Obrada velikog tiskanog slova

anita_ranc

Anita Ranc

Sažetak

Djeca koja dolaze u prvi razred devetogodišnje osnovne škole razlikuju se po predznanju i sposobnostima, stoga učitelji trebaju pristupiti svakom učeniku kao pojedincu. Članak opisuje kako razvijamo vještine prije opismenjavanja učenika, kako razvijamo glasovnu svijest i kako poučavamo veliku tiskanu abecedu i potičemo učenike da žele pisati i čitati.

Ključne riječi: djeca, učenje, abeceda.

Uvod

Prije obrade velike tiskane abecede operativni ciljevi kurikuluma za slovenski jezik navode da učenici u prvom dobnom razdoblju, prema predznanju čitanja i pisanja i prema razvijenim vještinama i sposobnostima, prolaze individualno, postupno i sustavno kroz sljedeće faze ili početne aktivnosti opismenjavanja i razvijaju vještine prije opismenjavanja (npr. vizualno razlučivanje, slušno razlučivanje i rastavljanje, grafomotorika, orijentacija tijela, orijentacija u prostoru i na papiru, tjelesno držanje i držanje olovke itd.) (Kurikulum za slovenski jezik, 2018.).

Razvijanje vještina predpismenosti

Orijentacija

Na početku školske godine učenici se teško orijentiraju u prostoru, na papiru, te u bilježnici i liniji. Uz svakodnevne kratke vježbe orijentacije većina se djece može samostalno orijentirati u prethodno opisanim aktivnostima. Međutim, svake godine primjećujemo da neka djeca imaju veće probleme. S ovom djecom moramo učitelji biti posebno pažljivi.

Pozornost i koncentracija

Potičemo djecu da se usredotoče na aktivnosti jer se time razvijaju pozornost i koncentracija.

Grafomotorika

Provodimo mnoge finomotoričke aktivnosti, promičemo pravilno držanje olovke, razvijamo vještine da oči i ruke budu u skladu. Primjećujemo da unatoč godinama vježbe i poticaja, još uvijek ima djece u razredu na kraju školske godine koja olovku ne drže ispravno.

Glasovna svijest

Uz glasovnu svjesnost je dijete sposobno rastaviti riječ ili rečenicu na manje dijelove (različiti načini rastavljanja) (Ropič, 2016).

Rastavljanje rečenica

Na početku rastavljaju rečenice na riječi. Vježba se odvija na način da učiteljica izgovori rečenicu, dijete samostalno ponavlja rečenicu i za svaku riječ u rečenici stavlja čep na stol. Zatim učiteljica polako izgovara riječ po riječ u rečenici. Dijete prstom dodiruje čepove i provjerava svoje riješenje.

Rastavljanje riječi na slogove

Nastavljaju sa slogovanjem. Slažu riječi, plješću, otvaraju prst na svakoj ruci za svaki pljesak i određuju odgovarajući broj slogova. Također slažu riječi na način da imaju ispisane brojeve na tlu, nakon čega skaču na brojeve za svaki slog. Prepoznaju početni i završni slog. Traže nove riječi na prepoznatim početnim i završnim slogovima. Kasnije su grafički ilustrirali duljinu riječi. Određuju je li riječ kratka ili duga. Nakon što je slogovanje dobro utvrđeno, počinjemo rastavljanjem riječi na glasove.

Rastavljanje riječi na glasove

Uz slikovni materijal djeca izgovaraju glasove riječi. Određuju početni glas i izgovaraju što više riječi koje počinje na isti početni glas. Primjećujemo da mnogi učenici to mogu učiniti kada uđu u školu. U drugoj fazi definiraju konačni glas riječi. Primjećujemo da samo nekoliko učenika to može na početku. Još manje učenika može pronaći riječ koja završava na isti konačni glas. Na kraju krenemo s dnevnim vježbanjem glasova. Nakon dva mjeseca vježbanja uočavamo da većina djece prepozna sve glasove u jednostavnim riječima. Tek tada počinjemo s obradom velike tiskane abecede.

Obrada velikog tiskanog slova

Rastavljanje na glasove

Za svako slovo djeca traže riječ koja počinje tim početnim glasom. Kad dijete pronađe riječ, ustaje. Dijete izgovori riječ, a onda je svi rastave na glasove pomoću prstima na rukama. Također određuju konačni glas riječi. Zatim traže riječi koje imaju za dotično slovo glas u sredini. Sve riječi se ponovno izgovaraju i određuju početni i završni glas. Konačno, traže riječi koje imaju za dotično slovo glas na kraju. Ove riječi se također izgovaraju i određuje se početni glas. Ustaju učenici koji u svom imenu imaju glas za dotično slovo na početku, zatim u sredini i na kraju. U bilježnicu nacrtaju šest slika na početni glas dotičnog slova. Ispod slike nacrtaju onoliko točaka koliko ima glasova u riječi. Učenici koji pišu, napišu riječ sa slovima ispod točkica. Slika 1. Rastavljanje na glasove s diferencijacijom

Obrada velikog tiskanog slova

Obrada velikog tiskanog slova prema fonomimičkoj metodi: Učitelj pokazuje sliku za početni glas i priča priču koja završava pjesmom. Učitelj crta svoj glas i pokazuje pokret za glas. Učenici ponavljaju pokret glasa nekoliko puta i izgovaraju pjesmu. Zatim učenici dolaze pred ploču i ispisuju riječi pokretima već spomenutim slovima dok druga djeca pokušavaju pročitati napisano (Štupnikar et. al., 2010.). Slika 2. Kretanje glasa

