Online nastava u Sloveniji

Natalija Novak

Sažetak

Članak predstavlja prednosti i nedostatke te preporuke za izvođenje učenja na daljinu zbog epidemije COVID-19.

Navedena iskustvena mišljenja čitaju se kao sažetak spomenutog načina rada u razdoblju od 6. studenoga 2020. do 12. veljače 2021. sa stajališta učiteljice razredne nastave koja predaje 23 učenikom u 4. razredu slovenske osnovne škole predmete: slovenski, matematika, prirodoslovlje i tehnologija, društvo, sport, likovna i glazbena umjetnost.

Na temelju iskustva i osobnog kritičkog razmišljanja iznose se izjave ili preporuke o tome što bi bilo dobro u slučaju moguće provedbe učenja na daljinu u kombinaciji s izvornom metodom školovanja u budućnosti održati ili dopuniti s namjerom – osvijestiti društvo da učenik uči za svoje „stečeno“ OSNOVNO ZNANJE, a ne samo za OCJENU.

U isto vrijeme, zalagati se za promjenu percepcije znanja, da su ishodi učenja učenika rezultat uloženog napora, napornog rada, tako da svatko tko ulaže u kontinuirani rad može i NAPREDOVATI.

S obzirom na mogućnost da se učenik samoprocjenjuje ili samokontrolira i posljedično kritički razmišlja.

Ključne riječi: učenje na daljinu, znanje, učenik, učitelj.

Uvod

Uvod ističe glavne slabosti koje su se pojavile tijekom učenja na daljinu kod učenika. Nastavak članka sadrži osobna pozitivna iskustva koja treba uključiti u redovno izvođenje nastave u učionici (školi).

Na kraju se daju osobne iskustvene preporuke za moguću prethodnu pripremu i najbolju moguću organizaciju učenja na daljinu od strane školskog menadžmenta, nastavnika i ostalih školskih stručnjaka koji sudjeluju.

 Pa čega se odreći?
Onog što ne djeluje, nije praktično, ne donosi željene rezultate.

Kod UČENIKA:

Predugo vremensko razdoblje, odnosno sama dužina učenja na daljinu, dovodi do apatije, umora, nemotiviranosti učenika, a nakon tri mjeseca sve češće i slabije reakcije, uključujući i bolesti kod učenika.

Izvođenje ŠPO učenicima se čini da nije “nužno” obavezno, nemaju određenu sportsku opremu, teško se prilagoditi sportskim izvedbama pred kamerama, sportskim aktivnostima vani ili u prirodi (planinarenje, biciklizam) moraju se provoditi u društvu roditelja, za što bi i njima trebalo odgovarajuće vrijeme, koje u većini slučajeva nije na raspolaganju.

Besmislena provedba dana aktivnosti (npr. Sportski dan), jer je značenje provedbe dana aktivnosti druženje ili projektni rad učenika (njihove aktivnosti u homogenim i heterogenim skupinama) u stjecanju znanja u drugačijem obliku provedbe.

Što očuvati?
Jer djeluje. Jer vrijedi probati. Značenje se prepoznaje.

U interakciji UČITELJI – UČENICI:

a) Količina dodatno tiskanog (fotokopiranog) nastavnog materijala za studente smanjila se za to vrijeme, što znači da studenti više pišu, pišu u bilježnice (za to im treba više vremena, bilješke su organiziranije, posebno čitljive, čitljivije).
b) Učitelj od učenika dobiva razne dokaze o onome što su naučili, napretku i koristi ih kao oblik izvora (usmeno znanje, bilježenje, fotografija, bilježenje, o) različito stečenih znanja i vještina. Prihvaća to kao vrijednost.
c) Učitelj je uvijek aktivno uključen u proces formativnog praćenja rada i znanja učenika / učenika.
d) Učitelj vodi i usmjerava učenike u potrazi za kreativnim rješenjima tako, da postignu višu razinu pokazanog kreativnog rada (vlastite ideje) u identificiranju, rukovanju otpadnim materijalima i eko-gradnji u potrebnom na primjer kod umjetničkog ili tehničkog proizvoda.

