Inkluzija i prijelaz

između razvojnog odjela i vršnjaka u redovnoj grupi vrtića

silvana_CA

Silvana Ciglar Ašič

Sažetak

Razvojni odjel vrtića uključuje djecu s prilagođenim programom za djecu predškolskog uzrasta s posebnim potrebama. Stručno osoblje, kao i roditelji, trude se, da se djeca s posebnim potrebama osjećaju ugodno u redovnoj nastavi među vršnjacima i imaju koristi od pohađanja redovite grupe. Profesionalci pružaju poticajno okruženje za učenje i mogućnost socijalnih kontakata s djecom na redovnom odjelu. U ovom članku opisujem primjer uključivanja djeteta iz razvojnog odjela našeg vrtića. Najvažnije u svemu tome je da dijete prihvatimo takvo kakvo je, sa svom njegovom stvarnošću u životu i ponudimo mu da ga bodri svim svojim profesionalnim znanjem, svom ljubavlju i pažnjom u svakom trenutku.

Ključne riječi: vrtić, dijete s posebnim potrebama, razvojni odjel, inkluzija.

Uvod

Razvojni odjel vrtića uključuje djecu s prilagođenim programom za predškolsku djecu s posebnim potrebama. U vrtiću u kojem radim imamo jedan razvojni odjel koji pohađa šestero djece. U našu skupinu često dolaze djeca s različitim poteškoćama: djeca s višestrukim poremećajima, djeca smanjene pozornosti, slijepa i slabovidna, gluha i nagluha djeca, djeca s intelektualnim teškoćama, dugotrajno bolesna djeca. Stručnjaci, kao i roditelji, trude se da se djeca s posebnim potrebama osjećaju dobro u redovnoj nastavi i imaju koristi od pohađanja redovite grupe, što se ogleda u činjenici da je integracija uspješna i da međusobni odnosi između redovne grupe i djece s posebnim potrebama jako su potrebni. Trideset i pet godina zaposlena sam u vrtiću i imam puno iskustva s inkluzijom i povezivanjem s razvojnim odjelom. Na našem odjelu ima djece između četiri i sedam godina. Profesionalci svakodnevno nastoje pružiti djeci poticajno okruženje u kojem se osjećaju sigurno, prihvaćeno i voljeno. Nastojimo pružiti djeci priliku za interakciju s vršnjacima. Pritom djeca mogu promatrati obrasce ponašanja, omogućujući nam tako postizanje prihvaćanja, razumijevanja i odnosa u vrtiću s drugom djecom (grupama) sa svim odgajateljima i zaposlenicima u vrtiću, i na kraju, ali ne najmanje važno, s roditeljima djece. S djecom iz redovne skupine posjetimo razvojni odjel nekoliko puta godišnje i nastojimo uljepšati dječji dan (pjevanjem, plesom, pričom, šetnjom, darom koji su djeca izradila).

12

Kod nas su dobrodošla i djeca iz razvojnog odjela. Zajedno s odgajateljem i radnim terapeutom sastavljamo individualizirani program za dijete s posebnim potrebama, a zatim provodimo tjedne prijelaze iz razvojnog odjela u redovnu grupu i obrnuto.

Uključivanje djeteta s posebnim potrebama u redovni odjel vrtića

Dječak s potvrđenom dijagnozom autizma nekoliko je puta tjedno dolazio iz razvojnog odjela. Njegova sestra blizanka bila je uključena u moj odjel. U početku se za stolom i sa sestrom igrao samo kockicama. Tada je počeo uspostavljati kontakt i igrati se s ostalim vršnjacima opuštenije, ali još uvijek rezervirano. Nekoliko mjeseci kasnije, sam je došao u grupu i započeo je razgovor. Na primjer: „Što radiš? Gdje je moja sestra? Kakve ćemo kockice danas imati? ” Krajnc i Saksida, (2001., str. 91) smatraju da bi djeca trebala imati što više prilika za upotrebu govora u svakodnevnoj govornoj komunikaciji. Kažu da bi odgojitelj trebao voditi brigu o aktivnostima koje usmjeravaju djecu na proces komunikacije, tako da svako od djece dobije ulogu slušatelja i ulogu govornika. Za to bi trebao organizirati igraće aktivnosti u malim skupinama, parovima … Dugoročno je dječak pokazao napredak, jer je više puta pokazao zanimanje za razgovor o stvarima koje prije nije znao. Dok se bavio glazbeno-pjevačkim aktivnostima, dječak je postupno počeo pjevati i aktivno sudjelovati. Stjecanje i razumijevanje djece mali su koraci, ali oni nam često uljepšavaju dan i omogućuju djetetu da uspostavi kontakte, surađuje s vršnjacima u grupi i izražava vlastite misli.

