O autoru Pogled kroz prozor

Digitalni časopis za obrazovne stručnjake, pišu ga učitelji i nastavnici.

Promocija školske knjižnice

simona_rap

Simona Rap

Sažetak

Glavna svrha knjižnica više nije samo prikupljanje i pohrana knjižnične građe, već i obavljanje aktivnosti čitanja i informiranja te pružanje referentnih usluga. Važno je da se među učenicima i učiteljima promovira uloga knjižnice, posebno u današnje vrijeme, kada su informacije dostupne na svakom koraku, a istovremeno nisu nužno i pouzdane.

U članku ću predstaviti promociju djelatnosti školske knjižnice. Načini promocije razlikuju se s obzirom na vrstu korisnika. Uz promociju za učenike i učitelje, važna je i promocija u suradnji s roditeljima te užom i širom javnošću. Važno je da je školska knjižnica prepoznata i izvan granica škole.

Knjižnice trebaju težiti informacijskoj okolini koja se ubrzano mijenja. Mogu se vrlo jednostavno i brzo približiti korisnicima i javnosti putem društvenih mreža kao što su Facebook, Twitter i sl.

Ključne riječi: školska knjižnica, informacijska djelatnost, promocija, knjižničar.

Uvod

Školska knjižnica ima značajnu ulogu u školskom prostoru. Namijenjena je potrebama učenika i stručnih suradnika matične škole u odgojno-obrazovnom procesu. U usporedbi s internetom, knjižnica je svojom građom, koja pokriva sva predmetna područja, relevantniji izvor informacija i znanja za sve sudionike škole. Uloga knjižnice je i u tome da svojom djelatnošću učenicima omogućava korištenje obrazovnih alata i time pridonosi njihovom informacijskom opismenjavanju i stjecanju navike cjeloživotnog učenja. U današnje vrijeme, kada se naglašava potreba cjeloživotnog učenja i razvijanja interesa prema otkrivanju novih znanja, informacija i uporabi istih, uloga informacijskih i referentnih usluga školske knjižnice trebala bi biti ključni element njezinog prepoznavanja.

Promoviranje djelatnosti školske knjižnice

Promocija školske knjižnice moguća je na različite načine, a njezina šira namjena je upoznati korisnike (učenike i učitelje), kao i javnost (roditelje, lokalnu zajednicu) o svojoj svrsi i djelatnostima koje vrši.

Promociju školske knjižnice provodi školski knjižničar koji mora biti upoznat s temeljnim ciljevima škole i sadržajem nastavnih planova pojedinih predmeta. Rad školske knjižnice promovira sljedećim grupama korisnika: učenici, učitelji i drugi stručni suradnici škole te javnost (roditelji i lokalna zajednica…). Važno je da knjižničar odabere odgovarajući način promocije, ovisno o grupi korisnika kojoj je namijenjen.

Učenici predstavljaju primarnu grupu korisnika školske knjižnice, stoga se knjižničari trude u knjižnicu privući što više mladih čitatelja. U tu svrhu koriste se različitim oblicima promocije:

  • popisi čitatelja,
  • značka za čitanje,
  • knjiga mjeseca,
  • zagonetke i kvizovi,
  • izložbe,
  • susreti s književnim autorima,
  • čitateljske grupe.

Knjižničar može oblikovati popise za čitanje s preporukom za dječju literaturu i literaturu za mlade, popise najčitanijih knjiga među učenicima,… Putem oglasne ploče ispred knjižnice i web stranica školske knjižnice obavještava učenike o popisima za čitanje, a njihovu izradu može prepustiti i učenicima tako da sami naprave popise po razredima ili individualno.

Značka za čitanje u osnovnim je školama jedna od najraširenijih aktivnosti knjižnice. Učenici, neovisno o dobi, pročitaju prosječno 3 do 5 knjiga godišnje. Naravno da neki učenici svake godine, u svrhu dobivanja značke za čitanje, pročitaju i više od toga. Za dobivanje značke za čitanje nema „obaveznih“ popisa knjiga, nego su popisi samo preporuke koje učenicima pomažu pri izboru knjiga za čitanje.

Čitateljska grupa sličan je oblik promocije kao značka za čitanje, međutim, kod grupe naglasak je na neformalnom i opuštenom obliku razgovora o pročitanom. Čitateljske grupe karakteristične su ponajprije za srednjoškolske knjižnice. Knjižničar može za čitateljsku grupu izraditi popis knjiga s prijedlozima, a sudionici se mogu dogovarati o naslovima knjiga na susretima ili ih pak birati prema vlastitom nahođenju.

Knjiga mjeseca može se birati glasovima učenika, a može je odabrati knjižničar i predstaviti je na oglasnoj ploči ili plakatu.

Zagonetke i kvizovi mogu se odnositi na književne novosti, na aktualne knjige, najčitanije knjige, literarne autore ili literarne junake. Među pravilno riješenim odgovorima knjižne zagonetke ili kviza možemo izabrati pobjednika i nagraditi ga knjigom.

Izložbama se mogu predstaviti književni noviteti, arhivska građa, periodika, referentne zbirke ili literarni autori. Izložiti možemo i proizvode koje su učenici izradili u okvirima interesnih aktivnosti: knjižne označivače, crteže, plakate i druge proizvode. Izložbe omogućavaju izražavanje kreativnosti. Pripremiti ih može knjižničar samostalno ili u suradnji s učenicima odnosno drugim stručnim suradnicima škole.

Knjižničar može organizirati susret s književnim autorom (piscem, pjesnikom, ilustratorom,…) i tako omogućiti učenicima neposredan kontakt s autorom.

U okviru knjižničarske grupe učenici mogu pomoći kod rada u knjižnici. Na taj način učenici upoznaju knjižničnu zbirku, djelovanje knjižnice i rad knjižničara. Mogu pomoći prilikom pripreme izložbi, uređenja prostora knjižnice i izrađivati popise knjiga s preporukom za čitanje. Mogu sudjelovati kod izrade web stranica ili na drugi način raditi na promociji knjižnice.

U grupu primarnih korisnika školske knjižnice, uz učenike, pripadaju i učitelji i drugi stručni suradnici u školi, koji predstavljaju specifičnu grupu korisnika. Zadaća knjižničara je pobrinuti se za stručno predstavljanje školske knjižnice. Cilj promocije je učiteljski zbor upoznati sa:

  • školskom knjižnicom kao otvorenom okolinom namijenjenom učenju – knjižnica je informacijski centar, centar za učenje i kulturni centar škole;
  • ulogom, namjenom i ciljevima školske knjižnice u odgojno-obrazovnom procesu škole;
  • kurikulumom Knjižnično-informacijskog znanja;
  • mogućnostima međupredmetnih povezivanja i njihovoj izvedbi u okvirima pojedinih predmeta.

Za učitelje i druge stručne suradnike koristimo različite oblike promocije:

  • stručnu referentnu zbirku,
  • prezentaciju književnih novosti na konferencijama,
  • sudjelovanje prilikom planiranja knjižnično informacijskog znanja (KIZ-a) i međupredmetnog povezivanja,
  • suradnja knjižničara na aktivima, konferencijama i sastancima škole,
  • suradnja s razrednicima,
  • značka za čitanje za učitelje
  • čitanje poezije,…

Knjižničar brine o promociji knjižnice u suradnji s roditeljima na sljedeće načine:

  • predstavljanje knjižnice u školskoj publikaciji ili pripremanje posebne zbirke o knjižnici;
  • organizacija školskih priredbi, literarnih večeri, izložbi;
  • organizacija i provedba predavanja za roditelje;
  • predstavljanje knjižnice na roditeljskom vijeću – program rada, godišnji radni plan, financijski plan knjižnice,…

Knjižničar promovira školsku knjižnicu i u lokalnoj i stručnoj javnosti, što može izvesti na sljedeće načine:

  • suradnja s nacionalnom knjižnicom – u okviru projekta „Rastem uz knjigu” za učenike 7. razreda organizirano je razgledavanje i predstavljanje nacionalne knjižnice;
  • oglašavanje u medijima (lokalne novine, radijske i televizijske emisije);
  • objava članaka u stručnim publikacijama;
  • sudjelovanje knjižničara na seminarima i kongresima – seminar koji pokriva područje školske knjižnice u Sloveniji je Bibliopedagoška škola koja nudi aktualne teme iz područja knjižničarstva. Predavači su priznati stručnjaci s područja bibliotekarstva, školstva i specijalno-pedagoških područja. Na seminaru mogu aktivno sudjelovati i školski knjižničari i izmjenjivati mišljenja s primjerima dobre prakse.

Zaključak

Promocija školske knjižnice je proces koji nikada ne smije biti završen i zaključen. Rad knjižnice potrebno je neprestano oplemenjivati novim idejama i aktivnostima. Na koji će način knjižničar promovirati knjižnicu ovisi, naravno, o pojedincu. Kod promocije najčešće polazimo od svog rada i radne okoline, a u obzir moramo uzeti i organizaciju i ciljeve škole.

Knjižničar bi trebao biti svjestan da se njegova uloga promijenila te da bi u današnje vrijeme ona trebala sadržavati i djelatnosti informacijskog posrednika i pomoćnika kod traženja informacija. Ukoliko želimo težiti ispunjavanju navedene uloge, knjižnične kataloge i referentne zbirke trebali bismo organizirati u smjeru „googliziranih“ knjižničnih kataloga, uključivanja drugih sadržaja, na primjer Google Books, promoviranja knjižničnih kataloga i aktivnosti na društvenim mrežama kao što su Facebook, Twitter,… Informacijski okoliš ubrzano se mijenja i ukoliko će se knjižnice prilagođavati promjenama, uspješno će doprinijeti i svojoj promociji.

Literatura

  1. IFLA – smernice za šolske knjižnice. (2019). Ljubljana: Zveza bibliotekarskih društev.
  2. Kurikul. Knjižnično informacijsko znanje: Osnovna šola. (2009). Ljubljana: Ministrstvo za šolstvo in šport: Zavod RS za šolstvo.
  3. Mednarodni mesec šolskih knjižnic 2018. (2019). Trbovlje: Zveza bibliotekarskih društev, Sekcija za šolske knjižnice.

Prirodoslovni dan

– na poljoprivrednom imanju

vesna_gulin

Vesna Gulin

Sažetak

Priroda je izuzetno važna za čovječanstvo jer pažljivim promatranjem promatramo zakone života na našem planetu. Uči nas kako živjeti u skladu sa sobom i sa zakonima prirode. Također ima pozitivan učinak na naše zdravlje. Djeca bi trebala provoditi puno vremena vani u prirodi, jer je to vrlo važno za njihov razvoj. Nažalost, djeca danas ne provode puno vremena u prirodi. Jer roditelji nemaju vremena ili ne uzimaju to da bi svoju djecu odveli u prirodu. Škola se mora potruditi, da omogući kontakt s prirodom, posebno za onu djecu koja žive u gradovima. Nastava treba biti osmišljena tako da se u prirodi izvode razne aktivnosti. Djeca s pozitivnim iskustvima u “stvarnom svijetu”, uključivanjem svih osjetila, stječu znanje koje je trajnije.

Ključne riječi: dani aktivnosti, prirodoslovni dan, priroda, poljoprivredno imanje, učenici.

