Čarobni svijet slova, riječi

Nataša Čupeljić

Sažetak

Učenici različitih sposobnosti i interesa dolaze u školsko okruženje. Učitelj uzima u obzir ove vještine i interese kada planira kako čitati i pisati. Razvoj pismenosti kod svakog se učenika razvija različito, pa je osim sustavne pismenosti važna i besplatna. Poticajno životno okruženje učenika igra tu važnu ulogu. Odrasli pomažu djetetu da prepozna vezu između slova i glasa. Dijete traži zapise slova, precrtava ih. U školi je njegov napor posvećen ljepoti pisanja i oponašanju učiteljevih slova. Učenje o slovima može se obaviti monografskim postupkom (slovo po slovo), složenim postupkom (cijela abeceda-slog) i kombinacijom oba postupka. U školi je kombinacija oba postupka prikladna zbog različitog individualnog predznanja učenika. Grafičke i motoričke vježbe, koje predstavljaju opuštanje i istovremeno vježbu za bolje pisanje, doprinose pravilnom i estetskom pisanju. Kako se dijete razvija, njegov se rukopis razvija, mijenja i individualizira.

Ključne riječi: čitanje, slova, pisanje, pismenost.

Uvod

Dijete samo rano otkriva da olovka i druge olovke ostavljaju tragove. Shvaća da je on zadužen za olovku i da je ovo novi oblik komunikacije. To je prije kaligrafske faze pisanja, koja uključuje precrtavanje slova, prije samog učenja pisanja. Dijete u tome pronalazi zadovoljstvo. Odrasli potiču djecu na to. Sustavnim učenjem slova i pisanja pojavljuje se kaligrafska faza. Pri pisanju simbola dijete pokušava oponašati učiteljev zapis grafičkih simbola. Djeca trebaju određene vještine i sposobnosti kako bi mogla postavljati grafičke znakove u prostor, pravilno ih usmjeravati i dizajnirati. Priprema djece za život i školu, osim vještina čitanja i računanja, uključuje i razvoj fine motorike prstiju. Razvoj je izuzetno važan i zahtijeva koordinirano funkcioniranje središnjeg živčanog sustava i mišićnog sustava. Stoga djeci moraju ponuditi dovoljno prilika i situacija za razvoj grube i fine motorike. Fina motorika je temelj koordinacije i započinje prijenosom predmeta iz ruke u ruku. Djeca koja imaju dobro razvijenu grubu i finu motoriku imaju manje problema na polju pismenosti i lakše ulaze u svijet pisanja riječi.

Središnji dio

Razvoj pisanja započinje u ranoj predškolskoj dobi. Prolazi kroz faze škrabanja, crtanja crta u određenom smjeru (vodoravno, okomito, kružno, s lijeva na desno i obrnuto) do spontanog pisanja velikih slova. Slova su nesavršeni oblici (Golli, 1991). U predškolskog djeteta četiri razine (grebanje, oblici, skice, crtanje) ukazuju na razvoj sposobnosti crtanja. Grebanje je prva faza koja karakterizira dvogodišnjake i ima smisla. Dvadeset osnovnih točaka (okomite, cik-cak linije) i sedamnaest postavljanja uzoraka točaka na papir mogu se otkriti na dječjim crtežima (Pečjak, 2009).

Dijete se raduje njegovoj motoričkoj sposobnosti. Kad otkrije da mu kapci ostavljaju tragove, zanimaju ga oblici (Zrimšek, 2003). Faza oblika je druga faza koja se javlja u dobi od tri godine. Dijete u tom razdoblju crta likove i neobične oblike. U trećoj fazi, fazi skice, dijete sastavlja složeniji apstraktni obrazac. Četvrta faza predškolske djece je faza crtanja. Većina djece to dosegne u dobi od 4 do 5 godina, a neka i ranije. Pisanje se razvija u pet razvojnih faza. Razine se temelje na onome što dijete govori ili radi dok piše. U prvoj fazi dijete polako razlikuje crtanje od pisanja. U drugoj fazi dijete počinje shvaćati da postoji mnogo oblika pisanja za pisanje različitih predmeta. Počinje se služiti likovima pisanog jezika i “čita” ih kao priče. Treća je faza pretpostavke glasa. Dijete postupno uči da svaki glas ima svoje slovo. U četvrtoj fazi dijete usklađuje glas s abecednim znanjem. Uz pomoć odrasle osobe na petoj razini gradi znanje o odnosu slova i glasa. Počinje se otkrivati ​​sustav ispravnog pisanja i razumijevanja. Pomoći odrasloj osobi presudno je jer djetetu omogućuje susret s tiskanim materijalom. Kroz to on uči određene zakone pisanja; slijeva udesno, od vrha do dna. Pisanjem dijete testira i razvija se te uči vještinu pisanja (Pečjak, 2009).

Na početku razvoja pisanog jezika prisutni su mnogi principi pisanja. Načelo ponavljanja djece koristi u ponavljanju osnovnih oblika i u crtanju osoba i simbola. Te simbole koristi prilikom pisanja i s njima može napisati dugu poruku ili priču. Počinje pisati gore lijevo, a kreće se slijeva udesno. U principu fleksibilnosti, dijete pokazuje koristeći slične likove jer želi stvoriti nove uzorke. Kada dijete koristi poznate likove u pisanju kako bi stvorilo nove riječi i duže priče, prisutan je generativni princip. Načelo inventara prisutno je u evidenciji djeteta kada dijete bez pomoći napiše ono što zna. Dijete tijekom pisanja zamjenjuje slova za riječi u principu kontrasta. Načelo skraćivanja javlja se kod petogodišnjaka kada se riječi namjerno skraćuju (Clay, 1975; sažeto nakon Grginič, 2005).

