Početak opismenjavanja u 1. razredu

Objavljeno autor

neza_zakrajsek

Neža Zakrajšek

Sažetak

Početak opismenjavanja počinje već u predškolskoj dobi, a u 1. razredu počinjemo sustavno razvijati predpismenjačke vještine do sustavnog čitanja slova i tehnika čitanja. Važno je pravovremeno identificirati dječje sposobnosti i njihove individualne potrebe te osmisliti individualizirani plan opismenjavanja.

Ključne riječi: prvi razred, opismenjavanje, grafomotorika, vizualna i slušna percepcija.

S ažuriranim nastavnim planom i programom učitelji razredne nastave susreli su se s novim izazovom, a to je individualizirati opismenjavanje za svakog učenika pojedinačno. Prije nego što sustavno čitamo slova, moramo provjeriti u kojoj su mjeri učenici razvili predpismenjačke vještine i na temelju toga pripremiti individualizirani plan opismenjavanja. Krajem rujna ili početkom listopada provjeravam sposobnosti svakog učenika prema izrađenom obrascu i potom izrađujem okvirni plan koji dijelim na nekoliko područja i potom proces opismenjavanja prilagođavam učeniku tijekom cijele godine. U siječnju i svibnju još jednom provjeravam vještine opismenjavanja koristeći isti obrazac.

Područja koja provjeravam:

  • Osnove pisanja, orijentacije, grafomotorika
  • Vizualno razlikovanje
  • Slušno razlikovanje
  • Slušno raščlanjivanje
  • Tehnika čitanja i različite faze učenja tehnike čitanja

Opismenjavanje je proces koji je dugotrajan i složen, počinje i prije ulaska učenika u školu. Jako je važno da je dijete od malih nogu izloženo knjigama (papirnatim i senzornim) te da se trudimo što više djetetu čitati bajke. Roditelji ili odgajatelji čitaju djetetu bajke. Čitanje bajki možemo nadograditi vlastitim bajkama, raznim riječnim i didaktičkim igrama, dok dijete razvija vokabular i govorne vještine. Važno je saslušati dijete, njegove želje, interese i odvojiti vrijeme za to. Pozitivna iskustva već u predškolskom razdoblju pozitivno utječu na sam proces opismenjavanja. No, moramo biti svjesni da se faze opismenjavanja ne smiju preskakati.

Osnove pisanja, orijentacije, grafomotorika

Postavljanje nastavnih sredstava i pravilno držanje tijela i olovke temelj je za uspješan rad. Učenika treba naučiti razumno urediti radni prostor i da na stolu nema ometajućih stvari. Učenik treba sjediti na prikladno velikoj stolici i imati odgovarajuću visinu stola. Leđa trebaju biti oslonjena ​​na naslon, preporučeni kut između koljena je 110 stupnjeva. Ruka kojom se ne piše je na stolu i drži površinu za pisanje. Pišemo s lijeva na desno, odozgo prema dolje. Dešnjaci imaju površinu za pisanje poravnatu ravno ili blago ulijevo, dok ljevaci mogu biti blago udesno. Napisano mora biti iznad ruke. U 1. razredu sve je učestalije nepravilno držanje olovke, što nastojimo ispraviti raznim priborom. Možemo si pomoći plastelinom, kliještima, gumicom, ali možemo kupiti i držače za tu namjenu. Moramo paziti da ljevaci imaju nalivpera i škare za ljevake.

Orijentacija se kod učenika razvija u tri područja, prvo na tijelu, zatim u prostoru i na kraju na papiru. Učenik najprije mora kontrolirati svoje tijelo, odnosno znati lijevo/desno, gore/dole, iznad/ispod, ispred/otraga. Zatim to nadograđujemo na prostornu orijentaciju. Ovdje možemo igrati igrice kako bismo zatvorili oči i kretali se po sobi prema uputama, postavljajući predmet prema uputama. Orijentaciju na papiru mogu razviti učenici crtajući na papiru dok pričaju priču. Loša orijentacija može biti znak početnih problema s pismenošću. Ako učenik ima problema lijevo/desno, možemo mu staviti narukvicu na dogovorenu ruku da mu pomognemo.

