Naramak lički(h) riči

renata_MD

Renata Milković Domazet

Sažetak

U članku je predstavljen praktičan primjer iz nastave hrvatskog jezika od 5. do 7. razreda osnovne škole. Pisat će se o ideji i realizaciji projekta “Naramak lički(h) riči” – izradi malog slikovnog rječnika ličkoga govora kojim govore stanovnci Perušića, Vukšića, Starog Ličkog Osika i Mušaluka.

Ključne riječi: projekt, istraživački rad, upotreba IKT-a, osmišljavanje i izrada malog slikovnog rječnika ličkoga govora.

Uvod

Naša se osnovna škola nalazi u naselju Lički Osik u koji su nakon Domovinskog rata doselili stanovnici iz različitih dijelova Like, ali i drugih regija (uglavnom Slavonije i Slika 1Dalmacije), a nemali je broj doseljenika i iz BiH, stoga se u poučavanju narječja, zavičajnog i mjesnoga govora ovog dijela Like nailazi na poteškoće. Uočila sam i kako učenici sve manje razumiju i koriste zavičajni vokabular, stoga sam učenicima od 5. do 7. razreda osmislila različite aktivnosti.

Slika 1. Naslovnica slikovnog rječnika

Od ideje do realizacije

Hrvatski jezik i narječja – 5.razred

Želeći sačuvati autohtone lokalizme i potaknuti učenike na očuvanje lokalnog identiteta, u 5.razredu počeli smo bilježiti lokalizme. Kako bi svim učenicima bilo lakše razumjeti značenje pojedinih izraza, odlučili smo riječi slikovno obogatiti.

Dijalektalna književnost – 6. razred

U 6. razredu čitali smo dijalektalne tekstove posvećujući posebnu naklonost zavičajnim pjesmama. Čitajući pjesmu suvremenog ličkog pjesnika Mirka Sankovića “Ličan”, shvatila sam kako je pjesmu potrebno “prevesti” na standardni jezik da bi je učenici razumjeli. Tako sam došla na ideju osmisliti sljedeće aktivnosti. Predložila sam im ispisati iz pjesme sve lokalizme i pronaći značenje koristeći Rječnik ličke ikavice Marka Čuljata. Podijeljeni su u dvije skupine: prva je istraživala lički idiom pomoću navedenog rječnika dok je druga imala zadatak istražiti značenje uz pomoć obitelji. U prvoj skupini su bili učenici koji nisu govornici ličkog idioma, a u drugoj su bili učenici čije su obitelji autohtoni govornici. Istraživački zadatak trajao je dva dana. Treći dan objavljeni su rezultati istraživanja. Učenici su uočene lokalizme iz pjesme usporedili s onim lokalizmima koje su zabilježili od govornika iz svojih obitelji. Opisana aktivnost im se svidjela pa sam osmislila slične koje bi se mogle provoditi na redovnoj, dodatnoj nastavi i izvannastavnoj aktivnosti. Predložila sam bilježenje lokalizama iz sela i mjesta u kojima učenici žive (Mušaluk, Stari Lički Osik, Vukšić) i u kojima imaju rođake (Perušić). Svoju ideju izložila sam roditeljima pa su se pojedini rado uključili. Projektu su se najviše obradovale bake, djedovi, prabake i pradjedovi koji su svakodnevno svoje unuke i praunuke dočekivali s listićem novih izraza sretni što mogu pomoći sačuvati riznicu lokalnih riječi.

7. razred: Naglasni sustav HJ, upotreba IKT-a

U 7. razredu naš se rječnik i dalje razvijao. Sad su me već i drugi učenici zaustavljali na hodnicima govoreći: „Učiteljice, imam i ja riječ za Vaš rječnik!” To bi me iznenadilo jer sam mislila da se današnji učenici bave samo gadgetima koristeći engleske izraze i da im je naša aktivnost dosadna. No, prevarila sam se. Rječnik smo obogatili fotografijama od kojih su većinu učenici sami fotografirali, a ono za što nismo imali vlastite, koristili smo slike s mrežne stranice https://pixabay.com/. U 7.razredu upoznajemo se s naglasnim sustavom HJ pa smo došli na ideju akcentuacije rječnika. Učenici su trebali moju pomoć jer nedovoljno poznaju kompleksni naglasni sustav HJ. Također su naučili što je fusnota, kako citirati izvore, što je natuknica, a što objašnjenje natuknice u rječniku.

Na kraju, trebalo je rječniku smisliti naziv. Olujom ideja, učenici su ponudili rješenje. Odlučili smo da nam se rječnik zove Naramak lički(h) riči. Radi čega naramak? Odgovor je jednostavan: u naramak ne stane mnogo, ali ono što (o)stane u naramku, vrijedno je i potrebno, a i blizu je srca. Naš naramak nije velik, ima svega 140 natuknica, ali svaka je zapisana s ljubavlju i željom da neke od njih otmemo zaboravu i spremimo u škrinju svog ličkog identiteta.

