za vrtiće,1999, str.37)

Odgajatelj mora svakom djetetu ponuditi takve aktivnosti kako bi do odgovora došao sam ili uz pomoć istraživanja. Djetetu se nudi dovoljno vremena i mogućnosti da jednostavno, testiranjem osjeti značaj prirodnih znanosti sa svim svojim čulima. Omogućava mu da prvo samo promatra, zatim ga vodi i motivira, pomaže mu razlikovati maštu od stvarnosti. Ove aktivnosti odgajatelj povezuje sa drugim područjima, razne teme povezuje sa higijenom i zdravljem, te djeci nudi savjete o zdravom i sigurnom načinu života.

Istraživanje tijela

Koristile smo princip postepenog i sistemskog rada, što označi da smo djecu usmjeravale na upoznavanje za strukturom kostiju, unutrašnjim organima, mišićima i kožom. Pomoći IKT tehnologije djeca su nadgledala kardiovaskularne funkcije, naučila kako krv putuje tijelom i razmatrala čemu služe određeni organi.

image

imagePočeli smo sa pregledom kostiju. Izradili smo skelet i za ukras napravili rendgenske slike. Imenovali smo glavne kosti i uz to vidjeli gdje se zaista sve kosti nalaze. Da bismo lakše vidjeli povrede kostiju izradili smo sami svoj mali rendgen. Iz kartonske kutije smo napravili otvor za svjetlo i fotografiranje i uz to otvor za naše tijelo. Djeca su legla na tlo, a kroz njih smo provukli kutiju i uz pomoć mobilne aplikacije napravili rendgensku sliku koju su djeca uzela na drugom otvoru i pokazali ih ljekaru.

clip_image006 Nastavili smo sa modeliranjem tijela i na taj način djecu motivirali da sami sastave mozak, bubrege, mišiće….

Sa medicinskom sestrom smo razgovarali o tjelesnim funkcijama i funkcijama unutarnjih organa.

Posjetila nas je i medicinska sestra koja je na veoma zanimljiv način pokazala kako izgleda pregled očiju. Izmjerila nam je vid i objasnila kako povrijeđene dijelove tijela previti. Na kraju su se djeca sama pokušala previjati.

Djeca su uz pomoć enciklopedija, atlasa i ostalih knjiga, samostalno istraživali, imagemeđusobno komunicirali i otkrivali unutrašnjost našega tijela.

Tjelesne aktivnosti smo pripremili s ciljem da djeca promatraju svoje tijelo. Izradili smo ličnu mapu, učili se pjesmice, pažnju usmjerili svakom čulu posebno, plesali smo, igrali se sa sjenkama, pokazali svoju boju kose…itd

Nastavili smo sa pranjem zuba, jer smo razgovarali o higijeni te četkali zube na unaprijed kopiranom modelu vilice.

imageObrijali smo bradu na također kopiranom modelu, šišali kosu, razgovarali o mišićima, provjerili kako izgleda grčenje ruke i dobro razgibali mišiće. Na kraju smo na čovjeka, a uz pomoć plastelina namjestili mišiće.

Izradili smo također model pluća, a koji se sastojao od dva balona i tegle. Na kraju smo napravili kinetički sastav krvi. ……..

Djeca su dobila veliku prozirnu zdjelu, crvenu rižu, losovu gumu i pahuljicu. Crvena riža predstavlja crvene krvne stanice, pahuljasta bijela krvna zrnca, a mahovina guma predstavlja krvne pločice. Djeca su tada sve to pregledavala kroz prste, dlanove.

Zaključak

Dijete mora istraživati i kao takvo učiti se na osobnim iskustvima. Svako dijete zanima okolina u kojoj živi, zanima ga njegovo tijelo i zato je veoma važno da na sva pitanja dobije odgovore. Ne odmah, ali da do svakog odgovora dođe sam.

