Učenje kroz igru (1. – 3. razred)

Monika Hóbor

Sažetak

Mala djeca se neizmjerno vole igrati, kretati i učiti. Kad krenu u školu, želimo ih podučiti na čudan, njima stran način. Većinu vremena koje provode u školi sjede (na stolici ili na podu) i slušaju učitelja, gledaju interaktivnu ploču, prepisuju, rješavaju radne bilježnice i … dosađuju se. Dijete zna da ga prepisivanje s ploče ne nauči apsolutno ništa i da vrlo aktualna bijela interaktivna ploča samo potiče dosadnu nastavu ispred ploče. Dobar učitelj svjestan je da je djeci za učenje potrebna igra. Učenje kroz igru ​​je zabavno. Iz tog razloga sam prikupila neke igre koje se moji učenici vole igrati i uz njih se još i puno stvari nauče.

Ključne riječi: učenje kroz igru, zabava, dobar učitelj.

Uvod

Za prezentaciju sam odabrala igre koje se mogu koristiti kod različitih školskih predmeta, od učenja o okolini do glazbene umjetnosti. Naravno da je igranje zabavnije kad nas je više uključenih u igru. Upravo to je razlog zbog kojeg su ove igre namijenjene za  igranje dvoje ili više učenika. Tako se u parovima ili skupinama djeca povezuju te još više zabavljaju dok istovremeno jedan od drugoga uče, a da to uopće nisu ni primijetili.

Središnji dio

Priča se može koristiti kod svih školskih predmeta kako bi privukla pažnju. Djeca si uz priču zamišljaju neku smiješu situaciju koja vodi do cilja ovog školskog sata. Na primjer: Ako na nastavnom satun uče o drveću, mogu im reći: “Direktorica škole se je jučer poput mačke vješto popela na vrh drveta.” Djeca potom dijele svoje zamisli u parovima ili grupama. Pritom slijede radnim pitanjima:

• Na koje drveće? – s iglicama, s listovima, breza, hrast … (ponavljaju/uče o vrstama drveća).
• Gdje se nalazi to drveće? – u parku, u dvorištu, u šumi… (ponavljaju/uče o tom gdje raste drveće).
• U koje doba godine je u priči vaše drveće i kako znate koja je to doba godine? –

priču zamišljaju neku smiješu situaciju koja vodi do cilja ovog školskog sata. Na primjer: Ako na nastavnom satun uče o drveću, mogu im reći: “Direktorica škole se je jučer poput mačke vješto popela na vrh drveta.” Djeca potom dijele svoje zamisli u parovima ili grupama. Pritom slijede radnim pitanjima:

• Na koje drveće? – s iglicama, s listovima, breza, hrast … (ponavljaju/uče o vrstama drveća).
• Gdje se nalazi to drveće? – u parku, u dvorištu, u šumi… (ponavljaju/uče o tom
• zima; gole grane, proljeće; cvatu stabla, ljeto; plodovi, jesen; otpada lišće …

Memori – vježba pamćenja i učenja korisna za sve školske predmete. Potrebno je najmanje 10 parova. Igra se u parovima ili skupinama. Karte su obrnute slikom prema dolje. Igrač okreće dvije karte. Ako su par, on ih pokupi i nastavi igrati. Ako nisu par, ostavlja karte (slikom prema dolje) u igri. Na potezu je sljedeći igrač.

• Na jednoj kartici je primjerice slika neke životinje, a na drugoj opis životinje.
• Na jednoj kartici je pitanje, primjerice: Kako se zove osjetilo za vid?, a na drugoj odgovor: Oči. Umjesto teksta može biti i sličica.

Hvatanje teksta – ovom igrom učenici uče tekst pjesme u glazbenoj umjetnosti. Učenici slušaju pjesmu. Prilikom ponovnog slušanja pokušavaju zapisati što više teksta. Onda pokušavaju u paru ili u grupi sastaviti tekst pjesme. Kad je tekst sastavljen, ponovo slušaju pjesmu i ispravljaju nepravilnosti. Na taj način djeca na zabavan način pamte puno teksta prije nego što zaista počnu učiti pjesmu.

Originalna rješenja – na papiru je nacrtano puno krugova. Djeca dovršavaju krugove vođeni vlastitom idejom. Pokušavaju pronaći što više rješenja (sunce, lopta, lice …). Rade u parovima ili u grupi. Kad učenici kažu da se više ničega ne mogu dosjetiti, dajemo im nekoliko minuta više ne bi li došli do originalnih rješenja.

Što više riječi – učenici rade u parovima ili skupinama. Na izabrano početno slovo zadatak je navesti što više riječi vezanih uz određenu nastavnu jedinicu. Početna slova mogu se vezati uz, primjerice, omiljenu životinju, najboljeg sportaša, njihovu učiteljice.

Reci mi što više – učenici su u parovima, zadatak je da 5 minuta govore što više o određenoj, odnosno zadanoj temi (primjerice ljudsko tijelo, šuma, prehrana … ).

Kviz – na kraju školske godine učenici u grupama od 4 – 5 osoba mogu pripremiti drugim grupama pitanja iz cjelogodišnje jedinice. Grupa koja postavlja pitanja mora znati točan odgovor. Na ovaj način učenici na zabavan način ponavljaju cjelogodišnju jedinicu već dok pripremaju pitanja. Zbog unutarnje motivacije, i doma traže pitanja. Istovremeno su motivirani i za učenje jer žele točno odgovoriti na pitanja ostalih grupa. Sljedeći sat vodi jedna od grupa, a ostale odgovaraju. Sve skupine trebaju doći na red da vode sat/kviz.

Televizija – nastavnu jedinicu predstavljaju u parovima ili skupinama u obliku TV emisije. Žanr emisije biraju sami: zabavna, dječja, informativna, dokumentarna …

I na kraju, kako bi izbjegli pitanje: “Što smo radili prošli sat?” fotografiramo tijek sata. Sljedeći sat započinjemo projiciranjem fotografija. Time je uspostavljen most između dva sata.

Zaključak
Cilj školskog sata je da učenici što više rade samostalno. Dobar učitelj provest će više vremena pripremajući se za školski sat i bit će samo tihi voditelj, promatrač i savjetnik učenicima tijekom nastave. Dobar učitelj moći će odabrati pravu igru za razvojnu fazu svakog pojedinca. Djeca su aktivna tijekom takvih školskih sati i puno uče. Igre su vrlo dobre za učenike i zato preporučujem svima da se u školi što više igraju.