Kamp za nadarene učenike "IVANA"

irena_polajzer

Irena Polajžer

Sažetak

U današnje vrijeme sve češće je slučaj da se u školi puno više pažnje posvećuje učenicima slabijeg uspjeha nego nadarenim učenicima. Kako se to ne bi dogodilo, OŠ Miha Pintara Toledo organizirala je kamp za nadarene učenike u području društvenih znanosti i likovne umjetnosti. Kamp je dobio naziv “IVANA”, a sastavljen je od imena Ivana Cankara, najvećeg slovenskog književnika, i Ane Lušin, njegove mladenačke ljubavi. Kamp je održan u našoj područnoj školi u Plešivcu, gdje je Ana živjela i poučavala tijekom posljednjih godina svoga života. Tema kampa bio je Ivan Cankar, a povezivala je tri nastavna predmeta: slovenski jezik, likovni odgoj i zemljopis.

Ključne riječi: Ivan Cankar, nadareni učenici, međupredmetno povezivanje

Uvod

U današnje vrijeme učitelji obično posvećuju mnogo više pozornosti učenicima s teškoćama u učenju nego onima koji žele i mogu postići više nego što im nudi sam nastavni proces. Organiziranje različitih radionica i kampova jedna je od metoda rada namijenjena učenicima koji se svojim znanjem i interesom izdvajaju iz svog okruženja. Stoga smo odlučili organizirati dvodnevni kamp za nadarene učenike.

Nadareni učenici

Nadarenost

“Nadarenost znači izvrsnost u određenom području djelovanja ili u nekoliko aktivnosti istovremeno; to je razvojna osobina koja se u početnim fazama, odnosno u djetinjstvu očituje kao potencijal, karakteristično ponašanje, dok se u adolescenciji i ranoj odrasloj dobi iskazuje kao priznato postignuće ili proizvod koji prepoznajemo kao izniman.” (Strokovna izhodišča posodobitve, 2019: 26)

Nadarenost se očituje u raznim oblicima i rasponima. Na temelju teorijskih i empirijskih razmatranja smatra se da su talentirani učenici ona djeca i adolescenti koji pokazuju izrazito natprosječne (iznimne) opće ili specifične sposobnosti koje se prvenstveno ogledaju u

  • konvergentnom načinu razmišljanja učenika,
  • u području obrazovanja (opće ili specifično – jezično, matematičko, priroda i društvo, tehničko obrazovanje itd.),
  • u kreativnosti ili inovativnim rješenjima u različitim područjima (umjetnost, znanost, tehnologija ili sport), što se prije svega očituje u divergentnom, kreativnom razmišljanju, originalnosti i inovativnosti, fleksibilnosti i fluentnosti,
  • u nadarenosti za bilo koje umjetničko područje – glazbu, ples, likovnu umjetnost, dramu, film, književnost,;
  • u psihomotornim i senzomotornim, odnosno sportskim vještinama,
  • u socijalnim vještinama (npr. sposobnost vođenja) i
  • u reguliranju svojeg razmišljanja (motivacija, emocije, metakognicija). (Strokovna izhodišča posodobitve, 2019: 27)

Koncept otkrivanja i rada s darovitim učenicima u devetogodišnjoj osnovnoj školi (2019: 50) navodi da bi svaki identificirani učenik osnovne škole trebao imati priliku svake školske godine sudjelovati u barem jednom nastavnom programu obogaćenom specifičnim metodama, sredstvima i pomagalima, i to u trajanju od najmanje 35 sati. Ti programi predstavljaju oblik obrazovnog programa za visoko motivirane učenike, temeljito produbljuju i proširuju znanje stečeno u redovnoj nastavi ili omogućuju stjecanje znanja iz područja koja nisu dio obveznog obrazovnog programa škole. Obogaćeni nastavni programi uključuju i istraživačke kampove.

Tijekom školske godine 2019./2020. organizirali smo kamp za nadarene učenike sedmih razreda. Kamp je dobio naziv “IVANA” jer su tema kampa bili najveći slovenski književnik Ivan Cankar i njegova mladenačka ljubav Ana Lušin. Naziv “IVANA” izveden je iz njihovih imena, Ivan i Ana. Tema kampa bio je Ivan Cankar.

Ivan Cankar i Ana Lušin

Ivan Cankar, rođen 10. svibnja 1876. u Vrhniki, najznačajniji je slovenski pripovjedač i dramatičar. Njegovo djelo uključuje poeziju, pripovijedanje, dramu i novinarstvo. Opus djela Ivana Cankara je vrlo opsežan i raznolik, a obuhvaća brojne crtice i kratke priče, novele, romane, psihološke i socijalne drame, komedije, eseje, polemike, pjesme i sl. Neka od njegovih djela: “Na klancu”, “Sluga Jernej i njegovo pravo”, “Stranci”, “Hlapci”, “Kralj na Betajnovi”, “Moj život”, “Erotika”… (Mušič, 2004.) Bio je i prvi slovenski pisac koji je zarađivao za život isključivo pisanjem. (Kepic Mohor, 2007: 16)

Žene su ulazile i izlazile iz njegova života. U mladosti se divio svojoj učiteljici Ani Lušin. Cankarova pisma Ani smatraju se najljepšim ljubavnim pismima napisanim na slovenskom jeziku. (Kolšek, 2018)

