Daniela Čalušić
Sažetak
Svi se rado prisjetimo kako su nam mama ili baka, možda sestra ili brat čitali bajku koju smo toliko voljeli pa smo ju željeli slušati stalno ispočetka? Bajke su vrlo korisne za djecu i njihov razvoj.
Obitelj ima značajan utjecaj na razvoj djetetove pismenosti. „Stručnjaci danas posebno ističu važan utjecaj obiteljskoga okruženja na razvoj individualne pismenosti: djeca koja su dobila više poticaja na polju pismenosti u kućnom okruženju uspješnija su u opismenjavanju i učenju.“ (L. Knaflič, 2009., str. 5). U nižim razredima osnovne škole čitanje i pripovijedanje vrlo su važni. Primijetila sam kod djece koja nauče čitati, kako njihovi roditelji više ne sudjeluju u zajedničkom čitanju. U ovom radu predstavljam načine motiviranja obiteljskog čitanja.
Ključne riječi: obiteljsko čitanje, motivacija, slikovnice.
Uvod
“Ako želite imati pametnu djecu, ispričajte im bajke. Ako želite imati još pametniju djecu, ispričajte im još više bajki “(A. Einstein).
M. Grginič (2006) piše, da bi se čitanje naglas djeci trebalo odvijati od rođenja i trajati do djetetove osam godina, čak i kad već nekoliko godina samostalno čita (L. M. Morrow, 2001; u Grginič, 2006).
Škola igra važnu ulogu u razvijanju motivacije za čitanje, ali dijeli je i s roditeljima i drugim čimbenicima (knjižnica, vršnjaci). Zahvaljujući roditeljima djeca se upoznaju sa svojim prvim knjigama (S. Pečjak, N. Bucik, A. Gradišar, C. Peklaj, 2006).
Mlađoj djeci trebali bi čitati roditelji, bake i djedovi, braća i sestre. L. M. Morrow (2001., u Grginič, 2006.) podsjeća, kako bi čitanje trebalo postati običaj u isto vrijeme i na istom mjestu svaki dan, po mogućnosti navečer. Vrijeme prije spavanja je odgovarajuće za cijelu obitelj. Roditelji i djeca se smiruju, uspostavljaju redovito čitanje, naviku koja dugoročno utječe na dječje čitanje, jer navečer samostalno posegnu za knjigom. Roditelji moraju prihvatiti i ohrabriti dijete kao aktivnog člana obiteljskog čitanja, prihvatiti njegove komentare i pitanja, povezujući ih sa stvarnim iskustvima kad god je to moguće.
Priče pričamo svaki dan. Slušajući dijete uči, pripovijeda što se dogodilo, kome, kako, gdje. Kad pripovijeda o sebi nauči organizirati svoje misli odvajajući važno od beznačajnog. Shvaća da može pričati priče na različite načine. Čitanje je važno. Uvijek se čitalo djeci, a to je provjeren i učinkovit način prenošenja kulture, društvenih i ljudskih vrijednosti na mlade. Priča privlači djetetovu pažnju i održava znatiželju. Dijete želi slušati priče koje voli. Odrasli izvještavaju kako su naučili čitati i pisati kad su u ranom djetinjstvu iznova slušali priče. (Knaflič, 2009.)
Motivacija za čitanje
Slovenski istraživači S. Pečjak i A. Gradišar (2012) definirali su motivaciju za čitanje: „Motivacija za čitanje shvaća se kao sinonim za različite motivacijske čimbenike koji osobu potiču na čitanje, daju smisao procesu čitanja i tako pomažu pojedincu da ustraje u cilju i želji za ponavljanjem čitalačkog iskustva (da bi se ponovno doživjelo).“ (str. 71)
Obiteljsko čitanje
Stručnjaci potvrđuju da čitanje utječe na razvoj moždanih stanica, potiče kognitivni i emocionalni razvoj djece. Djeca koja odrastaju gledajući televiziju ne razvijaju jezične vještine kao što bi to učinila s čitanjem. Za to vrijeme između roditelja i djece pletu se emocionalne veze koje su važne za čitav život. Roditelji i obitelj igraju važnu ulogu jer ovo razdoblje karakterizira naglasak na iskustvenim aktivnostima koje doprinose razvoju pismenosti. Uz to oni imaju moć povezivanja djetetovih interesa u zajedničkome čitanju. Ako dijete voli plesati, u knjižnici možemo posuditi knjigu o plesu i ako je ikako moguće, biramo različite žanrove. Istraživanje je također pokazalo da su čitanje i pisanje povezani s djetetovim razvojem i to je složen proces učenja. Učenje čitanja i pisanja lakše je s dobrim poznavanjem jezika čemu pomažu čitanje i pripovijedanje odraslih, kao i razgovor o pročitanomu. Dijete proširuje rječnik, svoje horizonte te povećava interes za slušanje. (L. Knaflič, 2009.)
