Učenici doseljenici u slovenskoj OŠ

Ina Rožman

Sažetak

Za postizanje učeniku odgovarajućih obrazovnih ciljeva potrebno je puno truda, rada, praćenja, organizacije i prilagodbi od strane nastavnika. Globalizacija u slovenski obrazovni sustav dovodi sve više učenika, čiji materinji jezik nije slovenski. I u školi u kojoj radim, imamo mnogo učenika kojima je slovenski tek jezik okoline. Učenici doseljenici donose u svoje okruženje vlastitu specifičnost koja proizlazi iz njihovih društvenih i kulturnih razlika. Unatoč znanju koje sam stekla kroz školovanje i rad tijekom godina školovanja, podučavanje tih učenika još uvijek predstavlja veliki izazov i zahtijeva posebnu specifičnost poduke. Približiti želim značaj otvorenosti i tolerancije prema učenicima doseljenicima u razredu i predstaviti njihove opće poteškoće u učenju. Predstavit ću načine, oblike i metode rada koji donose uspjeh i istovremeno poboljšavaju njihovu integraciju u okolinu. U ovom konkretnom slučaju nastavne prakse naglasit ću važnost uvodnog razdoblja kada se učenik doseljenik uključi u razred po prvi put, i prezentirat ću materijale, potrepštine i opće prilagodbe za rad s njim.

Ključne riječi: dvojezičnost, društveno-kulturne razlike, učenici doseljenici, poteškoće u učenju.

Abstract

Achieving student appropriate goals requires a lot of effort, work, monitoring, organization and adaptation of a teacher. Globalization brings into our learning space more and more pupils, to whom Slovene is not a mother tongue. At school where I work, we also have many pupils, to whom Slovene is the language of the environment. Immigrant pupils bring into the environment their own specifics originating from their social and cultural difference. Despite the knowledge, gained during my years of studying and work, teaching these pupils represents a great challenge for me and requires specific teaching specifics. I would like to emphasize the importance of openness and tolerance for immigrant pupils in the classroom and present their general learning problems. I will present ways, forms and methods of work which bring success and at the same time improve the inclusion in the environment. On the actual example from practice, I will emphasize the importance of the introductory period on immigrant pupil’s inclusion in the class and present the materials, aids and general adjustments to work with him.

Keywords: immigrant pupil, secondary language, socio-cultural difference, learning difficulties.

Zusammenfassung

Ziele zu erreichen erfordert für die Schüler viel Aufwand, Arbeit, Überwachung, Organisation und Anpassung eines Lehrers. Die Globalisierung bringt immer mehr Schüler in unseren Lernraum, für die Slowenisch nicht ihre Muttersprache ist. In der Schule, in der ich arbeite, haben wir auch viele Schüler, für die Slowenisch die Sprache aus ihrer Umgebung ist. Schüler mit Migrationshintergrund bringen eigene Besonderheiten aus ihren sozialen und kulturellen Unterschieden mit. Trotz meiner Kenntnisse, die ich während meiner Studien- und Arbeitsjahre erworben habe, stellt das Unterrichten dieser Schüler eine große Herausforderung für mich dar und erfordert spezifische Unterrichtsansätze. Ich möchte hervorheben, wie wichtig Offenheit und Toleranz für Schüler mit Migrationshintergrund im Klassenzimmer ist und ihre allgemeinen Lernprobleme vorstellen. Ich werde Wege, Formen und Arbeitsmethoden vorstellen, die zum Erfolg führen und gleichzeitig die Einbindung in die Umgebung verbessern. Am konkreten Beispiel aus der Praxis möchte ich die Wichtigkeit der Einführungsphase für die Aufnahme von Schülern mit Migrationshintergrund in die Klasse betonen und die Materialien, Hilfsmittel und allgemeinen Anpassungen für die Arbeit mit ihnen vorstellen.

Schlüsselwörter: Schülern mit Migrationshintergrund, Zweitsprache, soziale und kulturelle Unterschiede, Lernschwierigkeiten.