1. Uvod

Na OŠ Solkan učenike 2. razreda vodimo na prirodoslovni dan na poljoprivredno imanje Pri Strgarjevih na Banjšice. Nekada ne bi bio taj prirodoslovni dan ništa posebno, jer su djeca većinu vremena provodila vani u prirodi, penjali se po drveću, sami izrađivali drvene predmete, trčali po travnjacima, pomagali roditeljima kod poljoprivrednih poslova… Kod istraživanja prirodnih ljepota osjetili su slobodu, bogatili svoju maštu, razvijali motoriku i socijalne odnose u druženju s vršnjacima. Današnja djeca prirodu skoro više ne poznaju, osobito gradska djeca, koja ne žive u dodiru s prirodom. Vrijeme provode vani, isključivo na igralištima sa spravama za dječju igru, čije su funkcije ograničene. Za upoznavanje prirode se upotrebljava računalo i knjige umjesto šetnje šumom ili poljoprivrednim imanjem, što je daleko od realnog iskustva i pravog razumijevanja. Veliki broj djece pozna, na primjer, konje i krave samo sa slika i televizije, računala ili knjiga. Ne poznaju povrće, voće, gdje raste i koliko je posla i znanja potrebno za branje dobrog uroda. Povrće i voće vide samo na policama trgovina. Ukratko, današnja djeca ne poznaju floru i faunu i njenu važnost. Upoznavanje prirode i njenih ekosistema je ukljSlika 1. Pogled na odlasku kući (1)učeno u pedagoško-obrazovne procese u vrtićima i školama, ali je djeci teško povezati teoriju sa praksom. Na žalost, provode premalo vremena u prirodi, gdje bi mogli oboje na nenametljiv način povezati.

Slika 1. Pogled na odlasku kući

I kad kao učiteljica provedeš jedan dan sa gradskim učenicima na poljoprivrednom imanju i kad ti učenica na odlasku kući kaže: »Kakva lijepa sloboSlika 2. Na poljoprivrednom imanju Strgar (1)da!«, znaš da im taj prirodoslovni dan ne možeš uskratiti. Tako već godinama naše male Solkance vodimo na nezaboravan dan – na poljoprivredno imanje.

Slika 2. Na poljoprivrednom imanju Strgar

2. Sadržaj

2.1. Dani aktivnosti

Dani aktivnosti su dio obaveznog programa osnovne škole, koji povezuje različita područja, uključena u nastavne predmete. Ti dani se izvode po godišnjem planu škole. Ciljevi tih dana su omogućiti učenicima utvrđivanje i povezivanje znanja, dobivenog kod pojedinih predmeta i predmetnih područja, upotreba tog znanja in njegovo nadgrađivanje s praktičnim učenjem u kontekstu međusobnog surađivanja.

U školskoj godini imamo 15 dana aktivnosti, što u cijelom programu obaveznog obrazovanja iznosi 135 dana. Takav dan se izvodi u opsegu 5 pedagoških satova. Među dane aktivnosti svrstavamo kulturne, sportske, tehničke in prirodoslovne dane.

2.2 Prirodoslovni dan

Učenici sa prirodoslovnim danima aktivno i sistematski dopunjuju i produbljuju teoretsko znanje, koje su dobili za vrijeme redovite nastave i povezuju ga u nove kombinacije. Aktivnosti ih potiču na samostalno in kritično mišljenje, omogućuju upotrebu znanja i upoznavanje novih metoda i tehnika istraživačkog rada (terenski, laboratorijski rad itd.). Aktivno promatraju, upoznavaju i doživljavaju pokrajinu kao cjelinu i pojedine dijelove okoliša, upoznaju i razumiju suživot čovjeka i prirode. Prirodu doživljavaju intenzivno, otkrivaju njene ljepote in vrednote, oblikuju pozitivan odnos do prirode, života, učenja i rada. Postaju svjesni značenja čuvanja zdravlja i okoliša.

Planiranje i organizacija prirodoslovnih dana od učitelja zahtjeva dobru pripremu. Mora slijediti ciljeve nastavnog plana i izabrati odgovarajuću temu, koju će učenici upoznati. Prednost pred teoretskim znanjem učitelj da iskustvenom učenju. Ako je moguće, škola se poveže sa društvenom okolicom.

2.3. Prirodoslovni dan – poljoprivredno imanje

Prirodoslovni dan se brižno planira u okviru aktiva učitelja 2. razreda. Prethodno pripremimo plan, koji sadrži:

  • sklop: živa bića,
  • temu: poljoprivredno imanje,
  • operativne ciljeve:

    – prepoznaju, imenuju i uspoređuju različita živa bića i okoliše,
    – saznaju da je život živih bića ovisan o drugim bićima i od nežive prirode,
    – znaju potražiti razlike i sličnosti među životinjama,
    – upoznaju, što trebaju sami in što druga bića za život,
    – saznaju da životinje trebaju za život vodu, hranu i zrak,
    – saznaju da se životinje hrane biljkama, drugim životinjama ili objema,
    – saznaju da životinje imaju potomke, koji obično dolaze od ženke i mužjaka i da su potomci slični njima,
    – saznaju da se ljudi i životinje rode, rastu, imaju potomke, ostare i umru,
    – opuste se, vesele se i razgibavaju na svježem zraku,

  • metode rada: ekskurzija, govorno-tekstno, iskustveno učenje,
  • oblike rada: frontalno, grupno, individualno,
  • nastavna i radna pomoćna sredstva: radni list, pisaljka, fotoaparat,
  • planer i izvođač: razrednice, obitelj Strgar,
  • kraj, vrijeme: Banjšice, travanj/svibanj,
  • trajanje prirodoslovnog dana: 5 školskih sati,
  • sigurnosne mjere,
  • etape prirodoslovnog dana.

2.3.1. Tok prirodoslovnog dana

1. ETAPA:
Razgovaramo o prirodoslovnom danu i pripremimo ga već par dana prije izvedbe. U školi dobiju prve informacije. Učenici si sami pripreme radni list, koji će ih na terenu podsjetiti na što moraju obratiti pažnju, što treba pažljivo promatrati. Na taj način ih uključujemo u pripreme aktivnosti i navikavamo na sistematsko promatranje.

2. ETAPA:
Središnja aktivnost se odvija na poljoprivrednom imanju Pri Strgarjevih. Obitelj Strgar nas već godinama gosti na svom imanju, jer su i oni svjesni da današnja djeca nemaju kontakta sa prirodom i da ne poznaju život na selu.

Na dolasku su djeca nesigurna, ne znaju što ih čeka, plašljiva su kod dodirivanja životinja, osjećaju se nelagodno, radi neprijatnih mirisa u staji…

Slika 4. Učenici zatvaraju nos na ulasku u hljevSlika 5. Učenici se boje dodirnuti životinje
        Slika 4. Učenici zatvaraju nos   Slika 5. Učenici se boje dodirnuti životinje

Za vrijeme razgledavanja imanja, farme i sjenika djeca se oslobađaju od neprijatnih osjećaja. Jednostavno uživaju u igri na sjeniku, miluju životinje, slobodno trče po seoskom dvorištu, travnjaku…

Slika 6. Igra na sjenikuSlika 7. Dodirivanje životinja               Slika 6. Igra na sjeniku                 Slika 7. Dodirivanje životinja

3. ETAPA:
U školi učenici naprave analizu prirodoslovnog dana. U grupama razgovaraju što su doznali na poljoprivrednom imanju. Pomažu si s radnim listovima, koje su rješavali na imanju i sa pitanjima, koja ih pripreme učiteljice.

4. ETAPA:
U zaključnom dijelu utvrđujemo i provjeravamo, da li smo dostigli postavljene ciljeve, učvrstimo i produbimo nova saznanja učenika. Učiteljice se najviše razvesele, kad vide da je dostignut nenapisan cilj – savladavanje strahova pred životinjama.

3. Zaključak

Pomoću prirodoslovnog dana si učiteljice postave puno ciljeva iz nastavnog plana, a najvažniji su nenapisani ciljevi za život. Na dolasku na imanje djeca imaju puno strahova in predrasuda. Na odlasku u školu djeca se ih otresu i dobiju osjećaj slobode.

Svijet prirode je za nas posebno dragocjen, jer nam s pažljivim promatranjem otkriva životne zakonitosti na našem planetu, i ne samo to, priroda je prostor našeg kreativnog, istraživačkog i kritičnog učenja.

Dijete pokušava zadovoljiti svoju radoznalost neposredno, zato želi životinju ili biljku primiti, opipati, pomirisati. Ono po prirodi teži zadovoljavanju svih svojih osjetila – vida, dodira, mirisa, ukusa i sluha. Na osnovi čuvstvenih saznanja, kao bol, toplina, hladnoća .. dobiva svoja spoznavanja o prirodi i životu. Na žalost, živimo u vremenu, u kojem su suvremena djeca prikraćena za taj važan dio njihovog razvoja.

4. Literatura

  1. Andreja Švajger, 2011: Naravoslovni dan – Ribnik v 3. razredu osnovne šole, diplomsko delo, unoiverza v Mariboru, https://dk.um.si/Dokument.php?id=24674.
  2. Nastavni plan za osnovnu školu,  https://www.gov.si/assets/ministrstva/MIZS/Dokumenti/Osnovna-sola/Ucni-nacrti/Drugi-konceptualni-dokumenti/Dnevi_dejavnosti.pdf.

Fotografije: osobni arhiv Vesna Gulin

Medijska kultura

– izazov za učitelja i učenika

vesna_samardžić

Vesna Samardžić, profesorica hrvatskoga jezika i književnosti

Sažetak

Kao dio nastave Hrvatskoga jezika, obrađuju se različiti sadržaji iz medijske kulture što je poseban izazov za učitelja koji treba zainteresirati učenike za sadržaje koje ovaj dio nastavnoga procesa nudi. U današnje vrijeme djeca odrastaju uz medije, ali to ne znači da ih dovoljno poznaju i da se znaju nositi sa svim onim što im mediji serviraju. Upravo iz toga razloga posebna zadaća učitelja je da učenika nauči odabrati kvalitetne sadržaje. Često se na nastavi Hrvatskoga jezika u području medijske kulture obrađuju sadržaji koje današnja djeca smatraju dosadnima, ali uz pravilan pristup i motivaciju, djeca se mogu zainteresirati i za takve sadržaje. Jedan od primjera je upoznavanje učenika s crtanim filmovima Zagrebačke škole crtanog filma. Na prvi pogled takvi su crtani filmovi današnjoj djeci nezanimljivi, ali ako se uspiju zainteresirati za njih, nakon početnog otpora počinju shvaćati umjetničku vrijednost takvih sadržaja.

Ključne riječi: mediji, Zagrebačka škola crtanog filma, Surogat, Dušan Vukotić.

Uvod

Zagrebačka škola crtanoga filma naziv je za školu animacije koja je nastala u Zagrebu pedesetih godina 20. stoljeća. Nastavna jedinica koja se bavi značajkama Zagrebačke škole crtanoga filma obrađuje se u osmome razredu na satu Hrvatskoga jezika u sklopu medijske kulture.

Odgojno-obrazovni ishodi koje učenici trebaju ostvariti na satu obradbe Zagrebačke škole crtanoga filma su:

  • opisati povijest Zagrebačke škole crtanoga filma
  • odrediti obilježja Zagrebačke škole crtanoga filma i uspoređivati ih s obilježjima drugih animiranih filmova
  • uočiti važnost Zagrebačke škole crtanog filma za hrvatsku kinematografiju.

Raščlamba

Nastojeći učenicima približiti umjetničku vrijednost crtanih filmova nastalih u to vrijeme, najprije sam odlučila pobuditi emocije kod njih. Razgovarali smo o njihovome djetinjstvu te su učenici davali primjere animiranih filmova koji su ih se posebno dojmili, a zatim su dobili zadatak da nacrtaju svoje omiljene junake iz crtanih filmova.

Nakon što su učenici nacrtali omiljenoga junaka iz crtanih filmova, razgovarali smo o odabranim junacima, a zatim smo zajedno pogledali crtani film Zagrebačke škole crtanoga filma (Ante Zaninović, Zid). Njihovu sam pažnju usmjerila na to da usporede svoje nacrtane junake i likove koje vide u prikazanom crtanom filmu i na taj sam ih način uvela u novu nastavnu jedinicu i raščlambu filmova Zagrebačke škole crtanoga filma.

Nakon razgovora o junacima animiranih filmova, učenicima sam dala interaktivnu prezentaciju koja im je trebala poslužiti da se upoznaju s poviješću Zagrebačke škole crtanoga filma, ali i da uoče značajke Škole.

