Petra Krulc
U članku su opisane teškoće s kojima su se susretali učenici u slovenskoj srednjoj školi za vrijeme školovanja na daljinu. Navedena su iskustva u obavljanju funkcije razrednika u 3. godini srednjeg strukovnog obrazovanja sa stajališta rješavanja nastalih poteškoća pomoću iskrenog razgovora temeljenog na razumijevanju i pozitivnom poticaju.
Ključne riječi: obrazovanje u vrijeme epidemije virusa Covid-19, doživljaj učenika, uloga razrednika, razgovor, poticaj.
Uvod
Prošla je već godina dana otkada se sukobljavamo s novom koronavirusnom bolesti, koja je naš uobičajeni život i ustaljene običaje zaljuljala do temelja. Učitelji i učenici su se doslovno preko noći susreli s novim, dotad neobičnim načinom obrazovanja – nastavom na daljinu. Nakon što smo premostili prepreke, kako bi učenicima bez odgovarajuće informacijsko-komunikacijske opreme omogućili, da se u najkraćem mogućem roku nauče uporabljati najrazličitije alate za učenje na daljinu, bili smo prisiljeni suočiti se s povećanim padom motivacije učenika za novi oblik školovanja.
Do izražaja je tako došla uloga razrednika, pokazavši se uistinu značajnom i potrebnom. Tako je razrednik u vrijeme epidemije postao onaj, kojemu učenici vjeruju, na njega se češće obrate nego što je to u okolnostima, kada se nastava odvija uobičajeno u učionicama.
Želja ostati zdrav
Učenici su u začetku prije svega pokazali osjećaj straha. Nova, nepoznata bolest ih nije samo prikovala pred zaslone računala, nego je u njima probudila brigu za vlastito zdravlje i zdravlje njihovih bližnjih. Nemoćno su čekali da sve mine i da opet bezbrižno stupe u fizički kontakt sa ostalim učenicima i učiteljima, kao što su bili navikli sve do 13. ožujka 2020. godine, kada smo na brzinu pokupili pribor za učenje, te na 10 tjedana napustili prostor škole. Tada nitko od nas nije mogao pretpostaviti, da će nastava na daljinu trajati tako dugo. Niti u snu nismo mislili, da će se situacija ponoviti 19. listopada. Kao razrednica sam se tada najviše bavila time, da svoje učenike cijelo vrijeme podsjećam na pridržavanje preporuka za obranu od virusa Covid-19. Ključno je bilo imati na umu, da se je svijet promijenio i da je potrebno pobrinuti se za vlastito zdravlje. Na našoj školi se je nastava odvijala preko mrežnog alata MS Teams, kojeg smo uporabljali i za svaku drugu komunikaciju s učenicima, dakle i za izvedbu razrednih sati. Učenici su željeli razgovarati o nastaloj situaciji. Izmjenjivali smo svoja mišljenja, iskustva i doživljaje. Pojava pandemije je promijenila ritam obrazovnoga procesa ne samo učenicima, nego i nastavnicima, i to u mnogo pogleda (Kaden, 2020: 165). To im je davalo osjećaj sigurnosti, da sam s njima, da se i ja borim sa sličnim teškoćama. Kao škola smo zauzeli stajalište, da je u prvim danima epidemije važno, više nego usvajanje novog znanja, naučiti ih kako je važno raskuživanje, samopromatranje i zadržavanje u kući. Ovo zadnje je učenicima posebno predstavljalo ograničavanje njihove slobode, pa sam zato nekoliko razrednih sati namijenila razgovoru o njihovim osjećajima. Pozvala sam ih u virtualni kafić, gdje sam ih najprije raspodijelila po sobama u kojima su u slučajno oblikovanim grupama o svojem raspoloženju čavrljali međusobno, a zatim smo o svemu razgovarali svi zajedno. Učenici su potvrdili, da im to pomaže i da ih potiče na to, da se drže ograničenja uzrokovanih koronavirusom.
Povećan opseg učenja
Druga teškoća s kojom se susreću učenici je bio povećan opseg rada povezanog s obrazovanjem. U prvim tjednima epidemije nastava nije tekla jedinstveno. Nastavnici su se na najbolji mogući način trudili pružati znanje. Bili smo svjesni, da je uspjeh učenika ovisan prije svega od nas, našeg pristupa, našeg motiviranja učenika, o čemu isto tako govori studija Aliyyah, R. R., Rachmadtullah, R., Samsudin, A., Syaodih, E., Nurtanto, M., & Tambunan, A. R. S. (2020: 90). Pritom smo se učili uporabljati IKT-tehnologiju, pa smo izgubili osjećaj za to, kolika je količina materije primjerena za nastavu na daljinu. Učenici su me upozoravali, da previše vremena trebaju za prepisivanje materije, izradu domaćih zadaća, slanje povratne informacije o radu, te za učenje. Bili su umorni, preopterećeni i prezasićeni svakodnevnim ponavljanjem.
Pokušala sam im savjetovati, kako rasporediti vrijeme za školski rad i naći vrijeme za sebe, za odmor i opuštanje. Vrlo teško ih je bilo uvjeriti, da će uspjeti u tome, te ih pripremiti za daljnji rad. S nekim smo učenicima zajedno sastavili tjedni raspored. Predložila sam im svakodnevne male “nagrade” nakon obavljenog školskog rada. Birali su između
- šetnje u prirodi (sami ili s najužim obiteljskim članom)
- čitanja pojedinih poglavlja literarnog teksta
- gledanja filma ili serije
- pripremanja slastice za obitelj
- igranja društvenih igara
- slušanja glazbe
- razgovora (telefon, internet chatting, Zoom, MSTeams) s prijateljima, rodbinom)
- razgovora s obiteljskim članom
- razgovora s razrednicom
- pisanja dnevnika
- tjelovježbom, ili
- meditacijom.