1. Poteškoće u učenju zbog dvojezičnosti

Za dijete je uključivanje u drugo kulturno okruženje izazovan proces. Sa poteškoćama u učenju zbog dvojezičnosti bore se učenici, koji imaju poteškoća i u komunikaciji s okolinom jer ne razumiju jezik i ne znaju, što učiniti. Oni su usamljeni jer ne poznaju pravila društvenih igara. Ti učenici imaju drukčija kulturna mjerila, pokazuju osjećaje nesigurnosti i straha koji se mogu pretvoriti u tjeskobu, probleme u ponašanju, i sl.. (Koncept dela učne težave, 2008., str. 68). Učenici doseljenici trebaju mnogo pomoći i razumijevanja okoline. U učionici, zbog neznanja jezika, tim učenicima je teže komunicirati sa svojim vršnjacima, ne razumiju objašnjenja i zahtjeve koje im postavljaju nastavnici, ne znaju što učiniti, i zbog drukčijih društveno-kulturnih mjerila možda ni ne razumiju osnovna očekivanja u školskom kontekstu, koje ni učitelji ni vršnjaci ne izražavaju riječima. Učenici najprije usvoje društveni jezik, rječnik se proširuje kako bi mogli komunicirati s vršnjacima. Učenici postaju uspješni u općoj komunikaciji, ali još uvijek ne razumiju stvari koje učitelji uče na književnome jeziku (Koncept dela učne težave, 2008, baš tamo). Učitelji koji su uspješni u podučavanju učenika dvojezičnih programa, poznaju učenikove posebne potrebe i jaka područja, dozvole učeniku da šuti dok ne ovlada jezikom toliko da se ne boji u njemu izražavati pred cijelim razredom, uzimajući u obzir učenikov tempo učenja, bez požurivanja, prevencijom vršnjačkog nasilja, itd. (Koncept dela učne težave, 2008, baš tamo).

U Konceptu dela učne težave (2008, str. 23) navedene su sljedeće karakteristike poteškoća u slučaju dvojezičnosti, kulturne raznolikosti, doseljeništva:

• učenik koji živi u dvojezičnom okruženju ili dolazi iz drugog kulturnog okruženja, ne prepoznaje poteškoće u usvajanju školskih koncepata (akademskog jezika),
• učenik doseljenik često se suočava s potištenošću i tjeskobom bez učinkovite pomoći,
• u pravilu, škola učeniku ne pruža dovoljno vremena za rješavanje komunikacijskih poteškoća i stjecanje rječnika te poboljšanje razumijevanja kompleksnijih sintaktičkih struktura,
• učenik ima poteškoće u integraciji u novo društveno okruženje i treba pomoć za koju često ne zna zaprositi,
• roditelji, zbog tih dvojezičnih ili kulturnih razlika, teško konkretno pomažu učeniku kod učenja kod kuće, zato taj učenik zavisi od pomoći u školi,
• učeniku je u školi potrebno osigurati mogućnost obrade ili usvajanja kulturno različitih stavova i uvjerenja, i u školi i kod kuće.

1.1 Sustavna regulacija obrazovanja učenika doseljenika u slovenskoj osnovnoj školi

Ministarstvo obrazovanja, znanosti i sporta Republike Slovenije školama, u koje su uključeni učenici doseljenici, u prvoj i drugoj godini školovanja nudi sate dodatne stručne pomoći u učenju slovenskog jezika. Važeći zakon određuje normativnu osnovu za osiguravanje sredstava iz državnog proračuna, kako za učenje slovenskog tako i za podučavanje materinjeg jezika za učenike doseljenike koji su uključeni u redovno osnovno obrazovanje.

Učenicima, koji pohađaju prvu ili drugu godinu u Republici Sloveniji, omogućava se stručna pomoć u učenju slovenskog jezika.

Ministarstvo obrazovanja, znanosti i sporta Republike Slovenije učenike doseljenike, sredstvima za učenje slovenskog jezika, podržava i osigurava im provođenje nastave materinjih jezika i kultura.