Ana Lušin rođena je 30. svibnja 1881. u Ljubljani. Cankara je upoznala 1898. godine, u dobi od 17 godina. Ubrzo je između Ane i Ivana došlo do zahlađenja odnosa jer se Cankar počeo zanimati za njezinu sestru Minku. Tijekom boravka u bečkom predgrađu Ottakring, već je bio previše uključen u život u Beču da bi razmišljao o ozbiljnoj vezi. Ani je kasnije savjetovao da se uda za drugog. Ana se zaposlila kao učiteljica u Sv. Benediktu, a ubrzo zatim je oboljela od tuberkuloze. Udala se 1905. godine i zajedno sa suprugom preselila u brdovito mjesto Plešivec. Umrla je 3. veljače 1910. godine u dobi od 28 godina. (Roš, 1972)

Ana LušinIvan Cankar i Ana Lušin
Slika 1. Ivan Cankar i Ana Lušin        Slika 2. Ana Lušin

Kamp “IVANA”

Kamp koji smo prije izbijanja bolesti COVID-19 organizirali za nadarene učenike trajao je dva dana, odnosno petak poslije podne i subotu. Objedinio je tri predmeta, slovenski jezik, zemljopis i likovni odgoj. Održavao se u našoj područnoj školi u Plešivcu. Organizirali smo ga za učenike sedmog razreda, nadarene u području društvenih znanosti i likovne umjetnosti. Kamp je pohađalo 18 učenika.

Prvog dana učenici su najprije poslušali predavanje o Ivanu Cankaru i Ani Lušin. Da bismo uključili natjecateljsku notu, učenici su mogli učestvovati u kvizu znanja. Jedna od Cankarovih crtica nosi naziv “Suhe kruške”. Nakon što su poslušali sadržaj, učenici su zaigrali kviz u stilu “Tko želi biti milijunaš”. Umjesto novca, prikupili su suhe kruške jer se kviz zvao “Lijepo je imati zdjelicu suhih krušaka”.

Na Cankara, kojeg s Velenjem odnosno Plešivcem kod Velenja ne bi povezivali da nije bilo Ane Lušin, upozorava Kulturno Ivana Cankara iz sela Plešivec. Ani u čast, Muzej Velenje poklonio je područnoj školi izložbu njezinih slika i njezine tri kratke priče postavljene uzduž stepeništa škole. Nakon što su se učenici upoznali s njezinim životom, posjetili su izložbu, zatim i obližnje seosko groblje, gdje su posjetili njezin grob i pročitali Cankarev stih iz “Erotike” uklesan na njenom nadgrobnom spomeniku.

Nakon večere zaigrali su društvenu igru pod nazivom “Klanec” na temu Ivana Cankara. Igra uključuje kartice s pitanjima i činjenicama o Ivanu Cankaru te kartice s pojmovima iz naslova Cankarovih djela, osmišljenih kao pantomimski, govorni ili crtački izazov.

Subota je uglavnom bila posvećena geografiji i likovnom odgoju. Na satu likovnog odgoja učenici su slikali Ivana Cankara. Koristili su se raznim slikarskim tehnikama, a prije toga saslušali su predavanje o tome kako i na koji način su slikari stvarali svoja djela u vrijeme Cankara.

U sklopu nastave geografije, terenski radovi su se izvodili u blizini škole, pri čemu su učenici prevalili stazu dugu 1,5 kilometara. Pretpostavili smo da je onuda prolazila i sama Ana Lušin jer je u to vrijeme živjela na zadnjem katu školske zgrade. Podijeljeni u grupe, učenici su na pet točaka dobili upute za rad i radne listiće. Na putu do škole izradili su si šešire od prirodnih materijala koje su usput pronašli u šumi, slične onima koje je nosila Ana Lušin.

Nakon ručka nastavili su s oživljavanjem crtice “Suhe kruške”. Prikazali su je u obliku stripa, zatim je i odglumili. Kad su im u kamp stigli roditelji, crticu su uprizorili još jedanput.

Zaključak

Učenici su bili jako zadovoljni kampom, budući da su o Ivanu Cankaru učili na drugačiji način; upoznali su mjesto Plešivec koje bi inače rijetko posjetili, a najvažnije od svega, međusobno su se družili. Učenjem na terenu ili u raznim radionicama učenicima su ponuđeni bolji uvjeti za stjecanje znanja, vještina i praktičnog iskustva. U rješavanju zadataka, izazova i stvaranju pokazivali su interes i znatiželju, međusobno se pomagali i nadopunjavali unutar grupa. Učenici su aktivno sudjelovali i kroz prezentacije, predavanja, istraživački i kreativni rad došli do novih spoznaja, analizirali ih i ocjenjivali. Na kraju su izrazili želju da se takvi kampovi organiziraju više puta.

Literatura

  1. Kepic Mohar, A. (2007). Šolski album slovenskih književnikov. Ljubljana: Mladinska knjiga.
  2. Kolšek, P. (2018). Reci tvoji roki, da jo poljubljam. Ljubljana: Mladinska knjiga.
  3. Mušič, J. (2004). Veliki album slovenskih pisateljev. Ljubljana: Založba Mladika.
  4. Roš, F. (1972). Grob na Plešivcu. V: Celjski zbornik 1971–1972. Celje: Kulturna skupnost občine.
  5. Strokovna izhodišča posodobitve Koncepta odkrivanja nadarjenih otrok, učencev in dijakov ter vzgojno-izobraževalnega dela z njim (2019). Ljubljana: Zavod RS za šolstvo.