Djeca u redovnoj grupi pridružuju se vođenim, kao i nevođenim aktivnostima koje su tog dana na programu. Pojedinačno dijete i njegov napredak u pojedinačnim područjima učenja uvijek stavljamo na prvo mjesto. Nudimo podršku, prilagodbe i preinake djetetu, kojemu je potreban kontakt s vršnjacima u redovnom odjelu i odabiremo takve oblike odgojno-obrazovnog rada da bismo postigli napredak u pojedinim područjima razvoja i učenja. Po potrebi planiramo i provodimo individualizaciju.

3

Nastojimo mu pružiti poticajno okruženje za integrirani razvoj i primjenjujemo različite metode rada, ovisno o individualnim potrebama i sposobnostima djeteta. Pritom provodimo: Načelo interdisciplinarnosti: na razini otkrivanja, dijagnoze, planiranja, provedbe, praćenja, na razini vrednovanja i usmjeravanja, na razini povezivanja različitih znanstvenih i stručnih znanja; Načelo integracije/inkluzije – kao opća vrijednost (raznolikost je bogatstvo i kvaliteta života) i kao suvremeni oblik obrazovanja, kao normalizacija uvjeta (život bez isključenja) (Smjernice za kurikulum za vrtiće u programima s prilagođenom provedbom i dodatna stručna pomoć, Time, Kastelic, Šter i sur., 2003).

U individualiziranom planu s profesionalnom skupinom koju čine odgojitelj, specijalni pedagog i radni terapeut zapisujemo ciljeve i vođene aktivnosti prikladne za određeno dijete. Oni se izvode pojedinačno u redovnoj grupi ili u manjoj skupini s vršnjacima, sa kojima se odvija suradničko učenje, u igri za stolom, u igralnom krugu, ako je potrebno… Veliki naglasak stavljamo na aktivnosti koje istodobno pomažu u razvoju grube i fine motorike.

4

Sva pomoć za dijete s posebnim potrebama pruža se i planira na takav način da se ono što je moguće više prilagođava odjelu uključivanjem njega u postupak uključivanja.

Istodobno je važno da kao odgojitelj obratim pažnju na stvaranje okruženja za aktivno učenje, gdje djeca mogu „slobodno raspolagati materijalom i raditi s njim, birati, planirati i donositi odluke, razgovarati i razmišljati o tome što rade i prihvatite podršku odgajatelja. i vršnjake kad im je potrebna“ (Cotič Pajntar i Zore, 2017., str. 7).

Potreba za komunikacijom, odgovornošću, fleksibilnošću, kreativnošću i spremnošću za učenjem i drugo, inkluzija je uvijek bolja u malim grupama, pa se fokusiramo na dvoje do troje djece odnosno usredotočiti se na složenost i potrebe djeteta. Moramo biti aktivni cijelo vrijeme, moramo prepoznati manje pomake, usredotočiti se na pojedinačne načine i rješenja u danim situacijama. Uz sve to, moramo biti budno aktivni kako bi se dijete uključilo u tu aktivnost, osjećalo pripadnost i istodobno prihvaćeno u redovnoj grupi. Uz sve ovo, postoji mali napredak koji kod njega primjećujemo velik zalogaj i pomak u njegovom osobnom i socijalnom kontaktu i razvoju s vršnjacima iz redovne grupe.