Pravilnik o provjeravanju i ocjenjivanju znanja te napredovanju učenika u osnovnoj školi sadrži odredbu, koja dopušta mogućnost prilagođavanja ocjenjivanja za učenike doseljenike. Prilagode se načini i rokovi za ocjenjivanje znanja i konačan broj ocjena. Znanje učenika doseljenika može se ocijeniti prema napretku u postizanju ciljeva ili standarda znanja, definiranih u nastavnim planovima i programima. O prilagodbama odlučuje vijeće nastavnika. Prilagodbe za ocjenjivanje znanja traju do dvije školske godine. Učenici doseljenici na kraju školske godine, u kojoj su po prvi put uključeni u osnovnu školu u Republici Sloveniji, moraju postići prolaznu ocjenu samo kod nekih školskih predmeta da napreduju u sljedeći razred. Po prijedlogu razrednika, vijeće nastavnika odlučuje o napretku učenika doseljenika.

Učenici doseljenici, čiji maternji jezik nije slovenski i koji su po prvi put uključeni u osnovnu školu u Republici Sloveniji u šestom i devetom razredu, provode u toj školskoj godini državno provjeravanje znanja tek na dobrovoljnoj osnovi (Ministarstvo obrazovanja, znanosti i sporta Republike Slovenije, 2017., str. 8-9).

1.2. Preporuke za rad sa učenicima doseljenicima u osnovnoj školi

Madruša Jelen (2018, str. 21) kaže da je integracija doseljenika proces koji se sastoji od više uzastopnih faza, koje se isprepliću.

Tablica 1. Prikaz postupka integracije djece doseljenika

Izvor: http://www.medkulturnost.si/wpcontent/uploads/2018/09/Predlog-programa-dela-z-otroki-priseljenci.pdf

Ministarstvo obrazovanja, znanosti i sporta Republike Slovenije (2018) preporučuje dvostupanjski model za integraciju djece doseljenika u osnovne škole.

Tablica 2. Dvostupanjski model za integraciju djece doseljenikaIzvor: Ministarstvo obrazovanja, znanosti i sporta

Jelen Madruša, M. (2015) tako objašnjava dvostupanjski model: »Kada govorimo o modelu integracije djece doseljenika, kroz njega predstavljamo različite aktivnosti koje se mogu ponuditi djeci doseljenika i njihovim roditeljima u dobi uključivanja u novo jezično i kulturno okruženje, koje uključuje društveno, jezično i kulturno područje. Uključivanje (integracija) može se podijeliti u dva razdoblja, tzv. UVOĐENJE prije početka školske godine i NASTAVAK školske godine.

Aktivnosti u školi usmjerene su ka osiguravanju okolnosti koje omogućuju što bržu jezičnu i socijalnu integraciju učenika doseljenika. Razdoblje integracije može trajati tri godine, posebno za djecu koja nisu imala pristup (ili imala ograničen pristup) školovanju u svojoj zemlji.« (Jelen Madruša, 2018., str. 28)

2. Praktični primjer

2.1. Učenica doseljenica s Kosova

Prošle školske godine, smo početkom listopada u drugi razred primili novu učenicu. Sa svojom obitelji se doselila s Kosova. Njezin otac je bio u Sloveniji več dugi niz godina, zaposlen u građevinskoj tvrtki. S njim smo mogli komunicirati na slovenskom jeziku, a ostatak obitelji nije razumio slovenski jezik.

Najteži su bili prvi tjedni prilagodbi i komunikacije. Vrijeme je bilo posvećeno upoznavanju, druženju i uspostavljanju odnosa između učenice i učenika te između učenice i učitelja. Prvenstveno, htjela sam joj pružiti sigurno okruženje, u kojem bi se osjećala prihvaćenom i shvaćenom unatoč jezičnim preprekama. Mnogo smo vremena proveli na razgovorima, aktivnostima i igranju uloga, koje pomiču i podižu svijest o prihvaćanju različitosti i međusobnoj snošljivost. Mislim da je uvodno razdoblje iznimno važno vrijeme, kome moramo obratiti posebnu pozornost. Prvi dojam, naime, ostavlja jak pečat koji je kasnije teško popraviti.

S roditeljima sam razgovarala o djetetovom dosadašnjem obrazovanju, o njezinim iskustvima, načinima učenja i znanju, koje je stekla do sada, i aktivnostima u kojima je uspješna.

