Nadarenost – mit ili činjenica?

petra_krulc

Petra Krulc

Sažetak

U članku je opisano, kako učitelji u srednjim strukovnim školama prepoznaju nadarene đake, što je ono po čemu se ti đaci razlikuju od ostalih, te kako ih poticati na razvijanje njihovih posebnih sposobnosti.

Ključne riječi: nadarenost, prepoznavanje nadarenosti, područja i mogućnosti za razvijanje posebnih sposobnosti, uspješnost.

Uvod

Zbog sve bržeg načina prilagodbe trenutnim odnosima povezanim s epidemijom, ili novostima u školskom prostoru, u srednjim se školama opaža, da se učitelji moraju u predavanju znanja sve bolje prilagođavati mogućnostima učenika. Mnogi učenici imaju ocjene o pomanjkanju znanja na pojedinim područjima. Često se učiteljima zato dogodi, da se sve češće bave s onim đacima koji imaju poteškoće, a na neki se način po strani ostavljaju oni, koji se zbog svoje nadarenosti, visokih strukovnih spretnosti ili znanja ističu pred svima ostalima. Učitelji se često bave s idejom kako prepoznati nadarenost đaka srednjih strukovnih škola, posebice u slučaju kada se ne radi o općeobraznovnim predmetima na temelju kojih se nadarenost lakše prepozna nego kada se radi o strukovnim predmetima iz različitih područja za koje se školuju. Sljedeći izazov predstavlja i činjenica, da je nadarene učenike potrebno usmjeravati i poticati da se razviju njihovi potencijali u najvećoj mogućoj mjeri.

Šta je nadarenost?

Definicija nadarenosti je vrlo mnogo, smatra se da je svako dijete za nešto nadareno, a njegovu je nadarenost samo potrebno otkriti. To je naravno najteži dio zadatka. Kako se nadarenost ne pokaže sama od sebe, svatko je isto tako ne može opaziti (Kraft in Semke 2008). Jedan od opisa nadarenosti govori, “da nadarenost nije neka stalna i apsolutna čovjekova karakteristika. Pojedinac može biti nadaren ako ima potrebne uvjete za nadareno ponašanje, ili drugim riječima, ako pored nadprosječnih sposobnosti i stvaralaštva dobije priliku i poticaje za izvanredno ponašanje. Zato bi bilo možda bolje govoriti o pojedincima, koji pokazuju nadareno ponašanje nego o nadarenim” (Žagar 2001,5).

Renzulli razlikuje dvije vrsta nadarenosti: akademsko tj. učeno-lekcijsko i kreativno-produktivno (Bezić et al. 2006). I upravo posljednje je teže odrediti, pa se u mnogo većoj mjeri pojavljuje u srednjim strukovnim školama, što se pokazuje u praktičnoj nastavi ili u okviru strukovnih sadržaja za koje se školuju. Opća praksa je više usmjerena na univerzalne nadarenosti nego na đake s boljim praktičnim sposobnostima. Toga mora biti svjestan svaki učitelj, kako bi se uklonili stereotipi i tražili nadarenost i među srednjoškolcima strukovnih škola.

Prepoznavanje nadarenosti

Česta poteškoća s kojom se susreću učitelji pri prepoznavanju nadarenih učenika i radu s njima je isto tako u tome, da je teško izdvojiti đake, koji su u ponašanju drugačiji, istaknutiji, i u njima prepoznati nadarenost. Neki u ponašanju istaknutiji učenici su takvi upravo radi svog drugačijeg poimanja svijeta. Ako se daju voditi pri usmjeravanju i jačanju u područjima u kojima su jaki, ubrzo ćemo vidjeti, da svoju energiju usmjeravaju u ciljno rješavanje problemskog pristupa zadataka koji ih zanimaju, i nakon devijantnog ponašanja se više ne ističu. Devijantno ponašanje i želja da budu drugačiji kod učenika mnogo puta znači samo sporedni tj. sekundarni znak nadarenosti. A to je ponekad teško prepoznati, jer svaku devijantnost, pa i onu u školama, prebrzo shvaćamo kao nesposobnost prilagođavanja pravilima, redu i društvu.

Prepoznavanje nadarenosti učenika mnogo je puta prepušteno samom učitelju. Uz brojne promjene i novosti te uz tako veliku diferencijaciju nastave može se dogoditi da učitelju ponestane snage ne samo da prepozna nadarenost učenika, nego da se s njim i dodatno bavi i da ga potiče u područjima u kojima je jak. Utoliko je to veći izazov u područjima za koja nisu doneseni nikakvi kriteriji na temelju kojih bi nadarenost bila prepoznata. Ferbežer (2001,10) kaže: “Tako i kod nas postoji tendencija pomaka od definicija koje određuju nadarenost prvenstveno prema općim intelektualnim sposobnostima, preko definicija koje poistovjećuju nadarenost s kreativnošću, do onih koje određuju nadarenost s interakcijom visokih sposobnosti, kreativnosti i izražene motivacije. Stoga kronološki red ide od diferencijalnog modela ka komponentnom modelu.”