Prevladavanje prepreka poput stepenica stalna je pojava u odjelima za prelazak, jer je naša grupa na prvom katu, a odjel za razvoj u prizemlju. Često idemo u šetnju, a zatim tempo hodanja prilagodimo djetetu s posebnim potrebama (puno više pažnje na teren i brzinu hodanja, udaljenost…)

Uklučivanje u redovnu grupu zahtijeva vrijeme, to je proces koji moramo strpljivo graditi. Trokut koji stvaramo između roditelja, odgajatelja i djeteta vrlo je važan, posebno faktor međusobnog povjerenja i posebne pažnje i brige u davanju informacija. Važno je da jedni drugima radimo na jačanju vitalnih vrijednosti i razvijamo pozitivne osobnosti koje će pridonijeti tolerantnom društvu i poštovanju prema bližnjima.

Moj pogled na dijete s posebnim potrebama

Djeca s posebnim potrebama ostavljaju veliki trag na meni. Moraju pronaći odgovarajuće putove, trebaju puno poticaja, teže su spremni na suradnju. Za sve to potreban nam je istinski ljudski odgovor. Komunikacija je metoda i primarni put koji doprinosi socijalnoj integraciji i napretku svakog pojedinca u njegovim jakim područjima. Moramo ih poticati i emocionalno i suptilno. U suradnji s redovnim grupama pridonosimo njihovoj socijalnoj interakciji i osobnom napretku djeteta. Vrlo je važno težinu i stanje djetetovih deficita staviti na prvo mjesto prema očekivanjima, a istodobno dobivamo određene okvire u kojoj mjeri ćemo moći postaviti određene ciljeve i napredovati u redovitoj grupi sa integracija. Međutim, u svemu tome odrasli smo da ga u tome potičemo, pružamo mu ljubav i pažnju i pomažemo mu da izrazi svoje osjećaje, negativne i pozitivne osjećaje. Ponekad doživimo i razočaranje i neuspjeh. Svojim pozitivnim emocionalnim stavom, sviješću o karakteristikama razvoja i učenja predškolske djece, s umirujućim i poticajnim učinkom, osiguravamo povoljnu socijalnu klimu. (Cotič Pajntar i Zore, 2017., str. 6).

U svemu tome moramo se usredotočiti na dva čimbenika, naime da smanjimo njegove deficite i obratimo pažnju na njegove snage i razvijemo ih što je više moguće. Trokut s roditeljima, djecom, odgajateljem-stručnjakom također je vrlo važan. Dobar odgajatelj brine se o tome da se: vodstvo rasporedi između sebe i djece (vršnjačko učenje …), usredotoči se na djetetove sposobnosti, potiče dječju igru, stvara istinske odnose s djecom i koristi pristup rješavanja problema kada se sukob pojavi (Cotič Pajntar i Zore, 2017., str. 8). Istodobno mora postojati stalno povjerenje, ispravne informacije, preporuke i upute, što će stimulirajuće utjecati na djetetov napredak i mogućnost razvoja, kako u vrtiću tako i u pogodno obiteljsko okruženje.

Zaključak

Najvažnije u svemu tome je da dijete prihvatimo takvo kakvo je, sa svom njegovom stvarnošću u životu i ponudimo mu da ga bodri svim svojim profesionalnim znanjem, svom ljubavlju i pažnjom u svakom trenutku.

Literatura

  1. Cotič Pajntar J., Zore N. (2017). Vključevanje v vrtcu, 6. zvezek, v Vključujoča šola, Priročnik za učitelje in druge strokovne delavce, Zavod republike Slovenije za šolstvo, Ljubljana.
  2. Čas M., Kastelic L., Šter M., idr., (2003). Navodila h kurikulu za vrtce v programih s prilagojenim izvajanjem in dodatno strokovno pomočjo. https://www.gov.si/assets/ministrstva/MIZS/Dokumenti/Sektor-za-predsolsko-vzgojo/Programi/kurikulum_navodila.pdf, pridobljeno: 23. 7. 2021.
  3. Krajnc S., Saksida I., v Marjanovič Umek, L., idr. (2001). Otrok v vrtcu, Priročnik h kurikulu za vrtce, Založba Obzorja, Ljubljana.