Interaktivna prezentacija izrađena u mrežnome alatu Genially nalazi se ovdje.

Učenici su potom dobili zadatak da istraže i pronađu dvije fotografije. Jedna je fotografija trebala predstavljati crtež iz crtanoga filma Zagrebačke škole crtanoga filma, a druga crtež iz animiranoga filma Walta Disneya.

Zatim su trebali usporediti sličnosti i razlike dviju odabranih fotografija i zaključiti po čemu se razlikuju te koje su im sličnosti. Svoja su zapažanja trebali predstavi u obliku plakata.

Plakat je trebao sadržavati odabrane fotografije, te sličnosti i razlike između njih.

Zapažanja su temeljili na onome što su doznali o obilježjima Zagrebačke škole crtanog filma, a plakate su izrađivali u mrežnome alatu Canva.

clip_image002Slika 1. Učenički radovi

Nakon što su se učenici upoznali s osnovnim značajkama Zagrebačke škole crtanog filma, zajedno smo pogledali film Surogat Dušana Vukotića te su nakon raščlambe filma učenici dobili zadatak ponovno pogledati film te odgovoriti na postavljena pitanja. Pitanja su ugrađena u film uz pomoć alata Edpuzzle, a primjer se može vidjeti na sljedećoj poveznici.

Zaključak

Sadržaji koje s učenicima obrađujemo na satovima Hrvatskoga jezika učenicima se često ne sviđaju i čine im se zastarjelima, ali uz pravilan pristup učenici mogu zajedno s učiteljima otkriti nove sadržaje i uroniti u svijet umjetnosti koji bi teško spoznali samostalno. Pristup koji sam predstavila, a u kojemu su učenici najvećim dijelom radili samostalno pokazao mi se učinkovitim. Učenici su izrekli svoje zadovoljstvo, a mnogi od njih su istaknuli da su im se pogledani filmovi svidjeli te da će nastojati pronaći još filmova Zagrebačke škole crtanoga filma i samostalno ih pogledati.

Pogled u proljeće

Broj 131, ožujak 2021.
ISSN 1848-2171

Pogled_iconTehnički dani obvezni su dio nastavnog plana i programa osnovne škole u Sloveniji. U četvrtom razredu tehnički dani povezani su s ciljevima prirodne znanosti i tehnologije, društvene znanosti, likovne umjetnosti i glazbe, kaže Anica Kovačič. Bave se ekološkim sadržajima kako bi se djeci vrlo rano usadile ekološke vrijednosti. Više…

Pogled_iconŠkola u prirodi za učenika je osobito važna. U petodnevnom boravku Božena Idžojtič sa svojim učenicima iskoristila je mnogobrojne mogućnosti za cjeloživotno učenje u prekrasnom prirodnom okruženju, najboljoj učionici na svijetu – prirodi. Više…

Pogled_iconEva Slapnik nam je ispričala kako su nastavnici iz tri različita područja (glazba, domaćinstvo i društvo) odlučili napraviti interdisciplinarnu vezu i učenicima pokazati kako mogu naučiti o sličnim stvarima iz različitih predmeta i kombinirati novo stečena znanja iz tri odvojena predmeta u zajedničku cjelinu. Više…

Pogled_iconFine motoričke vještine značajne su za razvoj djeteta. Lidija Žmavc pokazala nam je aktivnost razvoja fine motoričke vještina, a to je izrada ručnog rada u kojoj učenici nesvjesno vježbaju finu motoriku, upornost, dosljednost, kreativnost, a pritom razvijaju i određene druge sposobnosti. Više…

Pogled_iconU školi postoji sve više djece kojoj je dijagnosticiran Aspergerov sindrom. Maja Širca opisala je osnovne karakteristike djece s Aspergerovim sindromom i izložila nekoliko strategija za pomoć na području socijalnih vještina te ponudila prijedloge prilagodbe učenicima u nastavi. Više…

Pogled_iconMarijana Kavčič je sudjelovala u projektu Međunarodni dan tolerancije – dan za toleranciju i prijateljstvo koji se izvodio kroz edukativne i kreativne radionice, a koje su učenicima pružile priliku da kroz vlastito izražavanje podignu razinu svijesti o problemu netrpeljivosti. Više…

Pogled_iconKroz društvene igre djeca stječu nova iskustva bezbolno i bez posljedica u kojima na razigrani način provjeravaju različite uloge s kojima se susreću u životu. Za učitelje su učinkovito sredstvo za uspostavljanje ravnopravnog i izravnog kontakta s djecom, kaže Mateja Lešničar. Više…

Pogled_iconKreativno razmišljanje u školi ima važnu vrijednost. Petra Sedmak Strle predstavila je jedan pristup koji možemo upotrijebiti za poticanje kreativnosti, a to su takozvani Ključevi za razmišljanje. Riječ je o stvaranju neobičnih veza i posljedično učinkovito razvijanje kreativnog razmišljanja. Više…

Pogled_iconU članku Renate Mihaljević pročitajte o međunarodnom eTwinning projektu Get up and Goals! čiji cilj je učenike upoznati s Globalnim ciljevima održivog razvoja i uočiti što bi oni kao pojedinci mogli napraviti da bi svijet u kojem živimo postao bolji. Više…

Pogled_iconŠkolska knjižničarka Ruža Jozić izrađuje program kulturnih aktivnosti (obilježavanje obljetnica, izložbe, susreti, predstavljanja knjiga, popularna predavanja za učenike i sl.), koje će provesti u suradnji s učenicima i nastavnicima škole. Koje je aktivnosti provela vezane uz kulturnu baštinu pročitajte ovdje. Više…

Pogled_iconZbog epidemije koronavirusa školski sustav se nalazi u novoj i veoma promjenjivoj situacijama, pa je veoma važno da ravnatelji i njegovi pomoćnici mijenjaju upravljačke navike. Kao pomoćnica ravnatelja osnovne škole, Sergeja Habinc, opisala je situacije na koje treba obratiti posebnu pozornost kroz upravljanje te područja u kojima su potrebne promjene. Više…

Pogled_iconNastavu upoznavanja okoliša Silvija Permoser je organizirala u dva sklopa: izvođenje eksperimenata i aktivnosti u prirodi. Organizirani način rada bio je uspješan, jer su učenici bili motivirani za rad, a istovremeno su napredovali i u promatranju, predviđanju i eksperimentiranju. Više…

Pogled_iconU članku Suzane Rajgl Zidar predstavljen je teoretski kontekst suradničkog učenja. Zajedno je s učenicima više puta izvela i analizirala metodu izvorna slagalica koju je koristila u okviru produženog boravka kod učenika prvog, drugog i trećeg razreda. Više…

Pogled_iconTanja Pangerc Žnidaršič je predstavila iskustva izrade životinjskih modela na satovima prirodne znanosti. Pokazalo se je kako neki učenici nakon frontalne rasprave i dalje imaju pogrešne zablude o životinjama i da te zablude možemo ispraviti izradom modela. Više…

Pogled_iconUčenje je proces koji nas prati od rođenja. Veronika Matjašič kao školski savjetnik vrlo često u svome radu susreće s učincima koji imaju poteškoća u učenju. Odlučila se za pohađanje duljeg tečaja o učenju za učenike petog razreda s kojim nas je upoznala. Više…

Gordana Lohajner

“Tehnički dan i interdisciplinarno povezivanje”

anica_kovacic

Anica Kovačič

Sažetak

Tehnički dani obvezni su dio nastavnog plana i programa osnovne škole. Ovi dani omogućuju učenicima povezivanje i primjenu znanja u životnim situacijama.

U četvrtom su razredu tehnički dani povezani s ciljevima prirodne znanosti i tehnologije, društvene znanosti, likovne umjetnosti i glazbe. Bavimo se ekološkim sadržajima, a veliku pažnju posvećujemo i spoznaji da smo svi odgovorni za prirodu. Isto radimo i s glazbom, kao što od ambalažnog otpada izrađujemo glazbeni instrument.

U prirodni znanosti i tehnologiji naučili smo o važnosti odvojenog sakupljanja i recikliranja otpada. Studenti su naučili o korisnosti odbačenih predmeta i razvili ekološku svijest.

U umjetnosti glazbe, tijekom planiranja projekta izrade instrumenata od ambalažnog otpada.

Neuobičajeni glazbeni instrumenti rađeni su od otpadnog materijala i prema planu napravljenom na temelju vlastitog iskustva. Svaki je napravio svoj instrument, koji se sastojao od različitih predmeta. Istražili su različite zvukove i otkrili da otpad od ambalaže može biti i sjajan glazbeni instrument.

Učenici su bili opušteni i kreativni na poslu. Na kraju smo pripremili galeriju recikliranih glazbenih instrumenata i razredni koncert.

Važno je naučiti studente da štede prirodne resurse. Posebnu pozornost posvećujemo uštedama materijala i korištenju višekratnog otpada.

Ključne riječi: integracija znanja, ekologija, recikliranje, ambalažni otpad, instrument

1. Uvod

Interdisciplinarno povezivanje znanja jedna je od mogućnosti praktične provedbe različitih strategija učenja. U razredu se bavimo različitim aspektima iste teme, a kao rezultat toga nastavnici moraju koristiti raznolikiji skup nastavnih metoda, oblika i tehnika. To je metoda poučavanja kojom se određena jedinica učenja istovremeno podučava kroz različite nastavne discipline. [1]

Dakle, INTERDISCIPLINARNO POVEZIVANJE je jedan od ključnih čimbenika u procesu učenja.

To je način rada gdje su pojedini predmeti međusobno povezani.

Učinak učenja ili znanja je na taj način veći kod učenika, jer imaju priliku nadograditi svoj rad, ideje i kreativnost.

Cilj tehničkog dana bio je da učenici povežu glazbu s drugim umjetnostima i različitim tematskim područjima te da upoznaju korisnost odbačenih predmeta i razviju ekološku svijest. Istodobno, svjesni su da se ambalažni otpad može ponovo upotrijebiti, istražiti različite zvukove, razviti motoričke sposobnosti i osjećaj prilikom rada s različitim materijalima i cijene svoj rad i rad razrednika.

Ljudsko okruženje može biti ugodno uređeno i zdravo, ali može biti i zagađeno ili čak degradirano. Pokušavamo ukloniti štetne pojave i posljedice, a toga moramo biti svjesni svaki dan i što treba učiniti. [2]

Danas smo svi dobro svjesni vrste negativnih utjecaja koje ljudske aktivnosti imaju na okoliš. Pogotovo one koje osjećamo na vlastitoj koži i vidimo u svojoj okolini. Koliko snažno utječemo na okoliš u našoj svakodnevnoj potrošnji i na ono što se događa s predmetom kad više nije upotrebljiv – stavljamo ga u odlagalište, spalimo ili ponovo upotrebljavamo.

Uključeni smo u program EKO škola, a također pobuđujemo brigu učenika za okoliš i prirodu. Osnovni zadatak je izgraditi emotivan i profesionalan odnos prema upravljanju okolišom i prirodom novim idejama i inicijativama. Svakodnevno se privikavamo na odvajanje otpada, vodeći računa o energetici i upravljanju vodom.

2. Interdisciplinarno povezivanje

U četvrtom razredu ekološki sadržaj ugrađen je u sve školske predmete. U jezičnom obrazovanju bavimo se tekstovima, koji se odnose na odvajanje otpada, a pojedinačni tekstualni zadaci iz matematike povezani su s ekološkim sadržajem. U likovnoj umjetnosti stvaramo od otpadnog materijala i biramo teme povezane s ekologijom. U glazbenom obrazovanju imamo temu iz kurikuluma pod nazivom Reciklirani orkestar, gdje se svake godine od otpadnog materijala stvaraju originalni i zanimljivi glazbeni instrumenti.

