Škola po svijetu

Boštjan Hribar

Sažetak

Mnogo sam se puta baš iskreno posramio kad bi me probudila glazba koja je kraj poduke najavila u 21.45, dok sam ja bio pokriven toplom dekom i u polusnu. Tek bi tada 7000 učenika i 350 učitelja završilo nastavne obveze i otišlo u krevet. U 6.00 svakodnevno nas je u školskom kampusu budila glazba (obično kineska klasična). To je za učenike i osoblje označilo početak radnog dana. Godinu dana učio sam engleski jezik u Kini, u privatnoj školi. Upoznao sam pravi, težak život kineskih učenika i nastavnika. Kad bi učitelj došao na nastavu i zakoračio na podignutu platformu, za katedru, učenici bi ustali i zapjevali domoljubnu pjesmu. Djeca su naviknuta na stroge metode rada, učenje razmišljanjem, individualnost u radu i mehaničko ponavljanje za odgojiteljem. Vrlo je važno da djeca što prije steknu znanje i postižu natprosječne rezultate. To je, naime, jedini način da se izdvoje iz gomile vršnjaka koji su konkurenti jedni drugima već u vrtiću.

Ključne riječi: obrazovanje, život učenika, školski sustavi širom svijeta

Što su mi odgojitelji, učitelji i roditelji širom svijeta povjerili?

U okrugu DuChang (provincija Jianxi, Kina) studenti se pripremaju za nacionalnu proslavu pod strogim okom vojnika. Vježbaju vojno držanje nekoliko sati dnevno. Raspored učenika u ovoj školi: 6.30 – 7.45 (samostalno učenje), 7.45 – 8.15 (ručak), 8.15 – 12.00 (nastava), 12.00 – 14.15 (ručak), 14.15 – 17.30 (nastava) i 17.30 – 21.45 (samostalno učenje).

Slika 1. Čast je nositi vojnu uniformu, pa je nepoštivanje pravila tijekom vježbe odmah kažnjivo

U selu u blizini grada Arusha (Tanzanija) imaju školu izgrađenu od grana i zemlje. Državni školski sustav uključuje sedam razreda osnovne škole, koji je besplatan i obvezan za svu tanzanijsku djecu.

Slike 2 i 3: Učiteljica kaže da je cilj naučiti čitati, pisati i brojiti. Svjesna je teške budućnosti koja očekuje učenike.

Školski sustav u Singapuru redovito je među prva tri na popisu vodećih svjetskih obrazovnih sustava. Učiteljica Jaroom povjerila mi se da su učenici bili pod velikim pritiskom još od vrtića. Gotovo svi predmeti predaju se na engleskom jeziku. Postoji jaka konkurencija među vršnjacima. Puno vremena provode u školi i pripremaju se za standardizirane testove, čiji rezultati utječu na priliku za upis u bolju srednju školu i na fakultet.

Slika 4. Učenici tijekom posjeta zoološkom vrtu. Školska odora je obvezna (Singapur)

Izraelac Eviatar (nakon što mu je nadređeni odredio „na mjestu slobodno“) rekao je da je Izrael zemlja koja ima obvezni vojni rok i za žene. Za muškarce traje 36 mjeseci, a za žene 21 mjesec. Ponosno je istaknuo da izraelska vojska tako broji gotovo tri milijuna ljudi (gotovo polovica stanovništva). Obrazovanje se dijeli prema religiji, a učenici oružjem rukuju već u školskim klupama (priprema za vojnu službu).

Slika 5. Studenti prije posjeta Zidu žalosti (Jeruzalem, Izrael)

Besplatno i obvezno školsko obrazovanje namijenjeno je svim učenicima u dobi od pet do 16 godina. Podijeljeno je na opći i tehnički smjer. Počinje početkom ožujka i traje do prosinca. Osnovno školovanje obuhvaća šest sati nastave dnevno, odnosno 30 sati tjedno. U nižim razredima predaje jedan učitelj, u višim razredima u nastavu je uključeno nekoliko učitelja. Ocjene se kreću od 0 do 20 (0 − 11 je nedovoljno).

Slika 6. Razrednik s ponosom prati razred na završnoj svečanosti na kraju školske godine (Puno, Peru)

Japanski školski sustav jedan je od najboljih na svijetu. Tako je razgovor započeo iznimno prijateljski raspoložen učitelj sa skromnim osmijehom na licu. Kaže da su ključ uspjeha rad, disciplina i usredotočenost. Učenici vrijedno rade za svoje rezultate, a dugo borave i u školi. Neki se dodatno školuju i nakon nastave. Ne zato što bi im to trebalo, već zbog želje za uspjehom. Tijekom nastave vrlo su kratke stanke kako bi se učenje što manje prekidalo. Domaća zadaća obvezna je tijekom praznika. Međusobno poštovanje puno im znači.