Odgajateljice pripremaju povoljne uvjete, prostor i materijal za istraživanje te osiguravaju da se učenje odvija sustavno. Od lakšeg, težeg i nepoznatog te da je sve stvarno , nikako izmišljeno.

Djeca uživaju u prirodnim znanostima, tjelesnoj spoznaji i visoko su motivirana za učenje i rad. Svidjele su im se aktivnosti koje smo im ponudili i putem kojih smo ih motivirale ka istraživanju i traženju rješenja.

Sve aktivnosti smo stavili na raspolaganje djeci u različitim kutovima igraonice. Kada nam ova tema nije više bila u fokusu, primijetili smo kako joj se djeca svakodnevno vraćaju.

Literatura

  1. Kurikulum za vrtce. (1999). Ljubljana: Ministrstvo za šolstvo in Zavod RS za šolstvo.
  2. Kroflič, R., Marjanovič Umek, L., Videmšek, M., idr. (2001). Otrok v vrtcu: Priročnik h kurikulu za vrtce. Maribor: Založba Obzorja.
  3. Rems Arzenšek, G., Brezinščak, J. in Katalinič, D. (2006). Z igro in zabavo spoznavamo okolje in naravo (1. Izd.).Portoroţ: DOVES.
  4. Moje telo: Kaj teče po žilah? Pridobljeno 5. 1. 2020 iz https://www.varuska-ziva.si/moje-telo-kaj-tece-po-zilah/

Od dječjeg do adolescentskog mozga

nives_cegledi

Nives Cegledi

Sažetak

Od samog rođenja započinje proces stvaranja vrlo velikog broja veza u mozgu. No, isto tako se živčane stanice koje se ne koriste počinju odstranjivati. Mozak jača veze koje najviše koristimo i koje su nam najpotrebnije. Dječji mozak izgrađuje se munjevitom brzinom, a do dvanaeste godine veći dio arhitekture mozga je dovršen. No mozak je još u izgradnji i u adolescenciji, te danas znamo da veliki dio neobičnog ponašanja adolescenata možemo umjesto hormonima objasniti fizičkim promjenama u njihovom mozgu. Također, razumijevajući promjene u adolescentskom mozgu možemo prilagoditi nastavu i postići veću motivaciju i uspješnije učenje kod adolescenata.

Ključne riječi: mozak, neuron, dendrit, sinapsa, adolsecencija, akson, mijelinizacija, hipokampus, amigdala.

clip_image002Slika 1. Ljudski mozak

Uvod

Mozak nije puno veći od velikog grejpa. Lako ga možete držati u jednoj ruci. Obično teži oko 1,5 kg. No, nekoliko je tisuća puta moćniji od najsnažnijeg računala na svijetu. Vinska mušica ima 100 000 aktivnih moždanih stanica. Miš ih ima 5 milijuna, a majmun 10 milijardi. Vi od rođenja imate oko 100 milijardi živčanih stanica (Dryden, 2001). Za normalno funkcioniranje mozgu treba 15% srčanog protoka i 20% ukupne količine kisika. Najnovija istraživanja govore kako ni jedan dio mozga ne možemo odstraniti bez da osoba osjeti znatnije posljedice. Dakle, ipak ne koristimo samo 10% mozga, a mišljenje kako je velik dio mozga zapravo neotkriven je – puki mit. Novije metode snimanja i analize pokazuju da većina našeg mozga ipak nije uspavana i pasivna.

Pročitajte članak 20 zanimljivih činjenica o ljudskom mozgu.