Provedba projekta eko-tehničkog dana uključivala je interdisciplinarnu vezu:

GUM – proizvodnja instrumenata od ambalažnog otpada, istraživanje raznih zvukova, prezentacija glazbenih instrumenata
NIT – pokazuju da se određeni otpad može ponovno upotrijebiti
DRU – briga za okoliš
SLJ – čitanje tekstova koji se odnose na ekologiju , opis instrumenta
LUM – izrada od otpadnog materijala, slikanje instrumenata, priprema galerije.

3. Ekologija u kurikulumu za 4. razred

Učenici nauče mudro mijenjati okoliš. Stoga se upoznaju s tehničkim i tehnološkim postupcima prijenosa i izmjena tijela, tvari, energije i podataka i njihovom racionalnom uporabom. Shvaćaju da moramo sačuvati prirodne resurse. To znači održavanje raznolikosti i raznolikosti u prirodi izbjegavanjem nenadoknadivih procesa koji smanjuju i uklanjaju razlike u prirodi. [3]

4. Provedba eko tehničkog dana

U četvrtom su razredu tehnički dani obvezni dio nastavnog plana i programa osnovne škole. Ovi dani omogućuju učenicima interdisciplinarno povezivanje, primjenu znanja u životnim situacijama, a istovremeno omogućuju sudjelovanje u užem i širem okruženju. Važno je upoznati studente sa odvajanjem otpada tijekom praktičnog rada. Rad je osmišljen kako bi potaknuo međusobnu suradnju, pomoć i razmjenu. Budući da je naglasak u četvrtom razredu na učenju da učim, međusobno su povezani ekološki sadržaj razdvajanja i recikliranja i interdisciplinarno povezivanje, upotreba različitih strategije čitanja i učenja. Postavili smo sljedeće ciljeve:

  • razvijanje svijesti i osjetljivosti na okoliš i ekološke probleme te sposobnosti da budu svjesni svoje vrijednosti i ranjivosti,
  • prepoznati da proizvodnja i svakodnevni život stvaraju otpad o kome treba voditi računa i da se neki otpad može ponovno upotrijebiti,
  • koristiti različite materijale, alate i procese obrade i povezati svojstva materijala i metoda obrade: preoblikovati, rezati, lijepiti, zalijepiti,
  • se upućuje da slijede plan ili skicu radnog procesa u proizvodnji predmeta, • izrađuju reciklirane glazbene instrumente od otpadnih materijala,
  • naviknite se na čišćenje nakon posla.

Uključila sam sljedeće didaktičke sustave: prezentacija zvuka i slike, razgovor, objašnjenje, metoda pisanog rada, rad s tekstom, metoda praktičnih radova. Učenici su na poslu koristili sljedeća nastavna sredstva: knjige, računalo s pristupom internetu, projektor, slike, autentični tekstovi i ambalažni otpad.

Istraživanje ekoloških sadržaja odvijalo se putem sljedećih oblika učenja: frontalna, individualna. Za konačnu provedbu ekološkog sadržaja trebalo mi je 5 školskih sati i međusobno su se povezali sljedeći predmeti: društvena znanost, prirodna znanost i tehnologija, slovenski jezik, likovna umjetnost, glazba. Časovi su bili različiti i individualizirani, jer sam studentima ponudila:

  • pomoć u postavljanju pitanja
  • pomoć u formuliranju i opravdanju odgovora – pronalaženju uzročno-posljedičnih veza.

5. Postupak aktivnosti

  • Pametna oluja za uvodnu motivaciju „RECIKLIRANJE“
  • Ponovimo osnovna znanja o zaštiti prirode
  • Učenici su bili podijeljeni u homogene skupine. Svaka je skupina dobila tekst iz knjige Mali koraci koji ima veliki utjecaj na čišći svijet. [4] Ovaj zabavni vodič donosi puno ideja za manje zagađenja: o uštedi energije i vode, prehrani koja manje opterećuje okoliš, recikliranju, zaštiti prirode i njezinih stanovnika i sve više i više.
  • Odabrali su strategiju čitanja [5] kako bi saželi sadržaj. Pripremili su ispis za plakat i predstavili ga kolegama.
  • Stalak za otpad (na sredini učionice).
  • Poredajte predmete po materijalima (npr. Boce zajedno)
  • U predmetu Glazba umjetnosti imamo projekt pod nazivom Reciklirani orkestar.

Učenici stvaraju glazbene instrumente od ostataka materijala i tako ambalažni otpad može postati sjajan instrument s malo mašte i vještine. Upute za rad nalaze se u neovisnoj radnoj knjižici za glazbu, dok se uči o korisnosti odbačenih predmeta i razvija se ekološka svijest.

  • Izrada vlastitog instrumenta koji se mora sastojati od više različitih predmeta i biti će takav da možete s njim izvoditi što više zvuka: (slika 1)

clip_image002clip_image004         Slika 1. Kitara i klarinet           Slika 2. U galeriji novih glazbenih instrumenata

  • Konceptualne ideje, priprema plana, materijali.
  • Izvršenje zadače
  • Prezentacija “GALERIJA NOVIH GLAZBENIH INSTRUMENATA”.
  • Učenici su uživali u svom poslu i zabavili se.
  • Vježbali su vještine međusobne suradnje.
  • Predstavili su i imenovali svoje glazbene instrumente (slika 3).

clip_image006Slika 3. Svaki učenik predstavlja svoj instrument, od čega je instrument izrađen i prezentira zvuke tog instrumenta.

Na kraju su instrumente raspoređivali u puhačke, gudače, trube i sastavili razredni orkestar u kojem su svirali na reciklirane instrumente i pjevali. Učenici su međusobno izmjenjivali glazbene instrclip_image008umente i tako pokušali svirati na drugim glazbenim instrumentima.

Slika 4. Sviraju zvukove na svom glazbenom recikliranom instrumentu, svirajući ih, ali može i pjevati.

Nakon toga uslijedio je razgovor – procjena tijeka školskog dana. Uz pomoć svega što je stvoreno tijekom ovog EKO-tehničkog dana, pripremili smo izložbu u školskom prostoru događclip_image010anja, gdje su i ostali učenici mogli vidjeti zapise, fotografije, proizvode i probati reciklirane glazbene instrumente.

Slika 5. Formiraju se glazbeni sastavi

Glavne aktivnosti ekologije usmjerene su na zaštitu prirode i ujediniti napore ljudi za uravnotežen odnos prema prirodi, racionalno korištenje prirodnih resursa i održavanje prirodne ravnoteže bez razarajućih posljedica za sva bića našeg planeta. [6]

Planiranje rada:

Učenici su imali četrnaest dana, za sastavljanje skice za glazbeni instrument i prikupljanje odgovarajućeg ambalažnog otpada. Donijeli su i poluproizvode (perforirane boce i čepove, rezali žice, izrezali dijelove iz kutija) kako bi se u školi mogli sastaviti, dizajnirati i dodati oznaku za recikliranje.

Materijal i pribor:

  • Sa sobom donose različite ambalaže otpada koja bi se mogla koristiti za izradu glazbenih instrumenata (boce, boce, limenke, plastične posude)
  • Ljepljiva traka, škare, ljepilo, slamke, strune, elastika, karton

6. Zaključak

Moramo biti svjesni da su svi ljudi odgovorni za prirodu i da svojim djelovanjem možemo sačuvati naš planet, pa je zbog toga potrebno djeci usaditi ekološke vrijednosti vrlo rano. Studenti vole učiti i isprobavati nove metode i oblike, pa je potrebno pripremiti obrazovni rad na način, da učenici budu što motiviraniji i da pokušaju pronaći načine za rješavanje problema zaštite prirode. Potrebno je ojačati svijest da smo svi odgovorni za prirodu. Svi zajedno moramo biti svjesni, da ne smijemo nesmotreno zagađivati ​​prirodu i da čak i mali koraci mogu doprinijeti boljoj budućnosti planeta. Stečeno znanje uz pomoć različitih metoda i oblika, a potkrijepljeno primjerima iz svakodnevnog života, dugotrajnije je, svjesnije i smislenije. Smatram da je interdisciplinarno povezivanje vrlo prikladan oblik rada sa učenicima, na ponavljanju i učenju.

7. Literatura

[1] Medpredmetno povezovanje kot strategija za kakovostno učenje učencev v osnovni šoli, Medpredmetno_URN_NBN_SI_doc-TW57QGYK.pdf
[2] Več avtorjev, OKOLJSKA VZGOJA, učbenik za izbirni predmet; medpredmetno področje v osnovni šoli; Založba Obzorja, Maribor, 2002.
[3] UČNI NAČRT – Naravoslovje in tehnika
[4] Glenn Murphy, Majhni KORAKI, Založba Mladinska knjiga , Ljubljana, 2011.
[5]M. Kerndl, “Bralna pismenost-bralne učne strategije”, ZRSS, http://www.os-dob.si/files/2014/11/BUS__predstavitev_posameznih_strategij.pdf (Dostop: 7. 3. 2018).
[6] http://misijazeleno.si/o_misiji_zeleno/kaj_je_ekologija/ <7. 3. 2018>.
[7] Učbeniki in delovni zvezki, “Radovednih pet”, Rokus, 2019.

Škola u prirodi – dio školskog procesa

bozena_idzojtic

Božena Idžojtič

Sažetak

Školski tjelesni odgoj teži svojim ciljevima, a sadržaj i način doprinosi skladnom biološkom, psihološkom i socijalnom razvoju mladih ljudi. U isto vrijeme ga obrazuje i osnažuje kako bi tijekom zrelosti i starosti obogatio svoje slobodno vrijeme sportom i zdravim načinom života. Tako će se pobrinuti za svoju dobrobit, zdravlje i vitalnost.

Iz teorije integralnog razvoja znamo da su motorički, intelektualni i psihosocijalni razvoj kod djeteta usko povezani.

Škola u prirodi za učenika je, stoga, osobito važna. Definirana je kao poseban obrazovni oblik, čija je suština da cijeli razred ili nekoliko razrednih odjela pohađa ili odlazi na neko vrijeme u prirodno, manje urbano okruženje, izvan svoga prebivališta. Obrazovni se proces nastavlja ondje prema posebnom obrazovnom programu.

Aktivnosti u prirodi postale su globalni sportski trend. Međutim, on podrazumijeva prilagođavanje čovjeka prirodi, a ne obrnuto. Upravo iz toga razloga, škola u prirodi može dati učeniku znatno više i na drugačiji način nego što to može škola u klasičnom smislu.

Živjeti u skupini dvadeset i četiri sata dnevno, prilagoditi se toj skupini, pospremiti krevet, urediti dječačku frizuru za večernji ples… – samo su neke od stvari s kojima se djeca prvi puta susreću.

Ključne riječi: priroda, škola u prirodi, zdravlje, odgovornost, okoliš.

Opći obrazovni ciljevi škole u prirodi

Škola u prirodi povećava održivost i kvalitetu znanja, koja učenik isto tako stječe kroz ovaj oblik odgojno-obrazovnog rada. Istovremeno potiče sposobnost promatranja prirodnog i društvenog okruženja, neovisan i odgovoran odnos prema tom okruženju, kao i pozitivan odnos prema zdravom načinu života. Osim toga, razvija odgovornost za vlastitu sigurnost i zdravlje. Promiče i skladan tjelesni te mentalni razvoj pojedinca, što podrazumijeva: mogućnost izbora i povezivanja različitih polja, učenje o praktičnim životnim vještinama…

U isto vrijeme i u velikoj mjeri učenici razvijaju odgovoran odnos prema okolišu. Promiče se cjeloživotno učenje jer učenik uči o različitim mogućnostima učenja.

U ostalim oblicima učenja iz izvanškolskog okruženja moguće je primati i učvršćivati ​​znanje.

Važno je naglasiti da ovakav oblik nastave promiče društvene i komunikacijske vještine te razvija sposobnost kreativnog i kritičkog razmišljanja te prosuđivanja. Učenika se osposobljava za suočavanje sa životnim problemima te za njihovo samouvjereno ispravljanje ili rješavanje.