Svakodnevno se susrećemo s raznim oblicima tiskanoga materijala. Većina djece upoznaje se s raznim oblicima tiska prije polaska u školu i stječe neko iskustvo u opismenjavanju. Dok gledaju televiziju, djeca se susreću sa slovima na ekranu te dok čitaju oglase, novine i časopise koje dobivaju u kućnom poštanskom sandučiću. Obiteljske proslave pozivaju nas da napišemo pozivnice, čestitke, popis gostiju, itd. Kućanski poslovi poput kuhanja, kupovine, hobija prikladne su prilike za učenje o korištenju pismenosti. Sada su u mnogim obiteljima roditelji radili od kuće, a dijete je imalo priliku promatrati njihov rad pomoću računala, pisati izvještaje, račune. Dakle, djeca stječu iskustvo da čitanje i pisanje nisu povezani samo s učenjem, nego da je pismenost važna i za život. (L. Knaflič, 2009.)
Obiteljsko čitanje mora se nastaviti razvijati i kad je dijete već postalo samostalni čitatelj. Roditelji bi trebali poticati čitanje, razgovarati o pročitanom. U tom razdoblju roditelji utječu na daljnje čitanje djece
U predškolskom su razdoblju slikovnice najprikladnije za čitanje i pripovijedanje.
Kako prepoznajemo dobru slikovnicu?
- Ilustracije trebaju biti dovoljno bogate i detaljne kako bi priča mogla proizaći iz razgovora s djetetom.
- Teksta je malo (samo rečenica ili dvije po stranici).
- Tekst treba biti predvidljiv kroz ritam, rimu kako bi se djetetu olakšalo samostalno „čitanje“.
- Priča mora privući i odrasle i djecu.
- Sadržaj treba biti za djecu i o djeci tako da se mogu prepoznati.
- Izdržljiva knjiga koja podnosi grubo rukovanje (šivane knjige). (P. Kropp, 2000.)
Savjeti dobre knjige za početnike čitanja
– Jednostavan rječnik
Metoda pet prstiju (Košak Babuder, 2011):
- Odaberite knjigu koja vam se sviđa.
- Otvorite je u sredini.
- Pokušajte pronaći stranicu bez ilustracija ili slika.
- Počnite čitati s vrha. Nastavite čitati dok ne dođete do riječi koju znate.
- Stavite mali prst na nepoznatu riječ.
- Nastavite čitati. Svaki put kad naiđete na riječ koju ne znate, stavite sljedeći prst na nju.
- Ako vam ponestane prstiju prije nego što dođete do kraja stranice, knjigu je previše teško samostalno pročitati.
- Ako niste koristili nijedan prst, knjiga vam je vjerojatno prelaka.
- Ako ste potrošili manje od pet ili više od jednog ili dva prsta čitajući cijelu stranicu, knjiga je prikladna za vas.
– Ne previše teksta.
– Ilustracije bi trebale biti dio priče.
– Slova bi trebala biti relativno velika.
– Tekst bi trebao biti predvidljiv, ali ne toliko da bi bio dosadan. (P. Kropp, 2000.)
Primjeri dobre prakse
Adventske bajke
Iščekivanje božićnih blagdana za mene je posebno i emocionalno vrijeme. Djeca se također jako raduju božićnim blagdanima i čaroliji koju im možemo dočarati. Svake godine u prosincu učenicima pročitam više bajki, nego inače i odmah ujutro počinjemo čitati bajke uz svijeće. Ove godine zbog epidemije i školovanja na daljinu to nismo uspjeli, ali svakodnevno sam im snimala čitanje bajki i slala ih. Bilo je to adventsko vrijeme priča. Priče su mogli slušati sami ili s nekim od članova svoje obitelji. Svidjele su im se snimljene bajke o kojima smo kasnije razgovarali na videokonferenciji.
