Prepoznavanja slova i opismenjevanje

dolores_stembergar

Dolores Štembergar

Sažetak

Kroz čitavo prvo odgojno-obrazovno razdoblje se sistematično odvija opismenjavanje. Svi učenici prolaze kroz jednake faze, ali svako svojom brzinom. Zbog toga učitelji moramo pripremiti takve aktivnosti, koje bi učeniku pomogle, da se opismeni. Opismenjavanje mora biti svakako individualizirano jer mogu biti razlike između učenika na početku postupka opismenjavanja velike. Kao učiteljica dodatne stručne pomoći susrela sam se, između ostalog, i s poteškoćama na području opismenjavanja kod učenika koji je imao velike probleme s vidnim prepoznavanjem slova i pamćenju slova. U članku predstavljam neke aktivnosti kroz koje sam pokušavala učenika naučiti prepoznavanja i pisanja slova.

Ključne riječi: opismenjavanje, aktivnosti, slova.

Uvod

Pismenost je proces u kojem se pojedinac osposobljava, da bi znao čitati i pisati. Osnovna faza tog procesa je početno opismenjavanje, što uključuje, između ostalog, sustavnu obradu i učvršćivanje slova te razvoj i uvježbavanje tehnike čitanja i pisanja (Zrimšek, 2003).

Da bi učenik mogao dobro čitati, dobro mora prepoznavati slova i povezati ih s glasovima. Tečno se mora prisjećati oblik slova. Kada učenik vidi slovni znak, automatski se pokreću prepoznavanje i glas. S vježbom, čitanje i pisanje su automatizirani. Problemi s pamćenjem se očituju ako učenik ne zapamti oblik slova, ne zapamti nazive slova ali zaboravi detalje (npr. koje slovo ima trbuh s lijeve strane). Uzroci za poteškoće mogu biti različiti. Mogu se pronaći u tjelesnim ili psihičkim bolestima, nedostatku motivacije, posebnim emocionalnim stanjima, prekomjernom vježbanju, odnosu djetetove okoline prema čitanju te u metodama opismenjavanja. Za većinu učenika nije važno koju metodu opismenjavanja odaberemo. To je važno, kad radimo s učenicima koji imaju poteškoće u procesu opismenjavanja. Kad radimo s učenicima koji imaju specifične smetnje u razvoju ili ispodprosječne intelektualne sposobnosti. Problemi s čitanjem i pisanjem mogu se pojaviti i kod pojedinaca koji su dio kulture u kojoj su čitanje i pisanje zanemareni i daju prednost drugim vještinama. Za takve učenike potrebno je pronaći odgovarajući način opismenjavanja koji olakšava učenje i motivira ih za nastavak rada na vježbama opismenjavanja. Učenici s problemima iz ovog područja nas svaki sa svojim posebnostima dovode do rješenja, koja metoda, način rada bi im najviše odgovarala (Žerdin, 2003).

Prepoznavanje i pamćenje slova

Sposobnost vizualne obrade informacija jedna je od najvažnijih kognitivnih sposobnosti koja utječe na sposobnost čitanja, pisana i brojanja. Sve tri stvari zahtijevaju dobru sposobnost pomnog praćenja vizualno zadanih informacija, pamćenja vizualnih detalja, vizualno-prostornih sposobnosti, razlikovanja simbola po obliku, veličini i položaju, njihovom značenju… Ako djeca imaju problema na području vizualne obrade informacija, teško je obraditi i interpretirati informaciju koja se daje vizualni način (Cvet, 2021).

Djeca obično razviju interes za slova već u predškolskoj dobi. Tada se pri pisanju slova ne obraća pažnju na to, kako su okrenuta i gdje su smještena u prostor. Međutim, prilikom ulaska u školu učenici s susreću s pravilima koja vrijede za čitanja i pisanje. Uče smjerove čitanja i pisanja; slijeva nadesno i odozgo prema dolje. Položaj slova na površini točno je određen i bitno je u kojem smjeru su slova okrenuta Za sustavno učenje čitanja i pisanja djeca obično sazrijevaju u dobi od šest do sedam godina, tada su obično svjesni što je glas i znaju ga povezati sa slovom. Učenje čitanja i pisanja povezano je s vizualnom i slušnom percepcijom o zahtjeva od djeteta da obrati pažnju na male razlike i sličnosti (Žerdin, 2003).

Problemi s automatizacijom čitanja i pisanju očituju se, između ostalog, u tome što dijete netočno čita jer nije pouzdano prepoznavanje slova. Dok piše, učenik zastaje jer razmišlja koji glas je sljedeći i kojim se slovom piše. Memorija također može biti problem. Dijete se na primjer ne može sjetiti oblika slova, ne može se sjetiti imena slova, zaboravlja neke detalje, ima probleme s prisjećanjem vidljive slike za glas. Uz već spomenute probleme, neka djeca mogu imati probleme i s grafomotorikom. Pojavljuju se u pogrešnom držanju tijela, ruke i olovke; držanje je nespretno. Učenik često može okretati vrh olovke prema sebi, okretati ruku u zapešću i brzo se umoriti. Preveliki može biti i pritisak na pozadinu, neorganiziran rukopis, u kojem su slova previše udaljena ili stisnuta, potezi rastegnuti ili skraćeni i slično.