Uz pomoć jedne starije učenice s Kosova, predstavila sam novoj učenici školske prostore, raspored i školska pravila. Učenica nam je pomogla stvoriti slovensko-albanski rječnik, gdje su prevedene i slikovno prikazane osnovne upute i potrebe za rad u školi i učionici. U početnim tjednima puno smo komunicirali neverbalnom komunikacijom i govorom tijela. Zajedno smo izradile dogovorene slikovne upute, piktograme, koji su poslužili kao pomoć u rješavanju samostalnih zadataka.

Često sam u razred pozvala i druge učenike iz naše škole, koji su se prije nekoliko godina doselili s Kosova. Učenica je s njima veselo popričala, a ja sam često koristila te posjete za prevođenje potrebnih uputa i informacija.

Nakon što je prošlo uvodno razdoblje, u kom su učitelji upoznali učeničina jaka područja, način rada i učenja, sazvali smo sastanak, gdje smo osmislili individualni plan aktivnosti. Ka učestvovanju smo pozvali sve učitelje koji su podučavali učenicu (učitelj jutarnjeg boravka, produženi boravak, neobavezni izborni predmet …). Zabilježili smo učeničina jača i slabija područja, predviđene ciljeve učenja, načine rada i oblik pomoći te ocijenili njezinu društvenu uključenost. Dokumentirali smo metodološko-didaktičke prilagodbe nastave i ocjenjivanja. Evaluacija je uslijedila poslije prvog polugodišta i na kraju školske godine.

Opće prilagodbe koje sam uzela u obzir pri radu s učenicom:

• u učionici je sjedila blizu učitelja, tako da ga je dobro vidjela i čula,

• sjedila je pored učenice s višim stupnjem empatije,

• omogućila sam joj dodatno vrijeme za stjecanje rječnika i poboljšanje osnovnih jezičnih struktura,

• upotrjebljivala sam puno različitih ilustracija (slike, animacije …),

• upotrjebljivala sam jednostavne jezične strukture, opći rječnik,

• pojednostavila sam objašnjenje,

• često sam objašnjenje prikazala demonstracijom,

• dulje upute sam prilagodila i podijelila u kraće dijelove,

• upute sam prevodila na njezin materinji jezik,

• koristile smo slikovne upute (piktograme),

• omogućili smo joj dodatno vrijeme u provjeravanju i ocjenjivanju znanja,

• često smo radili u malim organiziranim grupama,

• poticala sam međusobnu pomoć njezinih vršnjaka (»tutorstvo«),

• iskoristila sam pomoć drugog učenika kod prijevoda na njezin materinji jezik,

• pokazala sam poštovanje prema kulturi i jeziku učenice,

• uspostavila sam dobar odnos sa roditeljima učenice, i

• često sam provjeravala, da li učenica razumije upute ili što se od nje traži.

• Ostali učenici su bili vrlo dragi prema novoj učenici, uspješno se uključila u razred i bila je dobro primljena. Učenici su joj nudili pomoć u vezi orijentacije u razredu i u školi. Često su je pratili u knjižnicu, na zahod, joj pokazivali okolinu škole, itd. Učenici, koji su prvi završili zadatak, često su joj prišli samoinicijativno i pomogli joj u rješavanju njezinih zadataka. Pokazivali i opisivali su joj njezine slikovnice, kasnije i čitali knjige.

Učenicu sam poticala da je obnavljala knjige, kako bi osvojila čitateljsku značku. Prvih nekoliko knjiga koje je predstavila, bile su dvojezične – na albanskom i slovenskom jeziku. Zajedno smo se pripremale za prezentaciju. Sadržaj je predstavila na albanskom i slovenskom jeziku. Na isti način je predstavila i deklamacije pjesama, i pisala priloge u svoju bilježnicu.

