Dopisivanje između prvašića

mojca_debeljak

Mojca Debeljak

Sažetak

U ovom članku ću opisati kako se prvašići mogu međusobno dopisivati, unatoč činjenici da su na začetku svog puta opismenjavanja, kada još uvijek ne znaju puno toga napisati. Prema SSKJ [1], dopisivanje je održavanje međusobnih pisanih kontakata, koje smo mi „prilagodili“ dobi i znanju 6-godišnjaka. Učenici su se upoznavali kroz crteže, ručne vještine i tek pred kraj školske godine pisanom riječju.

Ključne riječi: dopisivanje, prvašići, ručne vještine, opismenjavanje.

Uvod

Prošle školske godine predavala sam u 1. razredu produženog boravka. Jedna od aktivnosti koje smo se prihvatili bilo je dopisivanje s prvašićima s drugog kraja Slovenije. Uz pomoć kolegice stupila sam u kontakt s učiteljicom produženog boravka u 1. razredu Osnovne škole France Prešeren Ribnica. Dogovorile smo se, da bi se „naši“ prvašići mogli bolje upoznati.

Središnji dio

Srdačan pozdrav

Najprije smo se s učenicima porazgovarale o našem dopisivanju, što to znači i jesu li se već prije dopisivali s nekim. Njihovi odgovori dali su mi ​​do znanja, da znaju značenje riječi dopisivanje (već su pisali pozdrave na razglednicama s raznih odredišta za odmor), međutim, pisma dosad nisu pisali, odnosno kod njih doma se ne pišu. Djeca su upoznata s pisanjem e-mailova (SMS-a), ali malo tko od njih poznaje nekoga, tko unatoč svoj današnjoj elektronici i dalje šalje pisma.

Nad idejom dopisivanja su učenici bili oduševljeni. Tražili su načine, kako se predstaviti svojim vršnjacima. Zajedno smo došli do zaključka, da je za početak najbolje to učiniti crtežima. Prezentacije su bile vrlo kreativne i zanimljive.

Za začetak smo proučili kartu Slovenije i na njoj potražili svoj kraj (Kranj) i kraj naših dopisnih prijatelja (Ribnica). Ustanovili smo, da postoji poprilična udaljenost između nas i da u Ribnici, koja je u pokrajini Dolenjskoj, imaju posebne običaje koje mi nemamo u pokrajini Gorenjskoj. Jedno od djece ima baku i djeda u blizini Ribnice pa je s nama podijelio neka svoja iskustva.

Slika 1Za „prvi sastanak“ učenici su stoga nacrtali crteže, a ja sam uz njihovu pomoć sastavila pismo gdje smo se predstavili, predstavili naš kraj i na koje smo se svi potpisali (slika 1).

Slika 1. Crteži za naše dopisne prijatelje

Vrlo brzo smo dobili i njihovo pismo s srdačnim pozdravima, prezentacijama i crtežima. Iščekivanje pri otvaranju pisma i radost zbog primljene pošte bili su neopisivi. Pismo smo pročitali nekolikoSlika 2 puta, a crteže Dupinčića (takvo ime su si dali učenici produženog boravka u Ribnici) zalijepili smo na ploču (slika 2), gdje su ih učenici gledali s radošću i divljenjem.

Slika 2. Crteži naših prijatelja iz Ribnice

Šareni kamenčići

Ubrzo nakon našeg prvog “sastanka” u zemlji je bila proglašena epidemija COVID-19, što je posljedično rezultiralo zatvaranjem svih škola i učenjem na daljinu.

U to vrijeme nismo surađivali, osim razmjene pozdrava za nadolazeću godinu, koje smo učiteljice međusobno razmijenile i prenijele učenicima. Kada smo se ponovo vratili u školu, skupa sa učenicima, izradili smo šarene kamenčiće, u znak prijateljstva, dobre volje i konačno zdravlja. Svaki je učenik u školu donio kamenčić koji je najprije obojao bijelom tempera bojom, a kasnije je flomasterima nacrtao proizvoljan motiv. Ponekad se pri crtanju dogodi, da netko od učenika ne da sve od sebe, ali ovaj put nije bilo tako. Učenici su se zaista potrudili, te s veseljem bojali i crtali (slike 3 i 4).

