Sara Muha
Uvod
Kao mobilna logopetkinja pružam dodatnu stručnu pomoć djeci s govorno-jezičnim poremećajima u školama i vrtićima. Tijekom razdoblja epidemije posao sam obavljala na daljinu, što je predstavljalo dodatni izazov. S roditeljima djece dogovorila sam datum i način suradnje. Svaki tjedan imala sam online susret s djetetom u trajanju od 30 minuta. Pritom sam se suočavala s izazovima koji se odnose na vrstu i broj aktivnosti koje treba pripremiti za dijete te način njegovog motiviranja za sudjelovanje preko ekrana. Zahvaljujući aktivnom sudjelovanju roditelja, odgovarajuće pripremljenim aktivnostima i odabranim online igrama ovaj oblik rada pokazao se učinkovitim.
Ključne riječi: dodatna stručna pomoć, rad na daljinu, logoped, dijete s govorno-jezičnim poremećajem.
Organizacija rada na daljinu
U školskoj 2020./2021. godini pružala sam dodatnu stručnu pomoć djeci s govorno-jezičnim poremećajima. Tijekom razdoblja epidemije s njima je bilo potrebno uspostaviti kontakt na daljinu. Stekla sam osnovno znanje o načinima uporabe mrežnih aplikacija. Tada sam roditeljima ponudila suradnju putem komunikacijskih uređaja odnosno alata na koje su navikli, dakle putem e-pošte i internetskih platformi za videokonferencije (MS Teams, Zoom ili Viber). Većina njih odlučila se za sudjelovanje putem videopoziva. Uslijedio je dogovor o terminu susreta, pri kojem sam uzela u obzir dnevnu rutinu djece, njihove školske obveze, zauzetost računala koja također koriste njihova braća i sestre te vrijeme rada roditelja. Prije termina poslala sam im online poveznicu na susret koji se održavao svaki tjedan u isto vrijeme. Ako dijete nije bilo u mogućnosti prisustvovati, dogovorili smo alternativni termin ili drugi oblik suradnje (npr. putem e-pošte, pružanje savjeta roditeljima putem telefonskog poziva).
Planiranje sata
Glavni cilj sata bio je otkloniti djetetov govorno-jezični deficit. Aktivnosti koje sam pripremala bile su ciljane, u skladu s individualiziranim programom djeteta. Osmislila sam spektar vježbi za razvoj logopedskih područja (artikulacija, jezično izražavanje i razumijevanje, fonološka svijest, slušna pažnja, čitanje) u programu Powerpoint i putem interneta potražila interaktivne igre za poticanje razvoja govora i jezika. Za svako dijete isplanirala sam 3 aktivnosti (uvodni razgovor, glavnu aktivnost te završnu igru) u trajanju od 30 minuta. Bilo je predviđeno da dijete sudjeluje tijekom cijelog našeg susreta. Na svakom sljedećem satu dijete je ponovilo već naučene sadržaje te učvrstilo i nadogradilo svoje znanje.
Tijek sata
Povezala sam se s djetetom u dogovoreno vrijeme putem online aplikacije. Uslijedili su pozdrav te uvodni razgovor, koji se odnosio na svakodnevne aktivnosti i obveze. Djeca su voljela pričati o svojim aktivnostima, pokazivati kućne ljubimce i prostor u kojem žive te objašnjavati kako su provodili dane tijekom epidemije. Opušten uvodni razgovor bio je neophodan za uspješan nastavak rada.
Tijekom glavnog dijela sata podijelila sam slajdove odnosno dijapozitive izrađene u programu PowerPoint koji su zasnovani prema djetetovim nedostacima odnosno deficitima. Zajedno smo se kretali kroz slajdove, izvodili vježbe artikulacije (slika 1), ponavljali određeni glas ili riječ, imenovali i opisivali slike, razgovarali o određenoj temi, tvorili rečenice, širili vokabular, a ujedno razvijali slušnu pažnju. Za školsku sam djecu dodala i vježbe fonološke svijesti i čitanja. U slučaju netočnog izgovora ispravljala sam pogrešku djeteta. Nastojala sam uključiti što više slikovnog materijala ili odabrati temu koja se djetetu sviđa jer je tako bilo motiviranije. Komunicirala sam s djetetom opušteno, bodrila ga pozitivnim izjavama, koje su ga poticale da nastavi u slučaju neuspjeha. Ključna je bila povratna informacija koju sam također vizualno prikazala ikonama smajlića (smajlija).