Primjer iz prakse

U nastavku članka predstavit ću aktivnosti koje sam provodila s učenikom koji je imao problema i na području grafomotorike, ali najviše na području vizualnog prepoznavanja slova. Kod rada s njim kombinirala sam metode opismenjavanja, važne za vježbe fine motorike, vidne pozornosti, koordinacije oko-roka… Učenik nije poznao više od 4 slova velike tiskane abecede i trebalo je puno vježba, da se sa nekoliko mjeseci pokazao mali napredak. Svako slovo koje je učio na mojim satovima, najprije je zapisivao u pijesak nakon moje prethodne demonstracije (Slika 1).

SLIKA 2(Slika 1: Pijesak za zapisivanje slova).

Slova smo slagali uz pomoć različitih alata. Jedan od načina bio je postavljanje krugova (Slika 2) ili malih magneta u obliku slova koje smo trenutno učili.

Slika 2. Slovo iz malih plastičnih krugova i magneta

Kombinirali smo vježbe za finu motoriku, prepoznavanje slova i vježbe koordinacije oko-slika 3ruka. Aktivnosti smo spremali kao odraz na potrebe učenika. Imao je problem s pamćenjem slova, njihovim zapisivanjem i probleme na području fine motorike. Koristili smo npr. stavljajući igle u plutenu ploču (Slika 3) ali smo slova sastavljali od likova izrađenih od pjenaste gume, magneta i drugih materijala.

Slika 3. Igle na plutenoj ploči i slova iz likova

Da učeniku aktivnosti ne bi dosadile ponekad smo ih promijenili. Slova smo izrađivali iz plastelina, postavljali smo bojice u oblike slova (Slika 4) i slično.

slika 4
Slika 4. Slova sastavljena iz bojica

Svaki tjedan provjeravali smo napamet naučena slova i ponavljali zapis onih, koje je učenik teže zapamtio. Slova smo ispisali na papirićima, koje smo postavljali i promiješali na tabli (Slika 5) ili nekoj drugoj ploči. Ponekad smo ih polijepili po učionici da smo u učenje uključili kretanje i dodali elemente orijentacije u kombinaciji s prepoznavanjem slova. Učeniku smslika 5o postavljali pitanja kao što je na primjer: »Na tvojoj desni je slovo a, koje je na tvojoj lijevi? Slova, koja je učenik pravilno prepoznao okružili smo, da je mogao učenik imati realnu predstavu o tome što sve je već naučio i da bi imao više motivacije za rad.

Slika 5. Slova na papirićima

Vizualno prepoznavanje slova vježbali smo i uz pomoć kartica sa slovima i LCD tablice, na koju je učenik poslije prepoznavanja slova, slova i zapisao. Sva slova abecede postavili smo na stol ispred učenika (Slika 6).

slika 6
Slika 6. Slova i tablica za zapisivanje

slika 7Učenik je slova imenovao i pokazao ih. Poslije toga pisao ih je na tablicu (najprije bez vježbanja smjera zapisivanja (Slika 7, poslije ispravno, kao da bi pisao u bilježnicu).

Slika 7. Zapisivanje slova na LCD zaslon

Još jedna od mnogih opcija za vježbu prepoznavanja slova je igra sa slovima i cofima (Slika 8) ili nekim drugim igračkama. Učeniku dajemo različite upute. Primjeri: plave cofe stavi na sva slova r, zelene cofe stavi na sva slova b i slično.

slika 8
Slika 8. Igra sa slovima

Zaključak

U praksi smo mogli vidjeti, da je najučinkovitije kombinirati različite načine prikazivanja i pamćenja slova. Opisane aktivnosti našem učeniku pomogle su, da je bolje i brže upamtio zapisivanje slova koja je učio. U konkretnom individualnom primjeru mogli smo vidjeti, da su mu u veliku pomoć bila i sličice stvari iz realnog života. Primjer: V – vaza, T – torta…). Možemo dodati i realne predmete i tako učeniku damo u ruke na primjer torbu. On nam zatim kaže prvo slovo – T, može nam kazati i koje je zadnje slovo. Mogućnosti je punu i najbolje je prilagoditi učenicima individualno.

Literatura

  1. Cvet, M. (2021). Berem z Vidom 1. Z vajami vidnega zaznavanja čez igrive izzive do tekočega branja. Celje: Celjska Mohorjeva družba.
  2. Zrimšek, N. (2003). Začetno opismenjevanje: pismenost v predšolski dobi in prvem razredu devetletne osnovne šole. Ljubljana: Pedagoška fakulteta.
  3. Žerdin, T. (2003). Motnje v razvoju jezika, branja in pisanja. Ljubljana: Svetovalni center za otroke, mladostnike in starše: Društvo Bravo.