Učitelj ispisuje veliko tiskano slovo na ploču i istovremeno izgovara poteze koje zapisuje. Učenici ustaju, podižu kažiprst ruke kojom pišu i u svim smjerovima neba zajedno s učiteljem tri puta napišu slovo i govore potez pisanja slova. Zatim tri puta napišu slovo prstom na stolu, na sjedalu stolice, na leđima kolege iz razreda. Svako dijete odabere tri slova o kojima smo već razgovarali i zapiše ih na leđima kolege iz razreda. Učenik pokušava prepoznati napisana slova. Učenik tvori slovo pojedinačno ili u paru s tijelom kolege iz razreda. Slika 3. Pisanje slova u zraku Slika 4. Pisanje slova na stolu Slika 5. Pisanje slova na leđima kolege iz razreda Slika 6. Oblikovanje slova tijelom

Učenici se podijele u pet grupa i kružeći po stanicama vježbaju točan pravopis i ispravnu liniju dotičnog slova: pisanje olovkom na interaktivnoj ploči, pisanje kredom na zelenoj ploči, bojom na plakatu, štapom po pijesku i formiranje slova od žice. Sva djeca idu na sve stanice. Slika 7. Pisanje slova na interaktivnoj ploči Slika 8. Pisanje slova na zelenoj ploči Slika 9. Pisanje slova bojom na plakatu Slika 10. Pisanje slova štapom po pijesku Slika 11. Formiranje slova od žice

Zatim sjedaju za stolove s radnim listom napisanim na A4 listu i kukuruzom. Na slovu je označeno mjesto početka zapisa. Zatim palcem i kažiprstom (razvijajući hvat pincete) točno postavljaju kukuruz u ispravan red linije slova. Kada su gotovi, precizno premazuju slovo s 15 bojica u dogovorenim potezima. Slika 12. Polaganje kukuruza na slovo Slika 13. Premazuju slovo bojicama

Na drugom radnom listu imaju točan potez slova nacrtan strelicama, pjesmu po fonomimičkoj metodi i medalju sa slovom. Djeca ga oboje. Tek tada počinju zapisivati ​​slova u bilježnicu. Prema metodi formativnog praćenja, prilikom čitanja prvog slova učenici sukreiraju kriterije uspješnosti koje ponavljamo. Bit ću uspješan: kada napišem slovo točno od reda do reda, kada napišem slovo u dogovorenom smjeru, obliku i veličini, kada napravim razmak između slova, kada pravilno držim olovku, kada sjedim za stolom ispravno. Djeca s ploče prepisuju šest riječi sa tiskanim slovima o kojima smo već raspravljali. Diferencijacija: Učenici koriste riječi napisane na ploči u rečenicama i zapisuju ih. Povratna informacija učeniku je u stvarnom vremenu i odvija se tijekom cijelog utvrđivanja velikog slova. Samorefleksija: Učenici nacrtaju smješka u bilježnicu i obojaju ga prema tome koliko su bili uspješni (zeleno, žuto, crveno). Slika 14., 15. Pisanje slova u bilježnicu

Slijedi utvrđivanje naučenih slova s različitim didaktičnim igrama.

Zaključak

Već dugi niz godina razvijam vještine predpismenosti kod učenika i učim veliku tiskanu abecedu. Primjećujem velik napredak kod učenika ako učitelj posveti puno vremena vještinama predpismenosti. Vjerujem da redovitim razvijanjem fine motorike pridonosimo pravilnom držanju olovke, kao i obavljanju svakodnevnih školskih zadataka. Razvijanjem glasovne svijesti presudno utječemo na uspjeh djece u opismenjavanju (Ropič, 2016.). Primjećujemo da djeca, kada znaju više dotičnih slova, zbog redovitog vježbanja glasova dobivaju želju za samostalnim pisanjem, a samim time i izražavaju želju za čitanjem, pa ih upoznajemo s tehnikom čitanja. Budući da svakom slovu posvetimo dovoljno vremena i obraćamo pažnju na linearnost zapisa slova, većina učenika piše slova u dogovorenom smjeru, obliku i veličini. Mislim da kroz igru ​​i na ugodan način djeci možemo približiti veliku tiskanu abecedu.

Literatura

  1. Štupnikar, M., Pintar D., Murovec, T. & Veselič, E. (2010). Opismenjevanje in razvoj vseh čutil. Zavod RS za šolstvo.
  2. Ropič, M. (2016). Zmožnost zaznavanja začetnih in končnih glasov v nezložnih in večzložnih besedah. Pedagoška obzorja, 31(1), 44-54. https://www.dlib.si/details/URN:NBN:SI:DOC-ECPMAHGV/?euapi=1&query=%27keywords%3dmarija+ropi%c4%8d%27&sortDir=ASC&sort=date&pageSize=25
  3. Učni načrt za slovenščino. (2018). Ministrstvo za izobraževanje, znanost in šport, Zavod RS za šolstvo. https://www.gov.si/assets/ministrstva/MIZS/Dokumenti/Osnovna-sola/Ucni-nacrti/obvezni/UN_slovenscina.pdf