Uvođenje rasporeda je učenicima omogućilo povratak u rutinu, koji osigurava osjećaj ustaljenih navika. Pomanjkanje rutine zacijelo proizlazi i iz činjenice smanjenja socijalnih odnosa, jer se učenici više nisu družili i uzajamno poprimali strategije učenja, rada i sl. U školovanju na daljinu se sadržaj učenja nije jako promijenio, no promijenilo se pomanjkanje davanja socijalne, etične, individualne, kulturne i akademske razine u radu s učenicima (Castro, W. F., Pino-Fan, L. R., Lugo-Armenta, J. G., Toro, J. A., & Retamal, S. (2020: 11).
Pomanjkanje motivacije za učenje, rad i sudjelovanje
Kada su učenici prihvatili činjenicu, da je epidemija naša nova realnost, nakon pet tjedana školovanja na daljinu mnogi su se suočili s pomanjkanjem radne motivacije. Takvim su se teškoćama suočili prvenstveno slabiji učenici, oni koji teže uče i u nastavi u školi. Zabrinutost za to su izrazili i njihovi roditelji, koji su mi se obratili sa željom za otvorenim, iskrenim razgovorom. Smirivala sam ih rekavši, da redovito pratim njihovu djecu i potičem ih na rad. Razgovore sam vodila u smjeru traženja konkretnih poteškoća, koje su vodile nalaženju praktičnih rješenja, uzimajući u obzir, da sami učenici moraju prihvatiti svoju odgovornost. Jednako kao i njihova djeca, i roditelji često trebaju riječi podrške i shvaćanje, da slušam njihovu skrb, prihvaćam ju i razumijem. Roditelji se, naime, u odnosu sa svojom djecom u odrastanju često osjećaju nemoćnim i izgubljenim glede srednjoškolskog obrazovanja. Od djece očekuju, da su već dovoljno samostalna za obavljanje školovanja bez većih poteškoća. Suočeni sa školskim neuspjehom svoje djece, oni često očajavaju. U literaturi je zabilježeno, kako su roditelji opisali teškoće s balansiranjem odgovornosti, motivacije, te dostupnosti rezultatima učenja svoje djece (Castro, W. F., Pino-Fan, L. R., Lugo-Armenta, J. G., Toro, J. A., & Retamal, S. (2020: 11). Pokušala sam ustanoviti razlog loših rezultata, gdje sami učenici nailaze na teškoće, te kako bi se latili učenja na učinkovitiji način. Često smo zajedno prišli do zaključka, da imaju nepotpune zapise materije, da nisu redovito obavljali dobivene zadatke, te su se zbog toga slabo pripremili za ocjenjivanje znanja. Nakon individualnog razgovora s učenicima, koji su imali takve probleme, sazvala sam sat razrednika za cijeli razred, gdje sam uspješnije učenike pozvala i potakla na pomoć ostalim. Do izražaja je došlo međusobno sudjelovanje, koje je odnose u razredu dodatno ojačalo i poboljšalo. Pozitivno usmjeren razgovor je u učenicima pobudio novu motivaciju za učenjem. Negativne su ocjene popravljali, a učenici-mentori su pomažući drugima svoje znanje još više utvrdili. Unatoč fizičke odvojenosti smo tako u razredu obnovili osjećaj pripadnosti i međusobnog sudjelovanja. Ustanovili smo, da individualni razgovor s razrednikom preko aplikacije MS Teams (često s isključenom kamerom od strane učenika) učeniku pruža sigurnost, lakše otkrivanje svojih osjećaja, dvojbi, stiske i na kraju i straha.
Zaključak
Godinu dana nakon što smo se po prvi puta susreli s nastavom na daljinu, na sam početak takvog oblika obrazovanja učenici i učitelji gledamo obogaćeni novim znanjem vladanjem IKT-tehnologijom. Zadovoljni smo, jer smo iz nastalih odnosa znali odvojiti mnogo pozitivnih iskustava, koji nam ulivaju nadu, da su davanje i usvajanje znanja privilegij, kojeg niti epidemija ne može oduzeti. Zahvaljujući raznovrsnim alatima za obavljanje školovanja na daljinu, sačuvali smo i čak obogatili međusobne socijalne odnose u razrednoj zajednici.
Literatura
- Kaden, U. (2020). COVID-19 school closure-related changes to the professional life of a K–12 teacher. Education Sciences, 10(6), 165.
- Aliyyah, R. R., Rachmadtullah, R., Samsudin, A., Syaodih, E., Nurtanto, M., & Tambunan,
- A. R. S. (2020). The perceptions of primary school teachers of online learning during the COVID-19 pandemic period: A case study in Indonesia. Journal of Ethnic and Cultural Studies, 7(2), 90-109.Castro, W. F., Pino-Fan, L. R., Lugo-Armenta, J. G., Toro, J. A., & Retamal, S. (2020). A
- Mathematics Education Research Agenda in Latin America Motivated by Coronavirus
- Pandemic. EURASIA Journal of Mathematics, Science and Technology Education, 16(12), em1919.
- Garbe, A., Ogurlu, U., Logan, N., & Cook, P. (2020). Parents’ experiences with remote education during COVID-19 school closures. American Journal of Qualitative Research, 4(3), 45-65.
Pogled kroz prozor 