Nakon rođenja, mozak raste za 1% dnevno, a pred kraj tromjesečnog razdoblja usporava na 0,4%. U ovom razdoblju počinje vrlo brzo umnožavanje veza u mozgu koje traje sve do treće godine života. Od prvog dana života stanice stvaraju nove veze za učenje ili sinapse i to munjevitom brzinom od oko 3 milijarde u sekundi. Upravo te veze ključne su za snagu mozga. U toj dobi prosječno dijete ima veći broj sinapsi nego odrasla osoba. U mozgu se clip_image003tijekom tog vremena odvija zapanjujuća količina aktivnosti. Mali mozak, zadužen za kontrolu pokreta, u 90 dana se udvostruči. No, isto tako se od samog rođenja sinapse i živčane stanice koje se ne koriste počinju odstranjivati. Taj je proces vrlo učinkovit i dopušta mozgu da se posveti jačanju sinapsi koje osoba smatra najpotrebnijima i najvažnijima. Istraživanja navode na zaključak da smo biološki predodređeni za učenje u ranim godinama. Do sedme godine, 95% mozga dosegne svoju punu veličinu (Dryden, 2001).

Slika 2. Živčana stanica

Iako smo često za neobjašnjivo ponašanje adolescenata okrivljavali hormone, neuroznanost otkriva vrlo zanimljivu činjenicu, a ona glasi da je adolescentski mozak koji je još uvijek u izgradnji taj kojega trebamo kriviti za ponašanje koje je često kudikamo drugačije od onoga koje možemo očekivati kod odraslih. To prijelazno stanje je vrijeme velike ranjivosti – adolescenti se moraju boriti s mozgom koji uništava stare živčane veze i gradi nove (Feinstein, 2005). Mozak adolescenata povećava se i postaje sve jači, a oblikovanje nove sive i bijele tvari, dendrita i sinapsi omogućuje adolescentima da više i bolje pamte. Adolescenti izgledaju neodgovorni i nerazumni u usporedbi sa starijim i mlađim ljudima, ali ako imamo na umu duboke i brze neurološke i biološke promjene koje se događaju u njihovi tijelu, njihovo ponašanje je puno razumljivije i logičnije (Feinstein, 2005).

Razvoj mozga u ranim godinama

Naš mozak građen je od neurona, odnosno, živčanih stanica i glija stanica. Glija stanice su „ljepilo“ koje veže stanice, a čine 90% stanica u mozgu. Ostalo su neuroni koji se sastoje od staničnog tijela, dendrita i aksona. Dendriti primaju informacije iz drugih neurona, svaki put kada osoba proživi novo iskustvo ili primi neku informaciju, uspostavlja se nova veza. U dječjem, a kasnije u adolescentskom mozgu broj dendrita eksplozivno raste, a što je više dendrita, veća je mogućnost živčanih stanica da se vežu jedne s drugima. Neuron u prosjeku ima oko tisuću dendrita, ali može ih imati i puno više (Pinel, 2002). Akson svake stanice provodi živčane impulse i šalje u dendrite druge clip_image005stanice. Prostor između dendrita i aksona naziva se sinapsa. Poruke kroz sinapsu prolaze velikom brzinom, pa tako u trenutku iznenadnog razumijevanja nekog gradiva, sinapse podivljaju.

Slika 3. U dječjem mozgu tijekom igre broj dendrita eksplozivno raste

 

Pročitajte na mrežnim straniama o ljudskom mozgu i mozgu od Albera Einsteina.

Dva procesa odvijaju se tijekom razvoja ljudskog mozga. Prvi je prekomjerna proizvodnja neurona, dendrita i sinapsi – sive tvari – što dovodi do prekomjernog broja staničnih tijela i dendrita. Sinapse i dendriti umnožavaju se u mozgu. Drugi proces, koji prati tu prekomjernu proizvodnju, je odstranjivanje moždanih stanica. Načelo „preživljavanja najsposobnijih“ određuje koji će neuroni preživjeti, a koji umrijeti. Mozak selektivno jača ili odstranjuje neurone na osnovi aktivnosti. Sinapse koje se stalno koriste ojačati će, a one druge će odumrijeti. Ovaj proces vrlo je učinkovit i dopušta mozgu da se posveti jačanju sinapsi koje smatra najpotrebnijima i najvažnijima. Takozvana teorija „aktivnosti ili propasti“ govori da će sve informacije kojima se učenici služe i koje nauče u školi (dobre i loše) biti ugrađene u strukturu mozga, a one koje budu ignorirali izgubit će važnost. Stoga nas ne čudi što ponekad „razredni klaun“ postane uspješan trgovački putnik, jer je razvio sposobnost ugađanja kupcima, dok je djevojčica koja je provodila vrijeme u čitanju, razmišljanju i organiziranju bilježaka ugradila u svoj mozak sposobnost organizacije i razvoja vlastitog poduzeća. Pretpostavlja se da odstranjivanje u ovoj dobi omogućuje da mozak organizira svoje veze i usavrši procese razmišljanja (Feinstein, 2005).