CŠOD Rak

Center šolskih in obšolskih dejavnosti Rak, ili skraćeno: CŠOD Rak, nalazi se u blizini Cerkniškog jezera, u jugozapadnoj Sloveniji. U blizini ove kuće prostiru se šume jele i bukve, koje se u Sloveniji protežu od hrvatske granice do šume Trnovo.

Cerkniško jezero jedno je od najvećih presušnih jezera u Europi. Javlja se svake godine na kraškom polju, između Javornika s jedne strane te Bloškog platoa i Slivnice s druge strane.

Jezero se zadržava na Cerkniškom polju oko devet mjeseci u godini. U suhom dijelu ljeta jezero nestaje. Tijekom cijele godine možete ovdje šetB. Idzojtic_Slika 1_Biciklom na izletati, veslati, ribariti, klizati…

Voda se obično prostire na površini od dvadeset četvornih kilometara. Kad je vode najviše, jezero doseže površinu od gotovo trideset km2 i u to je vrijeme najveće jezero u Sloveniji.

Slika 1. Biciklom na izlet

Značajke prirodnog okoliša

Rakov Škocjan je lijepa kraška dolina između Cerknice i Planinskog polja, koju tvori rijeka Rak. Potječe iz Zelških špilja i prvo teče kroz gornju površinu, a zatim tone u Tkalu špilju. U cijelom su području iznimne kraške značajke; izvorne i potonule kraške špilje, grebeni, prirodni mostovi.

Kraška dolina nastala je kada su se urušili stropovi kraške jame. Ovdje možemo vidjeti dokaz – Mali prirodni most, koji je visok 42 m i Veliki prirodni most visine 37 metara.

Postoji prirodno-poučna staza koja nas vodi kroz prekrasno prirodno okruženje. Rakov Škocjan proglašen je krajobrB. Idzojtic_Slika 2_Pogled iz špiljeaznim parkom, koji su ustanovili još 1949. godine. Ovdje živi 45 vrsta sisavaca i 276 vrsta ptica. Osim uobičajenih šumskih životinja, ovdje su sačuvani i neki rijetki i ugroženi sisavci: smeđi medvjed, vuk, divlja mačka, ris.

Slika 2. Pogled iz špilje

Sadržaj učenja

Učenici su s velikom pozornošću slušali na nastavnim satovima, na kojima im je na vrlo zanimljiv način predstavljeno Cerkniško jezero, a do njega smo došli biciklima.

Na prirodoslovnom nastavnom putu kao istraživači poB.Idzojtic_Slika 3_Istraživanje prirodekušali su prepoznati tragove životinja, kojima smo dan prije nastavili hranu. Skrivena kamera snimila je zanimljiv noćni život u prirodi…

Osim toga, učenici su mnogo saznali o bogatstvu šume, učili o gljivama i lišajevima.

Slika 3. Istraživanje prirode

Bavili smo se i raznim sportskim aktivnostima

Prije određene sportske aktivnosti, instruktori svakog sporta dali su učenicima jasne B.Idzojtic_Slika 4_Veslanje po rijeci Rakupute za njihovu sigurnu izvedbu. Kako smo mogli birati između mnogo različitih sportova, odabrali smo one aktivnosti koje u školi teže realiziramo, jer nisu u blizini ili za njih nemamo mogućnosti: streljaštvo, veslanje, vožnja biciklom, pješačenje u prekrasnoj prirodi.

Slika 4. Veslanje na rijeci Rak

Nastavnici u CŠOD Rak za učenike su pripremili i aktivnosti usmjerenog slobodnog vremena:

  • opstanak u divljini
  • sportske igre
  • Večer Uršule
  • noćna šetnja uz pomoć svjetiljki (na glavi i u ruci)
  • igre socijalizacije.

B. Idzojtic_Slika 5_Pješačenje u  prekrasnoj prirodi
Slika 5. Pješačenje u prekrasnoj prirodi

Zaključak

Tijekom petodnevnog boravka u CŠOD Rak, učenici osmih razreda imali su mnoge mogućnosti za cjeloživotno učenje u prekrasnom prirodnom okruženju jer su se međusobno družili i zajedno doživjeli mnogo lijepih trenutaka u najboljoj učionici na svijetu – u prirodi. S više od trideset godina iskustva u mnogim i različitim školama u prirodi, mogu reći da je ovaj oblik poučavanja zaista neprocjenjivo životno iskustvo.

Izvori i literatura

  1. Kristan, S. …et al.(1993.), Smernice šolske športne vzgoje, Ljubljana, Zavod RS za šolstvo in šport
  2. https://www.csod.si (pristupano 15. veljače 2020.)
  3. https://www.notranjski-park.si/narava/naravne-znamenitosti/cerknisko-jezero (pristupano 24. ožujka 2020.)
  4. https://www.slotrips.si/slo/naravne-znamenitosti/trip/926/Rakov-skocjan (pristupano 15. veljače 2020.)
  5. Fotografije: vlastiti izvor.

Međupredmetno povezivanje

glazbene umjetnosti, domaćinstva i društva u 5. razredu

eva_slapnik

Eva Slapnik

U svom radu često vidim da učenici ne znaju povezati stečeno znanje između pojedinih predmeta, već odvajaju predmete jedan od drugog, unatoč činjenici da su neki sadržaji slični i stečeno znanje mogli bi koristiti u nekoliko različitih predmeta.

“Svakako bismo željeli pronaći načine povezivanja područja koja se temelje na promišljenom dopunjavanju sadržaja i ciljeva, kako bi se uz osnovna razvijala i korisna znanja učenika (Hodnik Čadež, 2008., str. 136).”

Stoga smo nastavnici iz tri različita područja (glazba, domaćinstvo i društvo) odlučili napraviti interdisciplinarnu vezu na temu Bele krajine i učenicima pokazati da mogu naučiti o sličnim stvarima iz različitih predmeta i kombinirati novo stečena znanja iz tri odvojena predmeta u zajedničku cjelinu.

Ključne riječi: Bela krajina, interdisciplinarna povezanost, glazbena umjetnost, domaćinstvo i društvo.

Ciljevi koje su učenici naučili tijekom interdisciplinarne povezanosti bili su sljedeći:

  • orijentiraju se na karti Slovenije,
  • ponavljaju karakteristike Bele krajine,
  • plešu tipično belokranjski ples,
  • pjevaju pjesmu Kolo,
  • istražuju laneni materijal,
  • peku belokranjski kolač.

Na početku predavanja slušali smo pjesmu Kolo. Učenici su pjesmu prepoznali i smjestili je u Belu krajinu. Uz pomoć brainstorming-a, učenici su nabrojali činjenice o Beloj krajini koje već znaju (položaj, društvene i prirodne karakteristike, lanena tkanina, tipična jela, belokranjska glazba i ples).

Zatim smo učenike podijelili u četiri nehomogene skupine, pri čemu je svaka skupina imala svoj zadatak. Sve su skupine stoga morale ozbiljno dovršiti svoj zadatak. Znanje koje će preostale grupe steći o Beloj krajini ovisilo je o njima.

Prva skupina učenika pripremila je glazbenu točku s belokranjskim pjesmama. Druga skupina učenika pripremila je plesnu točku uz belokranjski ples. Učiteljica glazbe vodila je obje skupine.

Uz pomoć knjiga, treća i četvrta skupina samostalno su pripremale plakate s prirodnim i imagedruštvenim karakteristikama Bele krajine, istraživale su i značenje lana, tipična jela u Beloj krajini, ples i pjesme u Beloj krajini. Učenike sam vodila tijekom rada.

Slika 1. Izrada plakata o Beloj krajini

Kako su treća i četvrta skupina imale zahtjevniji i opsežniji zadatak izrade plakata o Beloj krajini, imale su na raspolaganju dva školska sata za rad.

Prva i druga skupina, koje su uspjele pripremiti glazbenu točku u jednom školskom satu, u drugom su školskom satu pekle belokranjski kolač s učiteljicom za domaćinstvo.

imageSlika 2. Pečenje belokranjskog kolača

Na kraju drugog školskog sata, sve četiri grupe okupile su se i učenici su predstavili svoje zadatke.

U uvodu je prva skupina otpjevala belokranjske pjesme, a druga je potom plesala belokranjski ples. Tada je bio red na slijedeće dvije skupine. Oni su uz pomoć plakata predstavili Belu krajinu i njene prirodne i društveneimage karakteristike. Prve dvije skupine ponovno su slijedile, predstavljajući recept i postupak pečenja belokranjskog kolača.

Slika 3. Prezentacija pečenja belokranjskog kolača

Na kraju prezentacije uslijedio je najslađi dio koji je učenicima bio najzanimljiviji, jer smo svi isprobali odličan belokranjski kolač.

Na kraju lekcije učenici su saznali da se znanje između različitih predmeta može zapravo povezati.

Unatoč činjenici da priprema interdisciplinarne nastave zahtijeva mnogo više rada i organizacije, vrlo rado pripremam takve lekcije, jer učenici u takvim lekcijama nauče mnogo više nego u standardnoj nastavi.

Literatura

  1. Hodnik Čadež, T. (2008). Učitelj kot raziskovalec medpredmetnega povezovanja. U J. Krek, T. Hodnik Čadež, J. Vogrinc, B. Sicherl Kafol, V. Devjak, V. Štambereger (Ur.). Učitelj v vlogi raziskovalca (str. 131-149). Ljubljana: Pedagoška fakulteta Univerze v Ljubljani.

Vezenje – vještina ručnog rada

lidija_zmavc

Lidija Žmavc

Sažetak

Suvremeni način življenja i uporaba tehnologije kod učenika uzrokuju sve više poteškoća koje se očituju u problemima fine i grube motorike. Fine motoričke vještine značajne su za razvoj djeteta. Pomoću različitih aktivnosti koje se izvode u školi, učenici razvijaju fine motoričke vještine. Te su vještine vrlo važne za njihov razvoj i djelovanje. Jedna od navedenih aktivnosti je vezenje, vještina ručnog rada u kojoj učenici nesvjesno vježbaju finu motoriku, upornost, dosljednost, kreativnost, a pritom razvijaju i određene druge sposobnosti.

Uvod

P_20200304_074423Motorički razvoj u predškolskoj je dobi od ključnog značenja za razvoj svih ljudskih funkcija i kod djeteta traje niz godina. Za dijete je vrlo važno stjecanje iskustava u ranom razdoblju koje je vrlo dinamično. U tom je razdoblju motorički razvoj od velikog značenja; njime stječemo različita iskustva. Aktivnosti kojima se razvijaju fine motoričke sposobnosti su pranje i četkanje zubi, vezanje cipela, korištenje pribora za jelo itd. Djeca postupno postaju sposobna brže, kvalitetnije i učinkovitije izvoditi različite pokrete. Precizni pokreti fine i grube motorike zahtijevaju usklađeno funkcioniranje senzora pokreta, središnjeg živčanog i mišićnog sustava. Vezenjem možemo vježbati finu motoriku. U prošlosti, vez je bio tipičan ženski domaći ručni rad. Vezenjem su se ukrašavali brojni materijali proizvoda za osobnu uporabu i stambene prostore.

Fina motorika

Fina motorika podrazumijeva korištenje malih mišića ruku, zapešća i prstiju. Aktivnosti koje zahtijevaju uporabu fine motorike su držanje olovke, bojica, kistova, pisanje iP_20200304_074508 bojanje, sastavljanje kocki, rezanje i lijepljenje, korištenje ravnala itd. Mišići u suradnji s mozgom nadziru i usklađuju pokrete dlanova i prstiju. Možemo koristiti različite didaktičke igre, slagalice, kocke, plastelin; pritom možemo potaknuti i roditelje na uključenje djece u svakodnevne poslove. Učinkovitost pokreta fine motorike ima važan utjecaj na kvalitetu, preciznost i brzinu izvođenja različitih poslova. Određene vještine djeca mogu stjecati uz svakodnevne vježbe (hvatanje pincetom, rezanje, trganje, P_20200304_074619gužvanje,…). Važno je da ručne vještine krenemo poticati rano, kako bi dijete moglo u školi zapisivati slova i brojke.

