Socijalne igre u razredu

Objavljeno autor

tea_zagorc

Tea Zagorc

Sažetak

U ovom članku predstavljam razne socijalne igre provedene s učenicima četvrtog razreda Osnovne škole Center iz Novog mesta. Socijalne igre nisu obične društvene igre, već tehnike pomoću kojih utječemo na višu razinu psihosocijalne kompetencije, razvoj socijalnih vještina, djetetova samopoimanja, samopoštovanja i samopouzdanja. Cilj je postignut ako sudionici na kraju razgovaraju o tome kako su doživjeli igru, kako su prihvatili ostale članove grupe, kako su se osjećali. Ako ljudi jedni druge shvaćaju ozbiljno, ako uzmu u obzir potrebe svih te se uz ove zahtjeve dalje razvijaju, među njima se stvara socijalna energija. Mogućnosti za izražavanje takvih osjećaja pružaju socijalne igre koje su tijekom provedbe podijeljene u nekoliko faza.

Učenici su bili zadovoljni provedenim igrama. U tome se odražava odnos između pojedinca kao osobe i skupine. Učitelji bi trebali težiti pozitivnoj socijalnoj atmosferi u učionicama, jer to učenike čini uspješnijima.

Ključne riječi: socijalne igre, pozitivna socijalna atmosfera, međusobna suradnja, uspješnost učenika.

1. Uvod

Suvremena škola mora prenijeti nova znanja, transformirati postojeće znanje i omogućiti da nastavnici i učenici stječu vlastite ideje, znanja i iskustva.

Suvremena škola temelji se na timskom radu koji mora obuhvatiti sve segmente života i rada škole. Prema Brajši (1995) uspješna je škola ona timskog rada, timske kreativnosti, timskog vođenja i timske atmosfere. U njoj se učenici i učitelji uče surađivati, zajedno stvarati, zajedno voditi i odlučivati. Temelj takve škole je suradnja i povezivanje.

Socijalne igre imaju komunikacijski i interaktivni značaj. Kako interakcije, tako i socijalni odnosi nastaju tijekom provedbe socijalnih igara. Stoga su to tehnike koje pomažu djeci i odraslima da se međusobno upoznavaju i nauče slušati jedni druge, razumijevati te se uživjeti u drugoga, prihvatiti i rješavati konfliktne situacije i izgraditi odnose suradnje, a ne natjecanja.

Ispravno je da vođe uzimaju u obzir da se skupina kao i atmosfera u njoj formiraju postupno. J. Gillette i M. Mc Collom u knjizi Group in the Primary classroom (1990) govore o procesu formiranja skupine. Ta ima dvije faze:

  • očekivanja
  • interakcije.

Postupno se počinju razvijati norme i svi dobivaju svoj status u skupini. Stvara se kultura skupine. Skupina oblikuje bihevioralne karakteristike, navike i odnose te pomaže u izgradnji socijalnog identiteta, što je jedan od elemenata samopoimanja i samopoštovanja (Virk Rode i suradnici, 1998).

Socijalne igre podijeljene su u pojedinačne faze oblikovanja skupine, koje su sažete prema gradivu Hausa Schwalbacha (1967). Te su faze:

  • faza predstavljanja i upoznavanja,
  • faza komunikacije i oblikovanja skupine,
  • faza promatranja,
  • faza uživljavanja i identifikacije,
  • faza napada i samoobrane.

2. Opis socijalnih igara

Predstavit ću vam nekoliko igara koje spadaju u različite faze događaja u skupini.

2. 1. Faza predstavljanja i upoznavanja

  • Kako su me nazivali u ranom djetinjstvu, mladosti…

Cilj: Učenici izgovaraju imena koja su za njih koristili njihovi roditelji, školski kolege, prijatelji i učitelji. Time se predstavljaju u različitim ulogama koje su do sada imali. Osobni kontakt uspostavlja se u igri, stoga mora biti svrha predstavljena članovima već na samom početku.

  • Što volim raditi

Cilj igre je da se članovi skupine međusobno upoznaju prema svojim interesima. Učenici sjede u krugu i svaki kaže što radi. Tada to ide ovako: primjerice, netko u skupini kaže Zovem se Mate i volim voziti bicikl. A što ti voliš raditi? Okreće se svom desnom susjedu. Desni susjed ponavlja ime i interes svog lijevog susjeda, dodaje svoje ime, svoj interes i okreće se svom desnom susjedu i pita ga što on voli raditi. Igra traje toliko dugo da svi dođu na red. Igra nije natjecateljske prirode, pa je jako zabavna.