Slika 7. Učenici u posjetu hramu Senso-ji (Tokio, Japan)

Razrednik s ponosom kaže kako je besplatno obrazovanje temeljno pravo i kako je obrazovanje na otoku staro više od 2300 godina. Sustav obrazovanja sličan je britanskom. Osnovna škola (devetogodišnja) je obvezna. Postoje vjerske, međunarodne, škole za dječake i škole za djevojčice, miješane škole, privatne i škole za redovnike. Uniforme su obvezne.

Slika 8: Učenici s razrednikom tijekom posjeta sirotištu za slonove (Pinnawala, Šri Lanka)

Učitelj sporta hodao je zadnji u povorci. Ljubazno je odgovorio na svako moje pitanje. Osnovno obrazovanje traje 12 godina. U prvih šest godina djeca uče osnovne predmete (matematika, prirodoslovlje, sport, religija, umjetnost, jezik…), u sljedeće tri godine dobivaju složenije predmete (biologija, svjetska povijest…), a u posljednje tri godine učenici se opredjeljuju za područje u kojem potom mogu nastaviti školovanje. Neke škole nude i dodatnu nastavu u popodnevnim satima, koja traje od 15 do 18 sati, osobito prije razdoblja ocjenjivanja. Stariji učenici također imaju večernje pripreme prije ispitnog roka.

Slika 9. Djevojke tijekom jutarnjeg sportskog sata (Ubud, Indonezija)

Ljubazno su me pozvali da im se pridružim u vrijeme ručka. Učiteljica kaže da je 12 godina obrazovanja na Tajlandu po zakonu besplatno. Tijekom razgovora spominje vojni program usmjeren prema najmlađima. Vojnici djeci pokazuju vježbe za snagu, načine samoobrane, uče ih disciplini, jačaju ljubav prema naciji, religiji i tajlandskoj monarhiji. U osnovnoj školi postoje dva dodatna programa za uspješnije učenike (engleski i prirodni).

Slika 10. Učenici na ručku u povijesnom parku (Sukhothai, Tajland)

Pratio sam sportski sat. Učitelj sporta po imenu Minh (minh u prijevodu znači inteligentan) rekao je da na početku sata često prvo najavi što će raditi taj dan. Dok su učenici vježbali, on slikovito opisuje njihov način rada. Kaže da je školski sustav u Vijetnamu poznat po strogom nastavnom planu i programu koji stvara golem pritisak za učenike. To često uzrokuje tjeskobu, depresiju i samoubojstva. Pripremaju se promjene u sustavu koje će veći naglasak staviti na razvoj životnih vještina. Kako je ovo privatna škola, učenici imaju uniforme za nastavu i sportske aktivnosti te „preporučenu“ frizuru za dječake.

Slika 11. Učitelj objašnjava pravila stolnog tenisa (Hanoi, Vijetnam)

Većina škola djeluje prema načelu 10 (6 + 4) + 2 + 3, što znači: 10 godina osnovne škole, 2 godine niže srednje škole te 3 godine više srednje škole, nakon čega je učenje moguće nastaviti na sveučilištu. Učiteljica je rekla kako se njihov sustav temelji na pamćenju goleme količine podataka, a ne na pronalaženju rješenja. Kreativnost je također ograničena. Tijekom školovanja nisu zainteresirani za osobnost i razvoj učenika, već za ocjene. Tek nakon završetka školovanja mogu izvršiti odabir. Najveći je problem siromaštvo odnosno kriminal koji sprečavaju djeci školovanje.

Slika 12. Učenici s razrednikom na putu do hrama (New Delhi, Indija)

Gospodin Wei Ziang Lang (otac djevojčice koja sjedi treća zdesna) opisao je život svoje kćeri. U vrtiću uče mandarinski jezik, matematiku, glazbu, sport, uzorno ponašanje, osnove znanosti i povijest Kine. Vrlo je važno da djeca što prije steknu znanje i postignu natprosječne rezultate. Naime, jedino se tako mogu istaknuti iz gomile vršnjaka koji su već u vrtiću konkurenti jedni drugima. Djeca su navikla na strog način rada, učenje razmišljanjem, individualnost u radu i mehaničko ponavljanje gradiva.

Slika 13. Djeca privatnog vrtića u emisiji za roditelje. Starija djeca su u plavoj i ružičastoj odjeći, a najmlađa u vojnim odorama i narodnim nošnjama (Nan Chang, Kina)

Zaključak

Živimo u svijetu i društvu koji se brzo mijenjaju. Za promjene je potrebno više obrazovanih ljudi. Školske inovacije prate sve novitete različitim brzinama. Obrazovni sustavi prate se i vode državnim politikama. Rezultat su goleme razlike. Plaćeno ili besplatno školovanje, početak obveznog školovanja, trajanje obveznog školovanja, različiti školski sati, metode vrednovanja i ocjenjivanje, uniforme, vjerski predmeti, broj učenika u razredima, razina obrazovanja, stečene titule… Činjenica je da su očekivanja roditelja od vlastite djece vrlo velika. Ne postoje prečaci do uspjeha. Poznata poslovica kaže: u školi života nema praznika.

Fotografije: Boštjan Hribar