Slika 1. Utvrđivanje glasa Š
Tijekom razdoblja epidemije na internetu su stvorene mnoge interaktivne igre koje jačaju područja govora i jezika. Koristila sam sljedeće poveznice:
Tijekom završne aktivnosti dijete je aktivno sudjelovalo klikanjem miša. Odabrala sam različite vrste igara u kojima je dijete samo stiglo do cilja ili smo stigli zajedno (npr. pamćenje). Najveću nagradu i motivaciju za daljnji rad predstavljao je uspjeh odnosno pobjeda.
Slika 2. Utvrđivanje glasa L kroz igru pamćenja
Slika 3. Traženje riječi koje počinju glasom M
Slika 4. Zavrti kolo i opiši sliku
Na kraju sam roditeljima dala povratnu informaciju i savjetovala ih o načinu vježbanja s djetetom kod kuće. Prikaz izvedbe aktivnosti poslala sam im i putem e-pošte. Na kraju sata pohvalila sam dijete i objasnila mu što će morati utvrditi. Tijekom sljedećeg susreta ponovili smo vježbe i naučeno nadogradili novim sadržajima.
Djeca su se različito odazivala na aktivnosti. Tijekom prvih sati dječja je pažnja bila slabija, jer većina njih nije bila navikla sudjelovati preko ekrana. Mlađoj djeci bilo je potrebno više poticaja, uz korištenje motivatora i promjene aktivnosti. Često su ih ometali čimbenici kućnog okruženja (braća i sestre, igračke) ili tehnički problemi (loša internetska veza i zvuk). Pomagali su im roditelji, koji su ih dodatno poticali ili im u slučaju slabijeg razumijevanja govora ponavljali uputu. Ponekad se događalo da nisam mogla izvesti aktivnosti zbog niske motivacije djeteta. U ovakvim slučajevima odvojila sam vrijeme za savjetovanje roditelja. Školskoj djeci nije bila potrebna tolika podrška, jer su zahvaljujući nastavi na daljinu već navikla sudjelovati u videokonferencijama.
Zaključak
Unatoč neizvjesnoj situaciji, snašli smo se tijekom epidemije i naučili raditi s djecom čak i na daljinu. Tijekom izvanrednog stanja suočavali smo se s praktičnim i organizacijskim izazovima. Ovaj oblik obrazovanja zahtijevao je više fleksibilnosti, snalažljivosti i vremena za pripremu pojedinačne aktivnosti. Problemi s internetskom vezom i lošija kvaliteta zvuka također su bili prisutni u nekoliko navrata, što je posredno utjecalo na samu komunikaciju. Osim toga, pri sudjelovanju s djetetom preko ekrana bilo je mnogo teže postići i održati njegovu motivaciju. Prisutnost roditelja na satima odnosno tijekom naših susreta pokazala se pozitivnom, jer su odmah dobili povratne informacije o uspješnosti izvedbe logopedskih vježbi, koje ne dobivaju u vrtićima i školama. Uz dosljedno sudjelovanje roditelja, odgovarajuću pripremu i odabir aktivnosti, čak se i rad na daljinu pokazao djelotvornim. Djeci su ponuđeni pomoć i podrška, tako da su mogla razvijati svoja slaba područja i istovremeno postizati uspjehe. Rad na daljinu vidim kao alternativni i izvanredni oblik obrazovanja. Pružio mi je brojne mogućnosti za profesionalno napredovanje u području informatičkog opismenjavanja, potvrdivši moje spoznaje da je osobni kontakt s djetetom u radu logopeda nezamjenjiv.
Literatura
- Logaj, V., Preskar S., Skvarč M. (2020). Izvajanje izobraževanja na daljavo v izrednih razmerah. Zavod republike Slovenije za šolstvo, Ljubljana.
Pogled kroz prozor 