Ovdje možete pročitati o ALOHA Mental Arithmetic koji potiče mentalni razvoj.

Tablica 1. Razvoj mozga od rođenja do dvanaeste godine (Dryden, 2001).

tablica

Razvoj mozga u adolescenciji

Nakon stvaranja sinapsi odvija se mijelinizacija aksona. Mijelin oblaže aksone neurona i omogućuje brži protok informacija. U isto vrijeme kod starijih adolescenata povećava se sposobnost uporabe simbola, metafora i analogija. Prepoznaju ironiju i sarkazam, imaju sve istančaniji osjećaj za humor, pa nastavnici sve češće postaju metom te sve razvijenije sposobnosti. Slikovito možemo reći kako prijelaz od dječjeg mozga prema adolescentskom sliči asfaltiranju šljunčane ceste. Adolescenti također brže i bolje pamte, te mogu zapamtiti sve veći opseg gradiva. Za učenje i pamćenje vrlo su važni dijelovi mozga moždana kora i hipokampus. Moždana kora pronalazi pravilnosti, objedinjuje informacije i pokušava ih organizirati, ona je sjedište razmišljanja i samospoznaje. Hipokampus se bavi činjenicama, on pamti i vežemo ga za kratkoročno pamćenje, dok moždana kora uči. Tjemeni režnjevi kclip_image006ore velikog mozga (koji obrađuju i ujedinjuju osjetilne informacije kao što su vid, zvukovi i mirisi), sljepoočni režnjevi (koji obrađuju jezik i emocionalno ponašanje), te mali mozak (koji obrađuje koordinaciju i vještine razmišljanja) i hipokampus (sjedište kratkoročnog pamćenja), svi oni izvlače korist iz prekomjerne proizvodnje i odstranjivanja sinapsi (Feinstein, 2005).

