Vesna Vuksanović
Sažetak
U vremenu kada mnogi sumnjaju u znanstvena dostignuća, dobro je podsjetiti se primjera koji su mogli promijeniti živote ljudi da je stupanj znanosti u to vrijeme bio na višoj razini. Pokušali smo dokazati da bi se život književnih likova promijenio na bolje da su živjeli u drugom vremenu.
Ključne riječi: znanost, utjecaj znanosti na život, književni likovi.
Uvod
Gledajući pojave oko sebe, vidimo kod određenoga postotka ljudi sumnju u znanost i znanstvena dostignuća. Ipak, znanost je uvelike mijenjala živote ljudi. Danas neke stvari doživljavamo kao da se podrazumijevaju, a ni ne pomišljamo kako su ljudi živjeli bez njih. Na satu Hrvatskoga jezika u 4. razredu gimnazije željeli smo pokazati koliko bi se promijenili životi književnih likova da su im u to vrijeme bila dostupna neka znanstvena dostignuća.
Razrada
Učenici 4. razreda gimnazije na satu Hrvatskog jezika podijelili su se u skupine. Svaka skupina dobila je zadatak da se, na temelju prisjećanja ili služeći se internetom, po vlastitom izboru, osvrne na neke od književnih likova na čiji je život znanost mogla utjecati i bitno ga promijeniti da je u to vrijeme bila razvijenija. Učenici su trebali pokazati kako bi život tih likova mogao izgledati da su im bila dostupna određena znanstvena dostignuća.
Nakon završenoga rada, učenici su iznijeli rezultate.
Rezultati rada
1. skupina: Homer, Odiseja
Glavni junak Homerovog epa Odiseja izbivao je 20 godina. Nakon završetka Trojanskoga rata, lutao je Sredozemnim morem. Progonio ga je Posejdon, čijeg je sina, jednookog kiklopa Polifema, oslijepio. Njegova žena Penelopa i sin Telemah vjerno su ga čekali. Nakon sedam godina zatočenja na otoku Ogigiji s nimfom Kalipsom, bogovi su se smilovali i pustili ga. Krenuo je na putovanje, ali je doživio brodolom. Pronašla ga je Nausikaja i odvela na dvor kralja Alkinoja, gdje je, potaknut pjesmom, pričao o svojim doživljajima. Odisej se nakon toga napokon vratio na Itaku.
Da je Odisej imao GPS navigaciju, ona bi mu omogućila povratak domu, ženi i sinu. Zbog dostupnosti ovoga izuma, danas mnogi putuju i znaju kojim se putovima treba kretati, što Odiseju nije bilo dostupno.
2. skupina: Sofoklo, Kralj Edip
Kralju Laju prorečeno je da će ga ubiti vlastiti sin i oženiti se svojom majkom. Kada mu se rodio sin, Laj je novorođenčetu probušio i zavezao noge. Odnio ga je jednom pastiru u planinu da ga tamo izloži zvijerima. Ovaj se sažalio i dao ga drugome pastiru, a on ga je odnio kralju Polibu koji ga je usvojio. Rastao je bez ikakve spoznaje o svome podrijetlu. Kada je odrastao, otišao je u Delfe i tamo mu je rečeno da će ubiti svoga oca i oženiti se svojom majkom. U strahu, Edip je pobjegao iz Korinta. Na putu prema Tebi susreće se s Lajem i njegovom pratnjom. Laj mu zabranjuje da prođe, a Edip ga ubija,kao i sve osim jednoga iz njegove pratnje. Time se ostvaruje prvi dio proročanstva. Pred ulazom u Tebu susreće Sfingu koja je tiranizirala stanovnike koji nisu znali odgonetnuti njenu zagonetku. Kada ju je Edip riješio, Sfinga se bacila u provaliju. Tako je Teba oslobođena Sfinge, a Edip je za nagradu proglašen nasljednikom kralja Laja koji je ubijen i dobiva kraljicu Jokastu za ženu. Tako se on ženi svojom majkom. S njom je imao četvero djece. Kada je saznao istinu, Edip se oslijepio.
Sve se moglo izbjeći poznavanjem rodoslovlja i analizom DNK koja bi mu omogućila da sazna da mu kralj Polib nije otac. Ne bi u strahu od ostvarenja proročanstva bježao iz Korinta i ono se ne bi ostvarilo.