2. 2. Faza komunikacije i oblikovanja skupine

  • Vođenje slijepca

Slika 1-pomCilj ove igre je usredotočiti se na verbalnu komunikaciju. Sudionici su podijeljeni u parove. Prvi u paru ima zatvorene oči, drugi ga uhvati za ramena i sigurno ga vodi po prostoru. Nakon dvije minute mijenjaju uloge. Nakon završetka igre sjede u krugu i razgovaraju o tome kako su se osjećali kao slijepci i kao vođe. Šutnja je bitna za dobro izvođenje igre.

Slika 1. Vođenje slijepca

  • Sastavljanje brodice

Skupina je podijeljena u nekoliko manjih skupina do 5 članova. Svaka skupina odabere vođu i promatrača. Sve skupine dobivaju isti materijal – papir, škare, ljepilo, bojice itd. za izradu brodice. Zadatak vođe i članova skupine je napraviti bilo kakvu brodicu koja će plutati na površini vode najmaSlika 2-pomnje dvije minute. Vođe skupina organiziraju rad, a promatrači promatraju. Iskustvo pokazuje da učenici dobro prihvaćaju ovaj oblik rada, osjećaju se dobro jer se u malim skupinama uvažavaju njihove ideje, mogu sami organizirati posao i voditi ga. Ovo im je korisno iskustvo za život.

Slika 2. Sastavljanje brodice

2. 3. Faza promatranja

  • Što se je promijenilo

Skupina je podijeljena u dvije podskupine, koje su postavljene u redu, jedna prema drugoj. Svaki član ima minutu da bi pažljivo promotrio onoga koji mu stoji nasuprot. Onda se svi u oba reda okreću leđima i ne mogu se vidjeti. Svatko u svakom redu za to vrijeme na sebi promijeni tri stvari. Zatim se ponovno okreću jedni drugima i pokušavaju uočiti u čemu je promjena.

2. 4. Faza uživljavanja i identifikacije

  • Drvo

Svaki sudionik ispred sebe ima svoj papir. Svi imaju na raspolaganju iste boje. Svatko Slika 3-pomse upušta u svoje trenutno raspoloženje i prema tome slika drvo. Svaki sudionik daruje svoje drvo nekome u skupini. Svi se pokušavaju uživjeti u raspoloženje koje pokazuje primljena slika. Umjesto drveta, učitelj može odabrati bilo što drugo, što zbog svoje raznolikosti može dobro ilustrirati raspoloženje (npr. nebo).

Slika 3. Drvo

  • Želje

Svi sudionici presaviju list papira u oblik harmonike. Na njega moraju velikim tiskanim slovima napisati svoje ime. Nakon toga uruče harmoniku s dobrim željama i lijepim mislima susjedu s lijeve strane. Na ono što dobiju od susjeda lijevo, napišu želje ili neku misao upućenu onome čije je ime na njemu. Igra je gotova kad svatko dobije u ruke harmoniku sa svojim imenom. (Slika 4 – Želje)

3. Zaključak

Učenici su tijekom i nakon provedenih igara bili oduševljeni, opušteni, veseli i pozitivni. Sigurna sam da su socijalne igre učenike još više povezale.

Socijalne igre pozitivno utječu na opuštenost učenika, što je temelj za učinkovito školsko učenje.

Literatura

  1. Lavrič, A. (1995). O družabni igri se razmnoževa. Sodobni pedagog, sht. 3-4, p. 169 – 176.
  2. Maximovich, Z. (1991). Mladina delavnice: psihološko primarno preventivni program, namenjen mladini lepšega občega varstva. Ljubljana: Sekcija za preventivno delo pri Društvu psihologov Slovenije.
  3. Virk Rode, J., Belak Ožbolt, J. v sodu. (1990). Razred kot socialna skupina v družabnih igrah. Ljubljana: Zavod Rs za šolstvo.
  4. Virk Rode, J., Belak Ozbolt, J., Beltram, J., Bozovičar, V., Lah, S., Lavrič, A., et. al. (1998). Družabne igre v osnovne skodelice. Ljubljana: Zavod Rs za šolstvo.
  5. Virk Rode, J., Belak Ozbolt, J., Beltram, J., Bozovičar, V., Lah, S., Lavrič, A., et. al. (1998). Socialne igre v osnovni šoli. Ljubljana: Zavod Rs za šolstvo.