Motorički razvoj malih mišića moramo razvijati aktivnostima u kojima djeca uživaju. Vezenje je odlična aktivnost kojom istovremeno postižemo više ciljeva. Pritom djeca vježbaju finu motoriku, koordinaciju između očiju i ruku, jačaju preciznost, pozornost, koncentraciju, samopoštovanje, dosljednost, upornost i razvijaju sljedeće ciljeve:

  • logičko zaključivanje i apstraktno mišljenje, kreativnost i maštovitost
  • očuvanje i razvoj kulturne baštine
  • navikavanje na samostalnost u radu i na urednost pri radu
  • druženje u grupi, razvijanje ručnih vještina i stjecanje radnih navika

Očuvanje kulturne baštine

Učenici se s vezenjem susreću u sklopu izbornih sadržaja i izabiru ga kao P_20200304_074641izvannastavnu aktivnost. Mi ulažemo trud u ponovno oživljavanje ručnih vještina i njihov prijenos na mlađi naraštaj. Stvaranje veza je nešto lijepo, unikatno i uporabljivo. Kod vezenja se isprepliću razvoj ručnih vještina, upornost i briga za očuvanje kulturne baštine te poštivanje vlastitog i tuđeg rada.

Upoznali smo se s osnovnim bodovima i tehnikama vezenja. Učenici su upoznali vrste P_20200414_151346vezenja, motive i uzorke te različite materijale. Naglasak je bio utemeljen na praktičnom radu, to jest vezenju. Učenici su učili vezati na platnu različitim ubodima i koristiti razna pomagala, pazeći pritom na sigurnost i higijenu. Naučili su i kako održavati vezeni proizvod. Prilikom rada koristili su iglu, naprstak od kartonaP_20200414_151355, škarice, pamučno, laneno i mrežasto platno i pamučne pređe za vezenje u boji. Izradili smo tabletiće, čestitke, jastučiće i torbice.

Vezenje je tradicionalno ženski domaći ručni rad koji ima bogatu povijest. Tehnika vezenja, odnosno ukrašavanja odjeće i drugih predmeta za svakodnevnu uporabu, tijekom povijesti čovječanstva se usavršavala i tako postajala sve bogatija i raznolikija.

Zaključak

Vezenje je ukrašavanje odjeće iglom i koncem. Ono nam može pružiti zadovoljstvo, veselje i opušteno raspoloženje. Uz malo ručnih vještina i volje nije ga teško naučiti. Vezenje, koje se kroz povijest čuvalo i razvijalo kao oblik domaćeg obrta, ne smije pasti u zaborav. Na satovima vezenja učenici su se opustili, budući da im je bilo zanimljivo i pohađali su ga s veseljem.

Literatura

  1. Mlakar, M. Vezenje v osnovni šoli. Ljubljana: Lepa beseda, 2008

Djeca s Aspergerovim sindromom

maja_sirca

Maja Širca

Sažetak

Čini se da u školama postoji sve više djece kojoj je dijagnosticiran Aspergerov sindrom. U ovom ću članku predstaviti osnovne karakteristike djece s Aspergerovim sindromom i izložiti nekoliko strategija za pomoć na području socijalnih vještina te ponuditi prijedloge prilagodbe učenicima u nastavi.

Ključne riječi: Aspergerov sindrom, prilagodbe u učionici, strategije učenja socijalnih vještina

Kao socijalni pedagog u osnovnoj školi pružam dodatnu profesionalnu pomoć i učenicima kojima je dijagnosticiran Aspergerov sindrom (u daljnjem tekstu AS). Također sam i majka djeteta s AS-om. Naime, moj devetogodišnji sin ima spomenutu dijagnozu. Školovanje je ovoj djeci gotovo uvijek stresno i nije nimalo jednostavno. Stresno je i za nastavnike koji nemaju dovoljno znanja za uspješno vođenje nastave u razredu u kojem postoji učenik s AS-om. Naposljetku, ali ništa manje važno, i roditelji, koji moraju pronaći ravnotežu između zahtjeva škole, vlastitih zahtjeva i stvarnih sposobnosti svoje djece, također doživljavaju stres. U ovom ću članku predstaviti osnovne karakteristike djece s AS i izložiti nekoliko strategija za pomoć na području socijalnih vještina te ponuditi prijedloge prilagodbe učenicima u nastavi.

Djeca s AS-om ne izgledaju drugačije od druge djece. Međutim, iz njihovog ponašanja, manje ili više neobičnog, možemo zaključiti da jesu drugačija. To se odražava na govor, geste, hodanje, komunikaciju i percepciju, a ponajviše se od tipičnih vršnjaka razlikuju po svom društvenom ponašanju. Netko tko o djetetu i ovoj dijagnozi ne zna ništa, dijete s AS-om brzo može okarakterizirati kao razmaženo i neodgojeno, dok se zapravo ovo dijete suočava s mnogim problemima koji nam se čine nezamislivima. U nastavku ćemo se osvrnuti na neke od najizraženijih karakteristika djece s AS-om koje su im zajedničke.

  • Kontakt očima: teško održavaju kontakt očima pa ponekad djeluju kao da ne reagiraju i ne obaziru se.
  • Govor: 50% djece s AS-om počinje govoriti kasno, ali do 5. godine života govori tečno. Njihov je govor pedantan i formalan te imaju problema s razumijevanjem fraza.
  • · Motorička nespretnost: neki počinju hodati kasnije, nespretni su u igri loptom i vezanju cipela te imaju neobično držanje dok hodaju ili trče. Imaju nečitljiv rukopis. Često imaju i tikove (brzo žmirkanje, grimase na licu…).
  • Nedostatak empatije: dijete s AS-om teško suosjeća s drugima. Također mu je teže prepoznati i izraziti vlastite osjećaje.
  • Interesi i rutina: često su opsjednuti nekim područjem interesa, recimo vlakovima.
  • Za njih je uobičajena osjetljivost na dodir, zvuk, okus i strukturu hrane te miris, bol i temperaturu. Neka su djeca osjetljiva samo na jednu od navedenih stvari, druga mogu biti osjetljiva na nekoliko njih, a neka djeca na sve navedeno.
  • Izvršne funkcije razvijaju se sa zakašnjenjem. To su vještine organizacije i planiranja, radna memorija, kontrola impulsa, organiziranje vremena i prepoznavanje prioriteta (zaboravljanje, gubljenje stvari).
  • Socijalne vještine i komunikacija: ne znaju kako uspostaviti odnose i interakciju s vršnjacima te ne razumiju nepisana društvena pravila. Radije razgovaraju s odraslima jer su oni mirniji i tolerantniji prema njihovom ponašanju. Ne vide se kao članovi neke grupe niti su zainteresirani za sudjelovanje u timskim sportovima ili za praćenje trendova u vezi s igračkama ili odjećom.

Dok je za običnu djecu kretanje u školu izazov u kojem brzo uspostavljaju nove odnose, usvajaju pravila ponašanja i osjećaju se sigurno i opušteno, za djecu s AS-om uključivanje u školu vrlo je stresno. Ova djeca obično redovito pohađaju program redovne škole, jer većina nema kognitivne deficite.

Škola za djecu s AS-om znači veliku promjenu. Za njih je to novo i bučno okruženje, puno nepoznatih podražaja, zahtjeva, očekivanja i obveza. Ta djeca u sebi nose velik potencijal koji često nisu u stanju pokazati. Stoga im treba mirno školsko okruženje i promišljena struktura sa što manje djece u grupi. U nastavku ćemo vidjeti kako možemo pomoći djeci s AS-om da što lakše krenu u školu i postignu uspješan školski uspjeh.

Učitelj je jedna od najvažnijih osoba u djetetovom životu. Ako je učitelj empatičan, razumije djetetove probleme i neprestano se obrazuje, tada dijete s AS-om može postići najbolji osobni i obrazovni napredak. Prije svega, mora izbjegavati nestrpljivost i ljutnju te biti svjestan da dijete s AS-om ništa ne čini namjerno. Međutim, uz pomoć učitelja, na kraju se može naučiti ispravnom ponašanju i napredovati u socijalnim vještinama.

Savjeti za pomoć djeci s AS-om na području socijalnih vještina:

  • Upotrijebite drugu djecu kao primjer prikladnog ponašanja: neka dijete uči promatrajući druge.
  • Budite uzor djeci u izgradnji odnosa: djeca u učionici ponekad ne znaju kako reagirati na neobično ponašanje djeteta s AS-om i prvo će uzeti učitelja kao uzor.
  • Potražite alternativne izvore pomoći: dijete s AS-om uči se obratiti drugim učenicima za podršku.
  • Potaknite prijateljstva koja obećavaju: dijete s AS-om treba mnogo vremena da nauči kako komunicirati s djecom. Pomaže kada na početku potičemo interakciju s manjim brojem učenika u razredu.
  • Osigurajte nadzor tijekom odmora kada nema strukture i postane bučnije, jer su tada najosjetljiviji i ranjivi te mogu i nasilno reagirati ako je podražaja previše.

Djeca s AS-om povrh socijalnih vještina pomoć i prilagodbu trebaju i u školskim aktivnostima:

  • Organizirano okruženje za učenje: djetetu je potrebna struktura s jasnim granicama.
  • Zbog učestalih problema s pažnjom, zadatke im je potrebno oblikovati u što manje jedinice. Također im treba dodatno vrijeme za pisanje provjera znanja.
  • Potrebno je iz razreda ukloniti podražaje na koje su posebno osjetljivi te izbjegavati iznenađenja i nenajavljene promjene.
  • Nastavnik treba iskoristiti izuzetnu sposobnost ovih učenika da upamte informacije i tako jačati njihovu sliku o sebi.
  • Upotreba vizualnih pomagala: mnogi učenici s AS-om imaju vizualni stil učenja pa bi se organizacija nastave trebala odvijati u ovom smjeru.
  • Tijekom objašnjavanja treba što češće provjeravati učenikovo razumijevanje.
  • Stvaranje popisa i rasporeda: učitelji trebaju kreirati popise i rasporede te ih je također važno i vremenski definirati.
  • Preporučuje se upotreba boja koje mogu jasno označiti različita područja razreda (recimo, gdje se nalaze matematička pomagala i slično).
  • Preporučuje se uporaba mjerača vremena, poput pješčanog sata, jer osobe s AS-om često imaju problema s orijentacijom u vremenu.
  • Oblikovanje rasporeda sjedenja: prema karakteristikama učenika određujemo gdje će sjediti. Neki radije sjede kraj prozora, dok druge to ometa i odvlači im pažnju.

Zaključno bih napomenula da suživot s djetetom s AS-om nije toliko nemoguć kao što nam se čini u početku. Također nije jednostavan i prisiljava nas da preispitamo sva naša uvjerenja i očekivanja koja smo imali o sebi i o djeci. Nudi nam obilje mogućnosti za osobni i profesionalni rast, ali istodobno će nam trebati i ponešto pomoći i podrške u okruženju, odnosno u školi. Sve ove prilagodbe i strategije učenja mogu pridonijeti učinkovitom suživotu. Najvažnije što možemo učiniti prihvatiti je dijete takvo kakvo jest i dobro se upoznati s AS-om. Znanje i nove informacije dat će nam snagu i energiju da bolje razumijemo svijet djece s AS-om te njihove reakcije na vanjski svijet. Dajmo im šansu i otkrijmo njihove potencijale te potaknimo razvoj njihovih pozitivnih kvaliteta.