Dnevnik čitanja
Početkom školske godine učenicima sam podijelila dnevnike čitanja. Učenici čitaju najmanje 10 minuta dnevno, s roditeljima ili sami.
Čak i tijekom kućnog obrazovanja, učenici su nastavili čitati i prikupljati potpise za svaki pročitani dan. Kad su stigli do cilja, poslala sam im poštom bojanku sa čestitkom.
Čitanje bajki putem mrežne učionice
S učenicima smo čitali bajke putem mrežnih učionica. Tako smo započeli svaki tjedan. Dok smo čitali bajke u našem je društvu uvijek bio plavi medvjedić. Tog medvedića bi učenici u vrijeme bez epidemije nosili kući. Sa njim bi proveli nekoliko dana, čitali mu bajke i zapisivali svoje pustolovine.
Suradnja s knjižničarom
Vrijedno je surađivati s našim knjižničarima. Naša se knjižničarka rado odazvala suradnji i u više je navrata pripremila priču za učenike. Priča je bila tematski povezana s temom učenja o kojoj smo razgovarali tog tjedna. Budući da smo na satu likovne kulture imali zadatak izraditi hranilicu za ptice od otpadnoga materijala, naša je knjižničarka pripremila bajku Brin i kućica za ptice. Osim bajke, učenicima je predstavila i stručnu literaturu o pticama te im snimila kako kako izraditi kućicu od otpadnoga materijala. Učenici su napravili vrlo lijepe proizvode.
Bralna značka
U Sloveniji postoji projekt koji se zove Bralna značka. To je slobodna aktivnost za promicanje čitanja. Kroz videokonferencije nastavili smo pripovijedati i recitirati pjesme. Učenici knjigu ili pjesmu pročitaju sami ili uz pomoć roditelja i kasnije pripovijedaju i tako se mogao nastaviti taj projekt
Roditeljski sastanak
Suradnja s roditeljima je vrlo važna. Roditelji često trebaju smjernice o tome kako pomoći svojoj djeci tijekom opismenjavanja, posebno tijekom školovanja od kuće. Roditeljski sastanak posvetila sam čitanju i pisanju. Na taj sam način mogla naglasiti važnost čitanja i pisanja čak i dok su kod kuće.
Zaključak
Tijekom školovanja na daljinu svoju radost čitanja podijelila sam s učenicima. U ovo doba oluje učenici su mogli pronaći mir dok su slušali bajke. Budući da su razlike tako velike, ponegdje je čitanje rutina, dok u drugim obiteljima nema mjesta za čitanje. Mislim da je većina roditelja danas svjesna važnosti čitanja za svoju djecu. Zajedničko čitanje ili pripovijedanje prilika je da budemo zajedno s djetetom i da se zajedno dobro zabavimo.
Literatura
- Grginič, M. (2008). Vsak po svoji poti do pismenosti. Mengeš. Izolit.
- Grginič, M. (2006). Družinska pismenost. Domžale: Izolit.
- Bucik N., Grosman M., Kovač P., Štefan A., Marjanovič Umek L., Zupančič M., Knaflič L., …, T. Pogačar (2003). Beremo skupaj: priročnik za spodbujanje branja. Ljubljana. Mladinska knjiga.
- Jamnik T. (1998). Knjižna vzgoja. Ljubljana. Zavod Republike Slovenije za šolstvo.
- Knaflič L., Bucik N., Lukan M., Štefan A., Mlakar I., Svetina P., …, Jelenc Krašovec S. (2009). Branje za znanje in branje za zabavo. Priročnik za spodbujanje družinske pismenosti. Ljubljana. Andragoški center Slovenije.
- Kropp P. (2000). Vzgajanje bralca. Tržič. Učila.
- Pečjak, S., Gradišar A. (2012). Bralne učne strategije. Ljubljana. Zavod Republike Slovenije za šolstvo.
- Pečjak, S., Bucik N., Gradišar A., Peklaj C. (2006). Bralna motivacija v šoli: merjenje in razvijanje. Ljubljana. Zavod Republike Slovenije za šolstvo.
Pogled kroz prozor 