Ne treba zanemariti ni činjenice, da svaki predmetni učitelj, kako navodi Nagel (1987), susreće svakog školskog dana bar jednog nadarenog učenika. Tako ih svi susrećemo, ne samo u osnovni školi, jer se pojedine nadarenosti, posebice za struku za koju se đaci kasnije obrazuju, pokažu tek u okviru srednjih strukovnih škola. Na tim školama je priličan broj nadarenih učenika koji u općeobrazovnim predmetima na pokazuju nadarenost, jer ih motivira i ispunjava prije svega struka za koju se školuju. S nadarenim učenicima nastava i učenje nije samo zahtjevno i odgovorno, nego ponekad prilično napornije nego rad s učenicima koji imaju pomanjkanje znanja ili spretnosti na pojedinim područjima. Nadarene đake naime često prate brojne poteškoće zbog toga što su drugačiji i neshvaćeni kako od strane školskih kolega, tako i roditelja pa čak i nekih učitelja.

Gdje učenici pokazuju nadarenost ?

Na našoj školi obrazujemo za sljedeće programe: zdravstvena njega, kemijski tehničar, farmaceutski tehničar i kozmetički tehničar. Budući da obrazujemo za tako različita zanimanja u školi se trudimo, da nadarene đake uključimo u brojne kružoke, interesne aktivnosti i pripreme za takmičenja te ih potičemo u pripremi istraživačkih zadataka. Uz čitalački klub, kružoci obrađuju sljedeće teme: novinarstvo, sport, učenje španjolskog jezika, njemački za zdravstvene radnike, farmacija, matematika i kemija. Te aktivnosti rezultiraju sudjelovanjem u brojnim takmičenjima na kojima mnogi dosežu zavidne uspjehe. Naši učenici tako sudjeluju na sljedećim takmičenjima: Takmičenje u znanju slovenskog jezika za Cankarevo priznanje; Engleska čitalačka značka; Takmičenje iz matematike; Takmičenje iz geografije; Kemijada – državno takmičenje mladih kemičara; Takmičenje kozmetičkih škola – sa znanjem do ljepote i Takmičenje u individualnim i ekipnim sportovima. Na taj način dolazi do izražaja njihova nadarenost na različitim strukovnim područjima, u umjetnosti i sportu. Imaju prigodu pokazati bogatstvo svog rječnika, divergentno mišljenje i logično zaključivanje, široko opće obrazovanje, motoričke spretnosti i izdržljivost. Visoku uspješnost u učenju đaci tako dokazuju na kraju školovanja, kada na školi svako ljeto imamo velik broj zlatnih i dijamantnih maturanata, koji s izvrsnim uspjehom završio strukovnu maturu. Brojni sportski nadareni đaci nastavljaju svoju sportsku karijeru u uglednim klubovima u Sloveniji i drugdje po Evropi.

Uloga učitelja u prepoznavanju nadarenosti

Pri otkrivanju nadarenosti veliku ulogu igraju socijalne i čuvstvene potrebe učenika, što vrijedi i za učitelje. Svaki učitelj lako obavlja svoj poziv nakon završene diplome i strukovnog ispita. No nisu svi učitelji jednaki. Neki su više a drugi manje sposobni ili spremni prepoznati nadarene učenike i potom s njima dodatno raditi. Kako se razlikuju đaci po svojim sposobnostima, tako se razlikuju i učitelji. Jedni su više a drugi manje nadareni za to, da prepoznaju dodatne spretnosti i sposobnosti među mladima.

Zanimljivo je saznanje, da nadarenost otkrivamo u različitim starosnim dobima djeteta, dakle i u vremenu školovanja u srednjim školama, posebice na strukovnim, jer se javljaju nove okolnosti upoznavanja s određenim spretnostima s kojima se mlada osoba susreće i učitelj ga u toj okolnosti prepozna kao nadarenog. To se prije upoznavanja sa samom strukom, naravno, nije moglo ustanoviti.

Zaključak

Možemo zaključiti, da je prepoznavanje nadarenosti proces, koji se zapravo dogodi bilo kada u životu pojedinca. Tako i u vremenu kada obavljamo svoj poziv. A događa se i među samim učiteljima. I među učiteljima se tako prepoznaju oni, koji su u obavljanju svojeg učiteljskog poziva privrženiji nego drugi. Mogli bi ih imenovati kao one koji se ističu zbog svojih sposobnosti, da su nadareni u okviru svojega rada. Važno pitanje koje bi trebalo pratiti pojedinog učitelja je, osjeća li se on u svom radu dovoljno kompetentnim za otkrivanje nadarenosti učenika. I možda s time i prepoznavanje svojih dodatnih sposobnosti, svoje nadarenosti s kojom učitelj može svakom pojedincu pomoći ostvariti njegovo poslanstvo, pomoći mu ostvariti ciljeve. Takva mlada osoba će učitelja premašiti i time ostvariti poslanstvo i kvalitetan rad učitelja. Tako se odvija općeživotni proces učenja i otkrivanja nadarenosti: od učitelja do mladih i od mladih nazad do učitelja. Nadaren učitelj prepoznaje i potiče nadarenost učenika, a oni potiču nadarenost učitelja.

Literatura

  1. Bezić, T. et al. (2006). Odkrivanje nadarjenih učencev in vzgojno-izobraževalno delo z njimi. Zavod Republike Slovenije za šolstvo, Ljubljana.
  2. Ferbežer, I. (2001). Nadarjeni otroci v Sloveniji med teorijo in prakso. Vzgoja in izobraževanje (2), Ljubljana. 8–14.
  3. Kraft von T., E. Semke. (2008). Odkrijmo in razvijmo otrokovo nadarjenost. Mladinska knjiga, Ljubljana.
  4. Nagel, W. (1987). Odkrivanje in spodbujanje nadarjenih otrok. Državna založba Slovenije, Ljubljana.
  5. Žagar, D. (2001). Kdo so nadarjeni učenci? Vzgoja in izobraževanje (2), Ljubljana. 4–7.