Ovo razmišljanje podsjeća na izreku:
»Iz malog raste veliko.«

e) Učitelj još više potiče aktivnosti kreativnog razmišljanja (jača kreativnost i istraživanje).
f) Učitelj usmjerava i potiče interdisciplinarne veze ili. upotreba “korisnog povezujućeg znanja” i posljedično razumijevanje stečenog znanja (npr. prepoznavanje, čitanje i pretvaranje mjernih jedinica za masu povezano je s praktičnom provedbom: svaki učenik, na primjer, pročita 250 g = 25 dag maslaca, …).
g) Učiteljevo znanje o interesima i jačim stranama učenika omogućava bolju međusobnu suradnju.
h) Studenti imaju fleksibilno organizirani (fleksibilni) RASPORED, što je zasigurno izvedivije na razini razrednog stupnja nego na razini predmetnog stupnja.
i) Učenici dobivaju priliku naučiti kako postupati s odabirom i naručivanjem knjižnog materijala putem školske digitalne knjižnice.

U interakciji STRUČNI SARADNICI, STRUČNA AKTIVA– VODSTVO ŠKOLE:

“Komunikacija na daljinu” mogla bi biti jedan od dodatnih organiziranih oblika dijaloga između kolega ili stručnim osobljem škole i članova stručne aktive (razredne i stručne; smisleno kod organizacije sudjelovanja članova aktive vertikalno i horizontalno), zašto:

• Budući da ovaj obrazac smanjuje mogućnost uznemiravanja dionika (na primjer zamjena, pratnja …), video kontakt je stoga učinkovitiji.
• Kvalitetnija razmjena mišljenja u stvarnom vremenu, pronalaženje rješenja, iznošenje ideja, razmišljanja;
• Moguće uključivanje na sastanak u slučaju odsutnosti članova aktiva (zbog Škole u prirodi, Erasmus+ različitih školovanja, drugih projekta..)
• Budući da je moguće postići višu razinu interdisciplinarne povezanosti ili simultane povezanosti s učiteljima iz različitih predmetnih područja.

PREPORUKE UČITELJIMA i ostalim STRUČNJAKIMA na ŠKOLSKOJ razini u organizaciji učenja na daljinu prije njegove provedbe:

a) Korištenje jednog komunikacijskog kanala na školskoj razini (npr. MS Teams, Zoom, Free Cam, Vox …).
b) Provjeriti kompetentnost kolega učitelja u odnosu na digitalnu pismenost.
c) Provjeriti računalnu informacijsku podršku nastavnika i učenika.
d) Provedbeni protokol mora prethodno sadržavati ispunjeni RASPORED s organizacijom video sastanaka učenika razredne i predmetne razine (uzimajući u obzir preporuke Zavoda za obrazovanje, npr. broj sati dnevno / tjedno).
e) Uključivanje aktivnih školskih stručnjaka (socijalnih, savjetnika, pedagoga …), aktivnog sudjelovanja u njihovom području stručnosti, traženja rješenja za jačanje socijalnih vještina, više razine motivacije i digitalnog rasterećenja, … među učenicima i nastavnicima.
f) Neposredan pregled i emitiranje kurikuluma za svaki razred (ostaju sadržaji usmjereni na život, oni se tretiraju još preciznije, iskustveno (npr. sadržaji koji se odnose na obitelj, prirodu, ekologiju, osjećaje, dužnosti, vrijednosti …), s druge strane, sadržaj koji su preopširni, manje održivi, ​​se smanje ili izbrišu iz programa, u određenoj fazi razvoja neki sadržaji se mogu ponovno uvesti, drugi ukinuti).
g) Pronaći načine za pretvaranje praktičnog znanja u teoriju i obrnuto.
h) Kako bi društvo postalo svjesno da učenik uči za svoja “stečena” OSNOVNA ZNANJA, a ne samo za OCJENU. Istodobno, zalagati se za promjenu poimanja znanja, da su ishodi učenja učenika rezultat napora, napornog rada, tako da svatko tko ulaže u trenutni rad može i NAPREDOVATI. Učeniku se daje mogućnost samoevaluacije ili samokontrole i posljedično kritički razmišlja.
i) Održavati smanjeni broj ili opseg ocjenjivanja iz pojedinih predmeta.
j) Održati provedbu učenja na daljinu kao dopunski ili dodatni oblik u sljedećim slučajevima:

• U nastavu (u školskoj učionici) bi bilo dobro uključiti stečeno učiteljevo znanje o rukovanju ICT alatima (onima koji su se pokazali kao dobrodošla dodatna pomoć u stjecanju i učvršćivanju znanja u kontekstu učenja na daljinu) .
• Ukoliko je potrebno, omogućiti ili uključiti učenje na daljinu za studente upisane u DSP program (dodatna stručna pomoć) i za studente kojim odgovara individualan pristup (npr. student s poremećajem pažnje, student s dugotrajnom bolešću – dijabetesom, oštećenom mobilnošću, …).
• Ti bi studenti također trebali poticati suradničko učenje, učenje u paru (kao dvosmjernu lekciju), koje se može provesti i kroz učenje na daljinu.
• Čini se smislenim nastaviti s učenjem na daljinu u slučaju odsutnosti učenika (za dulje odsutnosti, 14 dana do 1 mjeseca, zbog hospitalizacije, trajne bolesti (npr. dijabetes, cerebralna paraliza, astma …, opće virusne bolesti,
• Održati primjenu učenja na daljinu kao dopunskog ili dodatnog oblika učenja jezika za strane studente (za one koji su na prvoj ili drugoj godini u Sloveniji).
• Održavati kao dopunsku opciju “komunikaciju na daljinu” putem odabranog školskog komunikacijskog kanala kao jedan od dodatnih mogućih oblika komunikacije s roditeljima (govorno vrijeme, roditeljski sastanak).

k) Također je moguće izvoditi HOSPITACIJE ili “šetnju na daljinu” s učiteljima, kako:

• Da ravnatelj zna provjeriti rad na daljinu ili ima uvid u rad i način davanja sadržaja (po odjelima, razredima) u internetskoj učionici.
• Da se ravnatelj uključi, sudjeluje u video kontaktima s učenicima i učiteljem koji uči. Kako rad učitelja ne bi bio provjeren samo sa strane ankete roditelja i ostalih učitelja.

Zaključak

Ključno je, da ravnatelj prilikom izvođenja obrazovanja na daljinu uzima u obzir okolnosti u kojima se nalazi odgojno-obrazovna ustanova i resursi koji joj stoje na raspolaganju, te zajedno sa zaposlenicima određuje najoptimalnije uvjete za provedbu obrazovanja na daljinu program.

Obrazovanje na daljinu diktira drugačiju dinamiku i koordinaciju aktivnosti učitelja, ostalih stručnih suradnika i rukovoditelja koji sudjeluju u odnosu na uobičajene situacije. Za kvalitetnu provedbu neophodna je odgovarajuća obuka stručnih suradnika, koja osigurava internetsku sigurnost i privatnost, da je mrežno okruženje za učenje sigurno i zaštićeno lozinkom.

Ova otkrića sugeriraju mogućnosti i rješenja koja zasigurno nisu konačna. Pokriveni su samo osnovni nalazi, ovi i drugi bit će predmet daljnjih planiranih istraživanja na razini sustava u budućnosti.

Međutim, ono što treba učiniti danas ili ovog trenutka jesu trajne akcije za poboljšanje i promjene.

Svima će biti lakše naučiti provoditi obrazovanje na daljinu, ako to shvatimo kao činjenicu kada je potrebno riskirati i eksperimentirati također u obrazovanju u kontekstu svih okolnosti.

Na taj se način mogu postaviti smisleniji i dugoročniji temelji za korištenje IKT-a u učenju i poučavanju, smjernice za pedagoške inovacije i otvorenije i fleksibilnije okruženje za učenje.

To bi također trebalo značiti veću otpornost odgojno-obrazovnih institucija na promjene u budućnosti.

Literatura

1. Earley, P. 2013. “V učenje usmerjeno vodenje: kako se uresničuje.” Vodenje v vzgoji in izobraževanju, 13 (2): 3-16.
2. 1. Rupnik Vec, T. in ostali. 2020. Analiza izobraževanja na daljavo v času prvega vala epidemije Covida-19 v Sloveniji (spletna izdaja) Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za šolstvo.
3. 2. Zavašnik, M. in ostali. 2020. Na kaj naj bo ravnatelj pozoren pri vodenju izobraževanja na daljavo? Ljubljana: Šola za ravnatelje.