Slika 1: Orijentacija na papiru (labirint)

Slika 2: Taktilna memorija

Vizualno razlikovanje

Učenici vole rješavati zadatke u kojima uspoređuju slike i traže razlike između slika ili traže sličnosti. To su zadaci, kojima je cilj da učenik vizualno razaznaje i pomno promatra. Vizualno razlikovanje može se razviti i traženjem identičnih zapisa, slaganjem slika u pravom slijedu, traženjem identičnih slova/sjena, slagalicama.

Slika 3: Pronađite razlike

Slika 4: Pronađite razlike prije i poslije

Slika5: Promatranje uzoraka

Slušno razlikovanje

Pri slušnom razlikovanju učenici se usmjeravaju da pažljivo slušaju, npr. je li zvuk ljudski ili životinjski, glasan ili tih, spor ili brz.

Ove igrice nadograđujemo tako da učenici određuju je li riječ duga ili kratka (točka – bubamara). Učenicima dajemo nekoliko riječi, koje se moraju razlikovati za najmanje dva sloga. Pri tome si mogu pomoći tako, da je jedna ruka u mirovanju, a druga se pomiče u smjeru pisanja tijekom govora. Govorimo prirodno i kada su riječi gotove, ruka staje. Zatim mogu tražiti rime na zadanu riječ (tržnica- bojica – vrećica – sjenica). Također mogu tražiti rime na svoje ime (Tina – malina).

Slušno raščlanjivanje

Slušna svijest se temelji na tome da učenik postane svjestan da su riječi sastavljene od pojedinačnih slogova, glasova i da razlikuje glasove jedan od drugog. U aktivnostima koje razvijaju slušnu analizu moramo se pridržavati načela postupnosti, od lakog do teškog, te moramo pažljivo birati riječi.

Prvo se usredotočimo na slogove, prvo razlikujemo broj slogova u riječi. Mogu si pomoći pljeskanjem, koračanjem ili slaganjem kockica (jedna kocka za svaki slog).

Zatim se fokusiramo na prepoznavanje prvog sloga. Učenicima je to vrlo apstraktno, pa si možemo pomoći da naglasimo prvi slog (žaba).

Nastavljamo prepoznavati zadnji slog (ža-ba). Pritom možemo igrati igru ​​u kojoj tražimo riječi koje završavaju na jedan slog (baka, patka). A možemo igrati i lančanu igru. U lančanoj igri učenik pronalazi završni slog (ža-ba), a zatim od posljednjeg sloga tvori novu riječ (baterija). Prepoznaju završni slog (baterija) u novoj riječi i ponovno tvore novu riječ (jastog).

Primjer: BIBA – BANANA – NAMAZ – MAZALO – LOVAC

Od slušne svijesti o slogovima prelazimo na svijest o glasovima. Vrlo je važno da učenici pravilno slovkaju. Pritom je potrebno osloniti se na što više osjetila. Počinjemo s prvim glasom, naime učenici vole igrati igru ​​Vidim nešto i putujemo. U obje igre cilj je da učenici u svom okruženju traže predmete koji počinju određenim glasom.

Primjer igre Putujemo: Danas idemo na more. Ponijet ćemo puno stvari sa sobom na L.

Odgovori: lopatica, lubenica, lizalica, lak, led …

Primjer igre Vidim nešto: netko odabere predmet iz okoline (npr. sat) i zatim kaže: “Vidim nešto što počinje na s.” Ostali navode predmete iz okoline koji počinju na s. Onaj tko pronađe odabrani predmet nastavlja igru.

Od prvog glasa nastavljamo prepoznavati zadnji glas (žaba). Prema mom iskustvu, učenicima je to najteže, pa je dobro na početku naglasiti zadnji glas. Igra za učvršćivanje posljednjeg glasa, u kojoj se učenici jako zabavljaju, npr. što je stol ako uzmemo njegovo posljednji glas (sto).