Obilježja ličkoga govora

Istražujući, došli smo do sljedećih zaključaka:

Govor

Etnici Starog Ličkog Osika, Vukšića, Mušaluka i Perušića govore štokavskim narječjem, odnosno novoštokavskim ikavskim (lipo, cila…)

Podrijetlo riječi

Zaključili smo kako su riječi uglavnom podrijetlom iz turskog jezika (Turci su napustili ovaj kraj tek u 17. stoljeću). Turcizmi koje smo zabilježili: ćariti, ćumez…

Slika2Slika 2. Primjer natuknice iz rječnika

Germanizmi (Likom je u 18. stoljeću vladala Austro-Ugarska Monarhija): firange špiglo…

Slika 3Slika 3. Primjer natuknice iz rječnika)

Jezične osobine dijela ličkoga govora koji smo istraživali:

  • uglavnom se ne provodi sibilarizacija (knjigi, ruki)
  • suglasnička skupina hv zamjenjuje se glasom f i v (hvatati<fatati<vatati)
  • prilog uvijek pronaći će se u oblicima vaji i vajik
  • ne izgovara se glas h (hajde<ajde)
  • gubi je glas j na početku riječi (jest<est)
  • protetsko j (opet<jopet/jope)
  • krnji infinitiv (doći<doć)
  • glagoli na -je zamjenjuju se sa i (vidjeti<vidjeti)
  • kod glagolskih pridjeva radnih u muškom rodu jednine izostavlja se a u ao (došao<došo)

Ovo sažimanje provodi se drugačije od mjesta do mjesta. U Vukšiću, Mušaluku i Starom Ličkom Osiku pojavljuje se oblik s krajnjim a: otiša ili oša; doša, dok Perušićani koriste oblik s krajnjim o (ošo, došo)

  • često se čuju riječi u kojima se ne provodi palatalizacija u prezentu 3. os mn (peku<peču)
  • u nekim riječima početno je zamjenjuje se sa i (jelo<ilo)
  • nije se dosljedno u upotrebi prijedloga s/sa; koristi se uglavnom prijedlog sa u svim jezičnim situacijama (s tobom<s tebom)
  • pogrešna uporaba prijedloga s/sa kad znači društvo/sredstvo ( s motikom)
  • suglasnička skupina gd zamjenjuje se glasom d (gdje<di)
  • u neodređenim zamjenicama gubi se t (itko<iko)
  • ispuštanje samoglasnika (Perušić<Perušć)
  • zamjena glasa ž sa r (može<more)
  • naglasci: novoštokavska akcentacija: miješanje visinskog i udarnog naglasnog sustava
  • uporaba različitog izraza za isti sadržaj od mjesta do mjesta: u Perušiću se za žarač koristi izraz maša dok se u drugim krajevima (Vukšiću, Starom Ličkom Osiku, Mušaluku) koristi izraz ožeg; u Perušiću se za lisnicu koristi izraz briktaš, u Mušaluku šajtofl.
  • arhaizmi: basamak, gabrla…

Slika 4 
Slika 4. Primjer natuknice iz rječnika

Učenje za život

Rječnik će se izraditi u tiskanoj i digitalnoj inačici dok bi promocija rječnika bila u ožujku za Dane hrvatskog jezika.

Planirane aktivnosti:

  • promocija u školskom predvorju za učitelje i učenike razredne i predmetne nastave na kojoj bi učenici, koji su sudjelovali u stvaranju ovog rječnika, govorili o procesu njegova nastanka
  • interaktivna igra s učenicima u poznavanju mjesnoga govora (natuknice iz rječnika)

Što su učenici naučili u ovom projektu?

Zajedno smo osmišljavali aktivnosti. Učenici su naučili više ovakvim načinom rada nego reproduciranjem gotova teksta. U istraživanju su aktivno uključili svoje starije rođake s kojima su proveli vrijeme. Naučili su više o podrijetlu, nastanku i obilježjima svojega govora. Samostalno su koristili tehnologiju, proširili znanje o rječničkoj građi te su ustrajnim i marljivim radom ostvarili željeni cilj.

Ostvarene međupredmetne teme

Osobni i socijalni razvoj

Učenici razvijaju:

  • sliku o sebi, samopoštovanje i samopouzdanje, prepoznavanje i prihvaćanje različitosti
  • socijalne i komunikacijske vještine, suradnju i timski rad, odgovorno ponašanje prema sebi i drugima, donošenje odluka te planiranje cjeloživotnog učenja

Učiti kako učiti

  1. Učenik se koristi različitim strategijama učenja i upravljanja informacijama koje su temelj za razvoj ostalih vrsta pismenosti te za kritički i kreativni pristup rješavanju problema.
  2. Učenik prepoznaje vrijednost učenja i pokazuje interes za učenje, prepoznaje svoje motive za učenje, razumije i regulira svoje emocije tako da potiču učenje te razvija pozitivnu sliku o sebi kao učeniku.

Informacijska i komunikacijska tehnologija

Učenik se samostalno koristi raznom tehnologijom.

Zaključak

Premda u početku nije zamišljen kao projekt, naš je rječnik s vremenom prerastao u „ozbiljan“ tekst koji neće ostati na stranicama improvizirane bilježnice, nego će se koristiti kao predložak iz kojeg budući naraštaji mogu proširivati znanje o govoru svojeg mjesta i zavičaja.

Put kojim smo moji učenici i ja prošli u izradi ovog rječnika nije bio lagan, ali je bio zanimljiv i poučan. Osvijestila sam potrebu za poučavanjem učenika lokalnom identitetu nudeći im raznoliku nastavu Hrvatskog jezika.

Literatura

  1. Bežen, A. (2009). Lički jezični identitet(i)
  2. Čuljat, M. (2004). Ričnik ličke ikavice, Gospić: Likapres
  3. Sanković, M. (2004). Lika iza palasaka
  4. https://skolazazivot.hr/medupredmetne-teme/