Pomagala i materijali koji su mi pomogli kod poduke nove učenice, u učenju jezika i usvajanju jezičnih struktura:

• slikovnice bez teksta,
• kratke slikovnice,
• igračke, određeni materijal (figure, igra Brainbox, …),
• stvaranje rječnika,
• kartice s pričama (Story Cards),
• didaktički materijal Slika jezika,
• narativne kocke (Rory’s Story Cubes), i
• udžbenici za učenje slovenskog kao drugog i stranog jezika (Križ Kraž, A, B, C … gremo, Slovenska beseda v živo 1a …).

Učenica je do kraja školske godine postigla veliki napredak. Proširila je svoj rječnik i uspješno komunicirala na slovenskom jeziku. Osjećala se sigurno i prihvaćena među svojim vršnjacima. Redovno je dolazila u školu koju je jako zavoljela. To je i meni kao učiteljici stvarno puno značilo.

3. Zaključak

U svom radu uspješno sam predstavila poteškoće u učenju učenika doseljenika koji imaju te probleme zbog jezičnih i socio-kulturnih razlika u slovenskim osnovnim školama i često ih prati društvena deprivacija. Predstavila sam sustavnu regulaciju obrazovanja djece doseljenika u Sloveniji, i preporuke kako te učenike podučavati. U konkretnom praktičkom slučaju, predstavila sam prilagodbe nastave koje sam uzela u obzir i, iskustvom, proslijedila preporuke za rad s učenicima doseljenicima u razredu.

Samo će učitelj s dostatnim stupnjem empatije, odvažnosti i svijesti o važnosti interkulturalizma, moći s njima raditi i podučavati ih na takav način da če u svome radu biti uspješan.

Moramo biti svjesni da život s različitim ljudima i razumijevanje te raznolikosti mogu, ponekad, biti još važnije životno iskustvo od školskog znanja (Merjak, 2014). Novodobni učitelji susreću se u situacijama koje su za mnoge vrlo zahtjevne.

Budimo otvoreni i fleksibilni, težimo k interdisciplinarnosti, povežimo se, ali prije svega svjesno pratimo u stopu to moderno vrijeme, u kom živimo. Tražimo rješenja, pokažimo brigu za svakog učenika. Dopunite klasičnu nastavu iskustvenim metodama. Naš cilj bi trebala biti inovativna pedagoška rješenja, prilagođena konkretnim izazovima. Moramo posvetiti pažnju vlastitom stručnom obrazovanju i usavršavanju znanja. Dijelimo međusobno svoja iskustva, i uz svu tu svijest, vjerujem da smo na pravom putu prema uspjehu.

4. Literatura

1. Jelen Madruša, M. Predlog programa dela z otroki priseljenci za področje predšolske vzgoje, osnovnošolskega in srednješolskega izobraževanja. [online]. Za medkulturnost. [Citirano: 16. dec. 2018; 20.45]. Pristup ostvaren: http://www.medkulturnost.si/wp-content/uploads/2018/09/Predlog-programa-dela-z-otroki-priseljenci.pdf.
2. Jelen Madruša, M. Priročnik za izvajanje programa Uspešno vključevanje otrok priseljencev (UVOP). Ljubljana. Isa institut. 2015.
3. KONCEPT DELA Učne težave v osnovni šoli. Prvi natis. Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za šolstvo. 2008. Str. 97.
4. Merjak, S. Minuta za vzgojo: O strpnosti drugič. [online]. Delo: Blog. [Zadnja promjena: 6. feb. 2014; 11.00]. [Citirano: 14. jan. 2019; 20.10]. Pristup ostvaren: https://www.delo.si/mnenja/blog/minuta-za-vzgojo-o-strpnosti-drugic.html.
5. Ministrstvo za izobraževanje, znanost in šport. Vključevanje otrok priseljencev v slovenski vzgojno-izobraževalni sistem. [online]. Postopek vključevanja: Splošno. [Citirano: 6. dec. 2018; 23.41]. Pristup ostvaren: http://www.mizs.gov.si/si/vkljucevanje_priseljencev_v_sistem_vzgoje_in_izobrazevanja/splosno/.
6. Ministrstvo za izobraževanje, znanost in šport. Vključevanje otrok priseljencev v slovenski vzgojno-izobraževalni sistem. Ljubljana. Ministrstvo za izobraževanje, znanost in šport. 2017.