Literatura

  1. Attwood, T. 2007. Aspergerjev sindrom: Priročnik za starše in strokovne delavce [Aspergerov sindrom: priručnik za roditelje i stručnjake]. Megaton d.o.o. Ljubljana.
  2. Jurišić D., B. 2016. Otroci z avtizmom: Priročnik za učitelje in starše [Djeca s autizmom: priručnik za učitelje i roditelje]. Center Janeza Levca. Ljubljana.
  3. Klemenc, A. 1977. Kako je biti jaz?: knjiga o fantu z Aspergerjevim sindromom [Kako je to biti ja: knjiga o dječaku s Aspergerovim sindromom]. DCZ Janeza Levca, Ljubljana.
  4. Milačić, I. 2006. Priporočila za program učenja socialnih veščin [Preporuke za program učenja socijalnih vještina]. Center za društvo za avtizem. Ljubljana.
  5. Pavlin, A. 2016. Individualizirani program podpore in pomoči za učenca z Aspergerjevim sindromom [Individualizirani program podrške i pomoći učeniku s Aspergerovim sindromom]. Magistarski rad. Pedagoški fakultet. Ljubljana.
  6. Weiss, S. 2018. Leseni deček sodobnega časa [Drveni dječak modernog doba]. Založba Obzorja. Maribor.
  7. Žagar, D. 2012. Drugačni učenci [Drugačiji učenici]. Znanstvena založba Filozofske fakultete (Znanstveno izdavaštvo Filozofskog fakulteta). Ljubljana.

Tolerancija je značajna vrijednost

marijana_kavcic

Marijana Kavčič

Sažetak

Vrijednosti su važne za svakog pojedinca, grupu i zajednicu u životu. U školi su vrijednosti jedna od značajnih odgojnih smjernica, koje diktiraju osnovna pravila ponašanja. Prijateljstvo, suradnja, povezanost, uzajamna pomoć, sigurnost, mir, povjerenje, istina, radost, prihvaćanje, važne su vrijednosti kojima pedagoški radnici u osnovnoj školi teže i razvijaju ih. Budući da su međuljudski odnosi među učenicima vrlo važni, jedna od značajnih vrijednosti je i tolerancija. Svaki učenik želi biti prihvaćen, cijenjen, uvažen, pa je potrebno poticati i njegovati toleranciju među učenicima. To smo postigli izvođenjem edukativnih radionica. Razvili smo i poticali toleranciju i prijateljske odnose među učenicima.

Ključne riječi: tolerancija, projekt, radionice.

Uvod

Međunarodni dan tolerancije obilježava se svake godine 16. studenog. Na ovaj dan duboko se promiču tolerancija, prijateljstvo, suradnja i međusobno uvažavanje, a osvješćuju se i različiti oblici netolerancije. U školskoj godini 2019/2020, mi smo u našoj podružničkoj školi odlučili poticati i razvijati toleranciju još više među učenicima. Sudjelovali smo u projektu Međunarodni dan tolerancije – dan za toleranciju i prijateljstvo. U projekt su bili uključeni svi učenici od 1. do 5. razreda. Njihove razrednice i ostale stručne suradnice, bile smo njihove mentorice tijekom provedbe projekta.

Jedro

Značajan vodič za provedbu projekta bila je poruka UNESCO-ove Deklaracije o načelima tolerancije iz 1995. godine, koja kaže da je tolerancija međusobno poštivanje, gdje poštujemo jedni druge, unatoč činjenici da smo različiti. Edukacijski centar Eksena, koji je autor projekta, poslao nam je temu ovogodišnjeg projekta. To je bila „Zamka opravdane netrpeljivosti“ i bila je naš glavni vodič u provedbi projekta. Projekt se izvodio kroz edukativne i kreativne radionice, koje su učenicima pružile priliku da kroz vlastito izražavanje podignu razinu svijesti o problemu netrpeljivosti.

U uvodnom dijelu učenici su iznijeli svoja mišljenja o tome što je tolerancija, što je netrpeljivost i što znači „Zamka opravdane netrpeljivosti“. Učenici su „Zamku opravdane netrpeljivosti“ upoznavali preko raspravnih tekstova. Shvatili su da možemo upasti u „Zamku opravdane netrpeljivosti“ kad osjećamo da smo opravdano netolerantni premStvaranjea drugom ili sebi. Shvatili su da nikada ne bismo trebali biti nestrpljivi i da je tolerancija vrlo važna za kvalitetu odnosa koje imamo jedni do drugih. Tolerantni odnosi omogućuju da sudjelujemo u grupi, radimo, stvaramo, učimo i igramo se.

Slika 1. Stvaranje

Učenici od 1. do 3. razreda upoznali su priču Dinosaur Tiko i veliki zub, autorice Ajde Bezenšek Špetič, Mirana i Ksenija Pečnik. Uslijedila je likovna radionica. Nacrtali su dio priče kada su životinje bile netrpeljive prema Netrpeljivost - tolerancijadinosaurusu Tiki, a drugi dio slike predstavljao je tolerantan odnos koji su životinje imale na kraju priče. Mogli su crtati i „Zamku opravdane netrpeljivosti“, ako su je ikad i sami doživjeli.

Slika 2. Netrpeljivost – tolerancija

Učenici 4. i 5. razreda upoznali su „Zamku opravdane netrpeljivosti“ dok su čitali priče „Družina sinjeg galeba“, autora Toneta Seliškara. Na radionicama su mogli stvarati literarno ili likovno. Bilo je poželjno da pišu o vlastitom iskustvu o predmetnoj temi. Oni su također mogli izraziti svoje znanje o „Zamci opravdane netrpeljivosti“ i likovnim izričajem. Prikazali su odnos s nekim bliskim njima (član obitelji, prijatelj, školska drugarica, susjed …). Dio slike predstavljao je „Zamku opravdane netrpeljivosti“, a drugi dio slike tolerantan, prijateljski odnos s istom osobom, u istoj situaciji.

Na kraju radionica pripremljene su razredne izložbe. Mentori su izlagali proizvode svojih učenika u učionici. Učenici su vidjeli sva likovna djela, a svaki od njih predstavio je i svoj rad. Radionice su završile krugom tolerancije i prijateljstva, koji je učenicima omogućio produbljivanje novih znanja o toleranciji i produbljivanje znanja o „Zamci opravdane netrpeljivosti“. Uslijedila je zajednička izložba likovnih djela svih učenika. Postavljena je u školske hodnike i u predvorju. Bila je otvorena za javnost i vrlo posjećena.

Naši su učenici također sudjelovali na natjecanju sa svojim likovnim radovima. Autori nagrađenih radova dobili su plaketu i pozvani su sa svojim mentorima i koordinatorima na otvaranje izložbe, koja je održana u Europskoj kući u Ljubljani. Među nagrađenima su bile i naše dvije učenice. Učenica trećeg razreda je za svoje likovno djelo, u kategoriji od 1. do 3. razreda, dobila plaketu za prvo mjesto, a učenica četvrtog razreda je za svoje likovno djelo, u kategoriji od 4. do 6. razreda, dobila plaketu za drugo mjesto. Prisustvovali smo otvaranju izložbe s pobjednicama i završili projekt s dobrim dojmovima.

Zaključak

Provedba projekta bila je vrlo uspješna. Učitelji i učenici, shvatili smo, tijekom razdoblja provedbe projekta, da naša netrpeljivost nikada nije opravdana, iako ponekad mislimo da možemo biti opravdano netolerantni prema nekome, ponekad čak i prema sebi. Kako je tolerancija značajna vrijednost, nastavit ćemo je duboko poticati i razvijati u našoj školi. U ovom ćemo projektu sudjelovati ponovo sljedeće školske godine. Tema projekta bit će “Postupaj s drugima onako kako bi htio da drugi postupaju s tobom”.

Literatura

  1. http://www.eksena.si/deklaracija-o-nacelih-strpnosti/
  2. http://www.eksena.si/wp-content/uploads/2019/05/Projekt-Mednarodni-dan-strpnosti-dan-za-strpnost-in-prijateljstvo-predstavitev.pdf

Kako društvene igre utječu na dijete

mateja_lesnicar

Mateja Lešničar

Sažetak

Škola je važan društveni prostor za djecu. Nudi im kognitivni, emocionalni i socijalni razvoj, uzimajući u obzir individualne razlike i prethodna iskustva. Omogućuje djeci da razvijaju i održavaju osobu u sebi te da razvijaju humane, ljudske međuljudske odnose. Kroz društvene igre djeca stječu nova iskustva bezbolno i bez posljedica u kojima na razigrani način provjeravaju različite uloge s kojima se susreću u životu. Društvene igre uključuju igre samo razvoja, igre stjecanja društvenih vještina, igre stjecanja emocionalnih kompetencija i igre opuštanja. Važno je odabrati prikladnu društvenu igru ​​za grupu. Ako se djeca u grupi ne poznaju, prvo je potrebno stvoriti povjerenje među njima. To postižemo igrama spoznaje i povjerenja. Međutim, kad se skupina dobro poznaje i ima „grupni problem“, biramo igre rješavanja sukoba i igre tolerancije.

Ključne riječi: igre na ploči, igra uloga, slika o sebi.

Uvod

Razred je raznolika zagonetka pojedinaca koji se razlikuju u mnogim osobinama, sposobnostima, znanjem i strukturi ličnosti. Ponašanje u učionici uvelike ovisi o interakcijama učenika i nastavnika. Učenicima se ponekad teško priviknuti jedni na druge ili ih uopće nema, što može biti posljedica nedostatka socijalnih vještina. Ponekad se također dogodi da izostanak jednog potpuno promijeni klasnu dinamiku. U nekim slučajevima transfer jednog učenika ima pozitivan učinak na dinamiku pojedinca i razreda (Gerbec, 2004).

Središnji dio

Poticajna i pozitivna klima za učenje sigurno doprinosi većem utjecaju na obrazovne i obrazovne ciljeve pojedinca i cjeline. Na klimu u učionici utječu: karakteristike pojedinih učenika, stavovi i očekivanja učitelja, prisutnost ili odsutnost pojedinih učenika, stavovi i očekivanja učenika, planiranje nastavničke discipline, red sjedenja, roditeljska uključenost u školske i razredne aktivnosti (Gerbec, 2004).
Koliko je važna klima u grupi ovisi o: koheziji grupe i atraktivnosti grupe pojedincima. Visoka povezanost grupe ogleda se u prevladavanju pozitivnih emocija među članovima i u osjećaju odgovornosti za njezin uspjeh ili neuspjeh. Pokazatelji društvene atmosfere u skupinama dijele se na: objektivne i subjektivne pokazatelje. Objektivni pokazatelji su: aktivnost ili pasivnost ili apatija članovi grupe, prisutnost ili odsutnost napetosti i sukoba u grupi, izgradnja koalicije, agresija u grupi. Subjektivni pokazatelji su: osjećaj pripadnosti grupi (osjećaj “mi”), odanost zajedničkom, osjećaj solidarnosti s grupom, osjećaj snage grupe (Nastran Ule, 1997). Socijalna klima koja se razvija u skupini rezultat je procesa koji ujedinjuju pojedince u iste ciljeve i interese, privlačnost i simpatiju, emocionalnu podršku među članovima, suradnju. Pojedinci se mogu također podijeliti zbog konkurencije, osobnih interesa, dobrih položaja, sukoba i neprijateljstva. U tim procesima koji počinju dominirati, takva se klima stvara u grupi. Možemo govoriti o lošijoj socijalnoj klimi kada pojedinci nemaju zadovoljene socijalno-emocionalne potrebe za međusobnim druženjem, privlačnošću, povjerljivošću i učvršćivanjem samopouzdanja. Razne veze uspostavljaju se među članovima grupe. Dešava se da neki studenti ili pojedinci ne nađu nikoga u grupi s kojim mogu zadovoljiti većinu socijalno-emocionalnih potreba. Takav čovjek je usamljen i nezadovoljan u grupi. Klima u učionici je čimbenik koji također utječe na uspjeh učenika u školi ili u procesu učenja. U povoljnoj klimi u učionici, rezultati učenika su također dobri. Treba naglasiti da na školsku klimu utječu i vanjski čimbenici, poput obiteljske klime, društveno-ekonomskog i socio-kulturnog statusa obitelji. Stoga je uloga učitelja kao formalnog voditelja odjela pokušati spriječiti da negativni vanjski čimbenici presudno utječu na status učenika u učionici. Najvažniji proces socijalne interakcije je komunikacija, odnosno razmjena informacija. Karakterizira ga odvijanje na vrlo različitim razinama složenosti, od jednostavnog kontakta dviju osoba koje se slučajno susreću na putu, do nekoliko složenih verbalnih i neverbalnih oblika komunikacije, sudjelovanja ili natjecanja u različitim društvenim situacijama. Može se promatrati kao proces koji se prvenstveno tiče pojedinaca koji u njemu sudjeluju, ili kao proces koji stvara i čuva grupe, institucije, kulturu (Nastran Ule, 1997).