Slika 4. Položaj hipokampusa u mozgu

Tijekom adolescencije ubrzano se počinju razvijati sljepoočni režnjevi u mozgu. Nalaze se ispod čeonog režnja, tj. blizu našeg uha. Sljepoočni režnjevi su dijelovi koji se među zadnjima počinju razvijati, ali čim taj proces započne, neprekidno bilježe rast veći od svih drugih dijelova. Ovdje se nalaze centri za sluh (zato adolescenti vole slušati vrlo glasnu glazbu), ali i Brocino područje za produkciju govora, te Wernickovo područje za razumijevanje govora. Adolescencija je vrijeme kada se lijeva i desna strana Wernickeovog područja potpuno povezuju mijelinizacijom u corpusu callosumu (tijelu koje povezuje lijevu i desnu polovicu mozga), koji omogućuje komunikaciju između dviju polutki. Za vrlo složene operacije, kao što je prepoznavanje riječi potrebna je komunikacija između obje polutke. Hipokampus je također smješten u sljepoočnim režnjevima. Taj dio mozga odgovoran je za kratkoročno pamćenje. Kombinacija svih ovih čimbenika čini ovo razdoblje najpogodnijim za proširenje rječnika, učenje stranog jezika, te shvaćanje složenih književnih tekstova. Tjemeni režnjevi ne završavaju sa proizvodnjom sive tvari prije dobi od 12 godina, i tek tada počinju sa odstranjivianjem. Sljepoočni režnjevi zaostaju još više – ne započinju sa odstranjivanjem sve do dobi od 16 godina. U nekim područjima odstranjivanje i mijelinizacija započinju još i kasnije. No, vrlo je važno znati kako je jedan od posljednjih dijelova mozga u kojem se počinje stvarati mijelin upravo čeona moždana kora, područje odgovorno za apstraktno razmišljanje, jezik i donošenje odluka (Pinel, 2002). Zato su odluke koje donose često vrlo impulzivne i nepromišljene, oni podliježu napasti i prvo udaraju, pa tek onda razgovaraju. Bez obzira koliko se odrasli razljute, obično prevladaju razum i logika. Odrasli razmišljaju o posljedicama i donose odluke na temelju onoga što bi se moglo dogoditi sutradan, dok adolescenti ne znaju mirno procijeniti posljedice i donose loše, trenutne odluke. Ovo se događa zato što se čeoni režnjevi koji su sjedište jezika i razuma, potpuno ne formiraju, pa se adolescenti previše oslanjaju na amigdalu – sjedište emocija. Na sreću, odrasli ljudi i odrasli mozgovi, koji su često mete adolescentskih provala emocija, razumiju što se događa i ublažuju sukobe kada do njih dođe. U amigdali, toj maloj strukturi, smještenoj nekoliko centimetara od ušiju u nižem središtu mozga, nastaju naše emocije, te emocionalne reakcije adolescenata kao što su „Mrzim te“ ili „Ne govori mi što da radim“ lako objašnjavamo upravo oslanjanjem na amigdalu više nego na čeone režnjeve. Adolescenti su također skloni rizičnim ponašanjima kao što je uzimanje opojnih sredstava ili brza vožnja. Kako se ne mogu osloniti na razumne čeone režnjeve koji su još neizgrađeni, oslanjaju se na emocionalnu amigdalu koja traži uzbuđenje što uzrokuje jače pritiskanje papučice gasa . Čeoni režnjevi također su zaduženi za jezik. Neartikulirani izrazi kojima se clip_image008adolescenti služe (npr. „baš me briga“), teže pronalaženje riječi i teže izražavanje pripisujemo također nerazvijenosti čeonih područja, dok stariji adolescenti počinju govoriti na razumniji i logičniji način (Feinstein, 2005).

Slika 5. Presjek mozga

Kako adolescenti spoznaju i uče?

Osjetila zasipaju mozak informacijama. Sve što vidimo, čujemo, dodirujemo, mirišemo i okusimo dolazi do osjetnih receptora. U bazi mozga nalazi se moždano deblo, koje kontrolira nesvjesne radnje kao što su disanje, krvni tlak i otkucaji srca. Duboko u moždanom deblu nalazi se retikularna formacija koja skuplja informacije iz svih osjetila i kontrolira razine svijesti. Svijest funkcionira dijelom na svjesnoj razini (ono što nastavnik govori), a dijelom na nesvjesnoj (boja zidova i odjeća koju nosimo). S obzirom na golemu količinu informacija koje naš mozak može upiti, bilo bi nemoguće koncentrirati se na svaku informaciju koju primi. Fizičke promjene u mozgu adolescenta značajno utječu na to što će se sviđati adolescentima, zato svaki element novosti i iznenađenja unesen u nastavu dobro dođe. Većina adolescenata će reći da je škola ponekad dosadna. No, prijatelji, stanka za odmor i šaranje nisu im dosadni. Adolescentski mozak opčinjen je novošću i emocijama, on ih traži. Nastava koja ne sadrži i jedno i drugo pravo je iskušenje za adolescentsku pozornost. Predavanjem koje je lišeno emocionalnog naboja propuštamo mnoge obrazovne mogućnosti. Pozornost učenika možemo zadržati tek ako smo ju prije toga privukli. Dobro je obasipati učenike novostima sa svih strana – šetajte se po učionici, koristite se kredom u boji, ukrasite učionicu ili ju osvježite mirisom limuna. S druge strane, učenici će bolje paziti ako im u razredu manje toga odvlači pozornost. Ako se osoba nakašljava ili nervozno vrti narukvicu trebala bi biti svjesna toga. Vjerojatno nikome ne bi bilo svejedno kad bi otkrio da je neki učenik bilježio koliko je nastavnik puta kucnuo olovkom po stolu ili ponovio riječ „dobro“ (Feinstein, 2005).