3. skupina: F. M. Dostojevski, Zločin i kazna
Rodion Romanovič Raskoljnikov, glavni lik romana Zločin i kazna,došavši u tešku financijsku i psihičku krizu, ubija lihvaricu Aljonu Ivanovnu i njenu sestru Lizavetu, misleći da će njenim novcem pomoći sebi i drugima. Razvio je teoriju o „neobičnim“ ljudima koji mogu počiniti zločine da bi postigli neke više ciljeve. Sebe smatra takvim čovjekom. Bilo je teško pronaći ubojicu, a nije bilo nikakvih dokaza. Raskoljnikova je mučila grižnja savjesti, upao je u psihičku krizu, gubio svijest, buncao, ali se nije odao. Na kraju ipak priznaje ubojstvo, na što ga je potaknula Sonja Marmeladova.
Ubojstvo je moglo biti dokazano i ranije da je postojala daktiloskopija. Ivan Vučetić, Hrvat, 1892.godine, samo 26 godina nakon izlaska romana Zločin i kazna, pomoću otiska prsta osudio je ubojicu. Vučetić, koji potječe s otoka Hvara,emigrirao je u Argentinu i tamo stupio u Centralni ured policije u La Plati. Proučavao je teorije o otiscima prstiju i razvio vlastiti sustav za klasifikaciju otisaka. Primijenivši svoj sustav identifikacije, riješio je slučaj Franciske Rojas koja je optužila ljubavnika za ubojstvo svoje dvoje djece. Vučetić je uzeo majčine otiske prstiju i usporedio ih s otiscima zločinca i utvrdio da su identični.
4. skupina: F. M. Dostojevski, Zločin i kazna
Katarina Ivanovna, također iz djela Zločin i kazna, živeći u siromaštvu, oboljela je od tuberkuloze, smrtonosne zarazne bolesti, koja se u to vrijeme nije mogla liječiti. Proživjela je velike muke kašljući i iskašljavajući krv kada su stanovnici velike najamne kuće otvarali vrata svojih soba i gledali kako ona čupa svoga pijanoga muža Marmeladova, istovremeno ispuštajući ogromne količine duhanskoga dima u sobu. Nakon što joj je muž umro, Katarina Ivanovna se susreće s još većom bijedom. Na kraju umire od tuberkuloze.
1882. godine Robert Koch otkrio je bakteriju koja uzrokuje tuberkulozu. Liječenje te bolesti teško je i dugotrajno, a provodi se terapijom raznim antibioticima. Da bi se bolest spriječila, treba provoditi cijepljenje BCG cjepivom, koje je otkriveno kasnije. Cjepivo je moglo spriječiti smrt Katarine Ivanovne, a danas se prvo cijepljenje protiv tuberkuloze provodi još u rodilištu. Do izuma cjepiva svaka je sedma osoba umirala od tuberkuloze. Bolest je i danas prilično zastupljena u zemljama Azije i Afrike.
5. skupina: M. Krleža, Povratak Filipa Latinovicza
Mica Trebarčeva iz Krležinoga romana Povratak Filipa Latinovicza, zbog needuciranosti i nepostojanja zdravstvene skrbi, nakon vlastita poroda sama je prerezala pupčanu vrpcu zahrđalim srpom, zbog čega je dobila sepsu i umrla, a umrlo je i njezino dijete.
Roman je objavljen 1932., a 1931. godine na 1000 živorođene djece umire ih 201 pa opisani slučaj nije bio neobičan. 2019. godine na 100 000 stanovnika umire 0,004 % rođene djece. Trudnicu za vrijeme trudnoće i porođaja prati tim liječnika, a prati se i dijete tijekom odrastanja. U suvremenim uvjetima ostala bi živa i Mica Trebarčeva i njezino dijete.
Zaključak
Sudbine književnih likova zorno su nam pokazale kako znanstvena dostignuća mogu mijenjati ljudske živote u pozitivnom smislu. Ta dostignuća usmjerena su na opće dobro i zato ih treba podržavati, a ne sumnjati u njih. Negirajući znanost, vraćamo se u vrijeme kada je život bio vrlo težak i nesiguran, a tragični ishodi mnogobrojni.
Pogled kroz prozor 