Društvene igre su tehnike koje pomažu i djeci i odraslima da se bolje upoznaju i nauče slušati jedni druge, razumiju i suosjećaju jedni s drugima, prihvaćaju i rješavaju konfliktne situacije i grade odnose suradnje umjesto konkurencije. Njihova poanta je razmotriti što se događalo dok igrate. Ponekad je ovo učenje intimne prirode, a ponekad se može priopćiti grupi u obliku vođene rasprave. Za učitelje su učinkovito sredstvo za uspostavljanje ravnopravnog i izravnog kontakta s djecom. Omogućuju im da upoznaju svakog pojedinca i suosjećaju s njim, te posljedično mijenjaju ponašanje prema učeniku i razbijaju li njihove predrasude. Društvene igre omogućuju djeci kontakt i međusobno povezivanje. Usamljeni ljudi dobivaju priliku razgovarati i upoznati razrednike, djeca koja se previše nametnu pridržavaju pravila grupe. Na taj se način razvijaju solidarnost, međusobna pomoć i poštovanje različitosti. Djeca se opuštaju, mogu iskazati emocije i stavove, a neki se strahovi smanjuju (npr. Strah od govora pred razredom, strah od obrane vlastitih pogleda, strah od nekih kolega iz razreda …). Društvene igre potiču kreativnost. Osnovna svrha socijalnih igara kao obrazovne tehnike je educiranje (podučavanje, poticanje, razvoj, unapređivanje) društvenih interakcija. To znači da se kroz društvenu igru ​​pojedinac razvija, stječe, podiže svijest o znanju, sposobnostima, vještinama i osjećajima koji će mu pomoći da lakše, ugodnije, kompetentnije i kvalitetnije komunicira sa svojim društvenim okruženjem.

Zaključak

Klima u školi vezana je za školu u cjelini, uključujući školski odbor i upravu škole. Učenici u razrednoj zajednici počinju formirati grupu kad postoji osjećaj emocionalne povezanosti između njih i grupa postane privlačna. Razredi se razlikuju u tome koliko su čvrste veze između učenika, koliko su spremni jedni drugima da pomažu i koliko snažno osjećaju pripadnost. U učionici bi trebala postojati klima koja studentima omogućava osobni rast i razvoj.

Literatura

  1. Ferbežer, I., Težak, S., Korez, I. (2008). Samopodoba nadarjenih otrok. Radovljica, Didakta.
  2. Gerbec, M. (2004). Delovanje v smeri večje sprejetosti učenke in ugotavljanje njene nadarjenosti. Educa, letnik XIII.
  3. Marjanovič Umek, L.in Zupančič, M.(2006).Psihologija otroške igre: od rojstva do vstopa v šolo. Ljubljana: Znanstveni inštitut Filozofske fakultete.
  4. Nastran Ule, M. (1997). Temelji socialne psihologije. Ljubljana: Znanstveno in publicistično središče.
  5. Žagar, D.(2009).Psihologija za učitelje. Ljubljana: Znanstvena založba Filozofske fakultete.

Poticanje kreativnog razmišljanja

petra_SS

Petra Sedmak Strle

Sažetak

Svaki stručnjak proučava područje kreativnog razmišljanja iz vlastitog stajališta, no svi se slažu u tome, da je kreativnost nešto što je oduvijek bilo dio čovjeka. Međutim, kako točno se taj dio čovjeka razvija i posljedično oblikuje njegove potencijale, to još nije baš izvjesno. Mislim da imamo stručni radnici koji radimo s djecom prilično velik utjecaj na to u ranoj dobi školovanja. Razvoju dječjih potencijala doprinosimo također potičući i razvijajući njihovo kreativno razmišljanje. Predstavit ću vam jedan od pristupa koji možemo upotrijebiti za poticanje kreativnosti, a to su takozvani Ključevi za razmišljanje. Riječ je o stvaranju neobičnih veza i posljedično učinkovito razvijanje kreativnog razmišljanja.

Ključne riječi: kreativnost, mašta, ključevi za razmišljanje.

Uvod

Ne postoji općeprihvaćena definicija kreativnosti, međutim stručnjaci se slažu da je kreativnost čovjekova generička suština, koja predstavlja uvjet za njegov opstanak. Svaki čovjek ima u sebi nešto kreativnosti, iako možda često to nije razvidljivo (Gabrijelčič 2015: 167). Različite definicije usredotočene su na potencijal ličnosti ili na proces odnosno produkt, no sve to povezuje jedan čimbenik, a to jest »novost«. Kreativnost dakle nije nešto što imate ili nemate, već se kreativno razmišljanje razvija i postaje važan konačni rezultat procesa učenja, kako za učitelja tako i za učenika.

Kreativnost

Ako kreativnost definiramo kao stvaranje novih ideja koje su korisne u određenim situacijama, onda imamo na umu vještinu koja je ključna za učenike 21. vijeka. U ovoj ekonomiji temeljenoj na informacijama karakteristike uspjeha učenja su sljedeće: sposobnost prepoznavanja problema i osmišljavanje mogućih rješenja, procjena učinkovitosti ovih strategija i konačno komunikacija s drugima o vrijednosti tih rješenja. Karakteristike kreativnog razmišljanja su tzv. tečnost, kad pojedinac ima veliki broj ideja za neko rješenje, fleksibilnost, pri čemu je riječ o sposobnosti promjene smjera razmišljanja i sposobnost predstavljanja neobične situacije te konačno originalnost kao sposobnost produciranja neobičnih ili korisnih rješenja (Gabrijelčič 2015: 168). Kreativni pristupi povećavaju predanost učenika i konkretnu upotrebu znanja u svakodnevnom životu. Ovo su pristupi koji potiču entuzijazam i radost tijekom procesa učenja u nastavi (Lucariello i sur. 2016: 19). Smatram da je potrebno obratiti pažnju na poticanje kreativnog razmišljanja na početku pohađanja škole, jer će samo tako učenici moći stvarno napredovati u budućnosti. Potreban je pravi pristup, inače će učinci poticaja biti zanemarivi. Potrebno je dopustiti različite načine rješavanja problema, jer strategije koje se mogu naučiti nisu nužno jedini pravi odgovor. Naglasak je na vrijednosti i poželjnosti različitih mišljenja, što su dobra polazišta za raspravu. Moramo biti svjesni činjenice da učenici koji posjeduju visoku razinu kreativnosti nisu smetnja, ako ih samo znamo usmjeriti u rješavanje problema. Budući da se kreativnost ne razvija spontano, potrebno je pripremiti aktivnosti koje uključuju stvaranje, izume, predviđanja i otkrića. Također možemo koristiti metode postavljanja pitanja i stvaranja neobičnih veza. Međutim, moramo pružiti učenicima mogućnost da rješavaju probleme u skupinama i zatim predstave svoje ideje široj publici. Sposobnost nastavnika da zna i može dijeliti svoju kreativnost s učenicima je izuzetno važna. (Lucariello i sur., 2016: 20).

Tehnike i metode poticanja kreativnog razmišljanja

Suština kreativnog razmišljanja je u tome da tražimo problem i pronalazimo rješenje tamo gdje to ne možemo na klasičan način. No, to ne možemo postići preko noći. Zato je vrlo važna činjenica da se kreativnost može poticati na tehnički način. Riječ je o tzv. poticanju uspavanog mozga da počne raditi u novom ritmu. Pri odabiru tehnike možemo se usredotočiti na različite čimbenike, a to su broj učenika, priroda problema, stupanj teškoće, trajanje provedbe, ovladavanje tehnikom i tako dalje. Pri tome učitelji obično biraju među imitacijom (identificiraju nedostatke tuđih rješenja), personifikacijom (igranje uloga), kvizovima, zagonetkama, zapisivanju ideja, brainstorminga, razvijanja scenarija… Bez obzira na odabir tehnike, učitelj mora paziti da ne kritizira, ne ocjenjuje, već potiče razvijanje što više ideja (Gabrijelčič 2015: 173).

“Ključevi za razmišljanje”

Iako su sve gore navedene tehnike učinkovite na svoj način, tražila sam nešto što će biti blisko djeci koja su tek dobro zakoračila u školu i koja su tek nedavno prešla fazu djece iz vrtića do prvoškolaca. Dok sam tražila prikladan način za sustavno poticanje kreativnog razmišljanja, naišla sam na takozvane Thinker’s keys for kids, što u prijevodu znači ključevi za razmišljanje ili doslovno ključevi mislioca za djecu. To nije neka nova metoda, budući da sam pronašla tri desetljeća stare zapise o njoj i odlučila sve isprobati u praksi. U eksperimentu sam se oslanjala na objašnjenje savjetnika za posebne potrebe nadarene djece iz Australije, Tonyja Ryana (1990.), koji je ključeve povezao s tematskim pristupom podučavanju. Njegov cilj je bio stvaranje pozitivnog stava prema učenju i povećanje učinkovitosti pamćenja. Ryan je u svom radu iznio prijedloge na teme transporta, hrane i okoliša, međutim metoda se može primijeniti za bilo koju temu koja je dio nastavnog plana i programa. U praksi sve to izgleda tako da odaberemo temu iz kurikuluma (izabrala sam temu iz učenja o okolišu, naime, povrtnjak), pripremimo predpitanja i formuliramo pitanja, dileme ili izjave (vidi tablicu), pri čemu se također moramo prepustiti našoj maštu. Kako bi učenicima sve to bilo što više opipljivo, pripremila sam im ključeve u fizičkom obliku (plastificirane aplikate u obliku ključeva – slika 1), tako da su onda mogli primiti svoje zadatke.

imageimage

Zaključak

Kreativno razmišljanje u školi ima važnu vrijednost, jer je kao oblik kompleksnog razmišljanja usko povezano sa samom kvalitetom učenja. Činjenica je dakle da se kreativnost u školi može sustavno razvijati, no kako ćemo se nositi s njom ovisi o svakom pojedincu (Juriševič). Bez obzira na to što smo svi stručno osposobljeni, svi imamo svoja jaka područja, interese, prioritete, a o tome ovise i naši pristupi i metode rada kojima učinkovito doprinosimo kreativnosti učenika. Metoda koju sam predstavila pogodna je za najmlađe učenike jer je njihova mašta još uvijek neograničena pa je takav način rada zaista učinkovit poticaj za razvoj kreativnog razmišljanja.

Literatura

  1. Juriševič, M. Ustvarjalnost v območju bližnjega motivacijskega razvoja. Dostopno na spletni povezavi: http://www.pef.uni-lj.si/ceps/knjiznica/doc/mojca/JurisevicMprispevek.pdf (20.07.2020)
  2. Kukanja-Gabrijelčič, M. (2015). Nadarjeni in talentirani učenci : med poslanstvom in odgovornostjo. Koper : Univerza na Primorskem, Znanstveno-raziskovalno središče, Univerzitetna založba Annales.
  3. Lucariello, Joan M.(2016). Dvajset najpomembnejših psiholoških načel za poučevanje in učenje od vrtca do srednje šole. Ljubljana : Pedagoška fakulteta, Center za raziskovanje in spodbujanje nadarjenosti (CRSN).
  4. Ryan, T. (1990). Thinker’s keys. Dostupno na: https://www.scribd.com/document/203089327/Thinkers-Keys-Version1