Mali mozak ima više neurona od svih drugih područja u mozgu, a povezan je s kretanjem, ravnotežom, držanjem i grubim motoričkim vještinama. On sazrijeva tek u mlađoj odrasloj dobi, a najveće promjene u njemu događaju se tijekom adolescencije. Baš kao što uravnotežuje i vodi tjelesne pokrete, on potpomaže odvijanje misaonih procesa. Sposobnost čitanja pohranjena je u malom mozgu. Adolescenti koji čine puno pokreta, bilo na satovima tjelesnoga ili svirajući neki instrument, ojačat će neuronske veze u svom malom mozgu. Također, mali mozak kod adolescenata 14% je veći nego kod adolescentica, a ta razlika zadržava se i u odrasloj dobi. Ova razlika vjerojatno je i posljedica ljudske evolucije (muškarci su tragali i lovili dok su žene čuvale ognjište). clip_image009Veličina malog mozga možda može objasniti zašto su dječaci u razredu nemirniji, vole biti u pokretu, a djevojčice dulje mogu sjediti i slušati (Feinstein, 2005).

Slika 6. Pozitivna atmosfera tijekom učenja motivira na stjecanje znanja

Kad je nastavni sadržaj povezan s osjećajem ugode, on budi ugodne asocijacije. Naša amigdala pamti ugodne doživljaje i želi ih ponoviti. Tako će se amigdala prisjetiti osjećaja ugode i otvoriti mentalna vrata daljnjem učenju o temi. Amigdala pamti i negativne emocije povezane s nekim iskustvom ili pojmom i teško će se odlučiti pohraniti ga u radno pamćenje. Ako se dobro osjećamo, želimo stjecati nova znanja. Ako ne, izbjegavamo učenje. Pozitivna iskustva, kao npr. pohvala nastavnika, pomažu izgraditi pozitivnu sliku o sebi. Dakle, u nastavu treba unijeti pozitivne emocije koje će tada motivirati učenike na učenje.

Zaključak

U dječjem mozgu broj dendrita i sinapsi munjevito raste. Paralelno s ovim procesom, mozak selektivno jača ili odstranjuje neurone na osnovi aktivnosti, te se tako posveti jačanju sinapsi koje smatra najpotrebnijima i najvažnijima. Kada se objašnjava adolescentsko ponašanje, osim utjecaja hormona vrlo važnu ulogu ima upravo razvoj njihovog mozga. Prijenos živčanih stanica mnogo je brži, lijeva i desna polutka mozga bolje su povezane, razvija se hipokampus što omogućuje bolje pamćenje, dok čeoni režnjevi nisu još sasvim razvijeni što uzrokuje donošenje naglih i nepromišljenih odluka i manju mogućnost sagledavanja njihovih posljedica, te oslanjanje na emocionalnu amigdalu što uzrokuje česte nekontrolirane izljeve emocija. Amigdala pamti ugodne doživljaje, te ako se dobro osjećamo, želimo stjecati nova znanja, dok će negativna atmosfera na nastavi češće uzrokovati izbjegavanje učenja.

Literatura

  1. Dryden, G., Vos, J. (2001). Revolucija u učenju. Zagreb: Educa.
  2. Feinstein, S. (2005). Tajne tinejdžerskog mozga. Zagreb: Kosinj.
  3. Pinel, J.P. (2002). Biološka psihologija. Zagreb: Naklada Slap.
  4. Siegel, J.,D. (2015). Razvoj dječjeg mozga. Zagreb: Harfa.