Na razvoj učenja pisanja utječu mentalne funkcije: percepcijske sposobnosti, graf motoričkih sposobnosti i kognitivne sposobnosti. Percepcijske sposobnosti uključuju postojanost percepcije – usporedbu oblika, vizualnu i slušnu diskriminaciju i kretanje očima. Holistička percepcija opada s razvojem djeteta, a analitička percepcija raste. Grafikon motoričkih sposobnosti obuhvaća finu motoriku, orijentaciju i koordinaciju pokreta očiju i ruku. Djetetu je to potrebno kako bi moglo nacrtati i napisati simbole te ih prostorno rasporediti.

Vještine pisanja razvijaju se različito za svakog učenika. Uz pomoć vježbi razvijaju se ove vještine. U vježbanju očnih i ostalih pokreta student vježba koordinaciju očiju i ruku raznim grafomotornim vježbama. Kroz vježbe motoričke i vizualne koordinacije učenik poboljšava vizualnu i motoričku koordinaciju, pomnije slijedi liniju, razvija trajnu pažnju, svjestan je poteza i može artikulirati svoje putovanje duž crte. Na razvoj pisanja utječu i ručne vještine koje učenika osvještavaju o pokretima koji tvore elemente slova. Vježbe za razvijanje ručnih vještina učenika dovode do sabranog slušanja i slijeđenja uputa. Učenje osnovnih poteza za slova i brojeve odvojeno je od učenja pisanja samih slova. Poremećene fine motoričke sposobnosti izražene su u polju grafomotorike: učenik nema razvijen stisak pincete i stoga ne drži olovku pravilno, nema razvijeno kružno kretanje, otežano formira kružne pokrete, nezgrapnu ruku ima, ne pomičite ga udesno. Za učinkovit razvoj fine motorike i rukovanja predmetima, pojedinac mora imati razvijenu zrelost. (Marjanovič Umek i Zupančič, 2004.). Ako se problemi pojave na polju pisanja, oni se počinju javljati kod učenika vrlo rano. Učenik ima problem s pisanjem, pritiskanjem baze, držanjem olovke, orijentacijom na listu, oblikovanjem potrebnih linija itd. Važno je razviti odgovarajuće strategije pomoći kako bi se pojedincu pomoglo da riješi probleme ili mu omogući prilagodbu procesa opismenjavanja (Žerdin, 2003).

Djeca koja imaju dobro razvijenu grubu i finu motoriku imaju manje problema s pismenošću i lakše ulaze u svijet pisanja riječi. U ovom se području mogu pojaviti problemi, kao što su: okretanje slova, mijenjanje slova, problemi s čitanjem i pisanjem. Stoga djeci moraju ponuditi dovoljno prilika i situacija za razvijanje grube i fine motorike.

Zaključak

Pisanje slova zahtjevan je i smišljen pokret. Ovim pokretom ne ovladavaju pojedina djeca. Možda su vješti u igranju, korištenju alata, plivanju i skijanju, ali to ne znači da su vješti i u pisanju. Rukopis je možda iskrivljen, slova nisu lijepo dizajnirana i jedva se prepoznaju. Pomoću grafičkih motoričkih vježbi font se može mijenjati i poboljšavati. U predškolskom i školskom razdoblju savjetuju integraciju aktivnosti koje razvijaju velike motoričke sposobnosti, finu motoriku i grafičke motorike u svakodnevni život obitelji. Djeca su znatno učinkovitija i prikladnije se razvijaju ako uče multisenzorno (svim svojim osjetilima) i ako uče iz svojih iskustava. U slučaju mlađe djece, provođenje aktivnosti za razvoj fine motorike i graf motorike bit će razvojna potreba, a u slučaju starije djece opuštanje od akademskih vještina.

Literatura

1. Golli, D. (1991). Pismenost u prvom razredu. Novo mjesto: Pedagoški horizonti.
2. Grginič, M. (2005.). Nova pismenost. Domžale: Izolit.
3. Kordigel Aberšek, M. (2008). Didaktika književnosti za mlade. Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za obrazovanje.
4. Marjanovič Umek, L. in Zupančič, M. (2004). Razvojna psihologija. Ljubljana: Znanstvenoraziskovalni inštitut Filozofske fakultete.
5. Pečjak, S. (2009). Kroz igru ​​razvijamo komunikacijske vještine učenika. Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za obrazovanje.
6. Zrimšek, N. (2003). Početna pismenost: pismenost u predškolskoj dobi i prvom razredu devetogodišnje osnovne škole. Ljubljana: Pedagoški fakultet.
7. Žerdin, T. (2003). Poremećaji u jeziku, čitanju i pisanju: kako ih otkrivamo i ispravljamo. Priručnik za pomoć defektolozima i učiteljima u rješavanju problema s jezikom, čitanjem i pisanjem. Ljubljana: Mengeš.