Igra za učvršćivanje prvog i posljednjeg glasa je lančana igra koju učenici već poznaju kada smo riječi razlagali na slogove.

U lančanoj igri učenik pronalazi posljednji glas (ananas), a zatim tvori novu riječ (sunce) od posljednjeg glasa. Prepoznaju posljednji glas (element) u novoj riječi i ponovno formiraju novu riječ (traktor).

Primjer: ananas – sunce – element – traktor

Slovkanje je sposobnost analiziranja riječi u glasove. Vrlo je važno da učenici nauče pravilno slovkati, jer to utječe na kasniju ispravnost u pravopisu riječi.

Igre kojima možemo razbiti riječi u slova: odjek (učitelj govori riječ, učenici odjekuju), mogu staviti čep na stol za svaki glas, mogu ukloniti pojedinačni glas iz riječi (kreda – reda), zagonetka ( izgovor riječi, drugi pogađaju) .

Slika 4: Gdje čujete glas

Nakon što učenik ima dobro razvijene vještine prije opismenjavanja, možemo početi sustavno rješavati slova.

Čitanje

Po polasku u školu, dosta učenika ima već savladanu tehniku ​​čitanja. Kao što trebamo sustavno razvijati predpismenjačke vještine, tako trebamo sustavno razvijati i tehnike čitanja u određenim fazama (Grginič, 2009.). Ako učenik već prilikom polaska u školu čita pravilnom tehnikom čitanja, prilagođavamo mu individualizirani plan. Vrlo je važno osvijestiti roditelje da ne bi trebali učiti dijete čitati ako ga uče sricati.

FAZE ČITANJA

1. Čitanje pisama
S K C A L N I Č R Z

2. Čitanje slogova
MA ŠA LO ŠO ŠI LO KA VA SO

3. Čitanje riječi
ČETIRI, ŠEST, MUNJA, SEDAM, SUNCE

4. Čitanje slike
KAJA I SARA SU BILE J. OBUKLE SU image KAPUTE, I RUKAVICE.

5. Pročitajte posebne značajke
PALA JE SA STOLICE. PALA JE S KONJA.

Individualiziran program opismenjavanja

“Uspjeh diferencirane i individualizirane nastave ohrabruje učenike, jer su zahtjevi prilagođeni tako da ih svaki šestogodišnjak može razumjeti i prilagođen je njihovoj dobi, vještinama, znanju. Učenik će se usredotočiti tamo gdje će biti uspješan” (Žalik, 2007., str. 40).

Zaključak

Nastavni plan i program za slovenski jezik diktira individualno, postupno i sustavno razvijanje vještina čitanja i pisanja. Pritom učitelji moraju voditi računa o znanjima, sposobnostima i vještinama pojedinca te ga uz pomoć individualnog plana sustavno voditi od predpismenih sposobnosti do željene čitalačke pismenosti.

Literatura

  1. Poznanovič Jezeršek, M. … (2018). Učni načrt za slovenščino. Pridobljeno 23. 10. 2021 na https://www.gov.si/assets/ministrstva/MIZS/Dokumenti/Osnovna-sola/Ucni-nacrti/obvezni/UN_slovenscina.pdf.
  2. Golli, D., Grginič, M., Kozinc, A. (1966). ABD Govorimo – poslušamo, pišemo – beremo, priročnik za učitelje. Trzin: Založba Izolit.
  3. Grginič, M. (2009). Kako do pismenosti v razredu osnovne šole? Priročnik za učitelje. Mengeš: Izolit.
  4. Lahovnik, J. (2010). Vpliv glasovnega zavedanja na pisanje in branje: diplomsko delo. Maribor. Pridobljeno 23. 10. 2021 na https://dk.um.si/Dokument.php?id=16365.
  5. Podgoršek, S., Lamper, N. (2011). Učinkovitost izbranih področij začetnega opismenjevanja: diplomsko delo. Maribor. Pridobljeno 23. 10. 2021 na https://dk.um.si/Dokument.php?id=21541.
  6. Žalik, L. (2007). Opismenjevanje v prvem triletju. Maribor: Tiskarna Tehniških fakultet Maribor.