za najmlađu djecu
Nataša Čupeljić
Sažetak
Potreba za kretanjem jedna je od osnovnih potreba djeteta već u ranom djetinjstvu. Tijelo djeteta neprestano raste i razvija se, a rast i razvoj uvelike su pod utjecajem kretanja. S rastom i razvojem povećavaju se i djetetove sposobnosti te je samim time rast i razvoj u stalnoj ovisnosti o kretanju i obrnuto. Djetetu je stoga potrebno omogućiti što više kretanja, kroz igru razvijati sposobnosti kretanja i tako postupno stjecati sportsku aktivnost kao trajnu vrijednost koja će mu pomoći da očuva zdravlje i kad odraste i živi svoj život. Redoviti organizirani sportski treninzi stoga su ključ zdravog načina života, a akrobatski treninzi svojom raznolikošću pokreta tome mogu uvelike pridonijeti. Sve je to potrebno prezentirati našoj djeci kako bi to prihvatili i nosili sa sobom do kraja života. Sport čuva i jača zdravlje djeteta, razvija njegove sposobnosti i olakšava integraciju i prilagodbu u društvenom i prirodnom okruženju, stoga je važno da roditelji već u predškolskom razdoblju uvedu djecu u redovite sportske aktivnosti. Većina djece uživa u kretanju i rado se uključuje u spontane i vođene sportske aktivnosti ako im roditelji to dopuštaju i potiču ih na to.
Ključne riječi: obitelj, kretanje, razvoj, sport.
Uvod
Kretanje nas prati kroz cijeli život, au današnje vrijeme sve je važnije jer se sjedilački način života sve više ukorjenjuje. Znanstvena istraživanja govore o pozitivnim učincima vježbanja koji nam omogućuju kvalitetniji, zdraviji i dulji život. Svakom redovitom i dugotrajnom aktivnošću zadovoljavamo osnovnu tjelesnu potrebu za svakodnevnim kretanjem, koja čovjeku mora biti u navici da traje cijeli život.
Središnji dio
Razvoj kretanja najvažniji je u prvim godinama života jer je tada djetetov sustav za kretanje naj prjemčiviji za primanje raznih podražaja i brzo uči. Razvoj se odvija od prirodnih oblika kretanja do vrlo integriranih i koherentno zahtjevnijih sportskih aktivnosti. Dijete kroz različite aktivnosti u zatvorenom i otvorenom prostoru razvija kretnje i funkcionalne vještine te uči i osvaja osnovne elemente raznih sportova. Neke aktivnosti kretanja zahtijevaju od djeteta da radi s drugom djecom i roditeljima i dijeli stvari s njima. Kada dijete traži načine i načine rješavanja različitih pokretnih aktivnosti, njegova kreativnost dolazi do izražaja (Videmšek, Berdajs i Karpljuk, 2003.).
Budući da sport čuva i jača zdravlje djeteta, razvija njegove sposobnosti i olakšava integraciju i prilagodbu u društvenom i prirodnom okruženju, važno je da roditelji već u predškolskom razdoblju uvedu djecu u redovite sportske aktivnosti. Većina djece uživa u kretanju i rado se uključuje u spontane i vođene sportske aktivnosti ako im roditelji to dopuštaju i potiču ih na to. Stoga i najmlađoj djeci moramo omogućiti što raznovrsniju, kvalitetniju i stručno vođenu tjelovježbu. Roditelji moraju maksimalno iskoristiti ovo djetetovo razdoblje i ponuditi mu što više iskustava vezanih uz kretanje, a zatim usmjeravati dijete na razne aktivnosti koje se temelje na kretanju i na taj način posredno utjecati na ispravne odluke djeteta. Autori vjeruju da se dijete natječe samo sa sobom, ponosno je na svoje razvojne vještine i motoriku. Iz tjedna u tjedan postaje sve vještije, snažnije, brže, izdržljivije, sve više pokretnih zadataka može obavljati samostalno, a po potrebi mu pomažu i roditelji. Dijete postupno uči percipirati vlastiti napredak i doživljava ga kao uspjeh bez obzira na postignuća svojih vršnjaka (Videmšek i Pišot, 2007.).
U predškolskom razdoblju djeca bi kroz igru trebala stjecati različita pokretna iskustva, što je njihova temeljna potreba. Igra omogućuje djetetu da kroz nju upoznaje svijet, uči poštovati pravila, razvija motoričke sposobnosti, a služi i kao motivacijsko sredstvo te značajno utječe na socijalizaciju jer jača međusobne odnose (Doupona i Petrović, 2007).