Slika 3Slika 4
Slika 3. Bojanje kamenčića    Slika 4. Crtanje na kamenčiće

Narukvica sa željom za prijatelja

Učenici su u trećem mjesecu bili u razdoblju opismenjavanja. Već su naučili poprilično slova, a istovremeno su učili i čitati. Pri tome im je također bilo potrebno opuštanje. Pogotovo u početnoj fazi opismenjavanja je potrebno od njih zahtjevati manje, prvenstveno im je potrebno ponuditi iskustvo uspjeha, te sam im stoga predložila, malo za promjenu, da Dupinčićima napišu neku lijepu misao. Neki učenici su već znali sva slova, također su čitali i od velike su pomoći bili svima ostSlika 5alima koji su još uvijek učili ove dvije aktivnosti. Svijest da već mogu sami napisati misao za svoje vršnjake ulijevala im je dodatni entuzijazam i brzo su krenuli na posao (slika 5). Pomoć vršnjaka bila je vrlo važna u ovoj aktivnosti, jer su si djeca puno pomagala u cijelom procesu.

Slika 5: Lijepe misli

Budući da je za djecu izuzetno važan razvoj fine motorike (malih mišića i mišićnih skupina), pokreta ruku, zapešća i prstiju, odlučila sam, da će djeca još dodatno izraditi ​​narukvice iz vune (slika 6). Vještiji su pletenice izrađivali od tri vunene niti, dok su ih ostali izrađivali samo od dvije. Smatram važnim poticati ručne vještine, jer će se tako učenicima dodatno olakšati pisanje slova i brojeva. Prepiska s prvašićima iz Ribnice Slika 6izvanredna je motivacija za svu djecu pa tako nema nepotrebnih rasprava ili negodovanja pri bilo kojoj aktivnosti, koja je njima namijenjena. Istovremeno trenirali su razne vještine, a da toga nisu bili svjesni ili nisu imali osjećaj, da je bila riječ o učenju, odnosno nekom “neophodnom” školskom zadatku.

Slika 6. Narukvice

Videozapis prije praznika

Dupinčići su bili jako zadovoljni našim narukvicama, kako su nas obavijestili u svom posljednjem pismu (slika 7), u kojem je bio i materijal za izradu roda (slika 8). Oni su ih sami napravili i htjeli su da ih napravimo i mi, tako da imamo još jednu zajedničku točku koja nas povezuje.

Slika 7Slika 8
Slika 7. Pismo Dupinčića       Slika 8. Materijal za izradu roda

ZSlika 9a kraj školske godine učenici su izrazili želju, da se s Dupinčićima “upoznaju uživo”. Stoga smo napravili videozapis, koji smo poslali e-poštom, primjereno današnjem vremenu. U njemu smo se ukratko predstavili, pokazali svoju učionicu i naše rode (slika 9) i poželjeli lijepe, ali prije svega zdrave i mirne školske praznike.

Slika 9. Roda

Zaključak

Druženje i povezivanje s Dupinčićima bila je nit vodilja našeg produženog boravka prošle školske godine. Učenici su upoznali svoje vršnjake, donekle čak razvijali društvene mreže i uspostavljali socijalne kontakte, ali prije svega pisma su im pomogla da shvate kako imaju iste želje i ista očekivanja, unatoč tome što ne dolaze iz istog okruženja. Na taj način, također otkrivali su tko su u stvarnosti njihovi “sugovornici”, te tko su zapravo oni sami. Učenici su jačali samopouzdanje i unapređivali začetke svog opismenjavanja i čitalačke pismenosti. Međutim, nije zanemarivo ni to što su upoznali uobičajene oblike pošte.

Literatura

[1] Slovar slovenskega knjižnega jezika [Online]. Dosegljivo: https://fran.si/iskanje?View=1&Query=dopisovanje. [Dostupano: 12.10. 2021]