Održiva mobilnost u osnovnoj školi

Vanja Velišček

Sažetak

Održiva mobilnost potiče učenike osnovnih škola da dolaze u školu na održiv način.

Podizanje svijesti učenika i učenica osnovnih škola o važnosti održivih dolazaka (pješačenje, vožnja bicikla/biciklizam, javni prijevoz putnika, automobilski prijevoz za osobne potrebe) proveli smo u našoj školi OŠ Ivana Roba Šempeter pri Gorici u sklopu nacionalnog projekta Održiva mobilnost. Učenici su se kroz aktivnosti odnosno igru Idemo pješice s kokoškom Rozi! osvješćivali o važnosti održivog prijevoza i održivog razvoja kako iz perspektive pojedinca tako i iz perspektive cjelokupnog društva.

Ključne riječi: idemo pješice, kokoška Rozi, održivi dolasci, dugoročni ciljevi, briga o zdravlju (zdravstvena zaštita), odgoj prema primjeru (uzoru).

Uvod

Naša škola, Osnovna škola Ivana Roba Šempeter pri Gorici, uzimajući u obzir obje podružnice (POŠ Vrtojba i POŠ Vogrsko), uključila se u nacionalni projekt Održiva mobilnost u cilju poboljšanja putnih navika naših učenika i učenica. U projektu sam sudjelovala kao koordinatorica.

Kontinuirano sam motivirala učenike da dolaze na održiv način. Iznimno snažan motivacijski alat bio je i još uvijek je moj vlastiti primjer održivih dolazaka (osobito u matičnu školu), jer mi blizina prebivališta i odgovarajuća infrastruktura pružaju mogućnost dolaska biciklom.

S obzirom na to da se do lokacija obiju podružnica (zbog udaljenosti i neodgovarajuće infrastrukture) vozim osobnim automobilom, tijekom provedbe i koordiniranja projekta auto sam parkirala na udaljenom mjestu. Na taj način sam primjerom, hodanjem, pridonijela održivim dolascima u smislu kratke jutarnje šetnje i posljedično boljeg raspoloženja te spremnosti za rad.

Glavni dio

U sklopu projekta proveli smo aktivnost odnosno izveli igru Idemo pješice s kokoškom Rozi! tijekom Europskog tjedna mobilnosti (od 16. do 22. rujna).

Igra je bila ciljano zasnovana. Uključivala je sljedeće ciljeve:

• promjena putnih navika (ne samo na putu do škole),
• briga o zdravlju (zdravstvena zaštita),
• briga o okolišu u kojem živim i u kojem ću živjeti (sa stajališta mladih – odrastajuće djece),
• samostalni sudionik u prometu,
• manje emisije u okoliš,
• druženje s prijateljima.

Za svaki održivi dolazak pojedinačni učenik dobio je kartu na kojoj je prikazana kokoška Rozi u odgovarajućoj ulozi. Na primjer: ako je učenik u školu stigao biciklom, dobio je kartu na kojoj je prikazana kokoška biciklistica.

Motivacija za dobivanje karata bila je vrlo visoka. Učenici su se natjecali međusobno i ‘sami sa sobom’ kako bi prikupili što više karata tijekom tjedna igre.

Slika 1. Karte

Na razini škole svakodnevno je nastajao stupac koji je u predvorju škole prikazivao broj održivih dolazaka na dnevnoj bazi. Učenici su ga sa zanimanjem pratili, a na taj način podizala se i učenička svijest o važnosti uloge koju kao pojedinci imaju u povećanju broja održivih dolazaka.

Radost pri spoznaji da su u jednom danu izvedbe aktivnosti postigli stopostotnu održivost bila je neizmjerna. Tog dana svi su zaradili posebnu kartu s kokoškom Rozi – zlatno jaje!

Slika 2. Školski transparent

Aktivnost je uključivala i kontinuirano vođenje dnevnika. Učenici su zajedno s roditeljima i učiteljicom/razrednicom ispunjavali dnevnik kokoške Rozi. Uz pomoć njega razmišljali su i osvješćivali se o važnosti održivog prometa. Osim toga, pobliže su se upoznali sa sigurnim rutama do škole. O tome smo na razini škole željeli raspravljati u školskom vijeću. Nažalost, zbog epidemije koronavirusa to nismo uspjeli učiniti.

Slika 3. Dnevnik

Osim toga, u svakom odjeljenju izrađen je razredni plakat na kojem se dnevno bilježio broj dolazaka.

Slika 4. Razredni plakat. Dnevno bilježenje dolazaka

Nakon završene aktivnosti učenici su igrali dječju kartašku igru ​​Crni Petar. Svaki odmor iskoristili su za ovakvo druženje.

U izvedbi projekta postigli smo visok uspjeh jer smo održive dolaske u pojedinačnoj školi povećali za:

• + 38,3%
• + 70,5%
• + 47,3%

Tako smo za našu kokošku Rozi osvojili dva puta srebrnu i jednom zlatnu medalju!

Što je sljedeće?

Ideja o održivim dolascima mogla bi se u budućnosti proširiti i na uključivanje drugih dionika (starijih ljudi, studenata, srednjoškolaca, nezaposlenih…), u smislu praćenja dolazaka mlađih učenika u školu na održiv način (primjer Pešbus, Bicivlak). Uključivanje ostalih dionika smatram iznimnom dodanom vrijednosti, jer pridonosi kontinuitetu održive mobilnosti, koja ne bi trebala biti ograničena na takozvani Europski tjedan mobilnosti. Odgoj i primjer najmlađima nužni su kako za razvoj pojedinca tako i za razvoj cjelokupnog društva, jer doprinose i potiču samostalan i aktivan način dolaska u školu i povratka kući.

Zaključak

Projekt Održiva mobilnost u vrtićima i osnovnim školama smatram iznimno kvalitetnim i prije svega društveno korisnim.

Slika 5. Održivi dolazak

Održivi dolasci, povremeno organizirani i vođeni, trebali bi se održati u smislu koristi za cjelokupno društvo. Djeca koja dolaze pješice, voze bicikle, romobile su zdravija, fizički aktivnija tijekom dužeg razdoblja i bolje tjelesno pripremljena od svojih vršnjaka, koji putuju automobilima. Osim toga, djeca koja steknu održive putne navike postupno postaju samostalni i samouvjereni sudionici u prometu.

Mladi ljudi, njihovi načini razmišljanja i njihove vrednote naša su zajednička budućnost. Stoga je ispravno da ih pri podizanju svijesti potičemo da teže najvišim društvenim vrednotama i tankoćutnosti prema cijelom svijetu, čiji su sastavni dio. Na kraju krajeva, mladi su naša budućnost!

Kao završnu misao, dodala bih sljedeće:

»Razvijena zemlja nije ona u kojoj siromašni imaju automobile. To je zemlja u kojoj bogati koriste javni prijevoz.«

Enrique Peñalosa, bivši župan Bogote

Literatura

1. Ogrin, M., Resnik, T., Klun, M., i Plevnik, A. (2013). Trajnostna mobilnost. Priročnik za učitelje v osnovnih šolah. Ministrstvo za infrastrukturo