Djeca puno lakše i s većim zadovoljstvom svladavaju prepreke ako im zadajemo pokretne zadatke u obliku bajke ili ih potičemo da se identificiraju sa svojim omiljenim i najhrabrijim likom iz knjige ili crtića. Odaziv i interes djece za ovaj slučaj je nevjerojatan. Zato je važno da i učitelj ima dovoljno mašte i da se zna uživjeti u djetetov svijet. Igra je stoga slobodna i kreativna aktivnost koja je uključena u živote sve djece i odraslih. Ako dijete nema priliku izvoditi razne pokretne aktivnosti, može zaostajati u pokretnom razvoju. Upravo je zato važno djecu od najranije dobi upoznavati s kretanjem kod kuće i u prirodi. Samo uz pomoć roditelja dijete se može razviti u svestranu ličnost. Obitelj koja sport njeguje kao sastavni dio života zna da može izbjeći većinu opasnosti koje prijete i koje će prijetiti daljnjem odrastanju djeteta. Dakle, obiteljsko okruženje pozitivno utječe na formiranje djetetove osobnosti i vrijednosti. Osviještena obitelj, koja zna da može učinkovito spriječiti mnoge devijacije u današnjem društvu (nedovoljne, pa čak i slabe pokretne i funkcionalne sposobnosti, sklonost pretilosti, tjelesne deformacije ljudi i sl.), njeguje sport kao važnu sastavnicu života. Zbog toga su kod djece uočljivije sposobnosti kao što su ustrajnost, disciplina, preciznost, samopouzdanje, tolerancija, strpljivost, zdravo natjecanje i spoznaja da je za postizanje cilja potrebno mnogo raditi.
Zaključak
U ranom djetinjstvu djetetu je potrebno ponuditi što više različitih sportskih aktivnosti, stjecanje novih kretnih informacija, druženje među vršnjacima, korištenje mašte i razigranosti. Važnu ulogu u svemu tome imaju i roditelji koji svojim primjerom i bavljenjem sportom polako ali učinkovito usađuju svoju djecu na zdrav način života. Sportska aktivnost daje pojedincu određeni red i disciplinu u samom ritmu života. Tako će dijete koje od djetinjstva ide na popodnevnu tjelovježbu imati manje problema u kontaktu s drugim vršnjacima. Kad krene u školu, već će se naviknuti na kretanje i igru u određeno vrijeme, tako da će dolaziti na vrijeme na trening, naviknut će sudjelovati u grupi, biti fer u igri, odradit će svoje školske obaveze u hodu, samo da može ići na trening . Također će naučiti i promatrati svoje vještine kretanja i promjene, uživati u uspjehu i napretku te naučiti tolerirati poraz.
Literatura
- Čebokli, N. (2006). Razlogi za vključevanje otrok v športno vadbo. Diplomsko delo, Ljubljana: Univerza v Ljubljani, Fakulteta za šport.
- Doupona Topič, M. in Petrović, K. (2007). Šport in družba: sociološki vidiki. Ljubljana: Fakulteta za Šport, Inštitut za šport.
- Marjanovič Umek, L. (1990). Mišljenje in govor predšolskega otroka.
Ljubljana: Državna založba Slovenije. - Marjanovič Umek, L. in Fekonja Peklaj, U. (2008) Sodoben vrtec: možnosti za
otrokov razvoj in zgodnje učenje. Ljubljana: Znanstvenoraziskovalni inštitut
Filozofske fakultete - Novak, D. in Bolkovič, T. (1991). Akrobatika na razredni stopnji. Ljubljana: Fakulteta za šport.
- Videmšek, M., Berdajs, P., in Karpljuk, D. (2003). Mali športnik: Gibalne dejavnosti otrok do 3. leta starosti v okviru družine. Ljubljana: Fakulteta za šport, inštitut za šport.
- Videmšek, M. in Pišot, R. (2007). Šport za najmlajše. Ljubljana: Fakulteta za šport, Inštitut za šport.
- Završnik, J. in Pišot, R. (2005). Gibalna/športna aktivnost za zdravje otrok in mladostnikov. Koper: Univerza na Primorskem, Znanstveno–raziskovalno središče Koper, Inštitut za kineziološke raziskave.
Pogled kroz prozor 